Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Treba li savjetovati ljude po cijenu verbalnog sukoba?
Jedna od najvećih dužnosti (vadžiba) svakog vjernika jeste naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Rekao je Uzvišeni Allah: “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju.”(Et – Tevbe, 71.) Iz ovog ajeta vidimo da je Uzvišeni Allah naređivaviše
Jedna od najvećih dužnosti (vadžiba) svakog vjernika jeste naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Rekao je Uzvišeni Allah: “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju.”(Et – Tevbe, 71.)
Iz ovog ajeta vidimo da je Uzvišeni Allah naređivanje dobra i odvraćanje od zla učinio obavezom svakog vjernika i svake vjernice. Kaže Uzvišeni: “Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.” (Ali ‘Imran, 110.)
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Ko od vas vidi neko loše djelo neka ga ukloni rukom, a ako ne može, onda jezikom, a ako i to ne može, onda neka to učini srcem; a to je najslabiji iman.” (Muslim, Sahih, poglavlje: “Iman”, 49.)
Ajeti i hadisi koji govore o dužnosti naređivanja dobra i odvraćanja od zla su mnogobrojni, kao i oni koji upozoravaju onoga ko ovu dužnost ostavi. Tvoja dužnost je, kao i svakog vjernika i vjernice, da naređuješ dobro i sprječavaš zlo, pa makar se oni koje savjetuješ naljutili ili te vrijeđali. Pri opominjanju se trebaš strpiti, ugledajući se na poslanike i one koji su ih u dobru slijedili – Allah, dželle šanuhu, neka je zadovoljan njima. U jednom ajetu Uzvišeni Allah, obraćajući se Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “I strpite se, jer je Allah, zaista, s onima koji su strpljivi.” (El – Enfal, 46.)
Uzvišeni Allah nam prenosi riječi mudrog Lukmana, ‘alejhi selam, koji je rekao svome sinu: “O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupati.” (Lukman, 17.)
Blagostanje društva biva uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć, zatim i kroz “instituciju” naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Nasuprot tome, raspad društva i njegovo izlaganje općoj kazni biva zbog ostavljanja ove dužnosti, na što nam je i Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ukazao: “Kada ljudi vide neko loše djelo, pa ga ne spriječe, bliži se vrijeme kada će ih Allah, dželle šanuhu, zahvatiti svojom kaznom.”(Ahmed, 1/2, 5,7,9;Ebu Davud, poglavlje: “Stradanja”, 4338; Tirmizi, poglavlje: “Tefsir”, 3057. i Ibn Madže, poglavlje: “Fitna”, 4005.)
Kako su nekadašnji narodi, koji su slično postupali, završili, govore nam riječi Uzvišenog u kojima stoji: “Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su bili neposlušni i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraćali od griješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!” (El – Ma’ide, 78. – 79.)
Molimo Allaha, subhanehu ve te’ala, da pomogne sve muslimane u ispunjavanju ovoe obaveze na najbolji način, da njihovo stanje popravi i da ih sačuva onoga što uzrokuje Njegovu srdžbu i osvetu. On je Taj Koji sve čuje i Koji prima dove.
Šejh Ibn Baz, “Fetavel – mar’eti”, str.100-101
preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeMOJ MUŽ SA MNOM UPRAŽNJAVA ANALNI ODNOS VEĆ 18 GODINA
Alejkumusselam. Što se tiče dozvoljenog u intimnom odnosu među supružnicima, cijelo ženino tijelo je predmet uživanja od strane njenog muža svejedno bilo to pogledom, dodirom, poljupcem, milovanjem i slično. Takođe i obrnuto, cijelo muževo tijelo je predmet uživanja od strane njegove žene svejedno bviše
Alejkumusselam.
Što se tiče dozvoljenog u intimnom odnosu među supružnicima, cijelo ženino tijelo je predmet uživanja od strane njenog muža svejedno bilo to pogledom, dodirom, poljupcem, milovanjem i slično.
Takođe i obrnuto, cijelo muževo tijelo je predmet uživanja od strane njegove žene svejedno bilo to pogledom, dodirom, poljupcem, milovanjem i slično.
Ono što je Šerijat zabranio su dvije stvari: polno općenje u duburu (stražnjicu) žene i polno općenje sa ženom kada je u stanju hajza (sa izuzetkom dozvole uživanja muža u tijelu žene dok je u stanju hajza).
Prenešeno je mnogo hadisa koji ukazuju na zabranu polnog općenje u duburu (stražnjicu) žene. Od tih hadisa su sljedeći:
– Hadis od Huzejme ibn Sabita, radijallahu anhu, u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Zaista se Allah ne stidi istine, ne prilazite ženama u njihove dubure (stražnjice)”, bilježi ga Darimi (2213), Nesai’ u “El-Kubra” (8982), Ahmed (21907), Ibn Madže (1924), Bejheki (13894), Ibn Hibban (4200), Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u “Irvaul-galil” (2005).
U više rivajeta i različitih tekstova se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
– “Allah neće gledati u čovjeka koji je polno općio sa svojom ženom u njenu duburu (stražnjicu)”, bilježi ga Ahmed (2/344).
– “Proklet je onaj ko priđe svojoj ženi u njenu duburu (stražnicu)”, bilježe ga Ebu Davud (2162), Darimi (1140), Nesai’ u “El-Kubra” (9012), Ibn Madže (1923), Ahmed (2/272) i ostali.
– “Ko ode proroku i povjeruje mu u ono što kaže, ili priđe ženi koja je u stanju hajza, ili priđe ženi u njenu duburu (stražnjicu), on je čist od onoga što je objavljeno Muhammedu”. Ebu Davud (3904), Tirmizi (135), Ibn Madže (639) i Darimi (1136) i Ahmed (10170).
Ovi hadisi jasno i nedvosmisleno ukazuju na zabranu polnog općenja u duburu supruge, te da je to jedan od velikih grijeha.
A što se tiče polnog općenje kada je žena u stanju hajza, pošto nije predmet ovog pitanja nema potrebe da se detaljnije govori o tome.
A konkretan odgovor na tvoj slučaj je sljedeći:
Prvo – pošto je analni intimni odnos haram tebi nije dozvoljeno da se dobrovoljno predaješ i omogućuješ svom mužu takav vid odnosa, u ovome moraš biti jaka i odlučna.
Drugo – na tebi je od momenta kada ti dođe ovaj odgovor da jasno staviš do znanja svom mužu, nakon što ga podsjetiš o veličini i težini grijeha analnog odnosa, da mora sa tim odvratnim i gnusnim djelom odmah prestati, da mu ti nećeš to dozvoliti jer je haram, a ako te prisili na to da ćeš pokrenuti postupak razvoda braka a što ti je sa šerijatske strane dozvoljeno ili preciznije preporučeno (a može biti i vadžib).
Treće – ako nakon što ti obeća da će prestati ipak pri vašem sljedećem prvom ili drugom (trećem) intimnom odnosu pokuša da sa tobom analno opći vadžib ti je da mu se fizički odupriješ, a ako te nasilu savlada grijeh je na njemu.
Četvrto – poslije toga ne dozvoli da imate intimni odnos i pokreni proces razvoda braka. Naravno, osim ako definitivno prekine (obeća i primjeni obećanje) sa tom odvratnom praksom.
