Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Odgovor na ovo pitanje je izgrađen na tri šerijatske mes'ele:

Prvo – pokrivanje punoljetne muslimanke

Pokrivanje punoljetne žene muslimanke je vadžib po Kur'anu, Sunnetu i idžmau (konsenzusu) učenjaka ovog Ummeta.

Nema razilaženja među učenjacima da je žena muslimanka dužna pokriti čitavo tijelo. Razilaze se oko pokrivanja lica, tj. da li je njegovo pokrivanje vadžib ili sunet, i oko pokrivanja šaka i stopala žene, tj. da li njihovo pokrivanje vadžib ili je dozovljeno otkriti.

Dokazi iz Kur'ana, Sunneta, idžma'a, kijasa (analogije), predaja ashaba i zdravog razuma koji ukazuju na obavezu pokrivanja punoljetne muslimanke su mnogobrojni i što je uglavnom općepoznato svakom muslimanu.

Bitno je naglasiti da pokrivanje žene muslimanke nije stvar njene želje, lijepog ahlaka, sviđanja, mode, trenda i dopadanja, nego je to jedna od temeljnih vjerskih obaveza za ženu.

Drugo – odgovornost glave porodice (muža) za pokrivanje supruge

Kaže Uzvišeni: „O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti“ (Et-Tahrim, 6). Čuvanje porodice od vatre biva naređivanjem da čine vadžibe i zabranjivanjem činjenja harama.

U hadisu mutefekun alejhi od Ibn Omera, radijalahu anhuma, je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Svi vi ste pastiri (čuvari) i biće te pitani (tj. odgovorni ste) za svoje potčinjene. Imam (vladar) je pastir (čuvar) i odgovoran je za svoje potčinjene, muškarac je pastir (čuvar) u svojoj porodici i odgovoran je za svoje podanike, žena je pastirka (čuvar) u kući svoga muža i ona je odgovorna za njoj podčinjene, sluga je pastir (čuvar) imetka njegovog vlasnika“. Hadis ukazuje da je muškarac, koji je glava porodice (muž), čuvar porodice i da će biti odgovoran za nju u izvršavanju vadžiba i ostavljanju harama.

Takođe, u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Se'ada El-Hudrija, radijallahu anhu, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko od vas vidi neki munker (da se čini zabranjeno djelo) neka ga promijeni rukom, a ako nije u mogućnosti neka promjeni riječima, a ako nije u stanju neka ga zaniječe srcem, a to je najslabiji (vid) imana“. Hadis ukazuje na obavezu otklanjanja munkera (zabranjenih djela) prvenstveno rukama onima koji su to u stanju uraditi, a muž u svojoj kući je u mogućnosti te je obavezan.

Svi spomenuti šerijatski tekstovi ukazuju na to da je muž kao glava porodice obavezan da naređuje svojim ukućanima koji su pod njegovim skrbništvom da izvršavaju vadžibe ove vjere i da te naredbe rukom sprovodi, u protivnom on griješan kod Allaha.

A to znači da supruga koja nije i neće da se pokrije da nije samo ona griješna zbog toga nego je i njen muž kao glava porodice u čijoj kući se to odvija takođe griješan.

Treće – propis talaka ženi koja ne praktikuje vadžibe vjere

Davanje talaka ženi može biti haram, mekruh, mubah (dozvoljeno), mustehab i vadžib, shodno stanju i okolnosti.

Oko davanja talaka ženi koja neće da praktikuje i primjenjuje neke vadžibe vjere, poput redovnog klanjanja, posta, pokrivanja i slično, učenjaci imaju dva stava. Prvi da je vadžib da se sa njom razvede nakon što uradi sve što je potebno da se stanje promijeni. Drugi da je mustehab. Prvi stav je bliži ispravnom imajući u vidu loše posljedice takve supruge na djecu.

Konkretan odgovor na pitanje:

Pošto si uložio dovoljno truda oko savjetovanja, podsticanja i naređivanja da se pokrije, tako je navedeno u pitanju, ti trebaš uraditi sljedeće:

Prvo – Daj svojoj supruzi rok od mjesec dana (više ili manje shodno koliko procjeniš da je dovoljno) da se u toku tog roka pokrije, i najavi joj ako se ne pokrije (onako kako se treba pokrit, znači džilbab a ne suknjica i košuljica) do kraja roka da je puštena, tj. da je razvedena od tebe, sa istekom zadnjeg dana roka. U toku tog perioda joj ne prilazi u postelji (ako vidiš da će efikasnije djelovati na nju) iz razloga da bude svjesna težine tog problema, i reci joj zašto joj ne prilaziš.

Ako se pokrije u tom periodu dobro i jeste, jer je to bio cilj uslovljavanja.

Drugo – Ako se ne pokrije u tom periodu sa istekom zadnjeg dana ona je dobila talak, tj. puštena je.

Ovakvo njeno ponašanje ukazuje da je njoj svejedno i da je nemarna za dvije veoma krupne i velike stvari u životu:

1- da ne ispuni obavezu pokrivanja prema Allahu,

2- da joj nije stalo do braka, jer čak iako je u pitanju razvod braka ona daje prednost nepokrivanju nad razvodom.

A to znači, da ona kao takva zaista ne zaslužuje da ti bude žena, te da sebi trebaš naći bolju ženu od nje koja se više boji Allaha i koja bolje praktikuje vjeru, a takvih je elhamdulillahi mnogo.

Savjetujem, te da u ovome budeš OZBILJAN, ČVRST I NEPOKOLEBLJIV.

