Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Zahvala pripada Allahu i neka salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i ashabe, a zatim;

Prije konkretnog odgovora na pitanje neophodno je ukratko obraditi pitanje ženske ljubomore shodno onome što je prenešeno u šerijatskim tekstovima.

Prizori i pouke ljubomore žena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Imam Buharija u svom Sahihu je naveo nekoliko hadisa koji govore između ostalog o ljubomori žena a u kojima je ujedno došlo i to kako je se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ophodio prema toj ljubomori njegovih žena.

U narednom tekstu ću navesti, inšaallah, tri situacija i prizora te ljubomore i navesti ono što su komentatori hadisa zaključili iz njih.

Prvi prizor – hadis od Aiše, radijallahu anha, u kojem ona kaže: “Nisam bila ljubomorna na neku ženu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što sam bila ljubomorna na Hatidžu, radijallahu anha, koja je preselila prije nego što je on mene oženio zbog toga što sam ga slušala kako je spominje i kako mu je Allah naredio da je obraduje sa kućom (u Džennetu), a ako bi zaklao ovcu poslao bi njenim prijateljicama mesa od te ovce“.

U ovom kontekstu je došlo nekoliko rivajeta sa malim razlikama, a u jednom od njih ima dodatak gdje Aiša, radijallahu anha, kaže Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Kao da nema na dunjaluku žene osim Hatidže“, a on bi joj odgovorio: “Ona je bila takva i takva i od nje se imao dijete“. (bilježi ga Buharija u svom Sahihu)

U komentaru hadisa navodi Ibn Hadžer u “Fethul bari“ između ostalog sljedeće zaključke iz hadisa:

– da se u hadisu potvrđuje ljubomora žena kao nešto prirodno i da se ona ne smatra nečim ružnim i odvratnim ako se ispolji od strane cijenjenih i uglednih žena, a da ne govorimo od onih koje su na nižem stepenu od njih.

– da je Aiša, radijallahu anha, bila ljubomorna na ostale žene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da je najviše bila ljubomorna na Hatidžu te je i navela i razlog toga.

– osnova ljubomore kod žene je zamišljanje i ubijeđenost da njen muž više voli drugu ženu a da često spominjanje druge žene ukazuje na tu ljubav.

– razlozi ljubomore Aiše na Hatidžu, radijallahu anhuma, su: što je često spominjao, tj.hvalio, što mu je bilo naređeno da je obraduje kućom u Džennetu, kao i zbog njegovog neprestanog davanja hedija njenim prijateljicama, a sve ovo spomenuto ukazuje da ju je zbog toga mnogo volio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a što je Aiši još više povećavalo ljubomoru.

Od vrijednosi Hatidže, radijallahu anha, kako navode učenjaci, je što je prva povjerovala u njega od žena i što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije oženio drugu ženu na nju.

Prenosi Kadi Ijjad od učenjaka Taberija i drugih vrlo bitnu stvar, a to je da se ljubomora žena u koju upadnu toleriše od njih i da se zbog toga ne kažnjavaju dok su u tom stanju jer je to u njihovoj prirodi, zbog toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije korio Aišu, radijallahu anha, zbog njene ljubomore. Učenjak Kadi Ijjad smatra da ovo što se prenosi od ljubomore Aiše, radijallahu anha, da je se to desilo dok je ona bila veoma mlada a da nakon što je postala zrelija da to nije ispoljavala, međutim neki drugi učenjaci se ne slažu potpuno sa ovom tvrdnjom.

