Izrada kipova koji imaju vidljiv reljef je zabranjena, ako su od stvorenja koja imaju dušu. Prenosi se u vjerodostojnoj predaji da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prokleo slikare (kipare). U hadisi – kudsiju, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selem, prenosi da je Allah, subhanehu ve te’ala, rekao:
“Nema većeg nasilnika od onoga ko stvara kao što Ja stvaram.”

Ovaj čin je zabranjen. Međutim, što se tiče figura i stvari koja nemaju dušu, dozvoljeni su i zarada od njihove prodaje je halal.

Šejh Ibn Usejmin
(Fetve učenjaka dvaju harema – 192. str.)

We alejkumusSelam,

O znacaju i vrijednosti namaza Kur’an govori na mnogo mijesta: «Spasili su se pravovjerni koji su u svom namazu skrušeni.»(Mu’minun 1 i 2) «I oni koji paze na vrijeme svojih namaza»(Mu’minun 9) «Šta vas je uvelo u Sekar? Oni ce odgovoriti : Nismo namaz obavljali.»(Muddessir 42 i 43)

Namaz se u mnogim hadisima navodi kao stub vjere, kao granica izmedu vjerovanja i nevjerovanja, kao stalni podsjetnik u robovanju Allahu dz.š u želji za dobrocinstvom i ostavljanjem loših stvari.

Namaz je propisan kako bi se covjek pet puta na dan sjetio ahireta, njegovih nagrada i kazni, i makar za trenutak potpuno zaboravio dunjaluk koji nas neprestano obasipa svojim zabludjelim carima i odvraca nas od pomisli na ahiret. Upravo u tom podsjecanju na ahiret i shvatanju svoje sicušne uloge u odnosu na Uzvišenog Allaha dz.š. najveci znacaj ima upravo namaz. Namaz bi nas neprestano trebao podsticati na cinjenje dobra i odvracanje od zla, kako bi za ahiret pripremili što više dobrih dijela.

Medjutim danas se namazu cesto pristupa formalno, na namaz se ne ide sa skrušenošcu i najcešce ljudi ne shvataju namaz kao sastanak sa Najvecim Vladarom svijeta, a u namazu misle o raznim drugim stvarima vezanim za dunjaluk. Mnoge predaje govore o tome kako su ashabi Poslanika s.a.v.s. pred namaz preblijedili, nekima je srce toliko lupalo da su to i drugi mogli cuti, neki nisu znali ko klanja sa njihove lijeve i desne strane, a neki cak nisu culi kada se srušio stub od džamije za vrijeme namaza.

Uzrok ovakvim namazima je svjesnost Allahove dž.š velicine, strah, nada, skrušenost, a kao posljedica svega navedenog jaka koncentracija. Uzroci smanjenja koncentracije mogu biti vanjski i unutrašnji. Vanjski uzroci su buka, šarenilo prostora te druge stvari koje skrecu pažnju. Zbog toga takve stvari treba svesti na minimum kao što je radio Poslanik s.a.v.s. i njegovi ashabi. Ashabi su kao sadaku dijelili citave bašte zato što su im njihovi plodovi skretali pažnju prilikom obavljanja namaza.

Poslanik s.a.v.s. je na hutbi bacio prsten da bi pokazao ljudima kako se treba odnositi prema stvarima koje ometaju namaz, a drugom prilikom je kao sadaku dao svoje sandale na kojima je promjenio kaiš i koje su mu smanjivale koncentraciju dok je obavljao namaz.

Kao mjesto za namaz ashabi su birali zatamnjene i male prostorije u kojima su bili najsmireniji i najskrušeniji.
Ovo je lakše izlijeciv i lakše otklonjiv problem koncentracije u namazu.

Drugi uzrok koji zaokuplja misli je unutrašnje prirode. Put lijecenja ovog uzroka je da prisiliš sebe da razumiješ ono što uciš u namazu i da budeš zaokupljen samo namazom. Za to ce nam pomoci priprema prije pocetnog tekbira, na taj nacin što cemo se sjecati ahireta, težine stajanja pred Allahom dž.š., tevbe i sl.

Kada se cuje poziv mujezina neka ti se u srcu nadje odjek poziva na Sudnjem danu, pokaj se u onome u cemu si pretjerao i stani pred Allaha dž.š. Stani tako kao što stoji griješni rob, koji se pokajao i vratio svome Gospodaru pogete glave od stida i straha.

Prilikom stajanja u namazu neka ti glava bude smirena i pogeta, kao upozorenje srcu da mora biti skrušeno i ponizno te cisto od oholosti i uzdizanja. Ovdje treba imati na umu stajanje pred Allahom dž.š. i polaganje racuna za svoja djela. Ukori sebe govoreci:» Tvrdiš da poznaješ Allaha dž.š. i da Ga voliš, zar se ne stidiš da Ga moliš kao jedan od poniznih robova, a bojiš se ljudi, a Njega se ne bojiš iako je On najpreci da Ga se boji!?»

Zato kada je upitao Ebu Hurejre r.a.: «Kako izgleda stid od Allaha dž.š.?» Poslanik s.a.v.s. je rekao: Da se stidiš Njega kao što se stidiš i nekog cestitog covjeka iz tvog naroda.»

Kada prouciš Euzu znaj da je šejtan tvoj neprijatelj i da je spreman da ti odvrati srce od Allaha dž.š. iz zavisti prema tebi jer ti dozivaš Allaha ,a on je proklet. Ucenjem Euze ti tražiš zaštitu kod Allaha dž.š. od onoga što šejtan voli, pa stoga sve što te zaokuplja u namazu jesu šejtanske vesvese, jer nije svrha izgovaranje jezikom vec znacenje onoga što se uci. Kada izgovorimo Elhamdulillah trebamo se sjetiti blagodati koje nam je podario Allah dž.š. i zahvaljivati mu na tome.