Ne nasjedaj na njeno posredovanje preko njenih ili tvojih roditelja, ili vašh zajedničkih prijatelja i slično.

Žena koja neće radi Allaha da se pokrije, i radi tebe koji joj to naređuješ radi Allaha, i radi razvoda braka zbog toga, takva žena tebi ne treba.

A ti znaj, da ako nešto radi Allaha ostaviš Allah će ti to nadoknaditi boljim, kao što je došlo u ajetu i vjerodostojnim hadisima.
Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

U odgovoru na ovu temu se može govoriti u tri cjeline: vjerovanje vezano za ovu tematiku, hadisi o tome i govor uleme.

Vjerovanje vezano za ovu tematiku

Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je prvak Ademovih potomaka, najbolje stvorenje i najplemenitiji kod Allaha. Na ovo ukazuju mnogi šerijatski tekstovi i oko toga nema spora i dileme. Međutim, od Omera, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte me pretjerano hvaliti (uzdizati) kao što su kršćani pretjerano hvalili sina Merjemina. Ja sam, uistinu, rob, pa recite Allahov rob i Njegov Poslanik”. Bilježe ga Buharija, Ahmed i Darimi. Ovim hadisom se zabranjuje pretjerano uzdizanje i veličanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje nije zasnovano na validnim šerijatskim tekstovima.

Vjerovanje i ubjeđenje da Allah nije stvorio Adema, alejhisselam, ni Džennet, ni Vatru, ni dunjaluk, ni svemir, ni Arš, ni Zemlju, ni nebesa, ni Sunce, ni Mjesec, niti vjerovjesnike osim radi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno vjerovanje da je cilj, mudrost i smisao stvaranja svega spomenutog isključivo radi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, iz počasti prema njemu, je batil (ništavno) ubjeđenje i jedna u nizu sufijskih akidetskih devijacija.

Slično sufijsko uvjerenje u kojem pretjerano veličaju i uzdižu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je uvjerenje da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, stvoren od Allahovog nura (svjetla) i da su nebesa, Zemlja, Arš, Kursijj i sva stvorenja stvorena od njegovog (Muhammedovog) nura, i da je on prvo stvorenje i osnov i temelj svega što postoji.

Vjerovanje da je sve stvoreno radi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ne priliči da ga ispolje ni djeca ni neznalice, a kamoli onaj ko je osjetio miris znanja.

Da je ovo uvjerenje batil i neispravno ukazuju sljedeće dvije stvari:

1- Jer je ono direktno oprečno dva kur'anska ajeta:

Prvi ajet – Kaže Uzvišeni govoreći o cilju stvaranja ljudi: „Džine i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju (da mi ibadet čine)“ (Ez-Zarijat, 56). U ovom ajetu Uzvišeni Allah, subhanehu ve te'ala, stavlja jasno na znanje da je cilj, mudrost i smisao stvaranja ljudi (među njima poslanika i vjerovjesnika) i džina samo da Mu ibadet čine, svejedno stvorio Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ili ne. Ne samo to, nego i samog Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, je stvorio zbog tog cilja.

Drugi ajet – Kaže Uzvišeni govoreći o cilju stvaranja nebesa i zemalja: „Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, da bi znali da Allah sve može i da Allah znanjem Svojim sve obuhvaća!“ (Et-Talak, 12)

Ispravno ubjeđenje je suprotno ovoj tvrdnji zasnovanoj na apokrifnom hadisu „da je sve stvoreno radi Muhammeda“, a to uvjerenje je da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije poslan osim da bi bio milost svjetovima, tj. da nije svjetova ne bi ga Uzvišeni Allah poslao kao vjerovjesnika. Kaže Uzvišeni: „A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali“. (El-Enbija, 107)

2- Jer se ono zasniva na apokrifnim (izmišljenim) hadisima, o kojima će biti govora, inšallah.

Hadisi o tome

Prenešeno je nekoliko hadisa o ovoj temi u istom kontekstu, a to su:

1- „Da nije tebe (Muhammede), ne bih stvorio svjetove.“ (hadisi-kudsi)

Hadis je apokrifan (izmišljen). Apokrifnim su ga ocijenili Es-Sagani u „Ed-Mevdu'atu“ (78), El-‘Adželuni u „El-Kešfu“ (2123), Emir El-Sane'ani, Eš-Ševkani u „El-Fevaidu“ (str. 246) i Albani u „Ed-Da'ife“ (282).

2- „Da nije tebe (Muhammede), ne bih stvorio dunjaluk.“

Hadis je apokrifan (izmišljen). Apokrifnim su ga ocijenili Ibn El-Dževzi u „El-Mevdu'atu“ (1/288-289), što je potvrdio Sujuti u „El-Ala'i“, takođe Ibn ‘Irak u „Tenzihuš-šeri'ati“ (1/324).

3- Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Uzvišeni Allah objavio Isau: ‘O Isa, vjeruj u Muhammeda i naredi onima iz svoga Ummeta koji ga dočekaju da vjeruju u njega. Da nije Muhammeda, ne bih stvorio Adema, i da nije Muhammeda, ne bih stvorio Džennet i Vatru. Stvorio sam Arš na vodi i on se potresao, pa sam zapisao La ilahe illallah muhammedun resulullah i on se smirio.'“

Bilježi ga Hakim u svom „El-Mustedreku“ i kaže da mu je lanac prenosilaca vjerodostojan (sahih).

Međutim, njegovu ocjenu je komentarisao Zehebi riječima: „Mislim da je hadis izmišljen na račun (ravije) Se'ida“. To jest, od ravije Se'ida ibn ebi ‘Arube ovaj hadis prenosi Amr ibn Evs El-Ensari, a on je optužen da je izmislio ovaj hadis.