Drugi prizor – hadis koji prenosi Aiša, radijallahu anha, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao u i'atikaf u zadnjih deset dana Ramazana i da mu je ona postavila šator unutar mesdžida pa on nakon što bi klanjao sabah namaz ušao bi u njega. A zatim kaže da je Hafsa, radijallahu anha, od nje zatražila dozvolu da i ona sebi napravi šator što joj je ona i dopustila. A čim je to vidjela Zejneb bint Džahš, radijallahu anha, i ona je sebi postavila šator. Pa nakon što je osvanilo vidio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, šatore i pitao šta je to te je obaviješten, pa je rekao:“Zar mislite da sa time činite dobročinstvo?“, pa je ostavio i'atikaf u tom mjesecu a zatim je bio u i'atikafu deset dana od mjeseca Ševvala. (bilježi ga Buharija u svom Sahihu)

U komentaru hadisa navodi Ibn Hadžer u “Fethul bari“ da je razlog napuštanja i'atikafa od strane Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio to što se bojao da nije motiv njegovih žena u njihovom ponašanju nije bio natjecanje i hvalisanje koje proizilazi iz ljubomore koja se ogledala u tome da ja svaka od njih htjela da bude što bliže njemu a tim postupkom se izlazi iz smisla i cilja ibadeta i'atikafa.

Treći prizor – hadis kojeg bilježi Enes, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio kod jedne od svojih žena (Aiše, radijallahu anha) pa je druga od majki pravovjernih (Zejneb bint Džahš, radijallahu anha) poslala tanjir sa hranom, pa kada je to vidjela ona u čijoj je kući bio udarila je ruku sluge te je ispao tanjir i razbio se. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sakupio razbijene dijelove tanjira te nastojao da sakupi hranu koja je bila u njemu rekavši: “Vaša majka je ljubomorna“. Zatim je zadržao slugu sve dok mu nije dao ispravan tanjir od žene u čijoj je kući bio a razbijeni je ostavio u njenoj kući. (bilježi ga Buharija u svom Sahihu)

Ibn Hadžer u “Fethul bari“ u komentaru ovog hadisa prenosi od Kadi Ijada jezičku a koja je ujedno i terminološka definicija ljubomore. On kaže da je riječ ljubomora ( na arapskom ljubomora se kaže GAJRETUN a što u osnovi znači promjena) izvedena iz promjene srca i uzavrelosti srdžbe zbog učešća nekoga drugog u onome što je svojina jedne osobe, a ona najžešća biva među ženama.

Zatim, Ibn Hadžer kaže da je u riječima “Vaša majka je ljubomorna“ gdje se misli na Aišu, radijallahu anha, opravdanje u ljubomornim gestima koji se dešavaju između žena koje su udate za jednog muža. Takođe, u tim riječima je išaret da se ljubomorni ne kažnjavaju za ono što ispolje zbog ljubomore osim u nadoknađivanju materijalne štete.

Na drugom mjestu u „Fethul bariju“ kaže Ibn Hadžer: „Žene koje su udate za jednog muškarca (u poligamijskom braku) se nazivaju DARAIR (množina od DARRA, što znači „ona koja nanosi štetu“ a misli se na štetu drugim ženama od muža) jer svakoj od njih se nanese neka šteta od druge žene zbog ljubomore“.

Ovakvih primjera ljubomore između žena Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je veoma mnogo, oni su zabilježeni i preneseni u hadiskim zbirkama.

Ono što se može rezimirati iz spomenutih primjera ženske ljubomore i Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, ophođenja prema ljubomori njegovih žena je sljedeće:

– da je ljubomora među ženama potpuno prirodno stanje žena, ona se ne smatra nečim ružnim i odvratnim ako se ispolji od strane cijenjenih i uglednih žena, a da ne govorimo od onih koje su na nižem stepenu od njih.

– ljubomora žena se toleriše, tj. žene se ne kažnjavaju zbog ispoljene ljubomore sve dok su u tom stanju jer je to u njihovoj prirodi, osim u nanesenoj materijalnoj šteti,

– da se ljubomora najčešće dešava između žena koje su udate za jednog muškarca.

Pravilo o ljubomori koju Šerijat toleriše

Mimo spomenutog o ljubomori žena, u Šerijatu je pojašnjena granica između dozvoljene i opravdane ljubomore koju Allah voli i između pretjerane i bolesne ljubomore žena koju Allah ne voli i prezire.

Kaže Ibn Hadžer u „Ferhul-bari“ (9/326): „U osnovi ljubomora je osobina sa kojom se žene rađaju, međutim kada ona pređe granice normalnog onda se one zbog toga kore. Pravilo po kojem se to razlučuje je ono što je došlo u drugom hadisu od Džabir ibn Atika, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem ,rekao: „Zaista ima ljubomora koju Allah voli i ona koju ne voli. Ljubomora koju Allah voli je ljubomora u RIBETU (tj. koja je rezultat realnog stanja), a ljubomora koju Allah mrzi je ljubomora u kojoj nema RIBETA (tj. koja je rezultet čistog umišljanja i neosnovanih sumnja) (Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai, Ahmed, Ibn Hibban, Begavi, Bejheki i Taberani, šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim a Šuajb Arnaut dobrim).

Ovaj detalj u odnosu na muškarce govori o potrebi ustručavanja od sastavljanja dvaju žena (u poligamijskom braku) na halal način (putem šerijstakog braka). A što se tiče žene, ako je ona ljubomorna na svog muža zato što je učinio ono što je haram poput zinaluka ili umanjivanja njenog prava i činenja zuluma prema njoj u korist druge žene (ako joj muž ima drugu ženu) kojoj daje veću prednost, pa ako se to zaista ispolji ili argumenti i indicije ukazuju na to onda je to propisana (opravdana) ljubomora. Međutim, ako se ona ispolji kao rezultat umišljanja bez argumenata, onda je to ljubomora u kojoj nema ribeta (tj. ona je pretjerana i to je ona koju Allah ne voli). A ako je muž pravedan i svakoj od svojih žena daje njihovo pravo, ljubomoru koju njih dvije ispolje je ljubomora koja se oprašta i preko koje se prelazi jer je ona prirodna i od nje nije čista ni jedna žena osim ako to pređe granice i odvede u ono što je haram od riječi i djela. Na ovo se svodi ono što je prenešeno od žena selefa po ovom pitanju“.

Prema tome, propisana i opravdana ljubomora žena koju Allah voli je ona u kojoj je:

– žena ljubomorna na svog muža zato što je učinio ono što je haram poput zinaluka i slično,

– ljubomora žene ako njen muž umanjiva njena prava i čini zulum prema njoj u korist druge žene (ako joj muž ima drugu ženu) kojoj daje veću prednost, i tome slično,

– pod šartom da se spomenuto zaista ispolji ili da argumenti i indicije ukazuju na to.

A ljubomora žena koju Allah ne voli je ona koju žena ispolji kao rezultat umišljanja bez argumenata ili ako je zasnovana na neosnovanim sumnjama, tada ta ljubomora postaje pretjerana i bolesna.

Konkretan odgovor na pitanje

A što se tiče konkretnog odgovora na tvoje pitanje, on je može rezimirati u sljedećem:

– u osnovi ti nemaš stvarnog razloga da budeš ljubomorna na svog muža jer on nema druge žene na koju bi bila ljubomorna zato što recimo njoj više naginje ili što nju više voli ili slično.

– tvoja ljubomora kada on gleda žene na TV-u je normalna, prirodna i opravdana, ali ona ne traba da prelazi granice, tj. da bude pretjerana i bolesna, te da te odvede u činjenje harama riječima i djelom.

Njemu je haram gledati žene kojima on nije mahrem osim prvog nenamjernog pogleda a što je došlo u vjerodostojnim hadisima. Prema tome, upozoravaj ga i savjetuj da ne gleda druge žene odnosno da obara pogled od onoga što je haram gledati.

– takođe, tvoja ljubomora zbog njegovih slika na facebook-u je normalna i prirodna ako strahuješ da se on sebe time reklamira drugim ženama, međutim ona ne traba da prelazi granice da bude pretjerana i bolesna, te da te odvede u činjenje harama riječima i djelom.

– znači, ti svoju ljubomoru, a koja je sasvim prirodna i normalna kod žena inače, stavi u granice one ljubomore koju Allah subhanehu ve te'ala voli, tj. koja se toleriše i opravdava, što je pojašnjeno u gornjem tekstu,

– svoj strah da zbog tvoje prevelike ljubomore da ne udaljiš svoga muža od sebe i da ne dođe do rastave braka liječi sa samokontrolom u ljubomori, tj. da ona ne bude rezultat umišljanja bez argumenata ili da bude zasnovana na neosnovanim sumnjama a što inače karaktezira pretjeranu i bolesnu ljubomoru.

– sa druge strane, neka tvoj muž pročita kako Islam tretira ljubomoru žena i kako se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ophodio prema ljubomori svojih žena.

Prema tome, najbolji lijek za tvoju ljubomoru je da je svedeš na granice ljubomore koju Šerijat toleriše a što je u prvom dijelu teksta pojašnjeno. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Činjenje velikih i malih grijeha i istrajavanje na njima u osnovi ne utiče na valjanost i primanje drugih dobrih djela koje čovjek radi.

Iz ovoga se izuzimaju neki grijesi za koje imamo dokaze u šerijatskim tekstovima poput sljedećeg: poništavanja svih djela činjenjem velikog širka, kvarenje nagrade sadake zbog prigovaranja, poništavanje nagrade obavljenog namaza onome ko pije alkohol i onome ko ode vračaru ili sihirbazu.

Argumenti za spomenute izuzetke su:

Veliki širk poništava sva dobra djela, jer kaže Uzvišeni: “A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: ‘Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će, sigurno, propasti, a ti ćeš izgubljen biti” (Ez-Zumer, 65).

Poništavanje sevaba (nagrade) sadake zbog prigovaranja i uvreda, jer kaže Uzvišeni: “O vjernici, ne kvarite svoju sadaku prigovaranjem i uvredama (El-Bekara, 264).

U vjerodostojnim hadisima je prenešeno da se poništava nagrada obavljenog namaza onome ko pije alkohol i onome ko ode vračaru i sihirbazu iako se broji da su izvršili taj ibadet i nisu ga dužni ponovo obaviti.

Naime, bilježi Tirmizi u rivajetu od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, a Ahmed u rivajetu od Ebu Zera, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Ko pije vino (alkohol) Allah mu neće primiti namaz četrdeset sabaha, a ako se pokaje Allah će mu primiti. A ako se vrati (istom grijehu) Allah mu neće primiti namaz četrdeset sabaha, a ako mu oprosti pa se opet vrati Allah mu neće primiti namaz četrdeset sabaha, … a ako se vrati četvrti put Allah mu neće primiti namaz četrdeset sabaha, a ako se pokaje Allah mu neće primiti tevbu i napojiće ga od Habala”, pitali su Abdullaha ibn Omera: A šta je to rijeka Habal? A on im odgovori: “Rijeka od gnoja od stanovnika Vatre”.

Hadis su ocijenili dobrim Tirmizi i Šuajb Arnaut, a vjerodostojnim šejh Albani.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu: “Ko ode vračaru i upita ga o nečemu neće mu biti primljen namaz četrdeset noći”.

Međutim, nakon svega ovoga spomenutog treba napomenuti da je onaj koji ustrajava u činjenju velikih i malih grijeha da su njegova djela u opasnosti iz drugog ugla.
naime, prenosi Ibn Muflih u djelu “El-Adabuš-šer'ije” od Ibn Tejmije: “Jedan veliki grijeh ne poništava sva dobra djela, međutim, kod većine Ehlus-sunne može poništiti onoliko dobrih djela koliko je velik taj grijeh koji je počinio.

Kaže Ibn Muflih: “A taj stav je izabrao (Ibn Tejmije) takođe i na drugom mjestu dokazujući to time da se nagrada sadake poništava uvredom i prigovaranjem”.

Poslije toga kaže Ibn Muflih: “Kaže u “Nihajetil-mubtedi” kaže Aiša robinji Zejd ibn Erkama, radijallahu anhuma: “Obavijesti Zejda ibn Erkama da da je poništio svoj džihad sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, osim ako se pokaje”. Pa je proučila ajet: “O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa” (El-Hudžurat, 2)”. (ovaj hadis od Aiše prenosi Bejheki u svom “Sunnenu”, Darekutni i Abdurrezak u “El-Musannefu”)

Takođe, treba imati u vidu činjenicu da grijeh ostavlja tamu u srcu kao što je pokornost svjetlost srca i da ustrajavanje na grijesima rezultira otuđenost od samog sebe i teškoću u grudima.

Kaže Uzvišeni: “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti” (Taha, 124).

Prema tome, tvoja nepokrivenost ne utiče na valjanost i primanje tvojih namaza u općem smislu, ali umanjuje nagradu klanjanja namaza shodno težini grijeha nepokrivanja.

Ti trebaš znati da si velika griješnica kod Allaha što ne izvršavaš obavezu pokrivanja, zato nemaš nikakvo opravdanje pred Allahom.

Ako bi prigovorila da ti živiš u kjafirskoj zemlji gdje je veoma teško živjeti kao musliman i da zbog toga ne možeš biti pokrivena, odgovor bi bio da ako u toj kjafirskoj zemlji ne možeš izvršavati osnovne vjerske dužnosti, od kojih je i pokrivanje, obavezna si napustiti tu zemlju i otići u mjesto gdje možeš ispoljavati makar osnovna obilježja islama od kojih je i pokrivanje.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Osnova je da je otklanjanje dlaka sa obrva, svejedno bilo to čupanjem, brijanjem ili slično, ženama haram po tekstu hadisa kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu. U tom hadisu je došlo da je Abdullah Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, rekao: “Čuo sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da je prokleo žene mutenemmise (koje traže da im se otklone ili obriju obrve) i mutefellidže (koje traže brušenje zdravih zubi) radi uljepšavanja, koje mijenjaju Allahova stvorenja”.

Ovo je osnovni propis čupanja ili brijenja obrva koje predstavlja mijenjanje Allahovog stvaranja. Međutim, ako dlake obrva izrastaju u ružnom, izobličenom, deformisanom ili nenormalnom obliku, onda nema smetnje da se te dlake koje strše i izobličuju izgled potkrćuju i uređuju s vremena na vrijeme shodno potrebi.

Dokaz za ovu dozvolu je hadis kojeg bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Nesa'i u njihovim Sunenima, a kojeg je šejh Albani ocijenio dobrim u knjizi Irvaul-galil (824).

U tom hadisu se prenosi da je ashab ‘Arfedžete ibn Es'ad, radijallahu anhu, izgubio nos u bici El-Kulab koja je bila u džahilijetu, pa je ugradio srebrni nos. Srebrni nos je imao neprijatan miris pa mu je naredio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da ugradi nos od zlata. Ova upotreba zlata je izuzetak od opće zabrane muškarcima da upotrebljavaju i nose zlato a što je došlo u vjerodostojnim hadisima.

Pa kao što je dozvoljena upotreba zlata muškarcima u nuždi radi normalizovanja izgleda, a što je došlo u ovom hadisu, tako isto je dozvoljeno ženama, i čak preče da bude dozvoljeno, kratiti i uređivati dlake obrva koje strše ili čine njhov izgled izobličenim i nenormalnim.

Prema tome, dozovoljeno je potkraćivati i uređivati dlake obrva ako one strše ili imaju izrazito ružan, neprirodan i deformisan izgled sa ciljem normalizovanja izgleda obrva a ne radi uljepšavanja osobe.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com