Što se tiče vrsta razvoda, kada žena i kako može da pokrene proces razvoda, to poslušaj na sljedećem linku: http://zijadljakic.com/index.php?option=com_allvideoshare&view=video&slg=vrste-i-naini-razvoenja-u-islamu&orderby=latest&limitstart=27
Peto – sa šerijatske strane tebi je dozvoljeno, ako misliš da imaš opravdanje i potrebu da zbog djece i sličnog ipak ostaneš u braku sa njim, da i dalje sa njim živiš u braku ali pod šartom da prilikom svakog intimnog odnosa u kojem on hoće da imate analni odnos da mu se svaki put odupriješ i da mu to ne dozvoliš sve dok te fizički ne savlada.
Savjetujem te da budeš odlučna, uporna i nepokolebljiva u istrajnosti da on prekine sa tom odvratnom praksom koju Islam zabranjuje. Na tom putu koristi odvajanje u postelji, prijetnju da ćeš to razglasiti njegovim i vašim prijateljima, poznanicima i rođacima, stvarnim pokretanjem procesa razvoda, napuštanjem kuće u kojoj živite (ili zabranom da on u njoj boravi ako je kuća tvoja) i slično.
Pošto on sa ovim nemoralnim činom prelazeći granice Šerijata (čineći haram i veliki grijeh) nanosi tebi fizičku štetu i bol, ako i dalje bude ustrajan na njemu ti imaš potpuno pravo, ili preciznije to ti je preporučeno, da se razvedeš od njega.
A u slučaju grubljeg i oholijeg ponašanja od strane muža u toku tvog nastojanja da ga odvratiš od analnog odnosa (što je potpuno suprotna reakcija tvojim nastojanjima), tebi razvod sa njim može prerasti u šerijatsku obavezu.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeŽENSKA LJUBOMORA IZMEĐU ONE KOJU ALLAH VOLI I ONE KOJU MRZI
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Zahvala pripada Allahu i neka salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i ashabe, a zatim; Prije konkretnog odgovora na pitanje neophodno je ukratko obraditi pitanje ženske ljubomore shodno onome što je prenešeno u šerijatskim tekstoviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Zahvala pripada Allahu i neka salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i ashabe, a zatim;
Prije konkretnog odgovora na pitanje neophodno je ukratko obraditi pitanje ženske ljubomore shodno onome što je prenešeno u šerijatskim tekstovima.
Prizori i pouke ljubomore žena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Imam Buharija u svom Sahihu je naveo nekoliko hadisa koji govore između ostalog o ljubomori žena a u kojima je ujedno došlo i to kako je se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ophodio prema toj ljubomori njegovih žena.
U narednom tekstu ću navesti, inšaallah, tri situacija i prizora te ljubomore i navesti ono što su komentatori hadisa zaključili iz njih.
Prvi prizor – hadis od Aiše, radijallahu anha, u kojem ona kaže: “Nisam bila ljubomorna na neku ženu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što sam bila ljubomorna na Hatidžu, radijallahu anha, koja je preselila prije nego što je on mene oženio zbog toga što sam ga slušala kako je spominje i kako mu je Allah naredio da je obraduje sa kućom (u Džennetu), a ako bi zaklao ovcu poslao bi njenim prijateljicama mesa od te ovce“.
U ovom kontekstu je došlo nekoliko rivajeta sa malim razlikama, a u jednom od njih ima dodatak gdje Aiša, radijallahu anha, kaže Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Kao da nema na dunjaluku žene osim Hatidže“, a on bi joj odgovorio: “Ona je bila takva i takva i od nje se imao dijete“. (bilježi ga Buharija u svom Sahihu)
U komentaru hadisa navodi Ibn Hadžer u “Fethul bari“ između ostalog sljedeće zaključke iz hadisa:
– da se u hadisu potvrđuje ljubomora žena kao nešto prirodno i da se ona ne smatra nečim ružnim i odvratnim ako se ispolji od strane cijenjenih i uglednih žena, a da ne govorimo od onih koje su na nižem stepenu od njih.
– da je Aiša, radijallahu anha, bila ljubomorna na ostale žene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da je najviše bila ljubomorna na Hatidžu te je i navela i razlog toga.
– osnova ljubomore kod žene je zamišljanje i ubijeđenost da njen muž više voli drugu ženu a da često spominjanje druge žene ukazuje na tu ljubav.
– razlozi ljubomore Aiše na Hatidžu, radijallahu anhuma, su: što je često spominjao, tj.hvalio, što mu je bilo naređeno da je obraduje kućom u Džennetu, kao i zbog njegovog neprestanog davanja hedija njenim prijateljicama, a sve ovo spomenuto ukazuje da ju je zbog toga mnogo volio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a što je Aiši još više povećavalo ljubomoru.
Od vrijednosi Hatidže, radijallahu anha, kako navode učenjaci, je što je prva povjerovala u njega od žena i što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije oženio drugu ženu na nju.
Prenosi Kadi Ijjad od učenjaka Taberija i drugih vrlo bitnu stvar, a to je da se ljubomora žena u koju upadnu toleriše od njih i da se zbog toga ne kažnjavaju dok su u tom stanju jer je to u njihovoj prirodi, zbog toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije korio Aišu, radijallahu anha, zbog njene ljubomore. Učenjak Kadi Ijjad smatra da ovo što se prenosi od ljubomore Aiše, radijallahu anha, da je se to desilo dok je ona bila veoma mlada a da nakon što je postala zrelija da to nije ispoljavala, međutim neki drugi učenjaci se ne slažu potpuno sa ovom tvrdnjom.
Drugi prizor – hadis koji prenosi Aiša, radijallahu anha, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao u i'atikaf u zadnjih deset dana Ramazana i da mu je ona postavila šator unutar mesdžida pa on nakon što bi klanjao sabah namaz ušao bi u njega. A zatim kaže da je Hafsa, radijallahu anha, od nje zatražila dozvolu da i ona sebi napravi šator što joj je ona i dopustila. A čim je to vidjela Zejneb bint Džahš, radijallahu anha, i ona je sebi postavila šator. Pa nakon što je osvanilo vidio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, šatore i pitao šta je to te je obaviješten, pa je rekao:“Zar mislite da sa time činite dobročinstvo?“, pa je ostavio i'atikaf u tom mjesecu a zatim je bio u i'atikafu deset dana od mjeseca Ševvala. (bilježi ga Buharija u svom Sahihu)
U komentaru hadisa navodi Ibn Hadžer u “Fethul bari“ da je razlog napuštanja i'atikafa od strane Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio to što se bojao da nije motiv njegovih žena u njihovom ponašanju nije bio natjecanje i hvalisanje koje proizilazi iz ljubomore koja se ogledala u tome da ja svaka od njih htjela da bude što bliže njemu a tim postupkom se izlazi iz smisla i cilja ibadeta i'atikafa.
Treći prizor – hadis kojeg bilježi Enes, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio kod jedne od svojih žena (Aiše, radijallahu anha) pa je druga od majki pravovjernih (Zejneb bint Džahš, radijallahu anha) poslala tanjir sa hranom, pa kada je to vidjela ona u čijoj je kući bio udarila je ruku sluge te je ispao tanjir i razbio se. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sakupio razbijene dijelove tanjira te nastojao da sakupi hranu koja je bila u njemu rekavši: “Vaša majka je ljubomorna“. Zatim je zadržao slugu sve dok mu nije dao ispravan tanjir od žene u čijoj je kući bio a razbijeni je ostavio u njenoj kući. (bilježi ga Buharija u svom Sahihu)
Ibn Hadžer u “Fethul bari“ u komentaru ovog hadisa prenosi od Kadi Ijada jezičku a koja je ujedno i terminološka definicija ljubomore. On kaže da je riječ ljubomora ( na arapskom ljubomora se kaže GAJRETUN a što u osnovi znači promjena) izvedena iz promjene srca i uzavrelosti srdžbe zbog učešća nekoga drugog u onome što je svojina jedne osobe, a ona najžešća biva među ženama.
Zatim, Ibn Hadžer kaže da je u riječima “Vaša majka je ljubomorna“ gdje se misli na Aišu, radijallahu anha, opravdanje u ljubomornim gestima koji se dešavaju između žena koje su udate za jednog muža. Takođe, u tim riječima je išaret da se ljubomorni ne kažnjavaju za ono što ispolje zbog ljubomore osim u nadoknađivanju materijalne štete.
Na drugom mjestu u „Fethul bariju“ kaže Ibn Hadžer: „Žene koje su udate za jednog muškarca (u poligamijskom braku) se nazivaju DARAIR (množina od DARRA, što znači „ona koja nanosi štetu“ a misli se na štetu drugim ženama od muža) jer svakoj od njih se nanese neka šteta od druge žene zbog ljubomore“.
Ovakvih primjera ljubomore između žena Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je veoma mnogo, oni su zabilježeni i preneseni u hadiskim zbirkama.
Ono što se može rezimirati iz spomenutih primjera ženske ljubomore i Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, ophođenja prema ljubomori njegovih žena je sljedeće:
– da je ljubomora među ženama potpuno prirodno stanje žena, ona se ne smatra nečim ružnim i odvratnim ako se ispolji od strane cijenjenih i uglednih žena, a da ne govorimo od onih koje su na nižem stepenu od njih.
– ljubomora žena se toleriše, tj. žene se ne kažnjavaju zbog ispoljene ljubomore sve dok su u tom stanju jer je to u njihovoj prirodi, osim u nanesenoj materijalnoj šteti,
– da se ljubomora najčešće dešava između žena koje su udate za jednog muškarca.
Pravilo o ljubomori koju Šerijat toleriše
Mimo spomenutog o ljubomori žena, u Šerijatu je pojašnjena granica između dozvoljene i opravdane ljubomore koju Allah voli i između pretjerane i bolesne ljubomore žena koju Allah ne voli i prezire.
Kaže Ibn Hadžer u „Ferhul-bari“ (9/326): „U osnovi ljubomora je osobina sa kojom se žene rađaju, međutim kada ona pređe granice normalnog onda se one zbog toga kore. Pravilo po kojem se to razlučuje je ono što je došlo u drugom hadisu od Džabir ibn Atika, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem ,rekao: „Zaista ima ljubomora koju Allah voli i ona koju ne voli. Ljubomora koju Allah voli je ljubomora u RIBETU (tj. koja je rezultat realnog stanja), a ljubomora koju Allah mrzi je ljubomora u kojoj nema RIBETA (tj. koja je rezultet čistog umišljanja i neosnovanih sumnja) (Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai, Ahmed, Ibn Hibban, Begavi, Bejheki i Taberani, šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim a Šuajb Arnaut dobrim).
Ovaj detalj u odnosu na muškarce govori o potrebi ustručavanja od sastavljanja dvaju žena (u poligamijskom braku) na halal način (putem šerijstakog braka). A što se tiče žene, ako je ona ljubomorna na svog muža zato što je učinio ono što je haram poput zinaluka ili umanjivanja njenog prava i činenja zuluma prema njoj u korist druge žene (ako joj muž ima drugu ženu) kojoj daje veću prednost, pa ako se to zaista ispolji ili argumenti i indicije ukazuju na to onda je to propisana (opravdana) ljubomora. Međutim, ako se ona ispolji kao rezultat umišljanja bez argumenata, onda je to ljubomora u kojoj nema ribeta (tj. ona je pretjerana i to je ona koju Allah ne voli). A ako je muž pravedan i svakoj od svojih žena daje njihovo pravo, ljubomoru koju njih dvije ispolje je ljubomora koja se oprašta i preko koje se prelazi jer je ona prirodna i od nje nije čista ni jedna žena osim ako to pređe granice i odvede u ono što je haram od riječi i djela. Na ovo se svodi ono što je prenešeno od žena selefa po ovom pitanju“.
Prema tome, propisana i opravdana ljubomora žena koju Allah voli je ona u kojoj je:
– žena ljubomorna na svog muža zato što je učinio ono što je haram poput zinaluka i slično,
– ljubomora žene ako njen muž umanjiva njena prava i čini zulum prema njoj u korist druge žene (ako joj muž ima drugu ženu) kojoj daje veću prednost, i tome slično,
– pod šartom da se spomenuto zaista ispolji ili da argumenti i indicije ukazuju na to.
A ljubomora žena koju Allah ne voli je ona koju žena ispolji kao rezultat umišljanja bez argumenata ili ako je zasnovana na neosnovanim sumnjama, tada ta ljubomora postaje pretjerana i bolesna.
Konkretan odgovor na pitanje
A što se tiče konkretnog odgovora na tvoje pitanje, on je može rezimirati u sljedećem:
– u osnovi ti nemaš stvarnog razloga da budeš ljubomorna na svog muža jer on nema druge žene na koju bi bila ljubomorna zato što recimo njoj više naginje ili što nju više voli ili slično.
– tvoja ljubomora kada on gleda žene na TV-u je normalna, prirodna i opravdana, ali ona ne traba da prelazi granice, tj. da bude pretjerana i bolesna, te da te odvede u činjenje harama riječima i djelom.
Njemu je haram gledati žene kojima on nije mahrem osim prvog nenamjernog pogleda a što je došlo u vjerodostojnim hadisima. Prema tome, upozoravaj ga i savjetuj da ne gleda druge žene odnosno da obara pogled od onoga što je haram gledati.
– takođe, tvoja ljubomora zbog njegovih slika na facebook-u je normalna i prirodna ako strahuješ da se on sebe time reklamira drugim ženama, međutim ona ne traba da prelazi granice da bude pretjerana i bolesna, te da te odvede u činjenje harama riječima i djelom.
– znači, ti svoju ljubomoru, a koja je sasvim prirodna i normalna kod žena inače, stavi u granice one ljubomore koju Allah subhanehu ve te'ala voli, tj. koja se toleriše i opravdava, što je pojašnjeno u gornjem tekstu,
– svoj strah da zbog tvoje prevelike ljubomore da ne udaljiš svoga muža od sebe i da ne dođe do rastave braka liječi sa samokontrolom u ljubomori, tj. da ona ne bude rezultat umišljanja bez argumenata ili da bude zasnovana na neosnovanim sumnjama a što inače karaktezira pretjeranu i bolesnu ljubomoru.
– sa druge strane, neka tvoj muž pročita kako Islam tretira ljubomoru žena i kako se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ophodio prema ljubomori svojih žena.
Prema tome, najbolji lijek za tvoju ljubomoru je da je svedeš na granice ljubomore koju Šerijat toleriše a što je u prvom dijelu teksta pojašnjeno. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeJE LI ČUPANJE OBRVA DOZVOLJENO AKO TO MUŽ ŽELI?
Alejkumusselam. Otklanjanje dlaka sa obrva, svejedno bilo to čupanjem, brijanjem ili slično, je haram po tekstu hadisa kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je rekao: "Čuo sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da je proklviše
Alejkumusselam. Otklanjanje dlaka sa obrva, svejedno bilo to čupanjem, brijanjem ili slično, je haram po tekstu hadisa kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je rekao: “Čuo sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da je prokleo žene mutenemmise (koje traže da im se otklone ili obriju obrve) i mutefellidže (koje traže brušenje zdravih zubi) radi uljepšavanja, koje mijenjaju Allahova stvorenja”.
Nije mi poznato da je neko od učenjaka dozvolio čupanje obrva, a i da ima neko njegovo mišljenje se odbacuje jer je oprečno tekstu hadisa.
U ovome, čupanju obrva, nije dozvoljeno da žena bude pokorna mužu, jer nema pokornosti stvorenju u neposlušnosti Stvoritelju.
Opće šerijatsko pravilo oko kojeg nema razilaženja među učanjacima glasi: Nema poslušnosti u griješenju i neposlušnosti Gospodaru, nego poslušnost je samo u dobru.
Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže u hadisu muttefekun alejhi ( Buharija i Muslim): “Nema poslušnosti u grijašenju Allahu, poslušnost je samo u dobru. Takođe, u drugom hadisu kaže: “Nema poslušnosti stvorenju u griješenju Stvoritelju”. Hadis bilježe Ahmed, Hakim i Taberani, a kaže Ahmed Šakir i Albani da mu je sened vjerodostojan.
Prema tome, tvdnja tvoga muža je pogrešna i oprečna spomenutim hadisima. To si griješna ako mu u tome budeš poslušna. Mustehab je ženi da se uopćeno uljepšava svome mužu ali pod uslovom da u tom uljepšavanju ne krši jasne i nedvosmislene zabrane koje su došle u šerijatskim tekstovima.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeJE LI ISPRAVAN NAMAZ ŽENI KOJA NIJE POKRIVENA?
Alejkumusselam. Činjenje velikih i malih grijeha i istrajavanje na njima u osnovi ne utiče na valjanost i primanje drugih dobrih djela koje čovjek radi. Iz ovoga se izuzimaju neki grijesi za koje imamo dokaze u šerijatskim tekstovima poput sljedećeg: poništavanja svih djela činjenjem velikog širka,više
Alejkumusselam.
Činjenje velikih i malih grijeha i istrajavanje na njima u osnovi ne utiče na valjanost i primanje drugih dobrih djela koje čovjek radi.
Iz ovoga se izuzimaju neki grijesi za koje imamo dokaze u šerijatskim tekstovima poput sljedećeg: poništavanja svih djela činjenjem velikog širka, kvarenje nagrade sadake zbog prigovaranja, poništavanje nagrade obavljenog namaza onome ko pije alkohol i onome ko ode vračaru ili sihirbazu.
Argumenti za spomenute izuzetke su:
Veliki širk poništava sva dobra djela, jer kaže Uzvišeni: “A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: ‘Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će, sigurno, propasti, a ti ćeš izgubljen biti” (Ez-Zumer, 65).
Poništavanje sevaba (nagrade) sadake zbog prigovaranja i uvreda, jer kaže Uzvišeni: “O vjernici, ne kvarite svoju sadaku prigovaranjem i uvredama (El-Bekara, 264).
U vjerodostojnim hadisima je prenešeno da se poništava nagrada obavljenog namaza onome ko pije alkohol i onome ko ode vračaru i sihirbazu iako se broji da su izvršili taj ibadet i nisu ga dužni ponovo obaviti.
Naime, bilježi Tirmizi u rivajetu od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, a Ahmed u rivajetu od Ebu Zera, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Ko pije vino (alkohol) Allah mu neće primiti namaz četrdeset sabaha, a ako se pokaje Allah će mu primiti. A ako se vrati (istom grijehu) Allah mu neće primiti namaz četrdeset sabaha, a ako mu oprosti pa se opet vrati Allah mu neće primiti namaz četrdeset sabaha, … a ako se vrati četvrti put Allah mu neće primiti namaz četrdeset sabaha, a ako se pokaje Allah mu neće primiti tevbu i napojiće ga od Habala”, pitali su Abdullaha ibn Omera: A šta je to rijeka Habal? A on im odgovori: “Rijeka od gnoja od stanovnika Vatre”.
Hadis su ocijenili dobrim Tirmizi i Šuajb Arnaut, a vjerodostojnim šejh Albani.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu: “Ko ode vračaru i upita ga o nečemu neće mu biti primljen namaz četrdeset noći”.
Međutim, nakon svega ovoga spomenutog treba napomenuti da je onaj koji ustrajava u činjenju velikih i malih grijeha da su njegova djela u opasnosti iz drugog ugla.
naime, prenosi Ibn Muflih u djelu “El-Adabuš-šer'ije” od Ibn Tejmije: “Jedan veliki grijeh ne poništava sva dobra djela, međutim, kod većine Ehlus-sunne može poništiti onoliko dobrih djela koliko je velik taj grijeh koji je počinio.
Kaže Ibn Muflih: “A taj stav je izabrao (Ibn Tejmije) takođe i na drugom mjestu dokazujući to time da se nagrada sadake poništava uvredom i prigovaranjem”.
Poslije toga kaže Ibn Muflih: “Kaže u “Nihajetil-mubtedi” kaže Aiša robinji Zejd ibn Erkama, radijallahu anhuma: “Obavijesti Zejda ibn Erkama da da je poništio svoj džihad sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, osim ako se pokaje”. Pa je proučila ajet: “O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa” (El-Hudžurat, 2)”. (ovaj hadis od Aiše prenosi Bejheki u svom “Sunnenu”, Darekutni i Abdurrezak u “El-Musannefu”)
Takođe, treba imati u vidu činjenicu da grijeh ostavlja tamu u srcu kao što je pokornost svjetlost srca i da ustrajavanje na grijesima rezultira otuđenost od samog sebe i teškoću u grudima.
Kaže Uzvišeni: “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti” (Taha, 124).
Prema tome, tvoja nepokrivenost ne utiče na valjanost i primanje tvojih namaza u općem smislu, ali umanjuje nagradu klanjanja namaza shodno težini grijeha nepokrivanja.
Ti trebaš znati da si velika griješnica kod Allaha što ne izvršavaš obavezu pokrivanja, zato nemaš nikakvo opravdanje pred Allahom.
Ako bi prigovorila da ti živiš u kjafirskoj zemlji gdje je veoma teško živjeti kao musliman i da zbog toga ne možeš biti pokrivena, odgovor bi bio da ako u toj kjafirskoj zemlji ne možeš izvršavati osnovne vjerske dužnosti, od kojih je i pokrivanje, obavezna si napustiti tu zemlju i otići u mjesto gdje možeš ispoljavati makar osnovna obilježja islama od kojih je i pokrivanje.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKLANJANJE ŽENE NAŠMINKANA
Alejkumusselam. U osnovi nema smetnje da žena klanja našminkana, s tim da propis klanjanje žene sa šminkom može imati dva stanja: Prvo stanje – Da žena abdesti a zatim se našminka, tj. stavi šminku koja u sebi ne sadrži nečistoću. U tom slučaju šminka joj ne utiče na valjanost i ispravnost abdesta iviše
Alejkumusselam.
U osnovi nema smetnje da žena klanja našminkana, s tim da propis klanjanje žene sa šminkom može imati dva stanja:
Prvo stanje – Da žena abdesti a zatim se našminka, tj. stavi šminku koja u sebi ne sadrži nečistoću.
U tom slučaju šminka joj ne utiče na valjanost i ispravnost abdesta i namaza.
A ako se našminka sa šminkom koja u sebi sadrži nečistoću od stvari koje su po Šerijatu nečistoća, namaz joj nije ispravan jer su čistoća tijela i odjeće šart valjanosti namaza kod većine učenjaka, a našto ukazuju riječi Uzvišenog: „I svoju odjeću očisti“ (El-Mudessir, 4), i hadisi u kojima je došla naredba čišćenja tijela i odjeće od nečistoće, poput mokraće i krvi hajza.
Drugo stanje – Ako bi se prvo našminkala sa šminkom koja sprečava da voda dopire do dijelova tijela koje je vadžib oprati prilikom abdesta (poput lica, usta i očiju, ruku do laktova u što ulaze prsti sa noktima), a zatim abdesti tako našminkana, onda joj nije ispravan ni abdest niti namaz.
Takođe, treba naglasiti da ženi nije dozvoljeno da bude našminkana ispred muškaraca stranaca, tj. onih koji joj nisu mahremi, ovdje mislim na na ženu koja ne pokriva lice (ne nosi nikab), jer šminka predstavlja ukrašavanje i uljepšavanje tijela a to je fitna za muškarce.
A kaže Uzvišeni: “I neka ne pokazuju ukrase svoje osim muževima svojim, …” (En-Nur, 31). A ako bi žena našminkana klanjala pred muškarcima strancima ima nagradu klanjanja namaza, ali ima i grijeh zbog ukrašavanja i izazivanja fitne. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKADA JE DOZVOLJENO ŽENAMA SKRAĆIVANJE I UREĐIVANJE DLAKA OBRVA?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Osnova je da je otklanjanje dlaka sa obrva, svejedno bilo to čupanjem, brijanjem ili slično, ženama haram po tekstu hadisa kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ibviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Osnova je da je otklanjanje dlaka sa obrva, svejedno bilo to čupanjem, brijanjem ili slično, ženama haram po tekstu hadisa kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu. U tom hadisu je došlo da je Abdullah Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, rekao: “Čuo sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da je prokleo žene mutenemmise (koje traže da im se otklone ili obriju obrve) i mutefellidže (koje traže brušenje zdravih zubi) radi uljepšavanja, koje mijenjaju Allahova stvorenja”.
Ovo je osnovni propis čupanja ili brijenja obrva koje predstavlja mijenjanje Allahovog stvaranja. Međutim, ako dlake obrva izrastaju u ružnom, izobličenom, deformisanom ili nenormalnom obliku, onda nema smetnje da se te dlake koje strše i izobličuju izgled potkrćuju i uređuju s vremena na vrijeme shodno potrebi.
Dokaz za ovu dozvolu je hadis kojeg bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Nesa'i u njihovim Sunenima, a kojeg je šejh Albani ocijenio dobrim u knjizi Irvaul-galil (824).
U tom hadisu se prenosi da je ashab ‘Arfedžete ibn Es'ad, radijallahu anhu, izgubio nos u bici El-Kulab koja je bila u džahilijetu, pa je ugradio srebrni nos. Srebrni nos je imao neprijatan miris pa mu je naredio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da ugradi nos od zlata. Ova upotreba zlata je izuzetak od opće zabrane muškarcima da upotrebljavaju i nose zlato a što je došlo u vjerodostojnim hadisima.
Pa kao što je dozvoljena upotreba zlata muškarcima u nuždi radi normalizovanja izgleda, a što je došlo u ovom hadisu, tako isto je dozvoljeno ženama, i čak preče da bude dozvoljeno, kratiti i uređivati dlake obrva koje strše ili čine njhov izgled izobličenim i nenormalnim.
Prema tome, dozovoljeno je potkraćivati i uređivati dlake obrva ako one strše ili imaju izrazito ružan, neprirodan i deformisan izgled sa ciljem normalizovanja izgleda obrva a ne radi uljepšavanja osobe.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePROPIS VOŽNJE MUSLIMANKE U TAKSIJU ILI SA MUŠKARCOM (koji joj nije mahrem) U PRIVATNOM AUTU BEZ MAHREMA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Vožnja punoljetne muslimanke sa nekim muškarcem koji joj nije mahrem, svejedno u javnom prevozu (autobusu, tramvaju i trolejbusu), taksiju ili privatnom autu, je dozvoljena ako iviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Vožnja punoljetne muslimanke sa nekim muškarcem koji joj nije mahrem, svejedno u javnom prevozu (autobusu, tramvaju i trolejbusu), taksiju ili privatnom autu, je dozvoljena ako ispuni dva šarta:
Prvi šart – da ne bude na dužoj relaciji od one na kojoj ta muslimanka postaje musafir.
Recimo da ne bude na dužoj relaciji od 30-ak km ako je van grada, a što se vraća na razilaženje učenjaka na kojoj udaljenosti osoba postaje musafir, što je tema za sebe.
Ženi nije dozvoljeno da putuje (na udaljenosti gdje postaje musafir) bez mahrema, svejedno putovala u taksiju, javnom prevozu ili ona sama vozila auto. Dokaz za ovo je mnogo vjerodostojnih hadisa, između ostalih hadis mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ženi nije dozvoljeno da putuje osim sa mahremom“. Izuzetak ovom propisu su nužne situacije koje se procjenjuju svaka za sebe ponaosob.
Drugi šart – da ne putuje sama sa vozačem, tj. da sa njom bude najmanje jedna druga punoljetna osoba, svejedno bila muško ili žensko.
U protivnom, ako bi putovala sama sa vozačem, to bi predstavljalo zabranjeno osamljivanje, jer obično se desi da vožnja bude kroz mjesta gdje nikoga nema pa se žena time osamljuje sa vozaćem (ovo se ne odnosi na autobuse, tramvaje i trolejbuse).
A osamljivanje žene sa muškarcom koji joj nije mahrem je zabranjeno po vjerodostojnim hadisima i idžmau (konsenzusu) učenjaka.
U hadisu mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neka se nikako ne osamljuje čovjek sa nekom ženom osim ako je sa njom mahrem“.
Prema tome, nije šart dozvole spomenute vožnje žene da sa njom mora biti njen mahrem, jer je mahrem uslov za dozvolu putovanja žene na kojem ona postaje musafir.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDa li će sva djeca, koja su umrla prije punoljetnosti, ući u Džennet?
Odgovor ćemo podijeliti na dva dijela: • Sudbina i završetak muslimanske djece • Sudbina djece nevjernika. Što se tiče prvoga, tj. sudbine muslimanske djece, Ibn Kesir, neka mu se Allah smiluje, kaže: “Kada su u pitanju djeca muslimana, u tom pogledu nema razilaženja, kao što prenosi Kadi Ebuviše
Odgovor ćemo podijeliti na dva dijela:
• Sudbina i završetak muslimanske djece
• Sudbina djece nevjernika.
Što se tiče prvoga, tj. sudbine muslimanske djece, Ibn Kesir, neka mu se Allah smiluje, kaže: “Kada su u pitanju djeca muslimana, u tom pogledu nema razilaženja, kao što prenosi Kadi Ebu Ja‘la b. El-Ferra el-Hanbeli od imama Ahmeda da je rekao: ‘Nema razilaženja u pogledu toga da će oni u Džennet. To je općeprihvaćeno mišljenje kod svijeta i uleme, a i mi ćemo, ako Bog da, doći do tog zaključka.’” (Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 3/33)
Imam Ahmed kaže: “Zar neko sumnja da će muslimanska djeca u Džennet?!” Njegove su i sljedeće riječi: “U pogledu njih nema razilaženja.” (Hašije Ibn Kajjim ala Suneni Ebi Davud, 7/83) Imam Nevevi kaže: “Ulema čije se mišljenje prihvata ima jedinstveno mišljenje o tome da će umrla djeca muslimana (koja nisu punoljetna) ući u Džennet, jer nisu zadužena vjerskim propisima.” (Šerhu Muslim, 16/207)
Kurtubi kaže: “Većina smatra da će oni u Džennet, a neki čak negiraju da postoji ikakvo razilaženje o tom pitanju.” (Et-Tezkira, 2/328)
Što se tiče drugog pitanja, tj. pitanja djece nevjernika, učenjaci su se razišli na nekoliko mišljenja:
• Oni će u Džennet. Neki kažu da će na A‘raf, a to opet znači u Džennet jer će to na kraju biti sa onima na A‘rafu. Ovo je mišljenje većine učenjaka, kao što to prenosi Ibn Abdulberr u Et-Temhidu, 18/96. Njihovi dokazi jesu sljedeći:
Hadis koji prenosi Semura, r. a., u kojem se navodi da je Poslanik, ﷺ, sa Ibrahimom, alejhis-selam, vidio djecu muslimana i mušrika. (Prenosi Buhari, br. 6640)
Prenosi se od Hasne bint Muavije iz Benu Surejm kako joj je pričao amidža da je pitao Poslanika, ﷺ: “Božiji Poslaniče, ko će ući u Džennet?”, a on mu je odgovorio: “U Džennet će ući Poslanik, šehid, dijete i živo zakopano dijete.” (Ahmed, 5/409, a šejh Albani, Daiful-džamia, br. 5997, smatra ga slabim)
• Drugo mišljenje: Oni će sa svojim roditeljima u Džehennem. Kadi Ebu Ja‘la ovo mišljenje pripisuje Ahmedu. Međutim, šejhul-islam Ibn Tejmijja smatra da to nije tačno. (Vidjeti: Hašije Ibn Kajjim ala Suneni Ebi Davud, 7/87) Dokazi za ovo mišljenje jesu sljedeći:
Prenosi se od Seleme b. Kajsa el-Ešdžeija da je rekao: “Moj brat i ja došli smo kod Božijeg Poslanika, ﷺ, i rekli mu: ‘Naša je majka umrla u džahilijetu, a pružala je gostoprimstvo gostima i održavala rodbinske veze. Međutim, zakopala je našu živu sestru koja nije bila punoljetna, pa šta je s njom?’ On odgovori: ‘I ona koja je zakopala, a i djevojčica koju je zakopala će u Vatru, izuzev ako ova prva doživi islam i primi ga.’” (Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 3/33, ovaj hadis smatra hasenom – dobrim, a tako ga ocjenjuje i Ibn Abdulberr, Et-Temhid, 18/120)
Kao dokaz navode još neke hadise koji su slabi.
• Treće mišljenje jeste neizjašnjavanje o pitanju djece nevjernika. Ovo je mišljenje Hammada b. Zejda, Hammada b. Mesleme, Ibn Mubareka i Ishaka b. Rahavejha. Njihovi dokazi jesu sljedeći:
Prenosi se od Ibn Abbasa da je neko upitao Poslanika, ﷺ, o djeci mušrika, pa je odgovorio: “Allah zna šta bi oni radili.” (Buhari, br. 1383, i Muslim, br. 2660)
U istom značenju prenosi se hadis preko Ebu Hurejre. (Buhari, br. 1384, i Muslim, br. 2659)
• Postoji mišljenje da će oni biti posluga stanovnicima Dženneta. Šejhul-islam kaže: “Ovo mišljenje nema nikakvog utemeljenja.” (Medžmuul-fetava, 4/279) Ovdje moram dodati da se ovo prenosi u hadisu koji bilježe Taberani i Bezzar, iako ga ulema smatra slabim, kao naprimjer Ibn Hadžer koji ga tako ocjenjuje u El-Fethu, 3/246.
• Peto mišljenje jeste da će biti ispitani na ahiretu, pa ko bude pokoran Allahu, ući će u Džennet, a ko bude neposlušan, ući će u Vatru. Ovo je mišljenje većine učenjaka ehli-sunneta vel-džemata, kao što to od njih prenosi Ebu Hasan el-Eš‘ari. To je mišljenje Bejhekija i grupe istraživača. Njemu teži i šejhul-islam Ibn Tejmijja, te spominje da se to može zaključiti i iz pisanog materijala imama Ahmeda. Da je ovo mišljenje ispravnije, smatra i Ibn Kesir i tvrdi: “Ovo mišljenje objedinjuje sve dokaze i na njega jasno ukazuju prethodni hadisi koji pojačavaju jedni druge.” (Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 3/31) Dokaz za ovo mišljenje:
Prenosi se od Enesa da je Božiji Poslanik, ﷺ, rekao: “Na Sudnjem danu dovest će se četverica: dijete, luđak, osoba koja je umrla u vremenu pred dolazak Poslanika, ﷺ, i oronuli starac. Svako od njih iznosit će svoje dokaze i opravdanja. Uzvišeni Gospodar kazat će jednom plamenu vatre da se pokaže, a njima će kazati: ‘Svojim sam robovima slao poslanike iz njihovih redova, a Ja sam vam sada u ulozi poslanika i uđite u ovu vatru.’ Tada će oni nesretni kazati: ‘Gospodaru, kako da uđemo u vatru, a od nje smo bježali!’ Oni koji su sretni poslušat će i žurno ući u vatru. Allah, dž. š., kazat će: ‘Vi biste još više u laž utjerivali Moje poslanike i bili im neposlušni.’ Ovi zadnji će ući u Džennet, a prvi u Džehennem.’” (Ebu Ja‘la, br. 4224, a postoje i druge predaje koje ga pojačavaju, a prenosi ih Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 3/29–31)
Ibn Kajjim kaže: “Ovo je najispravnije mišljenje, jer na njega upućuju mnogi dokazi.”
Prema tome, neki će završiti u Džennetu, kao što se navodi u hadisu od Semure, a neki će u Džehennem, kao što na to upućuje hadis koji prenosi Aiša. Poslanikov, ﷺ, odgovor, također, upućuje na ovo: “Allah zna šta bi oni radili.” Poznato je da ih Allah neće kazniti samo na osnovu Svoga predznanja o njima, ako se to i ne dogodi. On kažnjava onoga ko zaslužuje kaznu na osnovu Svoga predznanja koje je, ustvari, prethodno znanje o toj osobi, a ne novo i nastalo. Potvrda tog predznanja pokazat će se na ahiretu.
Riječi Poslanika, ﷺ: “Allah zna šta bi oni radili da su poživjeli”, ukazuju na to da On zna kako bi oni postupali da su ostali u životu, te da bi oni koji su se pokazali pokorni u vrijeme ispita (na ahiretu), bili od pokornih i na dunjaluku. Također, oni koji su se tada pokazali neposlušni, bili bi neposlušni i na dunjaluku. To je isto tako dokaz da Allah zna i ono što se nije dogodilo – kako bi se to desilo, ako bi se desilo. Allah opet najbolje zna. (Hašije Ibn Kajjim ala Suneni Ebi Davud, 7/87)
Ono što se navodi u nekim prethodnim hadisima da će oni u Džennet, odnosno u Džehennem, ne osporava ovo mišljenje koje smo odabrali. Ibn Kesir, da mu se Allah smiluje, o tom pitanju kaže: “Hadisi koji ukazuju na ispit (na ahiretu) konkretnijeg su značenja. Za koga Allah zna da će Mu biti pokoran, dušu mu u berzahu (zagrobnom životu) smjesti sa Ibrahimom i muslimanskom djecom koja su umrla u fitretu (u vjeri islamu). Za koga On zna da Mu se neće odazvati, njegova je sudbina u Allahovim rukama i na Sudnjem danu će biti u Vatri, kao što na to upućuju hadisi o ispitu. Ovo Eš‘ari prenosi od uleme ehli-sunneta. (Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 3/33)
Poslanikove, ﷺ, riječi: “Allah zna šta bi oni radili”, ne ukazuju na neizjašnjavanje o njihovom statusu. Ibn Kajjim, da mu se Allah smiluje, kaže: “Ovaj dokaz koji navodi neka ulema diskutabilan je. Poslanik, ﷺ, nije odgovorio neodređeno, nego je pripisao Allahu znanje o onome šta bi oni radili da su poživjeli. Poslanik, ﷺ, dakle, pripisuje znanje o njihovim postupcima Allahu, a ne kaže: Allah zna da li bi radili ovako ili onako i gdje bi na kraju završili. Navedeni dokaz ne bi mogao poslužiti ovoj grupi učenjaka. ” Allah najbolje zna”
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 93.
Vidi manjeSa kojim mužem ću biti u džennetu, prvim ili zadnjim?
O ovom pitanju islamska se ulema podijelila na tri mišljenja: 1. bit će sa onim koji se bude najljepše odnosio prema njoj na dunjaluku; 2. bit će joj dato da bira između njih; 3. bit će s posljednjim od njih. Najprihvatljivije je treće mišljenje. Ovo mišljenje potvrđuju i riječi Poslanika, ﷺ: “Svakaviše
O ovom pitanju islamska se ulema podijelila na tri mišljenja:
1. bit će sa onim koji se bude najljepše odnosio prema njoj na dunjaluku;
2. bit će joj dato da bira između njih;
3. bit će s posljednjim od njih.
Najprihvatljivije je treće mišljenje. Ovo mišljenje potvrđuju i riječi Poslanika, ﷺ: “Svaka žena kojoj umre muž, pa se uda nakon njega, pripada zadnjem mužu za kojeg se udala.” (Albani, El-Džamia, br. 2704, i Es-Silsiletus-sahiha, br. 1281, ocijenio ga je vjerodostojnim)
Ovo je bilo samo kratko izlaganje mišljenja, nakon čega ću navesti dokaze za svako mišljenje:
Dokazi za prvo mišljenje:
Kurtubi kaže: “Ebu Bekr b. En-Nedždžad pripovijeda: Pričao nam je Džafer b. Muhammed b. Šakir, a njemu Ubejd b. Ishak el-Attar, a ovom Sinan b. Harun, njemu Humejd, a ovome Enes, da je Ummu Habiba, supruga Božijeg Poslanika, ﷺ, rekla: ‘O, Božiji Poslaniče, žena koja se bude udavala dva puta na dunjaluku, te se nakon smrti nađu u Džennetu, kojem od njih dvojice muževa pripada, prvom ili drugom?’ On je odgovorio: ‘O, Ummu Habiba, bit će sa onim koji se najljepše odnosio prema njoj. Sve bogatstvo ovog, a i budućeg svijeta, u lijepom je ahlaku.” (Et-Tezkira fi ahvalil-mevta, 2/278)
Ovaj hadis je daif džidden – vrlo slab, jer se u lancu prenosilaca ovog hadisa nalaze Ubejd b. Ishak el-Attar i Sinan b. Harun. Prvi je ocijenjen kao vrlo slab ravija, a drugi kao slab.
Mišljenja pojedinih učenjaka o ovoj dvojici ravija:
Prenosi se da je Jahja b. Mein rekao: “Ubejd b. Ishak el-Attar ništa ne vrijedi.”
Ebu Hatim er-Razi kaže: “Od njega si mogao vidjeti samo dobro, ali nije najbolje pamtio. U hadisima koje je prenosio ima elemenata koji se kose sa vjerodostojnim hadisima.” (El-Džerh vet-ta’dil, 5/401)
U Nesaijevom djelu Ed-Duafa vel-metrukin, str. 72, kaže se: “Od njega se hadisi ne primaju.”
Zehebi za njega kaže: “Jahja ga je ocijenio kao slabog.” Buhari je za rekao njega: “U njegovim hadisima ima i munker-hadisa (hadisi koji se suprotstavljaju vjerodostojnim hadisima).” Ezdi kaže: “Njegovi hadisi se odbacuju.” Darekutni kaže: “Slab je, ali ga Ebu Hatim prihvata.” Ibn Adijj za njega kaže: “Većina njegovih hadisa su munker – suprotstavljaju se sahih hadisima.” (Mizanul-i‘tidal, 5/24)
Ibn Adijj u djelu El-Kamil, 5/347, kaže: “Ovaj hadis je jedan od munker hadisa.” On dalje kaže: “Većina hadisa koje on prenosi odbacuju se, bilo zbog metna (teksta hadisa) ili zbog seneda (lanca prenosilaca).”
Što se tiče Sinana b. Haruna, Ibn Hibban kaže: “Dosta njegovih hadisa su munker i on ih prenosi od poznatih ravija… Jahja b. Mein za njega kaže: ‘Hadisi koje prenosi Sinan b. Harun el-Berdžumi ne vrijede ništa.’” (El-Medžruhin, 1/354) Također ga Ukajli spominje u svome djelu Ed-Duafa, 2/171, gdje spominje i ovaj hadis. (U ovom se djelu navode samo slabi prenosioci.)
Zaključak
Ovaj hadis ne može poslužiti kao dokaz jer je vrlo slab, tako da se prvo mišljenje ne uzima u obzir.
Dokazi za drugo mišljenje, a to je da će joj biti dato da bira:
Nisam naišao na dokaz koji podržava ovo mišljenje. U djelu Et-Tezkira fi ahvalil-mevta vel-ahira, 2/278, spomenuto je ovo pitanje i kaže se: “…Neki smatraju da će joj biti dopušteno da bira.” Adžlani kaže: “…neki smatraju da će pripadati onom koji bude imao najljepši moral, a drugi da će joj biti dopušteno da bira.” (Kešful-hafa, 2/392) Ovo je mišljenje Ibn Usejmin u svome djelu El-Fetava ocijenio kao najprihvatljivije.
Zastupnici trećeg mišljenja iznose nekoliko dokaza:
Imam Taberani kaže: “Pričao nam je Bekr, a njemu Muhammed b. Ubej es-Sirri el-Askalani, a ovom el-Velid b. Muslim, njemu Ebu Bekr b. Abdullah b. Ebu Merjem, od Atije b. Kajsa el-Kelaija da je rekao: ‘Nakon što je Ebu Derda umro, Muavija b. Ebu Sufjan zaprosio je Umm Derda, na što mu je ona odgovorila: ‘Uistinu sam čula Ebu Derdu kako kaže: ‘Čuo sam Allahovog Poslanika, ﷺ, da je rekao: ‘Žena kojoj umre muž, pa se uda za drugog, pripada posljednjem mužu’, a ja tebe ne bih uzela pored Ebu Derdaa.’ Kad je to čuo Muavija, napisao joj je da posti jer post suzbija strasti.’” (El-Mu‘džemul-evsat, 3/275)
Potrebno je napomenuti da hadis ima dvije mahane: slabost Ebu Bekra b. Ebu Merjema i nepostojanje kategoričnosti kod Velida b. Muslima da je hadis direktno slušao od svojih prethodnika. Da vidimo šta ulema kaže o njima:
Ibn Hibban kaže: “Ebu Bekr b. Ebu Merjem je jedan od najboljih ljudi u Šamu, ali je imao slabo pamćenje, te bi ponekad pričao nešto u što nije bio siguran. Kada je ta nesigurnost postala dosta izražena, hadisi koje je on prenosio počeli su se odbacivati. Smatram da njegovi hadisi ne mogu poslužiti kao dokaz ako ih još neko u generaciji ne prenosi. (El-Medžruhin, 3/146)
Velid b. Muslim poznat je po tedlisu (prekrivanje, izostavljanje slabih prenosilaca iz seneda hadisa, kako hadis zbog toga ne bi bio slab), i to po vrsti tedlisa koja se zove “tedlisu tesvije” (kada se u senedu između dvojice pouzdanih ravija nađe slab ravija, tada mudellis izastavi tog slabog raviju kako hadis ne bi bio ocijenjen kao daif). Zbog toga su učenjaci za ovakvu vrstu ravija uvjetovali da jasno navedu da su čuli hadis od svoga prethodnika, a taj od onoga od koga on prenosi i tako sve do kraja seneda. (Sebt b. el-Adžemi, Et-Tebjin li esmail-mudellisin, str. 235, i Ibn Hadžer, Tabekatul-mudellisin, str. 51)
Imam Ebu Šejh Esbahani kaže: “Pričao nam je Ahmed b. Ishak el-Dževheri, njemu Ismail b. Zerara, njemu Ebu Mulejh er-Reki, od Mejmuna b. Mehrana, od Ummu Derdaa, od Ebu Derdaa, da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Žena pripada zadnjem mužu.” (Tabekatul-muhaddisin biesbahan, 4/36) Smatram da su prenosioci poznati i pouzdani, izuzev Ahmeda b. Ishaka el-Dževherija o kojem nisam mogao naći nikakve podatke osim riječi Ebu Šejha da mu je ovo od najboljih hadisa. Ako je tako, onda je ovo najjača predaja u ovoj oblasti, a Allah opet najbolje zna.
Hatib el-Bagdadi kaže: “Kada je Semura b. Hadžer Ebu Hadžer el-Horasani došao u mjesto El-Enbar pripovijedao je hadise od Hamze b. Ebu Hamze en-Nusejbija, Amara b. Ataa el-Horasanija i Rebija b. Bedra. Od njega prenosi Ishak b. Behlul et-Tennuhi, pa kaže: ‘Pričao nam je Ali b. Ebu Ali, njemu Ebu Ganim Muhammed b. Jusuf el-Ezreka, njemu njegov otac, ovome njegov djed, da mu je Semura b. Hadžer Ebu Hadžer el-Horasani prenio od Hamze en-Nusejbija, a ovaj od Ibn Ebu Mulejka, a on od Aiše, r. a., da je Poslanik, ﷺ, rekao: ‘Žena pripada zadnjem mužu.’” (Tarihul-Bagdad, 9/228) Smatram da je hadis vrlo slab zbog toga što se u lancu prenosilaca nalazi Hamza en-Nusejbi koga su učenjaci ocijenili kao vrlo slabog raviju.
Imam Nesai kaže: “Njegovi se hadisi odbacuju.” (Ed-Duafa vel-metrukin, str. 39) Ibn Dževzi navodi više mišljenja uleme: Ahmed: “Njegovi se hadisi odbacuju.” Jahja: “Ne vrijedi ništa, čak nijednog groša.” Buhari i Razi: “Odbacuju se hadisi koje on prenosi.” Nesai i Darekutni: “Hadisi mu se ne primaju.” Ibn Adijj: “Izmišlja hadise.” Ibn Hibban: “Izmišlja hadise od pouzdanih ravija, pa njegove hadise nije dozvoljeno prenositi.” (Ibn Dževzi, Ed-Duafa vel-metrukin, 1/237)
Bejheki kaže: “Pripovijedao nam je Muhammed b. Abdullah el-Hafiz, njemu Ebu Abbas Muhammed b. Jakub, njemu Jahja b. Ebu Talib, ovom Ishak b. Ebu Talib, njemu Ishak b. Mensur, njemu Isa b. Abdurrahman es-Sulemi, od Ebu Ishaka, od Sile, od Huzejfe, r. a., da je rekao svojoj supruzi: ‘Ako mi želiš biti žena u Džennetu, nemoj se udavati poslije mene, jer žena u Džennetu pripada posljednjem muškarcu za kojeg se uda na dunjaluku.’ Zbog toga je Allah, dž. š., zabranio Poslanikovim ženama da se udaju poslije njega, jer će one biti njegove žene u Džennetu.” (Es-Sunen, 7/69) U senedu se nalazi Ebu Ishak es-Subeji, koji je mudellis (u lancu prenosilaca ne spominje slabe ravije ili im stavi ime po kojem nisu poznati). Pred smrt mu je oslabilo pamćenje. Zbog toga je ova predaja slaba.
Mišljenja učenjaka o Ebu Ishaku es-Subejiu: Opširnije vidjeti u djelima: Terablusi, Men rumije bil-ihtilat, str. 64, i Ibn Hadžer, Tabekatul-mudellisin, str. 42. Albani je u svome djelu Es-Silsiletu es-sahiha, br. 1281, ovu predaju ocijenio daif – slabom, zbog ovog ravije.
Predaja koju navodi Ibn Asakir, 19/193/1, od Ikrime, r. a., da je Esma, kćerka Ebu Bekra, r. a., bila udata za Zubejra b. Avvama, r. a. Bio joj je strog, pa je došla svom ocu da se žali! “Kćeri moja mila, strpi se! Uistinu, ako žena bude imala dobrog muža, vjernika, te umre prije nje, a ona se ne uda poslije njega, Allah će ih spojiti u Džennetu”, odgovorio joj je njen otac Ebu Bekr, r. a. Šejh Albani za ovu predaju kaže: “Prenosioci su povjerljivi, samo Ikrima nije sreo Ebu Bekra, izuzev ako je Ikrima ovo čuo od Ebu Bekrove kćerke, Esme, r. a., a Allah najbolje zna.” (Es-silsiletus-sahiha, 3/276)
Zaključak
Što se tiče prvog mišljenja, da će biti sa onim koji se bude najljepše odnosio prema njoj na dunjaluku, nema vjerodostojnog dokaza koji podržava ovo mišljenje.
Vidi manjeZa drugo mišljenje, da će joj biti dato da bira između njih, nema nikakvog dokaza.
Treće mišljenje, da će biti sa posljednjim mužem za kojeg se uda, najprihvatljivije je. Razlog je to što merfu-hadis od Ummu Derdaa dostiže stepen hasena – dobrog hadisa. Ovaj hadis pojačavaju i predaje od Huzejfe i Esme, kćerke Ebu Bekrove, r. a., koji ukazuju na to da ovo mišljenje, ipak, ima potporu u šerijatu. Albani ga u svome djelu Es-Silsiletus-sahiha, br. 1281, ocjenjuje vjerodostojnim. U svakom slučaju, draži nam je nego ljudsko mišljenje, a Allah najbolje zna.
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 95.