Kada je Zehebi naveo ovog raviju u knjizi „El-Mizan“ (3/246) rekao je za njega da je stanje njegove pouzdanosti nepoznato i da je došao sa munker hadisom, pa je naveo ovaj hadis i rekao da je apokrifan. Sa ovom konstatacijom Zehebija da je hadis apokrifan se složio Ibn Hadžer u knjizi „El-Lisan“ (4/354).

Za ovaj hadis kaže Albani u „Es-silsiletu ed-da'ifa“ (280): „Nema osnova“ (tj. nije prenešen sa senedom u hadiskim zbirkama). I potvrdio je da je apokrifan zbog spomenutog ravije.

Prema tome, složili su se Zehebi, Ibn Hadžer i Albani da je hadis kojeg bilježi Hakim apokrifan (izmišljen).

Napomena: Postavlja se pitanje kako je moguće da Hakim u svom Mustedreku ocijeni vjerodostojnim neke hadise, a da ti hadisu budu slabi, jako slabi ili izmišljeni kod drugih muhaddisa? Odgovor na ovo pitanje nam prenosi Sujuti od Ibn Hadžera u svojoj knjizi „Tedribur-ravi“ (1/113), gdje kaže da je šejhul-islam (misli na hafiza Ibn Hadžera) rekao: „To što je Hakim olahko ocjenjivao hadise vjerodostojnim je zbog toga što je u knjizi (El-Mustedrek) pisao i sakupljao hadise da bi ih poslije istražio, preispitao i pročistio, međutim prestigla ga je smrt (prije toga), rahimehullah“.

A što se tiče hadisa u kojima je došlo da je na Aršu napisano da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, svi hadisi u tom kontekstu se kreću između apokrifnih (kako su ih ocijenili Ibn Hadžer, Ibn Irak, Sujuti i Albani) i onih koji nemaju osnova (tj. nisu prenešeni sa senedom u hadiskim zbirkama). Znači, ništa vjerodostojno o tome nije prenešeno zbog čega mnogi učenjaci kažu da to nema osnova u vjeri.

Govor nekih učenjaka o tome

Upitan je šejhul-islam Ibn Tejmijje (Medžm'ul-fetava, 11/86-96) o vjerodostojnosti hadisa kojeg spominju neki ljudi „da nije tebe (Muhammede) Allah ne bi stvorio ni Arš, ni Kursijj, ni Zemlju, ni nebesa, ni Sunce, ni Mjesec, niti ostala stvorenja“. Njegov odgovor je bio: „Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je prvak svih ljudi, najbolje stvorenje i najugledniji kod Allaha. Zbog toga je rečeno da je Allah zbog njega stvorio svijet i da nije bilo njega, ne bi stvorio Arš, ni Kursijj, ni nebo, ni Zemlju, ni Sunce, ni Mjesec. Međutim, ovo nije hadis od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ni vjerodostojan ni slab, niko ga od hadiskih učenjaka nije prenio kao riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, niti je to prenešeno od nekoga od ashaba, čak se ne zna ni čije su to riječi“.

Upitana je Stalna komisija za fetve u Saudiji (Fetava Ledžentud-daime 1/312): da li se kaže da je Allah stvorio nebesa i Zemlju radi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i šta znači „da tebe nema ne bih stvorio svemir“, je li ovo uopšte hadis? Komisija je odgovorila sljedeće:

„Nebesa i Zemlja nisu stvoreni radi njega, sallallahu alejhi ve sellem, nego su stvoreni zbog onoga što je Uzvišeni rekao: „Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, da bi znali da Allah sve može i da Allah znanjem Svojim sve obuhvaća!“ A što se tiče spomenutog hadisa, on je izmišljen (krivotvoren) na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nema osnove“.

Takođe, upitan je šejh Bin Baz o ovom hadisu (Fetava Nurun ala ed-derbi, 46), pa je odgovorio: „To se prenosi od običnih ljudi koji ne razumiju. Kažu: „Dunjaluk je stvoren radi Muhammeda, da nema Muhammeda ne bi bio stvoren dunjaluk niti ljudi“. Ovo je batil (ništavno), nema osnova, pokvaren govor. Allah je stvorio dunjaluk da bi Njega, subhanehu ve te'ala, znali i spoznali, i da bi Ga obožavali. Stvorio je dunjaluk i stvorenja da bi Ga spoznali sa Njegovim imenima i svojstvima, Njegovom moći i znanju, da bi samo Njega obožavali nepripisujući Mu sudruga i da bI Mu bili pokorni. Nije stvorio dunjaluk radi Muhammeda, niti Nuha, ni Muse, niti Ise, niti radi nekog drugog vjerovjesnika, nego je stvorio stvorenja da bi samo Njega koji nema sudruga obožavali“.

A to što se prenosi od nekih učenjaka, poput El-Hejtemija, El-Kastalanija, Mula Ali El-Karija i njima sličnih, da su prihvatali značenje toga što je došlo u ovim apokrifnim hadisima, to je tačno ali ne treba da čudi jer su ovo sufijski učenjaci na akidi Eš'arija ili Maturidija.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Odgovor na ovo pitanje zahtijeva da se obradi više podpitanja vezanih za gledanje žene koja se želi zaporositi.

