Uvaženi i cijenjeni brate u islamu, treba da znaš da je brijanje brade strogo zabranjen čin u islamu. Imam Ibn Hazm, rahimehullahu, na osnovu vjerodostojnih argumenata, navodi konsenzus – jednoglasan stav islamskih učenjaka (što svakako na prvom mjestu obuhvata učenjake hanefijske pravne škole) da je haram – strogo zabranjeno brijanje brade i smatra to unakažavanjem ljudskog tijela.
Ako pogledamo u hadise Allahovog Poslanika, vidjet ćemo da postoje toliko jasni hadisi, zabilježeni čak u Buhariji i Muslimu, u kojima Allahov Poslanik naređuje muslimanima puštanje brade.
Kazao je Allahov Poslanik: “Razlikujte se od mnogobožaca, puštajte brade i potkraćujte brkove.” (Buharija i Muslim od Ibn Omera, r.a.) Osnova u vjeri jeste da se svaka stvar koja je spomenuta u imperativu – naredbenoj formi, smatra vadžibom – obavezom, osim ako postoji drugi argument koji tu naredbu “ublažava” i spušta na nivo pohvalne, mustehab stvari, što sa puštanjem brade nije slučaj.
S druge strane, ne postoji niti jedan vjerodostojan hadis u kojem je zabilježeno da je Allahov Poslanik skratio bradu, a da ne govorimo kako ne postoji dokaz koji ukazuje na to da je brijao bradu.
Na osnovu spomenutog, vaš direktor ne samo da nema pravo da vam naređuje brijanje brade, već je njegova obaveza da vam savjetuje da puštate brade, kako biste na taj način praktično pokazivali da slijedite praksu Muhammeda ﷺ. i uz to bili uzor ostalim muslimanima našeg podneblja u pogledu prakticiranja tog vadžiba, koji je, nažalost, toliko odbačen od mnogih muslimana našeg podneblja, da i oni sa najvećim diplomama i islamskim akademskim zvanjima među njima ne praktikuju ovaj sunnet. Posebno je žalosno što se takvo postupanje naređuje u medresi, koja se smatra institucijom za podučavanje i odgajanje kadrova koji će sutra ljudima tumačiti vjeru i nositi bajrak islama, a uglavnom se toleriše i sasvim normalno dopušta u ostalim svjetovnim školama, pa čak i u onim na čijem čelu su nemuslimani, kao osnovno pravo svakog čovjeka da izgleda kako želi, a naročito ako znamo da je to stvar naređena našom vjerom.
Ako su islamski učenjaci toliko oštro osudili ismijavanje brade, kazavši da se smatra otpadnikom od vjere onaj ko se svjesno ismijava sa bradom, otuda je sasvim jasno da je naređivanje brijanja brade na tom stepenu!
Šejh Ebu Fejd ibn es-Siddik konstantira: “Ismijavanje sa bradom je djelo kufra, koje čovjeka izvodi iz vjere (čini ga otpadnikom). Sa ovim su se složili svi islamski učenjaci, jer je to ismijavanje sa onim što je naredio islam.”
Ako na sve to, nakon što smo spomenuli da je to suprotstavljanje jasnim propisima, pridodamo činjenicu da je brijanje brade strogo zabranjeno u knjigama hanefijskog mezheba, a koji se smatra pravnim mezhebom po kojem djeluje Islamska zajednica Bosne i Hercegovine, sasvim je jasno koliko je to (ne)djelo daleko od istine i sevapa.
Šta uraditi? Odgovor ćemo naći u riječima Allahovog Poslanika, alejhis-selam: “Nema pokornosti stvorenjima u nepokornosti Stvoritelju – Allahu; pokornost je u dobročinstvu.” (Ebu Davud, br. 2625, od Alije, r.a., vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)
Ovaj hadis je veliki temelj u poglavlju pokornosti stvorenjima. Pokornost stvorenjima je u granicama dozvoljenih stvari, nikako u onome što je zabranjeno vjerom. To znači da vama ni u kojem pogledu nije dozvoljeno da brijete bradu, bez obzira tražio to od vas neko ili ne, pa makar to bio i direktor medrese.
Ustrajte u prakticiranju sunneta Allahovog miljenika, pa makar i po bilo koju cijenu, a znajte da vas Allah neće ostaviti na cjedilu nakon što radi Njega ostavite određenu stvar. Poslanik, ﷺ, jedne je prilike nekog beduina uzeo za ruku, pa mu je između ostalog rekao i sljedeće: ”Uistinu nećeš ništa radi Allaha ostaviti a da ti Allah ono što si ostavio neće zamijeniti nečim što je bolje i vrednije od toga.’’ (Bilježi ga Ahmed u Musnedu)
Isto tako, kazao je Uzvišeni Allah: “Onaj ko se Allaha bude bojao, On će mu podariti izlaz iz svake situacije.”
Savjetujem vam da se potrudite i da svoje pitanje o ovom problemu proslijedite na adresu viših nadležnih organa IZ-a za koje smo uvjereni da uz Allahovu pomoć neće dijeliti mišljenje vašeg direktora.
A Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin, prof.

