Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
UČENJE FATIHE POSLIJE EZANA
Alejkumusselam. Onome ko čuje muezina kada uči ezan propisano je da ponavlja za njim ono što on uči, a kada završi ezan treba donijeti slavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim proučiti poznatu dovu poslije ezana. Sve ovo je prenešeno u vjerodostojnim hadisima. Bilježi Muslim u svomviše
Alejkumusselam.
Onome ko čuje muezina kada uči ezan propisano je da ponavlja za njim ono što on uči, a kada završi ezan treba donijeti slavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim proučiti poznatu dovu poslije ezana. Sve ovo je prenešeno u vjerodostojnim hadisima.
Bilježi Muslim u svom Sahihu od Abdullah ibn Amr ibn El-‘As, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čujete muezina recite ono što on govori, zatim donesite salavat na mene, jer ko donese jedan salavat na mene Allah donese na njega deset salavata. Zatim tražite od Allaha za mene vesile, ono je menzile (posebno mjesto) u Džennetu koje ne priliči osim nekom robu od Allahovih robova, nadam se da ću to ja biti. Ko zatraži meni vesilet biće mu dozovljen šefa’at”.
Bilježi Buharija u svom Sahihu od Džabir ibn Abdullaha, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko kaže kada čuje ezan: ALLAHUMME RABBI HAZIHIDDAVETITTAMME VESSALATIL-KAIME ATI MUHAMMEDEN EL-VESILE VEL-FADILE, VEB’ASHU MEKAMEN MAHMUDEN ELLZI VE’ADTEHU, biće mu dozvoljen moj šefa’at na Sudnjem danu”.
Bilježi Muslim u svom Sahihu od Sa’d ibn ebi Vekkasa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko kaže kada čuje muezina: EŠHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH VAHDEHU LA ŠERIKE LEH, VE ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU, REDITU BILLAHI RABBEN VE BI MUHAMMEDIN RESULA, VE BIL ISLAMI DINA, biće mu oprošten grijeh”. O tome kada se ovo kaže postoja dvije mogućnosti: da ovo izgovori kada čuje muezina da je rekao “EŠHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH” ili na kraju kada muezin završi sa ezanom, i jedno i drugo ima osnova s tim da je zadnje priličnije jer ako bi ovo proučio na početku ezana to bi ga odvelo da mu prođe dio ezana koji treba ponavljati za muezinom.
A što se tiče učenja Fatihe nakon ezana, to nema osnova u Šerijatu, a kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Buharijaq i Muslim u svojim Sahihima od Aiše, radijallahu anha: “Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to se odbacuje”. Takođe, u hadisu kojeg bilježi Tirmizi od ‘Irbad ibn Sarije, radijallahu anhu: “Čuvajte se novina, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija je dalalet, a svaki dalalet vodi u Vatru”. Ve billahi tevfik.
Vidi manjeNa pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
KAKO SE UČI JASIN ZA DUŠE UMRLIH
Alejkumusselam. Kod nas je uvriježeno i smatra se da je sura Jasin jedna od najboljih i najvrednijih sura u Kur’anu te da je veoma pohvalno i poželjno njeno učenje u raznoraznim prilikama, kao na samrti, prilikom dženaze, za dušu umrlog, u “mubarek” noćima, radi bereketa i uopćeno da ako treba učitiviše
Alejkumusselam.
Kod nas je uvriježeno i smatra se da je sura Jasin jedna od najboljih i najvrednijih sura u Kur’anu te da je veoma pohvalno i poželjno njeno učenje u raznoraznim prilikama, kao na samrti, prilikom dženaze, za dušu umrlog, u “mubarek” noćima, radi bereketa i uopćeno da ako treba učiti neku suru najbolja je sura Jasin i mnoge druge stvari zavisno od mjesta do mjesta i od sredine do sredine.
Sve ovo navedeno nema uporišta u vjerodostojnom Sunnetu, niti u praksi ashaba i tabi’ina niti selefa ovog Ummeta izuzev učenja sure Jasin na samrti (a ne umrlom) oko čega učenjaci imaju podijeljeno mišljenje iako je došlo u slabom hadisu. Kako se ovo kod nas proširilo, ko je prvi uvodio neke od pomenutih praksa zahtijeva analizu i istraživanje. S tim da to ne utiče na šerijatski status svega spomenutog a vezanom za suru Jasin.
Nema ni jednog validnog hadisa koji ukazuje na vrijednost učenja sure Jasin uopćeno niti u određenim prilikama. A s obzirom da je učenje Kur’ana ibadet, a da bi se činio neki ibadet on mora biti propisan šerijatskim tekstom, svejedno bio on opći ili poseban.
Pa tako za suru Jasin najviše što se može reći na osnovu šerijatskih tekstova koji podstiču na učenje Kur’ana uopćeno je da je suru Jasin mustehab učiti kao bilo koju drugu suru iz Kur’ana pri čemu ona nije ništa vrednija od bilo koje druge sure. Sve ostalo što je pripisano o vrijednosti sure Jasin, da je ona srce Kur’ana, da se uči mrtvima i u nekim drugim posebnim prilikima nema uporišta u vjerodostojnom Sunnetu.
A ono što je prenešeno o njenoj vrijednosti u nekim hadisima kreće se između slabih, jako slabih i izmišljenih predaja. Prema tome, nema osnova u šerijatskim tekstovima da se Jasin uči pri dušu umrlima. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Postoji li “bid’at hasen” (lijepa novotarija)?
Alejkumusselam. Naravno da postoji bid’at hasen. On postoji kod novotara koji pokušavaju da dokažu svoje slijeđenje strasti i zabludjelo tumačenje vjere sa nečim što se zove lijepa novotarija i postoji “bid’at hasen” koji je spomenut u tekstu hadisa. Novotari žele da dokažu kako eto ima ružna i lijeviše
Alejkumusselam. Naravno da postoji bid’at hasen. On postoji kod novotara koji pokušavaju da dokažu svoje slijeđenje strasti i zabludjelo tumačenje vjere sa nečim što se zove lijepa novotarija i postoji “bid’at hasen” koji je spomenut u tekstu hadisa. Novotari žele da dokažu kako eto ima ružna i lijepa novotarija, a novotarije mevluda, sedmina, četresnica, Ajavatovice, učenja Fatihe u svim prigodama, Jasina i hatmi za novac i slično, to su kod njih lijepe novotarije. Nije mi poznato šta onda ubrajaju u ružne novotarije. Naravno, suvišno je pojašnjavati i dokazivati ništavnost i pogrešnost ovakog nakaradnog tumačenja. A “bid’at hasen” koji je spomenut u hadisu njegovo razumijevanje i tumačenje se može rezimirati u sljedećem:
Bilježi Muslim u svom Sahihu od Džerir ibn Abdullaha, radijallahu anhu, da su neki ljudi od beduinskih plemena došli kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nosili su vunenu odjeću. Nakon što je vidio njihovo loše stanje i siromaštvo koje ih je zadesilo, podstakao je ljude na sadaku, a oni su se sporo odazivali tome tako da se to vidjelo na njegovom licu. Zatim je neki Ensarija došao i dao kesu sa srebrom, nakon njega je došao drugi pa su dolazili jedan za drugim tako da se radost (zbog toga) prepoznala na njegovom licu. Pa je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko uvede u Islamu lijep sunet pa se po njemu radi poslije njega, imaće nagradu poput nagrade onog ko po njemu radi a da to neće umanjti od njihove nagrade ništa. Ko uvede u Islamu loš (ružan) sunet pa se po njemu radi poslije njega, imaće grijeh poput grijeha onog ko po njemu radi a da to neće umanjti od njihovih grijeha ništa”.
Značenje ovog hadisa je, kako to pojašnjava imam Nevevi, da se pod “lijepim sunetom” (sunnetun hasenetun) u hadisu misli na djelo Ensarije, znači djelo koje je inače propisano (poput sadake u ovom događaju) ali je trenutno zapostavljeno, koji je prvi došao sa kesom i dao je kao sadaku čime je podstakao ostale prisutne muslimane na davanje sadake, a ne na dozvolu ili podsticanje na uvođenje novotarija (ibadeta za koje ne postoji dokaz u Šerijatu). Ako se ne bi ovako protumačilo onda nema smisla da to kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovim povodom, jer u čitavom događaju nema ništa što ukazuje na uvođenje novotarija (nekog novog ibadeta) u vjeri.
Takođe, ako se ne bi ovako protumačilo onda bi ovaj hadis bio oprečan mnogim drugim hadisima u kojima je došla zabrana uvođenja novotarija i nazivanja svake novotarije zabludom i dalaletom. U hadisu mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) je došlo: “Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to se odbacuje”, a bilježi Tirmizi: “Čuvajte se novina, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija je dalalet, a svaki dalalet vodi u Vatru”. Jer kako će svaka novotarija vodit u Vatru ako bi bila dozvoljena takozvana “lijepa novotarija”. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Analni odnos na zahtjev zene
Alejkumusselam. Polno općenje u stražnjicu (duburu) žene je strogo zabranjeno u islamu, tj. to veliki je grijeh. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu od Huzejme ibn Sabita, radijallahu anhu: “Zaista se Allah ne stidi istine, ne prilazite ženama u njihove stražnjice” (Darimi (više
Alejkumusselam. Polno općenje u stražnjicu (duburu) žene je strogo zabranjeno u islamu, tj. to veliki je grijeh. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu od Huzejme ibn Sabita, radijallahu anhu: “Zaista se Allah ne stidi istine, ne prilazite ženama u njihove stražnjice” (Darimi (2213), Nesai’ u “El-Kubra” (8982), Ahmed (21907), Ibn Madže (1924), Bejheki (13894), Ibn Hibban (4200), Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u “Irvaul-galil” (2005)).
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u više rivajeta i različitih tekstova se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah neće gledati u čovjeka koji je polno općio sa svojom ženom u njenu stražnjicu” (Ahmed (2/344)), “Proklet je onaj ko priđe svojoj ženi u njenu stražnjicu” (Ebu Davud (2162), Darimi (1140), Nesai’ u “El-Kubra” (9012), Ibn Madže (1923), Ahmed (2/272) i ostali), “Ko ode proroku i povjeruje mu u ono što kaže, ili priđe ženi koja je u stanju hajza, ili priđe ženi u njenu stražnjicu, on je čist od onoga što je objavljeno Muhammedu” (Ebu Davud (3904), Tirmizi (135), Ibn Madže (639) i Darimi (1136), Ahmed (10170)).
U hadisima je došlo da Allah, dželle še’nuhu, neće gledati na Sudnjem danu (što je velika prijetnja i znak ogromne Allahove srdžbe) čovjeka i da je proklet čovjek koji polno opći sa svojom ženom u stražnjicu, kao i da je onaj koji to radi čist od onoga što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Ovakve prijetnje se ne govore osim za ono što je veliki grijeh i što je krupna stvar kod Allaha, dželle še’nuhu.
Sa druge strane, normalnoj ljudskoj prirodi to je ogavno i nastrano, učenjaci ga ubrajaju u vrstu homoseksualizma. Takođe, žena koju čovjek prisiljava na takav način polnog odnosa i ne odustaje od toga ima pravo da traži razvod braka jer joj time nanosi štetu kako fizičku tako i psihičku, a nanošenje štete je zabranjeno u Šerijatu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
A što se tiče toga da to sama žena zahtijeva i traži od njenog muža, to je neprihvatljivo od jedne muslimanke koja vjeruje u Allaha kao Gospodara i Muhammeda kao poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji to izričito zabranjuju. Ona ujedno time samog muža navodi na grijeh i izlaže i sebe i njega Allahovom prokletstvu. Tako nešto muslimanka sebi ne smije dozvoliti. A ako bi pretpostavili da mu žena nije muslimanka nego kitabijka to ne utiče na propis po ovom pitanju. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Kamata
Treba znati da je kamatni kredit dozvoljeno uzeti samo u situaciji kad čovjek nema šta jesti i kad doslovno ostane bez krova nad glavom, to jest, kad bude na ulici. Nije uslov da čovjek ima vlastitu kuću, niti stan, niti luksuzni auto! Bolje je živjeti pod kirijom i umrijeti kao podstanar, a zasluživiše
Treba znati da je kamatni kredit dozvoljeno uzeti samo u situaciji kad čovjek nema šta jesti i kad doslovno ostane bez krova nad glavom, to jest, kad bude na ulici. Nije uslov da čovjek ima vlastitu kuću, niti stan, niti luksuzni auto! Bolje je živjeti pod kirijom i umrijeti kao podstanar, a zaslužiti Allahovo zadovoljstvo, nego imati i kuću, i luskuzan auto, i nekretnine, a umrijeti s Allahovom srdžbom. Zar nam nije dovoljno to da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, bio toliko siromašan da je umro a njegov pancir pohranjen kod jednog jevreja kao hipoteka za žito?!
Imajmo na umu ajete i hadise koji govore o poslovanju uz kamatu: “Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili: ‘Kamata je isto što i trgovina.’ A Allah je dopustio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegovog – pa se okani, njegovo je ono što je prije stekao, njegov će slučaj Allah rješavati; a oni koji opet to učine – bit će stanovnici Džehennema, u njemu će vječno ostati. Allah uništava kamatu, a unapređuje milosrđa. Allah ne voli nijednog nevjernika, grešnika.” (El-Bekara, 275, 276)
Imam el-Buhari zabilježio je da je Semura b. Džundub, radijallahu anhu, pripovijedao da im je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ispričao sljedeće: “Sinoć sam sanjao da su me dva čovjeka odvela u Svetu zemlju. Zaputili smo se i došli do rijeke od krvi u kojoj je stajao neki čovjek, a u sredini rijeke bio je čovjek ispred koga je bilo kamenje. Kad god bi onaj što je bio u rijeci htio izaći, drugi bi ga pogodio kamenom u usta i vratio ga gdje je bio, i to bi se ponavljalo. Upitao sam: ‘Ko je onaj čovjek?’, pa mi je onaj što je bio u rijeci odgovorio: ‘To je čovjek koji posluje uz kamatu.’”
Muslim je zabilježio sljedeće Džabirove, radijallahu anhu, riječi: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je onoga ko posluje uz kamatu, onoga ko mu u tome pomaže, zapisničara i svjedoke. I rekao je: ‘Svi oni snose isti grijeh.’”
Imam et-Taberani zabilježio je da je el-Bera b. Azib, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upozorenja: “Kamata ima sedamdeset i dva ogranka, najmanji je ogranak ravan bludu s vlastitom majkom, a najveći vid kamate jeste skrnavljenje časti drugog muslimana.”
Rukovodimo se navedenim ajetima i hadisima, da bismo izbjegli Allahovu srdžbu koja će neizostavno stići sve one koji posluju uz kamatu. I znajmo da ćemo biti pitani jesmo li svoje porodice hranili halal-imetkom. A Allah najbolje zna, On je zaštitnik vjernikâ.
Na pitanje odgovorio: prof.Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeKoliko članova je potrebno da se kod kuće može klanjati namaz u džematu?
Ve alejkumusSelam, Najmanji broj osoba je dvoje i vise. Zenama je bolje da klanjaju kuci, a muskarcima da idu u mesdzid jer nagrada koja je obecana u hadisima na ovu temu, odnosi se na dzamiju. A Allah najbolje zna! Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan Preuzeto sa www.n-um.com
Ve alejkumusSelam,
Najmanji broj osoba je dvoje i vise. Zenama je bolje da klanjaju kuci, a muskarcima da idu u mesdzid jer nagrada koja je obecana u hadisima na ovu temu, odnosi se na dzamiju. A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan
Preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjeKoji je propis činjenja ibadeta u vremenima kada ljudi puno čine grijehe?
Hvaljen neka je Allah. Musliman koji se drži svoje vjere je onaj koji se sjeća Allaha, subhanehu ve te'ala, javno i tajno, u lagodnosti i teškoći. Njegov Gospodar nikada nije odsutan iz njegovih misli ili srca, i ništa ga ne ometa u obožavanju Njega, i ništa ga ne odvraća od ljubavi prema Njemu. Takviše
Hvaljen neka je Allah.
Vidi manjeMusliman koji se drži svoje vjere je onaj koji se sjeća Allaha, subhanehu ve te'ala, javno i tajno, u lagodnosti i teškoći. Njegov Gospodar nikada nije odsutan iz njegovih misli ili srca, i ništa ga ne ometa u obožavanju Njega, i ništa ga ne odvraća od ljubavi prema Njemu. Tako da ga vidiš u svim situacijama naklonjen tome da obožava Allaha, naklonjen tome da svoj život ispuni sa pokornosti svome Gospodaru. Ako je u prisustvu drugih robova, natječe se sa njima da stekne Allahovo zadovoljstvo, a kada vidi one koji su nemarni, on shvata blagodat koju mu je Allah podario kada ga je uputio. Ovo su svjedoci i stranci, oni koji drže žeravicu u ruci; mnogi hadisi govore o vrlinama njihovih postupaka i veličine njihovoh pridržavanja za sunnet u vremenima smutnje, iskušenja i proširene zablude.
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Islam je počeo kao nešto strano i vratiti će se da bude nešto strano, pa obradujte oni koji su stranci.'” Muslim, 145
Onaj ko se drži sunneta, pokorava se i obožava Allaha u vremenu smutnje i nemara kao i u vremenu pokornosti i bogobojaznosti, takav postupa ispravno. On ustrajava u obožavanju ma kakva situacija bila.
To je onaj koji je pohvaljen u hadisu.
Što se tiče onoga što neki ljudi razumiju, da bi pojedinac trebao pratiti dane u kojima ljudi povećano griješe i kada je zlo više rašireno da bi taj dan izdvojili sa postom i noćnim namazom, a to nije ono što on redovno radi (klanja i posti tada op. pre.), ovo nije ispravno shatanje hadisa i to nije ono što je htio Mudri, Zakododavac. Nego, ono što je ciljano jeste podsticanje ljudi da se drže sunneta i da se u potpunosti drže Allahovih propisa, tako da musliman ostane svjetionik na zemlji i tokom najtamnijih vremena i susresti će Allaha a nikada nije posrnuo u svojoj predanosti Njemu.
Ovakav je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. U svakom trenutku, svakoga dana je bio posvećen i iskren prema Allahu, subhanehu ve te'ala, i nikada nije propuštao nikakvu priliku da Ga obožava. Usama ibn Zejd ga je upitao: “O Allahov Poslaniče, nisam vidio da postiš ni u jednom mjesecu kao u Šabanu.” On je odgovorio: “To je mjesec koji ljudi zapostavljaju između Redžeba i Ramazana, ali je mjesec u koje se djela dižu Gospodaru svih svjetova, pa volim da se moja djela Njemu dignu a ja postim.” En-Nesai u Sunenu, 2357. Šejh Albani ga je ocijenio hasenom u Es-Silsiletu-l-Sahihah, 1898.
Ovo je i značenje hadisa od Mu'akila ibn Jasara, da je Poslanikm sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ibadet u vremenu smutnje je kao hidžra meni.” Muslim, 2548
Nevevi da mu se Allah smiluje je rekao:
“Ono što se misli pod smutnjom jeste fitna i kada se pojavi velika zabuna među ljudima. Razlog zbog kojeg onaj koji ibadeti u tome vremenu ima ovu odliku jeste jer su ljudi postali nemarni po pitanju toga i ne obaziru se na to, tako da niko nije posvećen ibadetu osim njih malo.” Šerh Muslim, 18/88.
Ne smatramo da bi sestra koja je postavila ovo pitanje ili bilo koji drugi musliman trebali izdvajati Gregorijansku novu godinu za ibadet, kao način da se odgovori nevjernicima koji te noći ispunjavaju grijehom, osim ako je to već navika nekog muslimana da posti i da klanja noćni namaz i mimo tog vremena (pa će se potrefiti da i tada to radi op. pre.), u tome slučaju nema ništa sporno u tome da ibadeti u tim noćima, a Allah će ga nagraditi sa dobrom za njegova djela i nijet.
Upozorenje na izdvajanje noći nevjerničnik praznika za ibadete je iznešeno u fetvi broj 113064.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: šejh Muhammed Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/113220
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Da li se mogu uciti ajeti Kur’ana na bosanskom jeziku?
Ve alejkumusSelam, Sto se tice ucenja Kur’ana na prevodu, to je pohvalno djelo, ali ni u kom slucaju sevapi, koji su obecani u brojnim hadisima, ne odnose se na prevod ili neku transkripciju originala, nego bas na arapski tekst Allahova govora. Tako da dok ne savladas sufaru i osnovna pravila arapskviše
Ve alejkumusSelam,
Sto se tice ucenja Kur’ana na prevodu, to je pohvalno djelo, ali ni u kom slucaju sevapi, koji su obecani u brojnim hadisima, ne odnose se na prevod ili neku transkripciju originala, nego bas na arapski tekst Allahova govora.
Tako da dok ne savladas sufaru i osnovna pravila arapskog izgovora,nemoj prestat crpit pouke i poruke iz prevoda a potom ih primjenit u praksu,jer kakva je korist od znanja ako se ne radi po njemu.
A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan
Preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjeDa li su šejhovi sufijskih redova bliski Allahu dželle šanuhu?
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu. Termin sufizam nije bio poznat u periodu života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti u periodu ashaba i tabi'ina. Tek nakon ovih prvih generacija na scenu dolazi jedna skupina pobožnih i skromnih ljudi (zahida) koji su nosili vunenu odjeću (suf), pviše
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu.
Termin sufizam nije bio poznat u periodu života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti u periodu ashaba i tabi'ina. Tek nakon ovih prvih generacija na scenu dolazi jedna skupina pobožnih i skromnih ljudi (zahida) koji su nosili vunenu odjeću (suf), pa su ih prozvali ovim imenom – sufije. Drugi su na stanovištu da su dobili naziv po grčkoj riječi ”sofija”, što u prijevodu znači mudrost. Ono što neki tvrde da su svoje ime dobile od riječi ”safa” (bistrina, čistoća, jasnost), ne može se smatrati ispravnim, pošto je ”nomen relativum” (tj. ime izvedeno iz drugog sufiksom – ijj) od riječi ”safa” safaijj, a ne sufijj.
Pojavom ovog novog imena i skupine koja ga nosi, došlo je do još većeg rascjepa i raskola u redovima muslimana. Prve sufije su se razlikovale od kasnijih , po tome što je kod ovih posljednjih pojava novotarija (bid'ata) bila znatno izraženija, kao što im mali i veliki širk nisu bili nepoznanica. Allahov Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na njihove novotarije u slijedećim riječima:
”Klonite se novotarija u vjeri, jer svaka novotarija je bida't a svaki bida't je zabluda!”
(Prenosi ga Tirmizi i za njega kaže da je hasen-sahih.)
U onome što slijedi pokušaćemo napraviti komparaciju između vjerovanja sufija i njihovih obreda i učenja islama koje se zasniva na Kur'anu i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Postoje mnogi sufijski redovi, kao što su tidžanije, kadirije, nakšibendije, šazilije, rufaije i drugi. Sljedbenici ovih redova smatraju da su samo oni na istini (hakku), a da su svi drugi u zabludi. Kur'an zabranjuje razdvajanje i dijeljenje među muslimanima, kao što Uzvišeni Allah kaže:
”…i ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka je zadovoljna onim što ispovijeda.” (prijevod značenja sure Er-Rum, 31-32.)
Pojedine sufije su , pored Allaha dželle šanuhu, počele obožavati poslanike, alejhis-selam, te žive i mrtve evlije. Obraćaju im se riječima kao što su: ”O Gejlani!”, ”O Rufai!”, ”Pomozi Allahov Poslaniče!”, ”Na tebe se oslanjamo, o Allahov Poslaniče!” itd. Allah, dželle šanuhu, zabranjuje da se u stvarima koje su samo u Njegovom domenu obraća nekom drugom mimo Njega, pa se takav čin označava širkom. Allah , dželle šanuhu, kaže:
”I , pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi , uistinu, nevjernik.” (prijevod značenja sure Junus,106.)
Sufije smatraju da postoje kutbovi, bedeli i evlije kojima je Allah, dželle šanuhu, predao vođenje, upravljanje i uređenje stvari na ovome svijetu. Allah, dželle šanuhu, u Kur'anu navodi odgovor mušrika na pitanje koje im je postavio:
”… i ko upravlja svim?” – ”Allah!”- reći će oni.” (prijevo značenja sure Junus, 31.)
Na osnovu ovoga zaključujemo da su arapski mušrici bolje poznavali Allaha, dželle šanuhu, od takvih sufija.
Sufije, isto tako, pri pojavi neke nevolje, traže zaštitu kod nekog drugog, mimo Allaha, dželle šanuhu. Uzvišeni kaže:
”Ako te od Allaha kakva nevolja pogodi, – pa nikoe je osim Njega ne može ukloniti; a ako ti kakvo dobro podari, – pa, samo je On Svemoćni.” (prijevod značenja sure El-En'am,17.)
Neke sufije vjeruju u vahdetul-vudžud (panteizam) gdje se poistovjećuje Stvoritelj i stvoreno, pa na kraju ispada da je sve stvoreno i da je sve božanstvo.
Sufije pozivaju odricanju od ovoga svijeta, zanemarivanju uzročno-posljedičnih faktora i napuštanju džihada. Allah , dželle šanuhu, kaže:
”… i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio u ovome svijetu…” (prijevod značenja sure El-Kasas,77.),
”I protiv njih pripremite koliko god možete snage…” (prijevod značenja sure El-Enfal,60.)
Sufije stepen ihsana, kao ekskluzivno pravo, pripisuju isključivo svojim šejhovima. Oni od murida zahtijevaju da sebi u mislima predstave šejha kada god spomenu Allaha, dželle šanuhu, (kada čine zikr), pa čak i u samom namazu. Neki idu čak dotle da stavljaju šejhovu sliku ispred sebe za vrijeme namaza. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kaže:”Ihsan (dobročinstvo) je da obožavaš Allaha, dželle šanuhu, kao da Ga gledaš, pa ako Ga ti ne vidiš, zaista, On tebe vidi!” (Muslim)
Sufije, također,smatraju dozvoljenim ples i upotrebu defa i muzičkih instrumenata, kao i podizanje glasa prilikom učenja zikra. Allah, dželle šanuhu, kaže:”Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kada se Allah spomene…” (prijevod značenja sure El-Enfal,3.)
Možete ih vidjeti kako od zikra izgovaraju samo Allahovo, ždelle šanuhu, ime : ”Allah, Allah, Allah!” Ovakav način zikra se smatra novotarijom i govorom koji ne nosi u sebi šerijatsko značenje. Neki idu i dalje od toga, pa izgovaraju samo: ”Ah,ah!” ili ”Hu, hu!” Stav islama i sunneta o pitanju zikra jeste da musliman spominje svoga Gospodara ispravnim i razumljivim govorom za koji ima nagradu kod Allaha Uzvišenog kao što su riječi: ”Subhanallah – neka je slavljen Allah, dželle šanuhu ; Elhamdulillah – hvala Allahu, dželle šanuhu ; La ilahe illallah – nema istinskog boga osim Njega; Allahu ekber – Allah , dželle šanuhu, je najveći i slično.
Sufije u svojim stihovima, za vrijeme zikra, kao tematiku uzimaju žene i dječake. Strastvena ljubav, zaljubljenost, žudnja i slično motivi su koje tom prilikom spominju, kao da se nalaze na kakvoj zabavi gdje se pleše uz vino, pljeskanje i galamu. Sve nabrojano se ubraja u mušričke običaje, obrede i rituale. Allah, dželle šanuhu, kaže:” Molitva njihova pored Hrama svodi se samo na zviždanje i pljeskanje rukama…” (prijevod značenja sure El-Enfal,35.)
Neke sufije koriste metalne čavle i zabijaju ih u svoja tijela uz uzvikivanje nekih riječi, kao što je naprimjer: ”Djede!” Na taj način dolaze mu šejtani kako bi mu pomogli da izvede svoju tačku bez posljedica, pošto je zatražio pomoć mimo Allaha, dželle šanuhu. Uzvišeni Allah kaže:”Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati.” (prijevod značenja sure Ez-Zuhruf, 36.)
Sufije tvrde da imaju otkrovenja i da poznaju šta će se desiti u budućnosti (gajb stvari), a Kur'an ih izričito pobija. Allah, dželle šanuhu, kaže:”Reci: ‘Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna šta će se dogoditi…” (prijevod značenja sure En-Neml,65.)
Sufije, također, tvrde da je Allah, dželle šanuhu, stvorio ovaj svijet zbog Allahovog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, a Kur'an ih demantuje riječima Uzvišenog Allaha:”Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine.” (prijevod značenja sure Ez-Zarijat.56.)
Allah ,dželle šanuhu, se obraća Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, sljedećim riječima:
”…i sve dok si živ, Gospodaru svom ibadet čini!” (prijevod značenja sure El-Hidžr, 99.)
Sufije tvrde da je moguće vidjeti Uzvišenog Gospodara još na ovome svijetu, a Kur'an ih demantuje ajetom u kome se Musa, alejhis-selam, obraća Uzvišenom Gospodaru riječima:
”Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!” – ”Ne možeš Me vidjeti” – reče…” (prijevod značenja sure El-A'raf,143.)
Sufije tvrde da na javi uzimaju direktno znanje od Uzvišenog Gospodara, bez posredništva Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kažu: ”Moje srce mi prenosi od mog Gospodara.” Ovdje se postavlja sljedeće pitanje:”Da li su oni bolji od ashaba?!”
Sufije organizuju skupove i priređuju mevlude radi donošenja salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a postupaju suprotno od njegovog učenja kada podižu svoj glas prilikom zikra i izvođenja ilahija i kasida u kojima se ponekad nalazi i otvoreni širk. Da li je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proslavljao svoj rođendan? Da li su to činili Ebu-Bekr, Omer, Osman, Alija, radijallahu anhu, četverica imama, osnivači pravnih mezheba i drugi? Ko više zna i ko je ispravnijeg ibadeta, oni ili sufije?
Sufije se posebno pripremaju za putovanje i posjetu turbetima i mezarima, kako bi postigli blagoslov njihovih stanovnika, te kako bi tavafili (kružili) oko njih, ili klali žrtve u njihovoj neposrednoj blizini. Tim svojim djelima postupaju suprotno riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
”Posebno se priprema za put samo radi tri džamije: Mesdžidul-Harama, ove moje džamije i Mesdžidul-Aksa'a.” (Buharija i Muslim)
Sufije se fanatično drže stavova svojih šejhova, makar to bilo suprotno onome što kaže Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Allah, dželle šanuhu, kaže:
” O vjernici, ne odlučujte se ni na što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova…” (prijevod značenja sure El-Hurudžat, 1.)
Sufije upotrebljavaju talismane, zapise, razne znakove, slova i brojeve kako bi pomoću njih pravili hamajlije, zaštite i donosili odluke.
Sufije se ne zadovoljavaju salavatima koji su zabilježeni od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, nego sami izmišljaju salavate koji sadrže otvoreno traženje blagoslova od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i težak širk sa kojim nije zadovoljan onaj na koga se donosi salavat.
Što se tiče pitanja vezanog za tačnost postojanja veze koju imaju sufijski šejhovi, odgovor je potvrdan, ali se ovdje radi o vezi sa šejtanima, a ne sa Uzvišenim Gospodarom. Jedni drugima kićene besjede govore da bi ih obmanuli, kao što to Allah, dželle šanuhu , kaže:
”Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinova koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli – a da je tvoj Gospodar htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju!” (prijevod značenja sure El-En'am, 112.)
”A šejtani navode saradnike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili,i vi biste, sigurno, mnogobošci postali.” (prijevod značenja sure El-En'am,121.)
”Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani? Oni dolaze svakom lašcu, grješniku.” (prijevod značenja sure Eš-Šu'ara, 221-222.)
Ovo je ta vrsta veze koja postoji u stvarnosti, a ne ona za koju lažno tvrde da je imaju sa Uzvišenim Gospodarom. (Neka je Uzvišen Allah od svega toga!)
(Pogledati Mu'džemul-bide'i, 346-359.)
Iznenadna odsustvovanja pojedinih šejhova sufijskih redova od očiju murida (sljedbenika) izravni je rezultat veze ostvarene sa šejtanima. Može se desiti, da bi povećali dojam i zabludu svojih sljedbenika, da ponekad, koriste šejtane radi prenošenja u neka udaljena mjesta i vraćanja istog dana ili noći. Zbog toga postoji jedno veoma važno pravilo koje glasi da ljude ne cijenimo i vrednujemo po čudima i neuobičajenim pojavama koje ih prave, nego na osnovu njihovog pridržavanja ili udaljenosti od Allahove, dželle šanuhu, Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Istinske evlije (Allahovi dželle šanuhu stićenici) oni su koji obožavaju Allaha, dželle šanuhu, onako kako je On propisao, bez primjese novotarija. Pojava čuda nije uslov i pokazatelj da je neko zaslužio taj status i postigao odabrani stepen. Opis pravih Allahovih, dželle šanuhu, evlija došao je u hadisi-kudsiju (hadis koga prenosi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od svoga Gospodara) kojeg Buharija prenosi od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, a u kome Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
”Rekao je Uzvišeni Allah: ‘Nagovještavam rat onome ko se bude neprijateljski odnosio prema Mome evliji. Najdraže sa čime Mi se može približiti Moj rob jesu dužnosti (farzovi) koje sam mu propisao. Zatim Mi se i dalje približava sve dok ga ne zavolim. Kada ga zavolim, postajem njegov sluh pomoću kojeg čuje, njegov vid pomoću koga gleda, njegove ruke kojoj dohvaća, njegova noga kojoj kroči. Ako nešto zatraži od Mene, Ja ću mu dati i ako potraži utočište kod Mene, Ja ću mu ga pružiti!” (Buharija, 2384/5)
Allah, dželle šanuhu, upućuje na pravi put!
Odgovorio: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid
Iz knjige ”Odgovori o islamskom vjerovanju”,36-39 strana
Vidi manjePriredila: I.A.
Preuzeto sa – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Kada se petkom prima dova?
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, ﷺ, govoreći o vrlinama petka, dana u kojem se obavlja džuma-namaz, rekao: “U njemu se nalazi jedan čas, neće se desiti da u tom času Allahov rob, musliman, dok klanjajući moli, zatraži nešto od Allaha a da mu Allah to ne podari.” Pri tome je Allviše
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, ﷺ, govoreći o vrlinama petka, dana u kojem se obavlja džuma-namaz, rekao: “U njemu se nalazi jedan čas, neće se desiti da u tom času Allahov rob, musliman, dok klanjajući moli, zatraži nešto od Allaha a da mu Allah to ne podari.” Pri tome je Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, svojom rukom išaretio ukazujući na kratkoću tog časa. (Buhari, br. 935)
U preciziranju tog časa u kojem se molitva uslišava, učenjaci imaju različita mišljenja od kojih su po jačini argumenta najizraženija dva:
prvo, to je vrijeme nakon što imam sjedne na minberu pa sve do završetka džuma-namaza;
drugo, to je vrijeme nakon ikindija-namaza pa do zalaska sunca, a naročito neposredno pred zalazak.
Za oba mišljenja navode se dokazi u sunnetu i svako od njih odabrala je skupina istaknutih učenjaka. Dokaz za prvo mišljenje jeste hadis koji prenosi Ebu Musa el-Eš‘ari, radijallahu anhu, u kojem navodi da je čuo Allahovog Poslanika, ﷺ, da o tom vremenu kaže: “To je vrijeme nakon što imam sjedne (na minber) pa sve dok se namaz ne završi.” (Muslim, br. 853) Ovo mišljenje odabrali su brojni učenjaci od kojih su Bejheki, Ibn Arebi, Kurtubi i Nevevi. (Nevevi, El-Medžmu, 4/541; Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 2/421)
Dokaz za drugo mišljenje jeste hadis Džabira, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Dan džuma-namaza (petak) ima dvanaest sati i nema nijednog muslimana koji će (u vremenu uslišenja dove) tražiti nešto od Allaha a da mu Allah to neće uslišati. To vrijeme tražite u zadnjem satu nakon ikindija-namaza.” (Bilježe Ebu Davud, br. 1048, i Nesai, br. 1389, a hadis je vjerodostojan po ocjeni Nevevija i Albanija) Ovo mišljenje zastupaju brojni učenjaci na čijem je čelu poznati ashab Abdullah b. Selam, radijallahu anhu. Ibn Hadžer kaže: “Drugi su preferirali mišljenje Abdullaha b. Selama, a Tirmizi prenosi od Ahmeda da je rekao: ‘Najviše hadisa na to ukazuje.’ Ibn Abdulberr veli: ‘To je najjače mišljenje o ovom pitanju.’ Seid b. Mensur vjerodostojnim senedom prenosi od Ebu Seleme b. Abdurrahmana da se jednom prilikom skupina ashaba sastala te su se prisjećali tog vremena na dan džume, u kojem se dova uslišava, a zatim su, prije nego što su se razišli, složili se da je to zadnji sat tog dana. To mišljenje preferirali su mnogi imami, poput Ahmeda i Ishaka.” (Fethul-Bari, 2/421)
U oba spomenuta vremena nadati se da će dova biti uslišana. U tom smislu Ibn Kajjim, nakon što je naveo argumente da je taj čas nakon ikindija-namaza, kaže: “Smatram da je vrijeme u kojem se obavlja namaz (džuma) također vrijeme u kojem se dova uslišava, i oba vremena su vrijeme uslišenja, iako je određeno vrijeme za to zadnje vrijeme nakon ikindija-namaza, jer to je fiksno vrijeme u danu, ne pomjera se naprijed ili nazad, dok vrijeme namaza prati sam namaz, klanjao se ranije ili kasnije. Vrijeme namaza je vrijeme u kojem se uslišava dova, jer skup muslimana, njihov namaz i skrušeno obraćanje Allahu ostavlja trag na uslišanje dove, prema tome, vrijeme tog skupljanja je vrijeme u kojem se očekuje uslišanje dove. Na ovakav način usklađuju se svi hadisi, a Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, podsticao je svoj ummet na upućivanje dove i skrušeno obraćanje Allahu u oba spomenuta vremena.” (Zadul-mead, 1/394)
Ovdje je neophodno navesti još dvije napomene:
Prva napomena: Nakon što imam sjedne na minber, pa sve dok se ne klanja džuma-namaz, to je vrijeme u kojem se uslišava dova, međutim, kada imam ustane i počne držati hutbu, klanjači su dužni šutjeti i slušati imamov govor. Imajući to u vidu, postavlja se pitanje, pa kada onda da dove? Nakon što se prouči ezan i prije nego što imam počne sa hutbom, propisano je moliti dovom koja se uči nakon ezana, kao što je to prilika za bilo koju dovu, jer je to, pored mogućnosti da bude čas uslišanja petkom, i vrijeme između ezana i ikameta u kojem se prima dova. Također se može doviti u vremenu kada imam sjedne između dvije hutbe, te za vrijeme sedžde u namazu, jer sedžda je stanje u kojem je rob najbliži svom Gospodaru, te je, nakon što se izgovori propisani zikr na sedždi, pohvalno doviti. Također, na sjedenju u namazu, prije predaje selama, propisano je doviti i tražiti dobro ovog i budućeg svijeta. Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, u hadisu Ibn Mesuda, radijallahu anhu, nakon što je ukazao na obavezu učenja tešehhuda na sjedenju u namazu, rekao je: “A zatim neka izabere koju god dovu želi.” (Muslim, br. 402)
Druga napomena: Prema drugom mišljenju, čas uslišanja je nakon ikindija-namaza pa do zalaska sunca, a to je vrijeme u kojem nije propisano klanjati nafila-namaz, međutim, u spomenutom hadisu Ebu Hurejre navodi se da je Poslanik, ﷺ, o tom času rekao: “…dok klanjajući moli”. Odgovarajući na ovu nejasnoću, učenjaci su kazali da je osoba koja iščekuje namaz ustvari u namazu, jer je Poslanik, ﷺ, o takvom kazao: “Neprestano je u namazu sve dok iščekuje namaz” (Buhari, br. 647). U jednoj predaji navodi se kako je Ebu Hurejra kazivao ovaj hadis u prisustvu Abdullaha b. Selama, Allah bio zadovoljan njima, nakon čega je Abdullah rekao: “Ja doista znam kada je taj čas!”, a Ebu Hurejra povika: “Obavijesti me kada je taj čas!” Abdullah reče: “To su posljednji trenuci pred završetak dana džume.” Ebu Hurejra priupita: “Kako da to budu posljednji trenuci petka kada je Poslanik, ﷺ, rekao: ‘Neće se desiti da u tom času Allahov rob musliman, dok klanjajući moli…’, a u tom vremenu se ne klanja?” Na to Abdullah reče: “Zar Allahov Poslanik nije rekao: ‘Ko sjedne na svom mjestu čekajući namaz, on je u namazu sve dok ne klanja?’” “Naravno”, reče Ebu Hurejra, a Abdullah kaza: “To je to!” (Bilježe Ebu Davud, br. 1046; Nesai, br. 1430, i drugi, a predaja je sahih po ocjeni Albanija)
Također je moguće da se riječi Poslanika: “…dok klanjajući moli…”, odnose na molitvu uopćeno, bio onaj ko dovi u namazu ili ne, jer u arapskom jeziku riječ “klanjati” znači doviti.
Onaj ko želi tražiti vrijeme uslišanja dove petkom nakon ikindija-namaza, može to učiniti na više načina:
prvi, da nakon što klanja ikindiju ostane u mesdžidu i vrijeme provede u dovi i ibadetu sve do zalaska sunca, a naročito neposredno pred zalazak sunca. Ovo je najpotpuniji oblik;
drugi, da prije akšama ode u mesdžid, te klanja tehijetul-mesdžid, a zatim ostane i dovi sve do akšama;
treći, da petkom pred zalazak sunca, gdje god se nalazio, dovi i moli svog Gospodara.
Ibn Baz, rahimehullah, upitan je o tome kako da postupi onaj ko želi doviti petkom pred zalazak sunca, da li treba biti u džamiji ili to može učiniti i kod kuće, pa je kazao: “Hadisi koji o tome govore uopćeni su i svojim doslovnim značenjem obuhvataju svakog ko dovi u vremenu kada se dova uslišava. Stoga, nadati se da će biti uslišano svakome ko dovi u tom vremenu, međutim, onome ko ostane u džamiji iščekujući akšam-namaz preče je da mu dova bude uslišana, jer Poslanik, ﷺ, kazao je: “…dok klanjajući moli…”, a onaj ko iščekuje namaz poput je onoga ko je u namazu. Ako se, pak, radi o bolesniku, koji dovi u svojoj postelji, ili ženi koja u svojoj kući, čekajući akšam-namaz, na mjestu gdje klanja, upućuje dove petkom nakon ikindija-namaza, nadati se, također, da će im biti uslišano.” (Fetava Ibn Baz, 30/271) Allah najbolje zna!
Odgovorio: mr. Hakija Kanurić
Vidi manje