Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Proklinjanje djece od strane roditelja
Alejkumusselam! Pojedinačno proklinjanje bilo kojeg muslimana je veliki munker na kojeg je upozorio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisima u kojima je uopćeno zabranio proklinjanje bilo koga, to nije od ahlaka mu’mina, umanjuje iskrenost, sprečava činjenje šefa’ata i šehadet na Sudnjem daviše
Alejkumusselam!
Pojedinačno proklinjanje bilo kojeg muslimana je veliki munker na kojeg je upozorio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisima u kojima je uopćeno zabranio proklinjanje bilo koga, to nije od ahlaka mu’mina, umanjuje iskrenost, sprečava činjenje šefa’ata i šehadet na Sudnjem danu, niti je zbog toga poslan Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Jer proklinjanje znači doviti protiv nekoga da ga Allah, dželle še’nuhu, udalji od svoje milosti, a doviti tako nešto ne može biti od ahlaka mu’mina jer od lijepih osobina mu’mina je da su milostivi, međusobno se pomažu, čine dobročinstvo, bogobojazni su i žele svome bratu ono što žele samima sebi. Pa tako, ko proklinje neku osobu dovi Allahu da je udalji od Njegove milosti što predstavlja krajnji vid neprijateljstva, zla i zavjere prema njemu.
Zato je došlo u hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim u svojim Sahihima a prenosi ga Ebu Zejd ibn Sabit, radijallahu anhu, da kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Proklinjanje mu’mina je kao njegovo ubistvo“.
Prenosi Ebu Hurejre u hadisu kojeg bilježi Muslim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne treba iskreni Allahov rob da bude onaj koji mnogo proklinje“. A u rivajetu od Ebu Derda’, radijallahu anhu, takođe kod Muslima se kaže: “Oni koji mnogo proklinju neće biti šefa’adžije niti šehidi na Sudnjem danu“.
Prenosi Ebu Hurejre da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rečeno: O Allahov Poslaniče, dovi protiv mušrika, pa je rekao: “Nisam poslan da proklinjem, nego sam poslan kao milost“. Bilježi ga Muslim. A u hadisu kojeg prenosi Semurete ibn Džundub, radijallahu anhu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Nemojte se međusobno proklinjati Allahovim prokletstvom, niti Njegovom srdžbom, niti Vatrom“.
Takođe, Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije mu’min onaj koji mnogo vrijeđa i mnogo proklinje, niti koji je vulgaran i prost“. Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje ga dobrim, a Hakim i Ahmed Šakir vjerodostojnim.
Iz ovoga se izuzima uopćeno proklinjanje osoba koje rade određene velike grijehe a što je došlo u šerijatskim tekstovima njihovo proklinjanje od strane Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poput onog ko čini zulum, konzumira kamatu, ko stavlja periku i ko je nosi, ko čupa obrve, ko krade, ko proklinje svoje roditelje, ko zakolje kurban u nečije drugo ime mimo Allaha, dželle še’nuhu, muškaraca koji oponašaju žene i žena koje oponašaju muškarce i tome slično. Takođe, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo Židove koji su od kaburova njihovih vjerovjesnika načinili mesdžide.
Prema tome, nije dozvoljeno roditeljima da proklinju svoju djecu ma šta da rade od harama, nepraktikovanja vjere pa čak i kufra. Nego je na njima da dove za njih da ih Allah uputi i da popravi njihovo stanje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Možete li mi pomoći da mi se muž vrati?
Esselamu alejkum. Ako misliš da bi mi mogli da napravimo neki zapis tvom mužu ili tako nešto pa da se on tebi onda vrati, treba da znaš da je to veliki grijeh i onaj ko se time bavi je izašao iz Islama jer se bavi sihrom. Pa onaj ko samo ode sihirbazu da ga pita za nešto ne prima mu se namaz četrdesviše
Esselamu alejkum. Ako misliš da bi mi mogli da napravimo neki zapis tvom mužu ili tako nešto pa da se on tebi onda vrati, treba da znaš da je to veliki grijeh i onaj ko se time bavi je izašao iz Islama jer se bavi sihrom. Pa onaj ko samo ode sihirbazu da ga pita za nešto ne prima mu se namaz četrdeset dana, a onaj ko mu povjeruje u to zanijekao je (porekao) ono sa čim je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a znamo da je on došao sa vjerom Islam. Sve ovo je došlo u vjerodostojnim hadisima.
Mi na ovoj stranici učimo ljude ispravnoj vjeri i upozoravamo ih na sve što je pogrešno a posebno na sihr. Tako da nam se ljudi obraćaju kada hoće da se ispravno liječe i da ne upadaju u sumnjive i haram metode liječenja, poput toga da idu “hodžama” koji prave zapise, saljevaju strave, prave sihre da razdvajaju ljude, stvaraju neprijateljstvo i mnoge druge ružne stvari.
A od prepoznatljivih znakova da se neko bavi sihrom je da traži podatke koje si ti nama poslala, što nam je dalo povoda da pomislimo da nas smatraš od njih, da nas Svevišnji Allah sačuva tog zla a pogotovu da se mi njime bavimo. Te podatke nikom više ne daji i znaj da onaj ko ti ih traži da ne liječi ispravno. Time se izlažeš velikoj opasnosti da ti sihirbazi na osnovu toga mogu praviti svoje sihire i spletke.