Kada kažemo er-Rahman-niRahim «Milostivog Samilosnog» neka su ti na umu blagosti Allahadž.š. kako bi ti se javila želja da mu se obratiš molbom. Maliki jevmid-dini «Vladaru Sudnjeg dana» U tom se trenutku treba sjetiti teškoce Sudnjeg dana.

Rijecima ,ijj’ake na’budu ve ijj’ake neste’in «samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoc tražimo» obnavljamo priznanje o svojoj slabosti, potrebi i želji za dobijanjem snage i pomoci. Na kraju tražimo ono što nam je najvažnije, ihidines-Siratel-mustekim «uputi nas na pravi put». Treba se truditi da u toku citavog namaza budemo skrušeni, bilo naša unutrašnjost ili spoljašnjost.

Poslanik s.a.v.s. je rekao kada je vidio da se neko igra sa bradom za vrijeme namaza: «A što se tice ovoga, da mu je srce skrušeno i tijelo bi mu bilo skrušeno.» Što se tice ruku’a i sedžde, potrebno je da se obnovi spoznaja i sjecanje na Velicinu Allaha dž.š. Sa ruku’om se ponovo potvrdjuje poniznost i skrušenost prema Njemu, a u svemu tome srcu treba pomoci jezikom slaveci svoga Gospodara.

Podižuci se sa ruku’a nadamo se da ce nam se Allah dž.š. smilovati izgovarajuci rijeci «Allah odgovara onome ko Mu zahvaljuje» Nakon toga spuštamo se na sedždu koja je najuzvišeniji cin poniznosti. Tim cinom postavljamo stvari na pravo mijesto jer smo mi od prašine i njoj cemo se vratiti. Na sedždi ponovo omekševamo srce velicajuci Allaha dž.š. rijecima»subhane Rabbiel e’ala».

Kada sjedimo u namazu treba se ponovo prisjetiti da vlast pripada Allahu dž.š., što je i znacenje «ettehijjatu». Neka ti u srcu bude Poslanik s.a.v.s. i njegova plemenita licnost. Nakon toga nazivamo selam svim cestitim Allahovim stvorenjima(govoreci esselamu alejna ve ala ibadillahisalihin).

Prilikom predavanja selama sjeti se da selam predaješ i melekima i prisutnima, a na kraju namaza iskaži zahvalnost Allahu dž.š. što ti je omogucio da izvršiš ovo djelo.

Na kraju cu spomenuti hadis Poslanika s.a.v.s.u kojem nam savjetuje kako da klanjamo svoj namaz rijecima: «Klanjaj kao da klanjaš oproštajni namaz.». Nakon ovih rijeci bi nam trebalo biti jasno kakav treba da bude naš namaz, pa molim Allaha dž.š. da nas ucini od onih koji upotpunjavaju svoj namaz , a ne od onih za koje je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Najlošiji kradljivac je onaj koji krade od svog namaza.

Moli Allaha da ti pomogne protiv sejtanskih spletki, klanjaj sto vise nafila,kako bi nadoknadio one namaze I rekjate u kojima si lose mislio o Nasem Stvoritelju Allahu subhaneh. A Allah najbolje zna!

Odgovorio prof. Jasmin Djanan – preuzeto sa http://www.n-um.com

We alejkusSelam,

Nema sumnje da je covjeku zabranjeno drzati psa, izuzev u slucajevma u kojima mu to Serijat dozvoljava. Onome koji drzi psa ( osim lovackog i psa cuvara stoke i usjeva ) se svakodnevno umanjuju dobra djela za jedan kirat. ( U nekim hadisima se spominje da je jedan kirat kao brdo Uhud ). Ako mu se dobra djela umanjuju za kirat, time biva grijesan, jer je gubljenje dobrih djela kao i grijesenje. Oboje ukazuju na zabranu, odnosno na ono sto proistice iz tog cina.

Savjetujem sve one koji su zaslijepljenim onim sto cine nevjernici, kao sto je drzanje pasa koji su najnecistije zivotinje. Pseca necistoca se moze ocistiti samo sa sedam pranja, pri cemu jedno pranje mora biti zemljom. Cak ni necistoca svinje, za koju Allah, dzelle sanuhu, u Kur’anu kaze da je haram ( zabranjena ) i da spada u necist, ne dostize tu granicu. Zato pas spada u necistocu i prljavstinu.

I pored toga, nazalost, vidimo neke ljude, obmanjene nevjernicima koji ne drze do cistoce i imaju pse kao kucne ljubimce. Poklanjanju im posebnu paznju odgajajuci i cisteci ih, iako se psi ne mogu ocistiti, makar se i u moru prali, jer je pas sam po sebi necist.

Zapitajmo se koliko li samo novca tako upropaste, troseci ga na besmislice ?! Vjerovjesnik Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je zabranio upropastavanje imetka.

Savjetujem sve one koji su time obmanuti da se pokaju Allahu, dzelle sanuhu, i da ociste svoje kuce od pasa. Onaj koji bude imao potrebu za psom radi lova, cuvanja stoke ili usjeva nije grijesan, jer je to Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve selle, dopustio.

Odgovorio: Sejh Salih Ibn Usejmin ( rahimehullah )

prof. Jasmin Djanan

preuzeto sa http://www.n-um.com