Hvala pripada Allahu.
Zauzimanje znači posredovanje za nekoga radi pribavljanja neke koristi ili radi otklanjanja štete.
Postoje dvije vrste:
Prva vrsta: ona koja će se desiti na onome svijetu (ahiretu), na Sudnjem danu.
Druga vrsta: zauzimanje u ovodunjalučkim stvarima.
Što se tiče zauzimanja koje će se desiti na ahiretu, ima dvije vrste:
Prva vrsta: posebno zauzimanje, koje će biti dato samo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i niko drugi od stvorenja neće imati udjela u tome sa njim. Ovo ima više vrsta:

Veliko zauzimanje. Ovo je mjesto hvale i slave (el-mekam el-mahmud) koje mu je Allah obećao, kada je rekao:

“I probdij dio noći u molitvi – to je samo tvoja dužnost; Gospodar tvoj će ti na onome svijetu hvale dostojno mjesto darovati.” (Prijevod značenja El-Isrā’, 17:79)
Ono što se misli pod ovim zauzimanjem jeste da će se on zauzimati za sve ljude kada Allah odgodi Obračun i kada su oni već dugo čekali na mahšeru (mjestu sakupljanja) na Sudnjem danu. Njhova tegoba i stres će doći do tog stepena da ne mogu to više trpiti, i reći će: “Ko će se zauzimati za nas kod našeg Gospodara da On presudi među Svojim robovima?” i oni će poželjeti da odu odatle. Pa će ljudi ići poslanicima, svaki od njih će reći: “Ja to nisam u stanju,” sve dok ne dođu do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on će reći: “Ja sam za to, ja sam za to.” Pa će se zauzimati za njih, da suđenje počne. Ovo je veliko zauzimanje, i to je od stvari koje pripadaju samo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Ima mnogo hadisa koji govore o ovome, u dva Sahiha (Buharija i Muslim op. pre.) i na drugim mjestima, kao što je hadis kojeg je zabilježio Buharija u svome Sahihu (1748) od Ibn Omera, radijallahu anh: “Ljudi će pasti na koljena na Sudnjem danu, svaki narod će ići za svojim poslanikom, govoreći: ‘O taj i taj, zauzimaj se!’ Dok zauzimanje ne bude dato Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Tog dana Allah će mu podariti mjesto hvale dostojno.”
 

Zauzimanje za stanovnike Dženneta da uđu u Džennet.

Prenosi se od Enesa ibn Malika, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doći ću na Sudnjem danu do džennetskih vrata i tražit ću da budu otvorena. Vratar će reći: ‘Ko si ti?’ Ja ću reći: ‘Muhammed.’ On će reći: ‘Naređeno mi je da ih ne otvaram nikome prije tebe.'” Zabilježio ga je Muslim (333).
Prema drugoj predaji koju je zabilježio Muslim (332): “Ja ću se prvi zauzimati po pitanju Dženneta.”

Zauzimanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za njegovog amidžu Ebu Taliba.

Prenosi se od Ebu Se'ida el-Hudrijja, radijallahu anh, da je spomenut njegov amidža Ebu Talib pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. On je rekao: “Možda će mu moje zauzimanje korisitit na Sudnjem danu, i bit će postavljen u plitak dio Džehennema gdje će mu dosezati do članaka i zbog toga će mu mozak ključati.” Zabilježili su ga Buharija (1408) i Muslim (360).

Njegovo zauzimanje da neki ljudi iz njegovog ummeta uđu u Džennet bez polagaja računa.

Ovu vrstu zauzimanja su spomenuli neki učenjaci, koji kao dokaz citiraju poduži hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anh, po pitanj zauzimanja, u kojem stoji: “Onda će biti rečeno: ‘O Muhammede, podigni glavu. Traži, bit će ti dato. Zauzimaj se, tvoje će se zauzimanje prihvatiti.’ Pa ću dići glavu i reći: ‘Moj ummet, Gospodaru; Moj ummet, Gospodaru; Moj ummet, Gospodaru.’ Bit će rečeno: ‘Neka uđu od tvog ummeta oni koji neće imati polaganje računa kroz desne kapije Dženneta. Dijelit će i ostale kapije sa drugim narodima.'” Zabilježili su ga Buharija (4759) i Muslim (194).
Druga vrsta: opće zauzimanje. Ovo će biti dato Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i drugima – melecima, poslanicima, dobrim ljudima – imat će udjela u tome kako Allah htjedne. Ovo ima više vrsta:

Zauzimanje za neke ljude koji su ušli u vatru, da se izvedu iz nje. Za ovo ima puno dokaza, na primjer:

Merfu’ predaja od Ebu Se'ida el-Hudrijja, radijallahu anh, koju je zabilježio Muslim (183): “Tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša, niko od vas ne može biti više uporan u traženju od Allaha da mu vrati njegova prava protiv njegovog neprijatelja od vjernika koji će tražiti od Allaha, na Sudnjem danu, (da mu dadne mogućnost da se zauzima) za svoju braću koja su u Vatri. Reći će: ‘Gospodaru naš, oni su postili sa nama i klanjali i obavljali Hadždž.’ Bit će im rečeno: ‘Izvedite one koje prepoznajete, pa će Vatri biti zabranjeno da ih prži.’ Pa će izvesti mnogo ljudi… Pa će Allah reći: ‘Meleci su se zauzimali, poslanici su se zauzimali i vjerici su se zauzimali. Nije niko ostao do Najmilostiviji od milostivih.’ Onda će on izvaditi rukohvat Vatre i iz nje izvesti ljude koji nikada nisu učinili ništa dobro.”

Zauzimanje za ljude koji zaslužuju Džehennem, da ne uđu u njega. Na ovo upućuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:“Nema muslimana koji umre a da četrdeset ljudi koji Allahu ne čine širk klanjaju mu dženazu, osim da će Allah prihvatiti njihovo zauzimanje za njega.”Zabilježio ga je Muslim (1577).

Jer se ovo zauzimanje dešava prije nego preminuli uđe u Vatru, i Allah će prihvatiti njihovo zauzimanje po tom pitanju.

Zauzimanje za neke vjernike koji zaslužuju Džennet, da im se uvećaju stepeni u Džennetu. Na primjer, Muslim (1528) je zabilježio predaju da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio za Ebu Selemu, radijallahu anh, i rekao:“Allahu, oprosti Ebu Selemi i uzdigni mu stepen među onim koji su upućeni, i dobro mu se pobrini za porodicu koju je ostavio iza. Oprosti nama i njemu, Gospodaru svih svjetova, učini mu mezar prostranim i osvijetli mu ga.”