Propis viđenja žene koja se želi zaprositi

Velika većina učenjaka je na stavu da je mustehab (preporučeno) vidjeti ženu koja se želi zaporositi. Manja skupina učenjaka kaže da je to samo dozvoljeno, a ne i preporučeno. Niko od učenjaka nije rekao da je to vadžib a kamoli šart valjanosti braka.

Kaže Ibn Tejmije (Medžu'ul-fetava, 29/355): „Brak je ispravan i ako on (mladoženja) nije vidi nju (mladu). Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjavajući gledanje (u ženu pri prosidbi) nije rekao da bez njega nije ispravan brak. A to ukazuje da gledanje nije vadžib i da je brak bez njega valjan“.

Prenešeno je nekoliko hadisa koji ukazuju da je preporučeno vidjeti ženu koja se želi zaprositi. Od tih hadisa su:

– Hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem on kaže: „Bio sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejih ve sellem, došao mu je neki čovjek i obavijestio ga da se oženio ženom od Ensarija. Pa ga upitao Allahov Poslanik, sallallahu alejih ve sellem: ‘Je si li pogledao u nju?’ ‘Nisam’, odgovorio. ‘Idi i pogledaj je, jer u očima Ensarija ima nešto'“.

– Hadis od Džabira, radijallahu anhu, u kojem kaže: „Čuo sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejih ve sellem, da je rekao: ‘Kada neko od vas hoće da zaprosi ženu, ako je u mogućnosti da vidi (od nje) ono što će ga navesti da je oženi, neka to učini’. Pa sam zaprosio djevojku. Skrivao sam se sve dok nisam vidio na njoj ono što me je navelo da je oženim, pa sam je oženio“. Hadis bilježe Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed, Hakim, Ibn Hibban i Bejheki, vjerodostojnim ga ocjenjuje Hakim i Ibn Hibban, a dobrim Albani i Šu'ajb Arnaut.

– Hadis mutefekun alejhi od Sehla ibn S'ada, radijallahu anhu, u kojem je prepričao događaj žene koja je došla kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejih ve sellem, i ponudila se da je on oženi. Pa je on pogledao u nju, podigao pogled i usmjerio prema njoj, a zatim spustio glavu.

– Hadis od Mugire ibn Š'ubeta, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je on zaprosio neku ženu pa mu je Poslanik, sallallahu alejih ve sellem: rekao: „Pogledaj u nju, jer je to napreče da vam učini brak trajnijim“. Bilježe ga Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Darimi i Ib Hibban. Vjerodostojnim su ga ocjenili Hakim, Ibn Hibban, Ibn El-Mulekkin, El-Busiri, Albani i Šu'ajb Arnaut, a dobrim Tirmizi.

Hadisi Džabira i Mugire, radijallahu anhuma, govore ujedno i o dvije najbitnije mudrosti gledanja u ženu koja se želi zaprositi, a to su:

– da prosac gledanjem u nju vidi ono što će ga podstaknuti da je oženi,

– da njeno viđenje uzrokuje da brak bude trajniji.

Nema sumnje da spomenuti hadisi ukazuju na preporučenost gledanja u ženu koja se želi zaprositi.

Granice onoga šta je dozvoljeno vidjeti kod žene pri prosidbi

Zatim su se učenjaci razišli oko toga šta je dozvoljeno proscu da vidi od tijela žene koju želi zaprositi.

Prenosi Ibn Kudame (El-Mugni, 6/552) da su učenjaci složni da je dozvoljeno vidjeti njeno lice i šake. Zatim su se razišli oko dozvole viđenja više od lica i šaka na nekoliko stavova (Fethul-bari 9/182):

Prvi stav: da je dozvoljeno vidjeti samo lice i šake.

Ovo je stav džumhura (većine) učenjaka. Na ovome su hanefije, malikije, šafije i stav unutar hanbelijskog mezheba (rivajet od imama Ahmeda). (Hašijetu Ibn Abidin 5/237, Dževahirul-iklil 1/275, Mugnil-muhtadž 3/128)

Oni svoj stav obrazlažu time što je lice centralno mjesto ljepote žene, mjesto koje se najprije gleda i koje ukazuje na ljepotu žene. Dok šake žene ukazuju na plodnost tijela. Takođe, kažu da su lice i šake mjesta na tijelu koja se uobičajno pokazuju (vidljiva su), a nije dozvoljeno gledati u one dijelove tijela koja se uobičajno ne pokazuju, tj. nisu vidljiva.

Drugi stav: da je dozvoljeno vidjeti one dijelove koji se  u često sami pokažu, poput ruku (šaka), lica, vrata i stopala.

Ovo je zvanični stav hanbelijskog mezheba (drugi rivajet od imama Ahmeda). (El-Insaf 8/19, El-Mugni 6/552)

Oni to dokazuju time što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio da je vidi bez njenog znanja, iz čega se razumije da je dozvoljeno vidjeti sve ono što se u većini slučajeva samo po sebi pokaže od ženinog tijela.

Prenosi Ebu Džafer El-Bakir da je Omer, radijallahu anhu, zaprosio kćerku Alijinu, radijallahu anhu. Pa mu je Alija rekao da je ona mala, našto mu je Omer prigovorio da ga time želi odbiti. „Poslaću je tebi, pa ako budeš zadovoljan ona je tvoj žena“, rekao je Alija i poslao je Omeru da je vidi. Kada je došla Omer joj je prišao i štapom zadigao odjeću od stopala i otkrio njenu podkoljenicu. A onda mu je ona rekla: „Spustio to, da nisi emir pravovjernih oči bi ti izbila“. Ovu predaju bilježe Abdurezak u svom Musannefu i Se'id ibn Mensur u svom Sunenu. Ova predaja je slaba jer u njenom lancu ima prekid.