Ako sumnjaš da je vama dvome napravljen sihr da se razdvojite onda ti trebaš (a ako možeš ubijediti i njega da ide i on to je najbolje) da odeš kod onih koji liječe Kur’anom, a nipošto kod sihirbaza, i da se liječiš kod njih. Pa ako oni utvrde da imaš sihr liječi se kod njih. A ako te je muž ostavio bez sihra, zbog nekih drugih razloga to je sasvim prirodna stvar u životu da se to desi.
Ne treba da se puno sikiraš zbog toga, primi to stoički, okreni se Allahu i Njegovoj vjeri, traži utočište kod Njega od problema koji su te zadesili. On najbolje zna šta je dobro za Njegove robove pa nekada nam nešto bude mrsko i strašno a poslije se pokaže da nam je u tome bio veliki hajr, Allah zna a mi ne znamo. Kaže Uzvišeni: “Moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao”. (En-Nisa, 19) i kaže: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate (El-Bekare, 216).
Pouzdaj se u Allaha, On je tvoj Gospodar, dovi i traži od Njega da ti olakša tu situaciju i da ti je zamijeni boljom, a On se odaziva onima koji Ga dozivaju i traže od Njega. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
KAKO POSTUPITI KADA SE USNIJU RUŽNI SNOVI
Budući da šejtan često ima udjela u snovima želeći tako nauditi čovjeku, neophodno je poznavati kako se postaviti nakon što se usnije ružan san. Ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pored velike bogobojaznosti, susretali su se sa ovom neprijatnošću. Ebu Seleme kaže: ”Sanjao sam strašne sviše
Budući da šejtan često ima udjela u snovima želeći tako nauditi čovjeku, neophodno je poznavati kako se postaviti nakon što se usnije ružan san. Ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pored velike bogobojaznosti, susretali su se sa ovom neprijatnošću. Ebu Seleme kaže: ”Sanjao sam strašne snove zbog kojih bih završio na bolesničkoj postelji sve dok nisam sreo Ebu Katadu i požalio mu se.”
Ebu Katade reče: ”I ja sam završavao na postelji zbog snova sve dok nisam čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ’Istiniti snovi su od Allaha, a sanjarenje (loš san) je od šejtana. Kada neko od vas vidi u snu ono što prezire, neka blago pljucne tri puta na lijevu stranu i neka traži utočište od Allaha, ti snovi mu neće nauditi.’”(1) U jednoj verziji stoji da je Ebu Seleme rekao: ”Sanjao sam snove koji su mi bili teži od brda sve dok nisam čuo ovaj hadis. Sada me to nimalo ne uznemirava.”
Džabir kaže da je jedan čovjek došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je držao hutbu i rekao: ”Allahov Poslaniče, sinoć sam usnio kao da mi je glava odsječena pala na zemlju, pa sam je uzeo i ponovo vratio na njeno mjesto.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osmjehnu se i reče: ”Ako se šejtan bude poigravao sa nekim od vas u snu, neka to ne spominje drugima.”(2) U jednoj verziji ove predaje stoji da je ovaj čovjek rekao: ”…gledao sam jednim okom u odsječenu glavu.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osmjehnu se i upita: ”A kojim si okom gledao u nju?”(3)
U drugom predanju od Ebu Hurejre stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao ovom čovjeku: ”Šejtan hotimično zastrašuje nekoga od vas, potom obavještava ljude o tome.”(4) Sličan ovome je san Sileta b. Ušejma koji kaže: ”Usnio sam da idem sa skupinom ljudi, a iza nas čovjek sa sabljom u ruci prilazi jednom po jednom i odsijeca im glave, a oni ih uzimaju i ponovo vraćaju na vrat, sve dok nije i moju odsjekao. Uzeo sam je, obrisao kosu od prašine i ponovo je vratio na njeno mjesto.”
Ovakvi snovi ponekad, ipak, imaju svoje tumačenje. Džerir b. Hazim kaže: ”Sanjao sam da držim svoju glavu u ruci. San sam spomenuo Ibn Sirinu, a on mi reče: ’Da li je živ jedan od tvojih roditelja?’ ‘Nije’, odgovorio sam. ’Imaš li starijeg brata?’, upita me. ‘Imam’, rekao sam. ’Boj se Allaha, čini mu dobročinstvo i ne prekidaj rodbinsku vezu.’” Džerir je rekao da je između njega i njegovog brata Jezida bila nekakva nesuglasica. (5)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao je na neprijateljstvo šejtana prema čovjeku kako na javi tako i u snu. Ovaj nesretnik nastoji svojim trajnim uznemiravanjima ožalostiti vjernika i obeshrabriti. Međutim, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kao i obično, nije nas ostavio bez savjeta i lijeka koji uništava šejtana-pakosnika. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Šejtan svakom od vas, kada zaspi, zaveže na zatiljku tri čvora i kaže mu: ‘Spavaj, pred tobom je duga noć.’ Kada se probudi, ako spomene Allaha, odveže se jedan čvor. Ako nakon toga abdesti, odveže se i drugi čvor. Pa, ako još i klanja, odveže se treći čvor. Taj čovjek onda osvane aktivan i raspoložen, a ako tako ne postupi, osvane neraspoložen i lijen.” (6)
Abdullah b. Amr prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ako se neko prepadne u noći, neka kaže:
”أَعُوذُ بِكَلِمَاتِ اللَّهِ التَّامَّاتِ من غَضَبِهِ, وَعِقَابِهِ, وَشَرِّ عِبَادِهِ, وَمِنْ هَمَزَاتِ الشَّيَاطِينِ, وَأَنْ يَحْضُرُونِ . ”
Euzu bi kelimatillahi et-tammat min gadabihi ve ikabihi ve šerri ibadihi ve min hemezatiš-šejatin ve en jahdurun.” (Utječem se Allahovim potpunim riječima od Njegove srdžbe, Njegove kazne, zla Njegovih robova, šejtanskih došaptavanja i njihovog prisustva) – neće mu ništa naštetiti.” (7)
Onaj ko usnije ružan san dužan je učiniti nekoliko stvari:
Prvo, tražiti utočište kod Allaha. U prethodno citiranoj predaji koju prenosi Ebu Katade, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”…neka traži utočište od Allaha, ti snovi mu neće nauditi.” U jednom hadisu stoji da treba zatražiti od Allaha da mu da dobro u tim snovima. Naime, Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko od vas usnije ono što prezire, neka se okrene na drugu stranu i neka pljucne tri puta na lijevu stranu i neka od Allaha traži da mu podari dobro u tim snovima i da ga zaštiti njihovog zla.” (8)
Drugo, simbolično pljucnuti tri puta na lijevu stranu. U hadisu Ebu Katade stoji: ”Kada neko od vas vidi u snu ono što prezire, neka blago pljucne tri puta na lijevu stranu.” (9)
Treće, okrenuti se na drugu stranu. U jednoj verziji ovoga hadisa stoji: ”…i neka se okrene na drugu stranu.” (10)
Četvrto, nikome ne spominjati snove koje je usnio. Ebu Seid prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko od vas usnije snove koje voli, oni su od Allaha. Neka se zahvali Allahu i neka ih spominje. A ko usnije nešto što prezire, to je od šejtana. Neka traži utočište od njihovog zla i neka te snove ne spominje nikome pa mu neće nauditi.” (11)
Peto, nakon toga klanjati dobrovoljni namaz. U predanju od Ebu Hurejre stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kada neko od vas usnije ono što prezire, neka ustane i klanja i neka ih ne spominje nikome.” (12) U hadisima nije ograničen broj rekata koje je pohvalno klanjati, ali najmanje što se broji namazom jeste da klanja dva rekata.
Šesto, proučiti prethodno spomenutu dovu koju prenosi Abdullah b. Amr: ”Euzu bi kelimatillahi et-tammat min gadabihi ve ikabihi ve šerri ibadihi ve min hemezatiš-šejatin ve en jahdurun.”
Sedmo, biti ubijeđen da mu ti snovi neće nauditi. Uzvišeni Allah kaže: ”Ako te Allah nekom nevoljom pogodi – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti.” (13) U Ebu Katadinom hadisu stoji: ”…i neka traži utočište od Allaha, ti snovi mu neće nauditi.” (14)
Napomena: Neki učenjaci koji su pisali o tematici snova prenose da je Ibn Sirin rekao: ”Ko želi da usnije lijepe snove, neka se okrene prema Kibli i prouči sure: Veš-šemsi ve duhaha (sura Eš-Šems), Vel-lejli iza jagša (sura El-Lejl), Vet-tini vez-zejtun (sura Et-Tin), Kul ja ejjuhel-kafirun (sura El-Kafirun), Kul-huvallahu ehad (sura El-Ihlas), Kul euzubirabbil-felek (sura El-Felek), Kul euzubirabbin-nas (sura En-Nas) i neka moli Allaha da usnije ono što voli i neka prouči: ‘Allahu moj, Tebi se utječem od ružnog sanjarenja i šejtanskih poigravanja na javi i snu.‘” (15) Pored toga što je Ibn Sirin bio veliki učenjak, posebno kada je u pitanje tumačenje snova, njegove riječi zahtijevaju ispravan argument, u protivnom nije legitiman rad po njima!
Na pitanje odgovorio: Odlomak iz knjige ”Čudesni svijet snova”, dr. Safeta Kuduzovića.
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Sujevjerje o kopiranju letaka i djeljenju
Ve alejkumusSelam, Najprije cu se osvrnuti na neke jezicke zamke kojih se trebamo klonuti kako ne bismo grijesili u nasoj vjeri “slucajno su usle”—ovo je greska na koju treba da upozoravamo kada god stignemo jer u islamu se sve desava Allahovim kaderom I predznanjem, tako da je neispravno kazati daviše
Ve alejkumusSelam,
Najprije cu se osvrnuti na neke jezicke zamke kojih se trebamo klonuti kako ne bismo grijesili u nasoj vjeri “slucajno su usle”—ovo je greska na koju treba da upozoravamo kada god stignemo jer u islamu se sve desava Allahovim kaderom I predznanjem, tako da je neispravno kazati da se nesto slucajno desilo.
“Iz znatizelje sam”—tvoju znatizelju treba da pripises Allahu jer te On uputio da se zainteresujes za ta pisma I uzmes pouku iz tog dogadjaja. “sto je seik dobio obavezu od muhameda a.s. da on to objavi ljudima”—znaj da Muhammed a.s. ne govori po hiru svome I da bilo sta od objave nije mogao zatajiti I ako bi pogrijesio automatski je dolazio melek I ispravljao njegovu gresku. U suri el-maide 3.ajet, Uzviseni je potvrdio da je objava upotpunjena I da je blagodat prema nama usavrsena I da je zadovoljan da nam islam bude vjera.Tako da se nemozemo slozit sa istinitoscu njegova sna I njegovog sadrzaja.
“Koji mu je govorio kako je sve manje muslimana,da mladi ne postuju starije,sve manje je onih koji ne obavljaju muslimanske duznosti…sve su to istine”—sve ove istine nama muslimanima predocene su od strane poslanika a.s u hadisima I onaj ko iole iscitava islamsku literature nemoze to poreci.tako da bi to bila velika potvora na Poslanika a.s. ako bismo govoru nekog sejha dali prednost u odnosu na Poslanika a.s.i njegov zivot jer ove najave sun am predocene jos za njegova zivota I nama muslimanima nisu nepoznate.
“Kako svaki ko to dobije ima zadacu da u roku od 3 dana fotokopira u 35 primjeraka i podjeli ostalim muslimanima,a ko to ne ucini desi mu se nesreca. A ko obavi u tom roku prati ga velika sreca.”— Da li ce insan biti sretan ili ne to mu je propisano u utrobi majke, tako da je to jos jedna od sejtanskih zamki u ovom pitanju.
Ono sto treba da uradis je sljedece: Treba da zapalis ili unistis svaki takav letak Da pozoves I upozoris svakoga do koga nesto slicno dodje da unisti,jer svako dobro koje nas zadesi od Allaha I nikakvo zlo koje nas zadesi nije van Allahove kontrole. Nemoj ni u kom slucaju da budes uzbudjena ili preplasena radi takvog ili slicnih letaka,jer ako bi poslusala I postupila po smjernicama koje se nalaze u tom I slicnim pitanjima znaj da cinis mali sirk za koji je potrebna teoba iskrena. Molim Allaha da nam olaksa u iskusenjima A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan
Preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjeTreba li poslije bajram namaza ići na mezarje?
Ve alejkumus-Selam ve rahmetullahi ve berekatuhu! Nije legitimno učiti bilo šta iz Kur’ana na mezarju, bilo da se radi o bajramu ili mimo bajrama. Svi hadisi ili predaje od ashaba koje govore o učenju Kur’ana na kaburu su ništavne. To nije bila praksa prvih generacija koje su najbolje razumjele i prviše
Ve alejkumus-Selam ve rahmetullahi ve berekatuhu! Nije legitimno učiti bilo šta iz Kur’ana na mezarju, bilo da se radi o bajramu ili mimo bajrama. Svi hadisi ili predaje od ashaba koje govore o učenju Kur’ana na kaburu su ništavne. To nije bila praksa prvih generacija koje su najbolje razumjele i praktikovale islam.
Allah se smilovao imamu Maliku koji je rekao: “Šta onda (tj. u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba) nije bila vjera, to neće biti vjera sve do Sudnjeg dana.” Kur’an je objavljen zivima, ne mrtvima. U Kur’anu se nalaze propisi vezani za vjerovanje, obredoslovlja, medjusobne odnose itd. Mrtvi nije u stanju praktikovati nista od toga. Ne samo to, vec on uopste ne cuje nase ucenje Kur’ana, pa kakva onda korist od takvog postupka?
Musliman je duzan na najljepsi nacin objasniti da je ucenje Kur’ana na mezarju novotarija koju nije ispravno praktikovati, jer obavljanje tog ibadeta ovisi o vjerski validnom argumentu. Nije ispravno na svakom bajramu posjecivati mezarja. To se moze ciniti u bilo koje vrijeme i ne treba preferirati jedno nad drugim vremenima smatrajuci ga boljim za posjetu kaburova.
Treba narodu na lijep nacin pojasniti da i u samoj suri Jasin se nalazi ajet: »Da opomene (ovaj Kur’an) onoga koji je ziv i da se obistini Allahovo obecanje nad nevjernicima» Moramo svojim licnim primjerom polahko cistit islam od svih natruha, prvenstveno lijepim savjetom i izucavanjem islama, jer onog trena kada nas obicni narod prihvati za ispravne luconose rijeci istine, lahko ce prihvatit promjene koje su nametnute bez validnog dokaza. Jer je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Onaj ko uvede u ovu nasu stvar (tj.islam), nesto sto nije sastavni njegov dio, to mu se odbija» A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan
Preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjePostoji li hadis koji zabranjuje farbanje kose?
Ve alejkumusSelam, U Muslimovoj zbirci hadisa, nalaze se hadisi koji pojasnjavaju ovu tematiku: Dzabir ibn Abdullah prenosi i kaze:» Ebu Kuhafe je doveden na dan osvojenja Mekke a glava i brada su mu bile potpuno bijele poput sugame (biljka bijelog cvijeta i ploda). Pa je rekao Poslanik alejhisSelamviše
Ve alejkumusSelam,
U Muslimovoj zbirci hadisa, nalaze se hadisi koji
pojasnjavaju ovu tematiku: Dzabir ibn Abdullah prenosi i kaze:» Ebu Kuhafe je doveden na dan osvojenja Mekke a glava i brada su mu bile potpuno bijele poput sugame (biljka bijelog cvijeta i ploda). Pa je rekao Poslanik alejhisSelam: Promjenite ga necim(tj.ofarbajte ga ) ali se klonite crne boje »
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik
alejhisSelam rekao:» Zidovi i krscani se ne farbaju (tj.ne boje sjede kose kanom),pa postupite suprotno njima »
Vidimo da farbanje ima osnovu u serijatu,ali se treba
izbjegavati crna boja jer ona podmladjuje izgled osobe koja je u godinama. Drugi put kada cujete hadis ili neki govor, nastojte da ga citirate kako bi nama olaksali da provjerimo njegovu vjerodostojnost, jer ja ovakvu zabranu kao sto sam dobio u pitanju nisam nasao ili cuo verziju slicnu njoj. A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan
Preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjeŠta muškarac i žena smiju znati jedno o drugom prije stupanja u brak?
Ve alejkumusSelam, Musa ibn Abdullah prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Resul, s.a.v.s., rekao: “Kada neko od vas zaprosi ženu nije mu grijeh da je gleda, ako je to zbog braka, pa makar ona i ne znala za to (gledanje).” Prvi uvjet za brak su čovjek i žena, mladić i djevojka, spremni da u ime Allahaviše
Ve alejkumusSelam,
Musa ibn Abdullah prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Resul, s.a.v.s., rekao: “Kada neko od vas zaprosi ženu nije mu grijeh da je gleda, ako je to zbog braka, pa makar ona i ne znala za to (gledanje).” Prvi uvjet za brak su čovjek i žena, mladić i djevojka, spremni da u ime Allaha stupe u međusobni bračni odnos.
Kada je ovaj prvi korak u pitanju veoma je važno znati da je Islam dozvolio viđenje žene/čovjeka s kojom/kojim želi stupiti u brak. Mugire ibn Šu’be prenosi da je zaprosio ženu pa mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao:”Vidi je, jer će to produžiti vašu vezu.”(Bilježe petorica osim Ebu Davuda)Od Džabira, r.a., se prenosi da je Resul, s.a.v.s., rekao:”Kada neko od vas zaprosi ženu ako može da vidi kod nje ono što će ga privući i podstaći na brak neka vidi.”(Ebu Davud)
Što se tiče dijelova tijela koje je dozvoljeno vidjeti većina uleme smatra da su to lice i šake, iako ne postoji hadis koji precizno određuje ono što je dozvoljeno vidjeti kod žene sa kojom čovjek treba da se oženi.
Važno je napomenuti da je viđenje obostrano i nije ograničeno samo na viđenje žene od strane muškarca, jer žena tu ima isto pravo kao i muškarac, i njoj se dopada kod muškarca ono što se muškarcu dopada kod žene, ili joj se nešto ne sviđa kod njega zbog čega će imati pravo da odbije udaju. Rekao je El E’Ameš: “Svaki brak koji se sklopi bez viđenja, njegov izvor je tuga i žalost.”
Musa ibn Abdullah prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Resul, s.a.v.s., rekao: “Kada neko od vas zaprosi ženu nije mu grijeh da je gleda ako je to zbog braka, pa makar ona i ne znala za to(gledanje).” (Ahmed)Kad je u pitanju viđenje žene (djevojke) sa kojom se želi oženiti to mora biti u prisustvu staratelja (velijja) ili nekoga od zul-mahrema (to su bliski muški srodnici žene s kojima ne može stupiti u brak, koji mogu da je vide i da se s njom druže).
Islam je strogo zabranio osamljivanje muškarca i žene, čak i u situaciji da je djevojka isprošena, jer ona je haram muškarcu sve dok se ne sklopi bračni ugovor. Resul, s.a.v.s., je u mnogim svojim hadisima skrenuo pažnju na opasnost osamljivanja muškarca i žene. Prenosi se od Džabira, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka se ne osamljuje sa ženom bez njenog mahrema, jer je šejtan treći s njima.”
Mnogi ljudi olahko shvataju ovu stvar pa dozvoljavaju svojoj kćerki ili sestri da se druži i osamljuje sa mladićem koji je namjerava ženiti; bez imalo opreza i bojazni za nju. Međutim, poznato je da često posljedica takvog druženja bude gubljenje djevojačke časti i čednosti, najljepšeg ukrasa ženske duše, kao i ostavljanje takve djevojke na cjedilu od strane muškarca koji joj je sve obećavao i predstavio se kao pošten, dok je nije obeščastio, a onda je potpuno odbacio.
Zato čude stavovi nekih ljudi čak i iz reda uleme koji dozvoljavaju osamljivanje, kao i predbračnu vezu mladića i djevojke i nazivaju je ašikovanjem, mada za to nemaju nijednog dokaza u islamskim izvorima. Naprotiv ono što će naći u Kur’anu i Sunnetu i praksi selefa jeste zabrana osamljivanja muškarca i žene koja ima svoju duboku svrsishodnost, opravdanost i mudrost.
Ona se slaže sa moralnim zakonom u čovjeku i njegovim zdravim razumom. Dovoljno je samo napomenuti da Allah, dž.š., naređuje i muškarcu i ženi obaranje pogleda od harama zbog bojazni od grijeha, pa kako da dozvoli osamljivanje, druženje i ašikovanje dvoje mladih ljudi, koji po prirodi osjećaju naklonost jedno prema drugom i koje je put do zinaluka i gubljenja časti.
S druge strane, Islam ne poznaje brak bez viđenja budućih supružnika iako se nekada dešavalo da staratelj ne dozvoljava viđenje svoje kćeri, a pristaje na njenu udaju. Najbolji stav je islamski stav i njegove posljedice su najljepše, a to je viđenje i dogovor u prisustvu mahrema, jer islamski brak ustvari predstavlja ugovor o bračnoj vezi na obostrano zadovoljstvo.
Sljedeći uslov za valjanost braka jeste dozvola staratelja i treba istaći da većina uleme smatra da nije dozvoljeno djevojci da se uda bez velijja (staratelja). Kada se ispune svi prethodni uslovi obavezujuće je da staratelj djevojke bude taj koji će pred kadijom i svjedocima vjenčati svoju kćerku. Ovo je najispravniji stav, jer staratelj ima najviše prava kod svoje kćerke prije udaje i ako je on uda onda to znači da se on obavezuje i da snosi odgovornost i poslije udaje, ukoliko se desi nešto neželjeno.
Poznato je da brak ima mnogo svojih ciljeva, a većina žena je podložna osjećajima tako da zbog toga izostane pravi izbor muža zbog čega se ne ostvare svi ciljevi braka i često dolazi do razočarenja. Otac u tom smislu ima iskustvo i sigurno će se potruditi da se svi ciljevi braka upotpune kroz pravilan izbor muža.
Jedan od uslova sklapanja braka jeste i tzv. MEHR-odnosno vjenčani dar. Od odlika i veličine Islama je i davanje prava ženi koja joj prirodno pripadaju i zaštita žene kao ličnosti. Tako je jedno od prava koje je Islam dao ženi pravo na posjedovanje i sticanje imetka.
Poznato je da je žena u predislamskom dobu trpila nepravdu svake vrste i da su njena prava bila oduzeta, a ona kao ličnost omalovažavana, tako da je njen stratelj slobodno raspolagao njenom imovinom i nije joj davao priliku da zaradi niti da raspolaže sa imetkom. Islam je spasio ženu ovog ponižavajućeg položaja i odredio joj vjenčani dar – MEHR i učinio ga njenim vlastitim pravom, i nije dozvolio da od njega uzima bilo ko od njenih bližnjih, osim ako se ona s tim složi i ako to dozvoli.
Islam nije odredio veličinu mehra, jer ljudi se razlikuju u svojim materijalnim mogućnostima, te je vjernicima ostavljeno da prema njima daju mehr. To isključivo pravo žene (djevojke) često zloupotrebljavaju očevi tražeći visoke cijene(mehr) za svoju kćerku, kršeći tako islamski propis i otežavajući sklapanje braka na što nemaju nikakvo pravo.
Sljedeći uvjet jeste da sklapanju braka prisustvuju svjedoci, najmanje dvojica. Sklapanje braka također treba da bude javno i lijepo je tom prilikom napraviti gozbu na primjeren i islamski način.Posljednji uvjet je, u stvari, sam čin sklapanje bračnog ugovora tzv. IDŽAB i KABUL-ponuda i prihvatanje. Ponuda i prihvatanje moraju biti izrečeni javno, pred svjedocima. To podrazumjeva i potvrđuje da se djevojka ne može i ne smije prisiliti na udaju ukoliko ona to ne želi.
Međusobni odnosi bračnih drugova
Kada su u pitanju odnosi bračnih drugova, možemo izdvojiti sljedeće propise:
Lijep odnos
Lijep odnos je sveobuhvatna riječ koja u sebi sadrži sva međusobna prava i obaveze između muža i žene a znači: dobročinstvo (milosrđe),
neizazivanje neugodnosti, neodugovlačenje sa ispunjavanjem obaveza, širokogrudost i ispoljavanje radosti i sreće. Osnova za lijep odnos su riječi Allaha, dž.š.: “I prema njima se na najljepši način odnosite.” (Prijevod značenja – En-Nisa, 19.)
“Njima pripada onoliko dobročinstva koliko su one obavezne prema muževima.” (Prijevod značenja – El-Bekare, 228.)
Rekao je Ibn Abbas, r.a.: “Volim da se sredim svojoj ženi kao što volim da se ona meni sredi, jer Allah, dž.š., kaže: “Njima pripada onoliko dobročinstva koliko su one obavezne prema muževima“.
Kaže Ibn Kesir u tumačenju ovog ajeta: “Tj. govorite im lijepe riječi i prema njima činite lijepe ustupke koliko god ste u mogućnosti. Sve što želite da one vama čine, činite i vi njima.”
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Najbolji su oni među vama koji su najbolji prema svojim ženama.” (Bilježi ga Tirmizi i Darimi a Ibn Hibban ga je ocijenio vjerodostojnim) (Tefsir Ibn Kesir).
Prenošenje bračnih tajni
Prenošenje onoga što se događa u kući, među supružnicima, rodbini i prijateljima je zabranjeno i nije dozvoljeno ni čovjeku ni ženi da obavještavaju druge ljude, bez obzira li se radilo o rodbini ili prijateljima, o njihovom međusobnom odnosu. Kaže Allah, dž.š.: “Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu treba brigu da vode.” (Prijevod značenja – En-Nisa, 34.)
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ljudi koji će na Sudnjem danu biti u najtežem položaju jesu čovjek i žena koji budu prenosili tajne iz njihovog međusobnog intimnog odnosa.” (Muslim)
Kako se odnositi prema neposlušnoj ženi
Kaže šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin (r.a.: “Najbolji put kojeg čovjek može slijediti u slučaju ženine neposlušnosti je sljedeći: – Savjetovanje i podsjećanje na pravo njenog muža i pojašnjenje veličine grijeha kojeg čini zanemarivanjem tog prava, a sa druge strane pojašnjenje veličine nagrade za njenu poslušnost i sreće koja ih može pratiti još na ovom svijetu.”
Ako čovjek uradi sve ono što je obavezan prema ženi, pokoravajući se riječima Allaha, dž.š.: “I prema njima se lijepo odnosite”, a ona i pored toga ustraje na neposlušnosti, ponovo će je savjetovati i podsjećati na veličinu grijeha kojeg čini takvim svojim ponašanjem. U slučaju da ne bude koristi, pribjegne se metodu “izbjegavanja”. Pod ovom metodom se podrazumijeva svaka vrsta izbjegavanja koja bi mogla uroditi plodom i biti uzrokom popravljanja žene kao što je npr:
1) Spavanje na istom krevetu okrenutih leđa ženi i izbjegavanje odnosa sa njom.
2) Grubost u govoru ili potpuno izbjegavanje govora.
3) Spavanje u drugoj sobi ili van kuće.
Ako ova metoda ne bude koristila, pribjegava se odgojnom udaranju žene, pod uslovom da to udaranje ne bude bolno i ne prouzrokuje još veću odbojnost i neposlušnost žene.
(IŠRETU-N-NISAI VE HALLU-L-HILAFATI-ZZEVDŽIJJETI 97,98) Rekao je šejh Ibn Usejmin za one koji udaraju svoje žene iz navike, bez ikakvog povoda i bez šerijatskih granica u tome: “Takvi ljudi su nepokorni Allahu i suprostavljaju se Njegovom Šerijatu jer je Allah, dž.š., naredio muževima da se na najljepši način odnose prema suprugama. Da li se može reći za čovjeka koji ulazi u kuću srdit, tjera sve od sebe i udara da se odnosi prema porodici na najljepši način? Naprotiv, za takve se kaže da imaju kratku pamet i slabu vjeru. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim ženama.” (Tirmizi) (MEDŽMUU DURUSI FETAVA-L-HAREMI-L-MEKKIJJI3/248 str.)
Koliko je mužu dozvoljeno da bude odsutan od kuće?
Neki ashabi Allahovog Poslanika ograničili su odsutnost čovjeka od kuće na četiri mjeseca a drugi su to ograničili na šest mjeseci. Međutim, ograničenje dolazi u pitanje tek kada žena bude zahtijevala da on dođe kući. Ako se taj zahtjev dogodi nakon pola godine i čovjek bude u mogućnosti da ga ispuni, a ne ispuni, žena ga ima pravo tužiti kod islamskog kadije (u našem vremenu kod nekog od učenih ljudi koji poznaju kadiluk – islamsko sudstvo) i tražiti razvod braka.
Ako mu žena dozvoli da ostane, pa makar se radilo o dužem roku, nema nikakve smetnje u tome jer se ona u tom slučaju dobrovoljno odrekla svoga prava. Bitno je napomenuti i to da čestit i bogobojazan muž zna bolje svoje obaveze od žene i zna sve šta treba raditi da bi obezbijedio sretan i uredan život porodici, tako da nema potrebe da ga ona primorava na ostanak u kući nakon što je ostavio potrebnu opskrbu i namirnice i obavezao nekoga da se brine za njihovu sigurnost i sve što im je potrebno.
Postoje mnoge situacije u kojima se ne može ograničiti čovjekovo odsustvo od kuće niti žena ima pravo zahtijevati od njega da se vrati, kao što je bolest, borba na Allahovom putu, poziv u Allahovu vjeru (da’va), učenje Allahove vjere i sl., osim ako bude nezbrinuta i uskraćena za ono što joj je potrebno za normalan život. Na ženi je tada da se strpi i nada Allahovoj, dž.š., nagradi.
Na ovu temu jos se moze govorit,ali za ovaj put ovoliko. Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan
Preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjeMože li žena ići na hadždž bez mahrema?
Vi, poštovana sestro, za svoga sina možete udijeliti sadaku i činiti mu dovu. Post ponedjeljkom i četvrtkom za mejita nije bio poznat odabranim generacijama muslimana i stoga nije ispravno postiti dobrovoljni post za mejita. Što se tiče fetve o obavljanja hadža bez mahrema nakon napunjenih četrdesetviše
Vi, poštovana sestro, za svoga sina možete udijeliti sadaku i činiti mu dovu. Post ponedjeljkom i četvrtkom za mejita nije bio poznat odabranim generacijama muslimana i stoga nije ispravno postiti dobrovoljni post za mejita. Što se tiče fetve o obavljanja hadža bez mahrema nakon napunjenih četrdeset godina, ona je, bez dvojbe, neispravna, jer u šerijatu ne postoji argument koji pravi razliku između mlađe i starije žene kada je u pitanju putovanje bez mahrema, iako se radilo o hadžu. Ova razlika također je u koliziji sa hanefijskim mezhebom koji ne pravi razliku između starijih i mlađih žena koje žele putovati na hadž bez mahrema. (Vidjeti: Tebjinul-hakaik, 2/240)
Vidi manjeHanefijski učenjaci kažu: “Iako bila stara, nije joj dozvoljeno obaviti hadž osim uz pratnju mahrema.” (Vidjeti: Hašijetu Ibn Abidin, 3/532) Ženi nije dozvoljeno da obavi hadž bez pratnje mahrema (muža, sina, oca, djeda, amidže, daidže, pastorka i ostalih skupina koje su joj trajno zabranjene za bračnu vezu).
Ovo je stav apsolutne većine islamskih učenjaka. Fetva koju ste dobili u suprotnosti je sa vjerodostojnim hadisima Allahovog Poslanika, ﷺ, o zabrani putovanja žene bez mahrema i kosi se stavom hanefijske pravne škole. (Vidjeti: El-Ihtijar, 1/181–182; Hašijetu Ibn Abidin, 3/531)
Ostaje na kraju pitanje šta činiti? Ako žena nema mahrema, u tom slučaju nije dužna i ne smije obaviti hadž i neće biti zbog toga grješna, naprotiv, bit će nagrađena kod Allaha po svome nijetu i želji da obavi hadž, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: mr. Safet Kuduzović
Ispravnost učenja sure El-Kehf petkom?
Sura El-Kehf je jedna od sura čija je posebna odlika spomenuta u vjerodostojnom sunnetu. Imam Buharija naslovio je jedno poglavlje svoje hadiske zbirke riječima: “Poglavlje o vrijednosti sure El-Kehf“. U tom poglavlju naveo je predaju u kojoj se navodi da je El-Bera, radijallahu anhu, rekao: “Dok jeviše
Sura El-Kehf je jedna od sura čija je posebna odlika spomenuta u vjerodostojnom sunnetu. Imam Buharija naslovio je jedno poglavlje svoje hadiske zbirke riječima: “Poglavlje o vrijednosti sure El-Kehf“. U tom poglavlju naveo je predaju u kojoj se navodi da je El-Bera, radijallahu anhu, rekao: “Dok je jedan čovjek učio suru El-Kehf, a pored njega stajao je konj vezan s dva duga užeta, nad učačem se nadvi oblak koji se sve više i više približavao, što je uznemirilo konja i navelo ga na bijeg. Kada je svanulo, čovjek je otišao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijestio ga o tome, na što je Poslanik rekao: ‘To je smiraj koji se spustio s Kur’anom.'” (Buharija, br. 5011)
U vjerodostojnom sunnetu potvrđeno je da učenje sure El-Kehf, Allahovom dozvolom, štiti od Dedždžala. Ebu Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko nauči deset ajeta s početka sure El-Kehf, bit će zaštićen od Dedždžala.” U drugom rivajetu spomenuto je: “…s kraja sure El-Kehf“. (Muslim, br. 809)
Također, postoje vjerodostojne predaje koje potvrđuju fadilet učenja cijele sure El-Kehf, međutim, u nekim od tih predaja spomenuto je da to učenje treba biti petkom ili uoči petka, a u drugima učenje nije vezano za određeni dan. Oko vjerodostojnosti predaja koje spominju petak hadiski eksperti imaju različita mišljenja, a najvjerodostojnije su sljedeće dvije predaje: Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je rekao: “Ko prouči suru El-Kehf noć uoči petka, bit će mu svjetlo između njega i Drevnog hrama (Kabe).” (Bilježi Ed-Darimi, br. 3407, Husejn Selim Esed ocijenio je ovu predaju vjerodostojnom iz riječi Ebu Seida)
U drugoj predaji spominje se da je Ebu Seid rekao da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ko petkom prouči suru El-Kehf bit će mu svjetlost u vremenu između dva petka.” Bilježi El-Bejheki u El-Kubra, br. 5792, i Hakim, br. 3392, a Hakim je rekao: ”Ovaj hadis je vjerodostojnog seneda”, a Zehebi u svojim opaskama na Hakima istakao je slabost Nuajma ibn Hamada, jednog od prenosilaca ovog hadisa. Ibn Hadžer je hadis ocijenio dobrim i kazao: ”Ovo je najjača predaja o učenju sure El-Kehf petkom.” (Fejdul-Kadir, 6/257 ) Šejh Albani je hadis ocijeno vjerodostojnim u Sahihul-Džami, br. 6470, i El-Džamius-sagir, br. 11416.
El-Munziri potvrđuje vjerodostojnost predaja od Ebu Seida, radijallahu anhu, u kojima se fadilet učenja sure El-Kehf vezuje za petak i nakon što je naveo njene rivajete od kojih su neke merfu (iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem), a druge mevkuf (iz riječi Ebu Seida, radijallahu anhu), kaže: “U svim lancima prenosilaca ovih predaja, osim predaje kod Hakima, nalazi se ravija Ebu Hišam Jahja ibn Dinar er-Rumani, a on je kod većine hadiskih stručnjaka pouzdan.” (Et-Tergib vet-terhib, 1/297)
Mnogi hadiski eksperti, poput Nesaija preferiraju mevkuf predaju nad merfu, tj. da je ova predaja iz riječi Ebu Seida, a ne iz riječi Poslanika. (Telhisul-habir, 2/175) Iako je ova predaja iz riječi Ebu Seida, ona ostaje validna kao argument, jer ovakvo nešto ashab ne govori prema svom mišljenju, nego je to morao čuti od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Nakon što je naveo neke od predaja koje ukazuju na fadilet učenja sure El-Kehf petkom, Ebul-Hasan ibnul-Irak el-Kinani rekao je: “Zabilježen je vjerodostojan hadis o zaštiti od Dedždžala učenjem dijela sure El-Kehf, bez ograničenja na dan džume, a bilježi ga Muslim od Ebu Derdaa. Sve što je spomenuto u hadisima mimo toga je neprihvatljivo, a Allah najbolje zna.” (Tenzihuš-šeri’a, 1/302) Ebu Ishak el-Huvejni, savremeni učenjak, također je preferirao slabost predaja u kojima se spominje petak.
Ipak, mnogi učenjaci potvrđuju pohvalu učenja sure El-Kehf petkom, od kojih su pored već spomenutih: El-Munziri i Ibn Hadžer, imam Šafija i Ibnul-Kajjim. Rekao je El-Munavi: “Pohvalno je učiti suru El-Kehf petkom ili uoči petka, kao što je to kazao imam Šafija.” (Fejdul-Kadir, 6/198)
Govoreći o posebnostima petka, Ibnul-Kajjim kaže: “Deseta posebnost: učenje sure El-Kehf u toku tog dana.” (Zadul-mead, 1/36) Uzvišeni Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr. Hakija Kanurić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com