Uslovi ovog zauzimanja:
Dokazi upućuju da će se zauzimanje desiti samo kada se ispune sljedeći uslovi:
1)  Allah mora biti zadovoljan sa onim za koga se zauzima, jer Allah kaže:
“…i oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati…” (Prijevod značenja El-Enbijā’, 21:28)
Ovo podrazumijeva da onaj za koga se zazima mora biti vjernik u tevhid, jer Allah nije zadovoljan sa mušricima. U Sahihu imama Buharije (97) prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anh, da je rekao: “Rečeno je: ‘O Allahov Poslaniče, ko će biti najviše počašćen tvojim zauzimanjem na Sudnjem danu?’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: ‘Mislio sam, O Ebu Hurejre, da me niko o tome neće pitati prije tebe, jer sam vidio kako si željan učenja hadisa. Ljudi koji će biti najviše počašćeni mojim zauzimanjem na Sudnjem danu jesu oni koji kažu la ilahe ilellah, iskreno iz srca.‘”
2) Allah mora dozvoliti onome ko se zauzima da se zauzima, jer Allah kaže:
“Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?!” (Prijevod značenja El-Bekare, 2:255)
3) Allah mora biti zadovoljan sa onim ko se zauzima, jer Allah kaže:
“…čije posredovanje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan.” (Prijevod značenja En-Nedžm, 53:26)
I Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da oni koji mnogo proklinju neće se zauzimati na Sudnjem danu, kako je zabilježio Muslim u svome Sahihu (2598) od Ebu Derdaa, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Oni koji mnogo proklinju neće biti svjedoci i neće se zauzimati na Sudnjem danu.”
Druga vrsta zauzimanja jeste ona po pitanju ovog svijeta. Ona ima dvije vrste:

Ono što je u mogućnosti čovjeka da uradi. Ovo je dozvoljeno, uz dva uslova:

1) Ta stvar mora biti dozvoljena. Nije dozvoljeno zauzimanje u nečemu čiji će biti ishod oduzimanje prava drugih ljudi ili da im se načini šteta. Također nije ispravno zauzimanje po pitanju nečega što je zabranjeno, kao na primjer da se neko zauzima za nekoga ko je osuđen na šerijatski propisanu kaznu, tražeći da se ne izvrši nad nekim. Allah kaže:
“Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.”(Prijevod značenja El-Mā'ide, 5:2)
Prema hadisu kojeg prenosi Aiša, radijallahu anha, Kurejšije su se zabrinule za ženu mahzumijku koja je ukrala, i rekli su: “Ko će o njoj popričati sa Allahovim Poslanikom? Ko je bolji za to do Usame, miljenika Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?” Pa je Usama pričao sa njim, i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Je li se to zauzimaš po pitanju šerijatske kazne koju je Allah propisao?” Onda je ustao, obratio se ljudima i rekao: “O ljudi, oni prije vas su uništeni zato što kada bi neko od njihovih uglednika ukrao oni bi ga pustili ali kada bi neko od slabih ukrao, nad njim bi izvršili kaznu. Tako mi Allaha, kada bi Fatima kćerka Muhammeda ukrala, ja bih joj odsjekao ruku.” Zabilježili su ga Buharija (3261) i Muslim (3196).
U Sahihu imama Buharije (5568) i Muslima (4761) prenosi se da je Ebu Musa, radijallahu anh, rekao, kada bi neko došao sa potrebom kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, okrenu bi se onim koji se sjedjeli kod njega i rekao: “Zauzimaj se i bit ćeš nagrađen, a Allah će odrediti ono šta on hoće jezikom Allahovog Poslanika.”
2) U srcu, osoba se mora osloniti samo na Allaha, da On zna ono što ona želi da postigne i da da otkloni ono što je pokuđeno.  Treba znati da je onaj ko se zauzima ništa više do sredstvo koje nam je Allah učinio dozvoljenim, a da su korist i šteta samo u ruci Uzvišenog Allaha. Ovo značenje je jasno naglašeno u Allahovoj knjizi i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Ako ne budu ispunjeni bilo koji od ova dva uslova, zauzimanje nije dozvoljeno.
2.Ono što osoba nije u stanju da uradi, kao što je traženje zauzimanja od mrtvih i stanovnika kabura, ili od žive osobe koja je odsutna, vjerujući da je on u stanju da čuje i ispuni potrebu onog koji traži. Ovo je zauzimanje koje sadrži širk, koje je jasno zabranjeno mnogim kur'anskim ajetima i hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer im pripisuje svojstva koja pripadaju samo Stvoritelju, Vječnom koji ne umire.
Njihov obmanjujući dokaz jeste to da se evlije i sejjidi zauzimaju za njihovu rodbinu i za one koje ih dozivaju i uzmi ih za prijatelje i vole ih, i zbog toga ih uzimaju za posrednike. Ovo je upravno ono čime je Allah opisao prve mušrike, kada su rekli:
“Ovo su naši zagovornici kod Allaha.” (Prijevod značenja Jūnus, 10:18)
– misleći na one koje su obožavale od meleka, dobrih ljudi i drugih, u smislu da će se oni zauzimati za njih kod Allaha. Isto tako, savremeni mušrici govore: “Evije će se zauzimati za nas;  ne možemo tražiti od Allaha direktno, pa njih molimo i oni traže od Allaha.” I kažu da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, svim drugim poslanicima, i dobrim ljudima dato pravo zauziamanja. Navode primjer valdara na ovom svijetu, i kažu da se vladarima na ovom svijetu može pristupiti samo kroz posredovanje; ako nešto trebaš, idi njihovim prijateljima i onim koji su im bliski, ministrima, čuvarima, slugama, itd. da se zauzimaju za tebe pa da bi se vladar pozabavio tvojom potrebom; pa mi idemo do Allaha idući prema i tražeći od Njegovih evlija i sejjida koji su Mu blizu. Čineći ovo, upadaju i isti širk kao i oni prije njih, i poistovjećuju Stvoritelja sa stvorenjima.
Allah nam govori o dobrom čovjeku, u suri Jā Sīn:
“Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti…” (Prijevod značenja Jā Sīn, 36:23)
“‘Nismo’ – reći će – ‘bili od onih koji su molitvu obavljali
i od onih koji su siromahe hranili,
i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali,
i Sudnji dan smo poricali,
sve dok nam smrt nije došla.’
Njima posredovanje posrednika neće biti od koristi.”
(Prijevod značenja El-Mudessir, 74:43-48)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iako će mu biti dato pravo zauzimanja na Sudnem danu, neće ga moći iskorisiti sve dok mu Allah ne dadne dozvolu i odobri onog za koga se hoće da zauzima.