Kažu: ovo je dokaz da je dozvoljeno vidjeti više od lica i šaka, jer su ovo dozvolila dvojica pravovjernih halifa Omer i Alija, radijallahu anhu. Nema sumnje daje ovo jak argument da nije slabosti u samoj predaji.

Treći stav: da je dozvoljeno vidjeti šta god hoće od tijela osim stidnog mjesta (polnog organa).

Ovo je stav imama El-Evza'ia. (Fethul-bari 9/182)

Četvrti stav: da je dozvoljeno vidjeti cijelo njeno tijelo.

Ovo je stav Davuda Ez-Zahirija, Ibn Hazma i treći rivajet od imama Ahmeda. (El-Muhalla 10/30, El-Insaf 8/19)

Treći i četvrti stav se dokazuje istim argumentom a to je opće vanjsko značenje hadisa Mugire, radijallahu anhu: „Pogledaj u nju“.

Odabrano (radžih) mišljenje je spoj prvog i drugog stava učenjaka. To jest, kada prosac ode da vidi i zaprosi ženu, njoj nije dozvoljeno da pokaže više od lica i šaka, na čemu je džumhur (večina) učenjaka, niti on ima pravo da traži da vidi više od toga. A mladić koji se sakrije da bi vidio ženu koju želi zaprositi bez njenog znanja, ili je posmatra sa strane, njemu je dozvoljeno da vidi šta god se pokaže od njenog tijela, od vrata, stopala, kose i slično.

Na ovo ukazuje više argumenata:

– hadis Džabira, radijallahu anhu: „Ako je u mogućnosti da vidi (od nje) ono što će ga navesti da je oženi, neka to učini“,

– hadis Mugire, radijallahu anhu: „Pogledaj u nju“.

– riječi Džabira, radijallahu anhu: „Skrivao sam se sve dok nisam vidio od nje ono što me je navelo da je oženim, pa sam je oženio“.

Propis gledanja žene u prosca

Propis gedanja žene u prosca je isti kao i propis gledanja prosca u ženu koju ima namjeru zaprositi, jer se i on njoj može svidjeti ili ne svidjeti kao što se i ona njemu može svidjeti ili ne. Čak je njoj preče da vidi njega nego njemu nju, jer on njoj može dati talak ako mu se ne svidi, dok ona to ne može (pravo talaka je u rukama muškaraca).

Razlog zbog kojeg je došlo u hadisima da je propis gledanja vezan samo za muškarce je zbog toga što su muškarci svakako vidljivi u javnom druševnom životu žene ih veoma lahko mogu vidjeti, za razliku od žena koje su pokrivene i skrivene od javnosti. (Ahkamuzzevadž Omer El-eškar, str. 61)

Učenjaci se takođe razilaze oko toga šta je ženi dozovljeno da vidi od tijela prosca. Najbliže je da nema smetnje da vidi više od lica i šaka, jer je stidno mjesto muškaraca ono što je između pupka i koljena. (Hašijetu Ibn Abidin 5/237, Hašijetu Ed-Dusuki 2/215)

Je li uslov da bi vidio ženu koju želi zaprositi njena dozvola?

Džumhur (većina) učenjaka smatra da prosac ne treba tražiti dozvolu žene ili njenog velija (staratelja) niti da ona zna da je želi vidjeti. Kažu da je dovljeno to što je to dozvolio Zakonodavac. Takođe, hadisi su došli u općoj formi bez uslovljavanja spomenutog. Džabir, radijallahu anhu, kaže da se skrivao da bi je vidio, znači bez njenog znanja i dozvole.

Neku učenjaci kažu da je bolje da ona ne zna da je želi vidjeti, jer će tako biti prirodnija i nenašminkana.

Sa druge strane, malikije smatraju da je vadžib tražiti dozvolu i obavijestiti ženu o tome, kako ne bi griješnici i bestidnici u tome imalu izgovor da gledaju i zagledaju žene, jer su prosci.

Prvi stav je bliže ispravnom, jer dokazi ukazuju na to. Takođe, ako je moguće da prosac vidi djevojku prije nego što je zaprosi, to je najbolje, kako se ne bi desilo da je zaprosi i tek onda vidi a ona mu se ne svidi pa je onda želi odbiti a time joj može nanijeti neprijatnosti.

Dozvoljene i zabranje radnje tokom gledanja i prosidbe

Nema smetnje da prosac razgovara sa ženom koju prosi u prisustvu mahrema ili na javnom mjestu gdje ima ljudi. Sve dok je razgovor i komuniciranje u cilju i kontekstu sklapanja braka i budućeg zajedničkog života njih dvoje smiju razgovarati ili razmjenjivati mejlove i poruke.

Nema smetnje da prosac pogleda u slike žene koju prosi, koje mu ona sa tim ciljem pošalje, sa ciljem viđenja zbog prosidbe. Naročito ako prosac živi daleko od žene te nije u mogućnosti da je posjeti zbog cilja prosidbe i viđenja.

Zabranjeno je osamljivanje prosca sa ženom koju prosi, jer je zabrana osamljivanja sa ženom strankinjom (kojoj nije mahrem) potvrđena idžamaom učenjaka i jasnim hadiskim tekstovima. Kaže Posanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu mutefekun alejhi: „Neka se nikako ne osamljuje muškarac sa ženom osim sa (njenim) mahremom“.

Takođe, proscu nije dozvoljeno da se rukuje sa ženom koju prosi niti da dirne bilo koji dio njenog tijela, našto ukazuju nedvosmisleni šerijatski tekstovi.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam!

Ono što je općepoznato među muslimanima, svejedno putem usmenog prenošenja ili učenjem u školama, da je osvajanje Konstatinopolja koje se desilo 1453. po Miladiju od strane Muhammeda El-Fatiha i osmanske vojske ostvarenje onoga što je nagoviješteno u Sunnetu od strane Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Međutim, po ovom pitanju učenjaci i historičari imaju podijeljeno mišljenje.

Takođe, detaljna i precizna analiza istog pitanja ne ide sasvim u prilog spomenutom raširenom shvatanju kao što je običaj u mnogim raširenim predajama među ljudima.

Naime, oko osvajanja ili oslobađanja Konstantinopolja (današnjeg Istanbula) prenešena su tri hadisa:

Prvi hadis:

od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Jeste li čuli za grad čiji je jedan kraj prema kopnu a drugi prema moru?” “Da, Allahov Poslaniče”, odgovoriše. A zatim nastavi: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se protiv njega (tog grada) ne bude borilo sedamdeset hiljada od potomaka Ishaka. Pa kada dođu neće se boriti sa oružjem niti će gađati sa kopljem, reći će  LA ILLAHE ILLELLAH VALLAHU EKBER, pa će pasti jedna od njegove dvije strane – kaže Sevr, a on je jedan od ravija hadisa – Ne znam da je rekao osim ona (strana) koja je prema moru. Zatim će reći drugi put LA ILLAHE ILLELLAH VALLAHU EKBER, pa će pasti njegova druga strana. Zatim će treći puta reći LA ILLAHE ILLELLAH VALLAHU EKBER, pa će im se otvoriti (grad), ući će u njega i kupiti ratni plijen. Dok budu međusobno dijelili ratni plijen doći će im glasnik i reći: Dedždžal se pojavio, pa će ostaviti sve i vratiti se”. Hadis bilježi Muslim u svom Sahihu, a kaže Nevevi u Komentaru Muslimovog Sahiha da se pod pomenutim gradom misli na grad Konstantinopolj.

U ovom hadisu je došlo da će Konstantinopolj osvojiti potomci Ishaka, a to su Rimljani (Evropljani), što je kod mnogih komentatora hadisa izazvalo nejasnoću, zato Ibn Kesir i mnogi drugi tumače da će se to desiti od strane Rimljana koji su prešli na Islam (oni ili njihovi preci) te da će oni osvojiti Konstantinopolj, što nema sumnje da je lijepo tumačenje na koje ukazuje drugi hadis Ebu Hurejre, radijallahu anhu, sa kojim Ibn Kesir i dokazuje ovo tumačenje.

Takođe, bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, hadis o predznacima Sudnjeg dana u kojem je došlo da će se muslimani boriti protiv Rimljana u El-E'amaku i Dabiku (dva mjesta kod Haleba u Siriji), zatim će osvojiti Konstantinopolj (čije ime je spomenuto u samom tekstu hadisu), pa dok budu dijelili ratni plijen obavijestit će ih šejtan da se Mesih (Dedždžal) pojavio a što je laž, pa će se oni vratiti i kad budu u Šamu on (Dedždžal) će se pojaviti, i dok se budu pripremali za boj sići će Isa, alejhisselam, …

Ova dva hadisa jasno i nedvosmisleno ukazuju da će Istanbul biti ponovo osvojen pred Sudnji dan neposredno prije pojave Dedždžala i silaska Ise, alejhisselam.

Drugi hadis: od Abdullaha ibn Amra ibn ‘Asa, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan koji grad će prvi biti osvojen: Konstantinopolj ili Rim? Pa je odgovorio: “Grad Herakla će biti prvi osvojen, znači Konstantinopolj”. Hadis bilježe Ahmed, Darimi, Hakim i Ibn Ebi Šejbe. Vjerodostojnim su ga ocijenili Hakim, Zehebi i Albani a slabim Šuajb Arnaut. S tim da je bliže da je hadis slab jer je u njegovom senedu ravija Hašim ibn Mersed koji je slab, takođe oko pouzdanosti ravije Jahje ibn Ejjuba ima razilaženja.

Treći hadis: od Bišr ibn El-Has'amija, radijallahu anhu, da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Sigurno će biti osvojen Konstantinopolj, divan je emir (komandir) njen (te vojske) emir, divna je vojska ta vojska”.

Kaže (ibn El-Has'ami, radijallahu anhu): “Pozvao me je Meslemetu ibn Abdulmelik (sin halife Abdulmelika ibn Mervana), pitao me pa sam mu ga (taj hadis) ispričao, zatim je poveo i predvodio bitku na Konstantinopolj.Hadis bilježe Ahmed, Ebu Nu'ajm u “M'arifetussahabe”, Buharija u “Et-Tarihu el-kebir”, El-Bezzar u “Zevaidu” i Taberani. Ocijenuli su ga vjerodostojnim Hakim i Sujuti, dobrim Ibn Abdulberr, a El-Hejsemi i El-Busiri kažu da su mu ravije pouzdani. Dok su ga slabim ocjenili Albani, Šu'ajb Arnaut i Abdulkadir Arnaut.

Oni koji hadis ocjenjuju slabim to je zbog ravije Abdullaha ibn Bišra ibn El-Has'amija koji je po njima medžhul (nepoznat ravija), a da je ovaj ravija medžhul na tom stavu su i Ibn El-Medini i Ibn Hadžer, ovog raviju je jedino Ibn Hibban ocijenio pouzdanim a ovo se po njima od njega ne prihvata jer je Ibn Hibbabn poznat po ocjenjivanju pouzdanim nepoznatih ravija.

A oni muhaddisi koji su hadis ocijenili prihvatljivim oslanjaju se na ocjenu ovog ravije pouzdanim od strane Ibn Hibbana. Stav onih koji hadis ocjenjuju slabim je bliže ispravnom, jer je Ibn Hibbabn poznat po ocjenjivanju pouzdanim nepoznatih ravija, a Allah zna najbolje.

Osvajanje Konstantinopolja (današnjeg Istanbula) putem borbe i rata se već desilo 1453. po Miladiju od strane Osmanlija pod vođstvom sultana Muhammeda El-Fatiha. S tim da hadis u kojem je došla pohvala vojsci i osvajaču Konstantinopolja ima slabosti kao što je već spomenuto.

A osvajanje Konstantinopolja (današnjeg Istanbula) bez borbe, tj. sa izgovaranjem šehadeta i tekbira kao što je došlo u hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kod Muslima, se još nije desilo nego je taj događaj od predznaka Sudnjeg dana.

A nagoviješteno osvajanje Rima je došlo u hadisu Abdullaha ibn Amra ibn ‘Asa, radijallahu anhuma, oko čije vjerodostojnosti takođe ima razilaženja, odnosno taj hadis u svom lancu prenosilaca ima slabosti.

Kaže Ahmed Šakir (u fusnoti “‘Umdetut-tefsir”, 2/256): “Oslobađanje Konstantinopolja o kojem smo obradovani u hadisu će biti u skoroj ili daljoj budućnosti koju Allah, azze ve dželle, zna, a to njegovo (grada Konstantinopolja) ispravno oslobađanje, kada se muslimani vrate svojoj vjeri od koje su okrenuli leđa. A što se tiče oslobađanja (grada Konstantinopolja) od strane Turaka koje se desilo prije ovog našeg vremena, ono je bilo priprema za veliko oslobađanje. Zatim je on (ovaj grad) nakon toga izašao iz ruku muslimana od vremena kada je turska vlast obznanila da nije islamska niti vjerska, te sklopila ugovor sa kjafirima, neprijateljima Islama, i uspostavila nad svojim narodom kjafirske paganske zakone. Ponoviće se njegovo islamsko oslobađanje, inšallah, kao što je o tome navijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem”.

Kaže Albani nakon što je naveo hadis Abdullaha ibn Amra ibn ‘Asa, radijallahu anhuma (Es-Silsiletu es-sahiha, 1/3): “A već se ostvarilo prvo oslobođenjene sa osmanlijom Muhammed El-Fatihom kao što je poznato, i to nakon više od 800 godina od obavještenja Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. A neminovno će se ostvariti i drugo oslobođenje uz Allahovu dozvolu, i vi ćete uskoro saznati njegovu vijest. Nema sumnje da drugo osvajanje zahtijeva povratak muslimanskom Ummetu prvovjernog hilafeta, a to je ono o čemu nas je obradovao sallallahu alejhi ve sellem rekavši u hadisu: “Vjerovjesništvo će biti među vama onoliko koliko Allah hoće da bude, …, (i na kraju hadisa kaže) zatim će biti hilafet na menhedžu vjerovjesništva”.

Shodno gore spomenutom, skupina učenjaka i historičara od onih koji uzimaju da su hadisi od Bišra ibn El-Has'amija i Abdullah ibn ‘Amra ibn El-‘Asa, radijallahu anhum, vjerodostojni smatraju da se ovi hadisi odnose na Muhammeda El-Fatiha i osmansku vojsku i njihovo osvajanje Konstatinopolja koje se desilo 1453. po Miladiju.

Od tih učenjaka su Ak Šemsuddin, Albani (po kojem imaju dva osvajanja Istanbula: prvo i drugo) a od historičara Muhammed Alijj Es-Sallabi.

Dok druga skupina od onih koji uzimaju da su hadisi od Bišra ibn El-Has'amija i Abdullah ibn ‘Amra ibn El-‘Asa, radijallahu anhum, vjerodostojni ili prihvatljivi a koji smatraju da se ovi hadisi ne odnose na Muhammeda El-Fatiha i osmansku vojsku i njihovo osvajanje Konstatinopolja koje se desilo 1453. po Miladiju nego na osvajanje pred Sudnji dan prije pojave Dedždžala i Ise, alejhisselam.

Od tih učenjaka su Ahmed Šakir, Muhammed ibn Abdullah El-Hukkajl i Ibrahim El-Muhajmid.

Njihovo pojašnjenje je da su ovi hadisi došli u općoj formi a hadisi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u Sahihu Muslima su pojasnili taj detalj kada će se to osvajanje desiti.

A po učenjacima koji su hadise od Bišra ibn El-Has'amija i Abdullah ibn ‘Amra ibn El-‘Asa, radijallahu anhum, ocijenili slabim, a što je bliže ispravnom, osvajanje Konstatinopolja koje se desilo 1453. po Miladiju od strane Muhammeda El-Fatiha i osmanske vojske nije nagoviješteno veliko osvajanje Istanbula u vjerodostojnom Sunnetu, jer će se ono desiti pred Sudnji dan prije pojave Dedždžala i Ise, alejhisselam.

Prema tome, oko vjerodostojnosti spomenutog hadisa u pitanju ima razilaženja a bliže je da je slab, takođe, učenjaci koji ga prihvataju razilaze se da li se on odnosi na Muhammeda El-Fatiha ili ne. A u hadisima Ebu Hurejre, radijallahu anhu, nije spomenuto da će Mehdi predvoditi vojsku koja će osvojiti Konstatinopolje. A Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.
Spomenuti hadis na kraju pitanja, a koji se jako mnogo upotrebljava i navodi u sličnim povodim, se prenosi od grupe ashaba u nekoliko različitih seneda:

Prvi hadis – od Huzejfe, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko osvane a dunjaluk mu najveća briga nije kod Allaha ninačemu, onaj ko se ne boji Allaha nije kod Allaha ninačemu, a onaj ko se ne brine za opće stvari muslimana on nije od njih”.

Bilježe ga Hakim, Taberani i Sujuti u tri različite rivajeta od Huzejfe, radijallahu anhu. U prvom rivajetu je ravija Ishak ibn Bišr za koga kaže darekutni da krivotvori hadise a Ibn hibban da nije dozvoljeno od njega prenositi hadise osim radi ibreta. Zato za ovaj rivejt kaže Zehebi: “Mislim da je izmišljen”, a Ibnul-Dževzi i Iraki su ga ocijenili slabim zbog ovog ravije.

Drugi rivajet bilježi Tebarani u “El-Evsatu” i “Es-Sagiru” u njegovom rivajetu je Abdullah ibn ebi Džafer Er-Razi koji se izdvojio sa ovim hadisom a njegovo izdvajanje čini hadis veoma slabim – mukerom – zbog slabosti samog ravije kako kaže Ibn Hibban.

I treći rivajet navodi sujuti u “El-ala'i el-masnu'a” kojeg je šejh Alabani ocijenio veoma slabim zbog nekih nepoznatih ravija u njemu i drugih koji su optuženi za krivotvorenje hadisa.

Drugi hadis – od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko osvane a briga mu neko mimo Allaha, ‘azze ve dželle, nije kod Allaha ninačemu, a onaj ko se ne brine za muslimane on nije od njih”.

Bilježi ga Hakim a u njegovom senedu je Ishak ibn Bišr o kome je već bilo govora i Mukatil ibn Sulejman za kojeg kaže Zehebi da je veoma slab.

Prema tome, ovaj hadis je munker, tj. veoma slab.

Treći hadis – od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko osvane a briga mu dunjaluk nije kod Allaha ninačemu, onaj ko se ne brine za stanje muslimana on nije od njih, a onaj ko se sam sebe ponizi bez prisile nije od nas”.

Bilježi ga Teberani u “El-Evsatu” a u njegovom senedu je Jezid ibn Rebi'a za čije hadise kaže Buharija da su munkeri (jako slabi i neprihvatljivi) a Nesa'i da je ravija metruk (čiji su hadisi ostavljeni). Zato su ovaj hadis Iraki i Hejsemi ocijenili slabim.

Četvrti hadis – od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko osvane a briga mu neko mimo Allaha on nije od Allaha (njegov iskreni rob), a onaj ko osvane ne brinući za muslimane on nije od njih”.

Bilježe ga Ibn ‘Adijji u “el-Kamilu” i Bejheki u “Šu'abul-imanu”, a u njegovom senedu je Vehb ibn Rašid za kojeg Darekutni kaže da je metruk a Ibn Hibban da nije dozvoljeno argumentirat njegovim hadisom.

Takođe, u senedu je ravija Ferkad Es-Sebhi koji je slab u hadisu. Hadis je Bejheki ocijenio slabim.

Rezime svega spomenutog je da su svi hadisi i rivajeti koji sadrže tekst “Ko se nebrine za stanje muslimana on nije od njih” veoma slabi, čija slabost ne može da se udruži i podigne hadis na stepen dobrog hadisa zbog mnoštva rivajata, zato nije dozvoljeno da se ovaj hadis pripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nego ako se veš spomene da se kaže da je munker i veoma slab.

Šejh Albani je sve spomenute rivajete gore spomenutih hadisa ocijenio veoma slabim u svojoj knjizi “Es-silsiletued-da'ife” (309-312). Ovaj hadis navode učenjaci u knigama u kojima su izdvojili i sabrali slabe i izmišljene hadise, poput Ibnul-Dževzija, Taberabija, Sehavija i ‘Adželunija (osim Hakima koji ga navodi u svom “Mustedreku”).

Sa druge strane, umjesto ovog slabog hadisa dovoljnه su muslimanima vjerodostojni hadisi koji pozivaju muslimane u međusobnu ljubav, samilost i vođenje računa o stanju njihove braće po imanu itd.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu mutefekun alejhi: “Primjer mu'mina u njihovoj međusobnoj ljubavi, samilosti i suosjećanju je primjer tijela čiji je neki organ bolestan kada ostali organi tijela reaguju sa nesanicom i groznicom”.

Takođe, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu mutefekun alejhi: “Mu'min prema mu'mina je poput građevine čiji jedni dijelovi pomažu druge”, a zatim je spojio između prstiju.

Bilježi Buharija od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi samom sebi”.

Prema tome, mustehab je, od vjere i imana da muslimani upućuju dove Allahu da pomogne našu braću u Siriji ili bilo kom drugom mjestu gdje su muslamani potlačeni, napadnuti i poniženi. Propisano je na osnovu vjerodostojnih hadisa gore spomenutih da se interesujemo i vodimo brigu o stanju muslimana svugdje u svijetu, a naročito onih koji su napadnuti i koji su ugroženi.
A što se tiče spomenutog hadisa u pitanju, on je veoma slab i ne treba ga ni spominjati niti tumačiti osim da bi se pojasnila njegova slabost. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com