Tako da on, sallallahu alejhi ve sellem, nije dozvolio svome ummetu da traže na ovom svijetu da se zauzima za njih, i to se ne prenosi ni od jednog ashaba, radijallahu anhum. Da je u tome bilo dobra, on bi to prenio svome ummetu i pozvao ih da to čine, a njegovi ashabi koji su bili željni činjenja dobra požurili bi da to čine. Na osnovu toga znamo da je traženje zauzimanja od njega sada (na ovom svijetu) jeste veliko zlo, jer uključuje dozivanje nekoga mimo Allaha i činjenje nečega što je prepreka za zauzimanje, jer je zauzimanje samo za one koju iskreno vjeruju u Allahovu jednoću (tevhid).
Ljudi na mahšeru će samo tražiti od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se zauzima za njih da suđenje počne, jer će on biti tu sa njima i jer će on biti u stanju da se okrene prema svome Gospodaru i traži od Njega. Ovo je kao traženje osobe koja je živa i prisutna da dovi za nekoga, a što je on u stanju da učini (da dovi).
Tako da nije prenešeno da će iko od ljudi na mahšeru tražiti od njega, sallallahu alejhi ve sellem, da se zauzima za njih da bi im grijesi bili oprošteni.
Oni koji od njega traže da se zauzima sada, zasnivajući to na činjenici da će to biti dozvoljeno na ahiretu, da bi to bilo opravdano time, morali bi samo govoriti: “O Allahov Poslaniče, zauzmi se za nas da počne suđenje”! Ali rade nešto mimo toga. Oni to ne zaustavljaju na molbi za zauzimanje, nego oni mole od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, – i od drugih – da im otkloni tegobe i spusti milost; njemu se okreću za vrijeme nedaća; njemu se mole i na moru i na kopnu, u vremenu lahkoće i u vremenu nedaće, zanemarujući riječi Uzvišenog Allaha:
“Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja.” (Prijevod značenja En-Neml, 27:62)
Iz ovoga iznad jasno je svakoj pametnoj osobi da ispravna vrsta zauzimanja jeste zauzimanje koje zavisi od Allahove dozvole i Njegovog zadovoljstva, jer svo zauzimanje pripada Njemu. To također uključuje traženje zauzimanja od živih osoba koja su to u stanju da učine po pitanju ovosvetskih stvari, koje je Allah dozvolio. Ovdje treba naspomenuti da je ova vrsta zauzimanja dozvoljena jer je Allah dao dozvolu za to, jer ne sadrži nikakvu povezanost srca sa tom osobom, nego je stvar u tome da je to sredstvo, kao i sva ostala sredstva koja nam islam dozvoljava da koristimo. Zauzimanje koje je zabranjeno jeste da se traži od nekoga mimo od Allaha da uradi nešto što nije u stanju da uradi niko osim Allah, jer zauzimanje ne pripada nikome mimo Allaha, i niko to ne može uraditi dok mu Allah ne dozvoli i nije zadovoljan s njim. Pa ko god traži zauzimanje od bilo koga drugog je povrijedio na pravo koje samo pripada Allahu i zgriješio je prema sebi, izložio je sebe tome da bude uskraćen Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, zauzimanja na Sudnjem danu. Molimo od Allaha oprost i sigurnost, i molimo Ga da dadne Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da se zauzima za nas. Amin.
Za više informacija pogledajte: Nasir el-Džudej – Eš-Šefa'ah inde Ehlu-s-Sunneh ve-l-Džema'ah; Muhammed ibn ‘Usejmin – El-Kavl el-Mufid, 1/423; E'alam es-Sunneh el-Menšureh, 144.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/26259
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Brojni Poslanikovi, ﷺ, hadisi govore o vrijednostima ugošćavanja gosta. Ovo pitanje vraća se na običajno pravo i mogućnosti domaćina. Nije dopušteno gostu tražiti ono što domaćin nije u stanju ispuniti, niti je u redu da se domaćin opterećuje preko svojih mogućnosti. Šekik b. Seleme došao je s jednim čovjekom kod Selmana Farisija pa ih je ugostio hljebom i solju i rekao: “Da nam Poslanilk, ﷺ, nije zabranio da se opterećujemo preko mogućnosti kada je riječ o gostu, opteretio bih se zbog vas.” Taj je čovjek zatražio za’ter (vrsta lista koji se suši potom melje) s hljebom. Selman je poslao slugu da donese za’ter, a kao zalog trgovcu dao posudu iz koje je uzimao abdest. Kada su završili s jelom, čovjek je rekao: “Hvala Allahu, Koji nas je učinio zadovoljnim s onim čime nas je opskrbio!” “Da si bio zadovoljan opskrbom, ne bi moja posuda bila u zalogu kod prodavca!”, odgovorio mu je Selman. (Hakim, 4/136-137/7146, Bejheki, u djelu Šuabul-iman, 7/94/9598, i Taberani, 6/235/6085. Imam Hakim, Zehebi i Albani ovo predanje smatraju ispravnim. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 5/511.)
Ovaj je smisao objašnjen u drugom hadisu u kojem Allahov Poslanik, ﷺ, kaže: “Neka se niko ne opterećuje za gosta onim što nije u mogućnosti ponuditi.” (Hatib, u djelu Tarihu Bagdad, 10/203, i Bejheki – Kenzul-ummal, 9/248/25876.) Šejh Albani ovo predanje smatra ispravnim. (Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 5/568.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović