Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Ne postoji šerijatski tekst iz Kur'ana ili vjerodostojnog sunneta koji potvrđuje da žena (zbog poroda) nakon poroda biva očišćena od svih grijeha. Nije mi poznato da je to neko od uleme rekao. O vjeri ne treba pričati bez znanja.

Potvrđeno je u vjerodostojnim hadisima da mu'mina ne zadesi nikakav bol a da mu se time ne brišu grijesi, ali to ne može biti argument da se ženi zbog porođajnih bolova brišu baš svi grijesi. Za tako nešto mora postojati poseban šerijatski tekst koji to potvrđuje kao što imamo hadis u kome je došlo da se sa primljenim hadždžom osoba vraća kući čista od grijeha.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Po pitanju kvarenja abdesta zbog dodira polnog organa djeteta, svejedno da li bilo od strane žene ili muškarca, nije prenešen nijedan vjerodostojan hadis.

A hadis kojeg prenose Taberani od Ibn Abbasa, radjallahu anhuma, Bajheki od Ibn ebu Lejle, i Ibn Asakir u “Et-Tarihu” od Džabira, radijallahu anhu, da su bili kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, razdvojio između dvije noge Hasana, radijallahu anhu, i poljubio, u rijavetu: dodirnuo, njegov polni organ, a u rivajtu: i Husejna, radijallahu anhu. Ovaj hadis navodi Ibn Kudame u “El-Mugni” sa dodatkom “pa je klanjao a nije obnovio abdest” dokazujući sa njim da dodir polnog organa djeteta ne kvari abdest, međutim, Ibn Hadžer u “Et-Telhisu el-habir” i drugi muhaddisi su pojasnili da ovaj dodatak ne postoji u zbirkama Taberanija, Bejhekija i Ibn Asakira.

Rivajet Taberanija je slab zbog ravije Tabusa koji je veoma slab i sa čijim se hadisima ne dokazuje (Ebu Hatim, Nesai i Ibn Hibban).

A rivajet Bejhekija je takođe slab zbog slabosti Ibn ebi Lejla što je sam Bejheki potvrdio a šejh Albani dodatno pojasnio.

A rijajet Ibn Asakira je izmišljen našto je ukazao Ibnul Dževzi i ovaj hadis svrastao u izmišljene hadise u svojoj knjizi “El-Mevdu'at”, a takođe, Hatib El-Bagdadi ga u “Et-Tarihu” ocjenjuje ga izmišljenim rekavši: “Ovaj hadis je izmišljen tekstom i senedom, a nije daleko da ga je (ravija) Ibn ebi El-Ezher izmislio”.

Prema tome, ovaj hadis je veoma slab u prva dva rivajeta a krivotvoren i lažan u trećem rivajetu.

A pitanje kvarenja abdesta zbog dodira polnog organa djeteta se vraća u osnovi na pitanje i argumente sa kojima se dokazuju stavovi učenjaka oko kvarenja abdesta zbog dodira polnog organa uopćeno.

Pa tako, može se reći, da oko kvarenja abdesta zbog dodira polnog organa djeteta učenjaci imaju četiri stava:

Prvi stav – da se pri dodiru polnog organa djeteta ne kvari abdest jer u osnovi dodir polnog organa uopće ne kvari abdest.
Ovo je stav onih učenjaka koji su na stavu da dodir polnog organa ne kvari abdest, a to su hanefije, skupina učenjaka malikijskog mezheba, rivajet od Ahmeda kao i skupina ashaba: Abdullah ibn Mes'ud, Huzejfe, S'ad, Abdullah ibn Abbas i drugi, radijalalhu anhum, i tabi'ina: Se'id ibn Musejjib i Tavus.
Njihov dokaz je poznati hadis od Talk ibn Alijja, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je neki čovjek rekao: “Dodirnuo sam svoj polni organ”, ili da je taj čovjek rekao: “Ako čovjek dodirne svoj polni organ u namazu je li na njemu da uzme abdest”? Pa je odgovorio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ne, on (polni organ) je komad mesa od tebe (tvog tijela)”. A u rivajetu: “Zar on (polni organ) nije komad mesa od tebe (tvog tijela)?” Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ahmed i Darekutni. Skupina muhaddisa ga ocjenjuje vjerodostojnim, poput Amr El-Felasa, Ibnul Medinija, Tahavije, Tirmizija, Ibn Hibbana, Taberanija i Ibn Hazma, doka ga supina ocjenjuje slabim, poput Šafije, Ebu Hatima, Ebu Zur'e, Darekutnija, Bejhekija i Ibnul Dževzija. A ispravno je da je hadis dobar i prihvatljiv i da se sa njim može dokazivati ono na šta ukazuje.

Drugi stav: da dodirivanje polnog organa djeteta (šakom) kvari abdest.
Na ovom stavu je većina ashaba, ovo je šafijski mezheb, malikije u poznatijem stavu mezheba i poznati stav unutar hanbelijskog mezheba.
S tim da neki učenjaci koji su na ovom stavu smatraju da dodirivanje polnog organa muškog ili ženskog djeteta pri pranju i slično ne kvari abdest jer je u hadisima došlo da kvari abdest samo ako muškarac ili žena dodirnu vlastiti polni organ, a za sve ostalo nema dokaza.
Oni dokazuju svoj stav sa hadisom od Busre bint Safvan, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko dodirne svoj polni organ neka uzme abdest”. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ahmed i ostali. Hadis su vjerodostojnim ocijenili Tirmizi, koji prenosi od Buharije da je rekao: “Najvjerodostojnije što je prenešeno u ovom poglavlju je hadis Busre”. Takođe, vjerodostojnim su ga ocijenili Darekutni, Jahja ibn Me'in, Ibn Abdulberr, Bejheki i mnogi drugi.
Njihov odgovor na hadis Talka ibn Alijja, radijallahu anhu, koji je kontadiktoran i oprečan hadisu Busre bint Safvan, radujallahu anhuma, je na jedan od tri načina, (naravno pri čemu daju prednost radu po hadisu Busre bint Safvan).

Prvi način: Da je hadis Talk ibn Alijja, radijallahu anhu, slab zbog ravije Kajs ibn Talka, jer je on nepouzdan ravija. Takođe, najveći učenjaci hadisa su ga ocijenili slabim, poput Ebu Hatima, Ebu Zur'e, Darekutnija i Bejhekija.

Drugi način: Da se u osnovi prihvata da su oba hadisa (od Talka i Busre, radijallahu anhuma) vjerodostojni, s tim da je hadis Talka ibn Alijja, radijallahu anhu, derogiran hadisom Busre bint Safvan, radijallahu anha.

Treći način: Da se u osnovi prihvata da su oba hadisa (od Talka i Busre, radijallahu anhuma) vjerodostojni, s tim da se radu po hadisu Busre bint Safvan, radijallahu anha, (tj. “Ko dodirne svoj polni organ neka uzme abdest”) daje prednost zbog sljedećih razloga:

– Hadis Busre, radijallahu anhuma, je vjerodostojniji od hadisa Talka, radijallahu anhu, jer mu je sened potpuno ispravan, zato kaže imam muhaddisa Buharija o hadisu Busre, radijallahu anha: “On je nešto najvjerodostojnije u ovom poglavlju”. Međutim, ovome se može prigovoriti da je Ibnul Medini dao prednost hadisu Talka nad hadisom Busre, radijallahu anhuma.
– Hadis Busre, radijallahu anha, ima mnogo šahida, tj. hadisa koji se prenose u istom značenju od drugih ashaba, prenose ga 17 ashaba, poput Ebu Hurejre, Aiše, Džabira, Zejd ibn Halida, Abdullah ibn ‘Amra, Erve bint Unejs i drugih radijallahu anhum, za razliku od hadisa Talka, radijallahu anhu, koji nema nijednog šahida, tj. ne prenosi ga nijedan drugi ashab.
– Hadis Talka, radijallahu anhu, je izgrađen na osnovi, tj. da dodir polnog organa ne kvari abdest, dok hadis Busre, radijallahu anha, dolazi sa novim propisom, tj. da kvari abdest, a radi se po onom argumentu koji dolazi po nečemu novom jer je u tome dodatno znanje.
– U radu po hadisu Busre, radijallahu anha, je veća preodstrožnost i sigurnost.
Komentar: Zajednička primjedba na sve spomenuto je da rad po tzv. TERDŽIHU, davanju prednosti jednom hadisu nad drugim jer je jedan vjerodostojniji od drugog, dolazi na red i ima smisla ako je nemoguće napraviti spoj između hadisa, tj. raditi po oba hadisa, a to je u ovom slučaju moguće (na čemu su treći i četvrti stav učenjaka).

Treći stav: ako se polni organ djeteta dodirne sa strašću kvari abdest a ako se dodirne bez strasti ne kvari abdest. Ovo je rivajet od imama Malika, Albanija i Ibn ‘Usejmina.
Dokaz im je to što su oba hadisa (hadis Talka i Busre, radijallahu anhum, koji su oprečni jedan drugom) vjerodostojna a raditi po oba hadisa je vadžib ako je to moguće, a rad po njima je moguć ako se hadis Busre, radijallahu anha, odnosi na dodir sa strašću a hadis Talka, radijallahu anhu, odnosi na dodir bez strasti.

Četvrti stav: onome ko dodirne polni organ djeteta mustehab mu je uzeti abdest što znači da time nije pokvario abdest. Ovo je stav Malika i Ahmeda u rivajetima koji se prenose od njih, takođe to je stav Ibn Huzejme, Ibnul Munzira i Ibn Tejmije.

Argument ovog mišljenja se bazira na tome da su oba hadisa, koji su protivrječni jedan drugom, vjerodostojna i da je vadžib raditi po oba hadisa ako je moguće napraviti spoj među njima, a on je moguć. Po njima je spoj sljedeći: hadis Busre, radijallahu anha, ukazuje da je vadžib uzeti abdest zbog dodir ponog organa koji ga kvari. A hadis Talka, radijallahu anhu, u kojem je došlo da dodir polnog organa ne kvari abdest jer je polni organ sastavni dio tijela kao i ostali dijelovi tijela, ukazuje da se hadis Busre, radijallahu anha, svodi i spušta sa vadžiba (uzimanja abdesta zbog dodira polnog organa) na stepen mustehaba.

Odabrani stav po ovom pitanju je da onaj ko dodirne polni organ djeteta nije izgubio abdest, a Allah zna najbolje.
Da je ovo mišljenje najbliže ispravnom ukazuju to da je odabrani stavu učenjaka uopćeno po pitanju kvarenja abdesta zbog dodira polnog organa: da je mustehab uzeti abdest onome ko dodirne svoj polni organ a ne da mu to kvari abdest. Takođe, da se ovaj propis ograničava samo na ono što je došlo u vjerodostojnim hadisima, to jest, taj propis se odnosi samo na muškarca i ženu koji dodirnu svoj vlastiti polni organ, a ne na dodir tuđeg polnog organa (osim ako pri dodiru tuđeg polnog organa sa strašću izađe mezj koji kvari abdest), a u što ulazi i dodir polnog organa djeteta (pri pranju, presvlačenju i slično). Dokaz za ovo je to što je u svim hadisima u kojima je došao ovaj propis došlo “ko dodirne svoj polni organ” a nije došlo “ko dodirne polni organ” u općoj formi. A da se propis odnosi i na ženu dokaz je hadis: “Koji god muškarac dodirne svoj polni organ neka uzme abdest i koja god žena dodirne svoj polni organ neka uzme abdest”, bilježi ga Tirmizi i prenosi od Buharije u svom “Ilelu” da ga je ocijenio vjerodostojnim. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Postoje dvije vrste gusula:

Prva vrsta – gusul vadžib, tj. onaj koji ispunjava šartove valjanosti gusula, tj. ispunjava dva šarta: nijet uzimanja gusula i kvašenje čitavog tijela vodom. Kod ove vrste gusula dovoljno je da se pokvasi čitavo tijelo vodom, svejedno na koji način se to radilo, odakle se počelo i kako završilo.

Druga vrsta – potpuni gusul, a to je gusul koji se uzima onako kako ga je činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a što je pojašnjeno u vjerodostojnim hadisima od Aiše, i drugih ashaba, radijallahu anhum, a koje bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima.

Naime, način uzimanja potpunog gusula je sljedeći:
– nijet uzimanja gusula,
– pranje šaka,
– otklanjanje neprijatnosti (sperme, tekućine žene i slično) sa polnog organa ili drugog mjesta,
– pranje šaka nakon otklanjanja neprijatnosti,
– uzimanje abdesta kao što se uzima prilikom uzimanja abdesta, s tim da je u nekim rivajetima došlo da se odgodi pranje stopala za kraj gusula,
– pranje glave (žena nije obavezna da razvezuje pletenice nego pokvasi glavu tako da voda dođe do kože),
– pranje čitavog tijela, mustehab je prvo desnu stranu oprati a zatim lijevu,
– zatim se pomjeri sa mjesta i opere stopala ako ih prethodno prilikom uzimanja abdesta nije oprao.

Ovako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzimao gusul i to je potpuni oblik i način njegovog uzimanja. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Odgovor na ovo pitanje sadrži dvije različite mes'ele: da li se bijelo pranje i razni iscjedci smatraju nedžasetom i da li bijelo pranje i razni iscjedci kvare abdest?

Da li se bijelo pranje i razni iscjedci smatraju nedžasetom?

Oko nečistoće bijelog pranja i sličnih iscjedaka kod žene islamski pravnici imaju veoma podijeljeno mišljenje čak i unutar jednog mezheba.

Prvi stav učenjaka je da je bijelo pranje čisto. Ovo je stav Ebu Hanife i hanefijskog mezheba, jedno od mišljenja koje se prenosi od imama Šafije a što je i zvanični mezheb šafijskog mezheba i ovo je zvanični mezheb kod hanabila.

Kod hanefija je bijelo pranje čisto ako nije pomiješano sa krvlju, niti sa mezjom i spermom.

Drugo mišljenje je da je bijelo pranje nečistoća. Ovo zastupaju Ebu Jusuf i Muhammed Šejbani od hanefija, takođe ovo je stav malikijskog mezheba i mišljenje unutar hanefijskog i hanbelijskog mezheba.

Oni koji smatraju da je bijelo pranje nečisto dokazuju to sa hadisom od Zejd ibn Halida, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima a u kojima je došlo da je on upitao Osmana, radijallahu anhu, o čovjeku koji polno opći sa svojom ženom ali ne izbaci sjeme, pa mu je odgovorio: “Treba uzeti abdest kao što ga uzima za namaz i oprati polni organ”. I još je dodao: “Ovo sam čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem”. A dodaje Buharija u svom Sahihu da je on (Zejd ibn Halid, radijallahu anhu) ovo upitao Aliju, Zubejra, Talhu i Ubejj ibn K'aba, radijallahu anhum, pa su mu isto odgovorili. Takođe, bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ubejj ibn K'aba, radijalalhu anhu, da je on to isto upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je odgovorio: “Treba oprati ono sa čime je dodirnuo ženu a zatim neka abdesti i klanja”. Ovi spomenuti hadisi u kojima je došlo da onaj ko polno opći a ne izbaci sjeme nije dužan uzeti gusul su derogirani drugim vjerodostojnim hadisima koji obavezuju uzimanje gusula nakon polnog općenja (ulaska muškog polnog organa u ženski) pa makar i ne izbacio sjeme oko čega nema razilaženja među učenjacima.

Pa tako kažu, derogirano je neuzimanje gusula ali je ostalo da nije derogirana obaveza pranja polnog organa što ukazuje na nečistoću bijelog pranja. Ovom dokazu se može prigovoriti da je pitanje o kojem mi govorimo bijelo pranje i iscjedci koji izlaze kod žene mimo polnog odnosa.

Takođe, oni dokazuju svoj stav da je bijelo pranje nečisto time što izlazi iz polnog organa a od tog bijelog pranja se ne rađa dijete pa je prema tome sličniji mezju koji je po idžmau učenjaka nečist.

Oni koji smatraju da je bijelo pranje čisto dokazuju to hadisom od Aiše, radijallahu naha, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu da je Aiša struganjem i trljanjem skidala osušene tragove sperme sa odjeće Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koja je ostala nakon polnog odnosa. A nema sumnje da je se sperma pomiješala sa bijelim pranjem i sličnim tekućinama unutar polnog organa žene a to je nije učinilo nečistom, naravno po mišljenju učenjaka koji smatraju da je sperma čista (šafija i hanabila).

A najjači argument sa kojim se dokazuje čistoća bijelog pranja i sličnih iscjedaka je to da je osnov u svim stvarima da su čiste sve dok nemamo dokaza o njihovoj nečistoći, a nije prenešeno u šerijatskim tekstovima ništa što ukazuje na obavezu žene da čisti bijelo pranje i slične iscjedtke što bi jasno ukazalo na nečistoću istih. A ako se tome još i doda opća raširenost ove pojave kod žena, tj. rijetko koja žena da nema bijelo pranje i da joj ne izlaze neki iscjedci, pa da pored te opće raširenosti ne dođe ni jedan šerijatski tekst koji obavezuje ženu da čisti te tekućine.

Odabrano mišljenje po ovom pitanju je prvi stav učenjaka, tj. da su bijelo pranje i ostali iscjedci koji izlaze iz polnog organa žene čisti jer nema dokaza koji ukazuju na nečistoću istih niti obavezu čišćenja od istih. A hadis Zejda ibn Halida i hadis Aiše, radijallahu anhuma, su kontradiktorni jedan drugom, jedan obavezuje čišćenje a drugi ne obavezuje, a sa druge strane oba govore o polnom odnosu a ne o samom bijelom pranju i sličnim iscjedcima, pa tako ne mogu biti argumenti koji presuđuju po ovom pitanju.

Druga: da li bijelo pranje i razni iscjedci kvare abdest?
Ovo pitanje se vraća na poznatu mes'elu: da li sve što izađe na dva prirodna otvora (polni organ i duburu) kvari abdest ili kvari abdest samo ono što izađe iz ta dva prirodna otvora a došao je dokaz u šerijatskom tekstu da to kvari abdest.

Kod onih učenjaka koji smatraju da su bijelo pranje i ostali iscjedci nečisti njihov izlazak iz polnog organa kvari abdest, dok oni koji smatraju bijelo pranje čistim imaju podijeljeno mišljenje da li izlazak toga kvari abdest ili ne.

Uglavnom, stavovi učenjaka po ovom pitanju se mogu podijeliti na dva mišljenja:

Prvo mišljenje – da sve što izađe na dva prirodna otvora kvari abdest, svejedno bilo čisto ili nečisto, u tekućem ili čvrstom stanju ili u vidu vjetra. Ovo je stav većine učenjaka. Pa tako po njima bijelo pranje i slični iscjedci kvare abdest.

Argument sa kojim dokazuju svoj stav su šerijatski tekstovi u kojima je došlo da izlazak mokraće, izmeta, vjetra, mezja, vedja i sličnog kvari abdest a sve ovo ima istu zajedničku osobinu a to je da izlazi na dva prirodna otvora, te prema tome obuhvata i bijelo pranje i slične iscjedke.

Drugo mišljenje – da ono što izađe iz dva otvora a došao je šerijatski tekst da to kvari abdest, da je to samo ono što kvari abdest, a ono za što nema teksta to ne kvari. Po ovom mišljenju abdest kvare mokraća, izmet, vjetar, mezj i vedj, a sve drugo za što nema dokaza da kvari abdest ne kvari abdest a u to spadaju bijelo pranje i slični iscjedci. Ovaj stav, između ostalih, zauzima Ibn Hazm, a od savremenih učenjaka šejh Usejmin.

Ispravno mišljenje je drugi stav učenjaka a to je da bijelo pranje i slični iscjedci ne kvare abdest jer nema dokaza koji ukazuje na to.

Takođe, kao što smo već naveli, bijelo pranje je opće raširena pojava među ženama, te je bila jaka potreba da se pojasni da li ono kvari abdest ili ne, a nemamo ni jednog šerijatskog teksta koji ukazuje na to, a osnov je da ništa ne kvari abdest osim ono za što imamo dokaz da kvari.

Nakon izlaganja ove dvije mes'ele, može se dodati da od argumenata sa kojim se može dokazivati da bijelo pranje i slični iscjedci nisu nečisti i da ne kvare abdest je i hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Ummu Atijje, radijallahu anha, u kojem ona kaže: “Nismo ubrajali kudret (smeđa tekućina koja izlazi iz polnog organa žene) i sufret (žuta tekućina koja izlazi iz polnog organa žene) niušto”, a u rivajetu kod Ebu Davuda se prenosi vjerodostojan dodatak “nakon čistoće”. Opće značenje ovog hadisa ukazuje da smeđa i žuta tekućina koje izlaze iz polnog organa žene nisu ubrajane u nečistoću niti u ono što kvari abdest.

Prema tome, ti nisi dužna da mijenjaš veš zbog bijelog pranja i sličnih iscjedaka jer oni nisu nečisti, niti izlazak istih kvari abdest. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

U knjigama Et-Temhid i El-Istizkar od Ibn Abdulberra, El-Mugni od Ibn Kudame i Bidajetul-mudžtehid od Ibn Rušda je ovo pitanje detaljno i podrobno obrađeno, rezime onog što je navedeno se sastoji u sljedećem:

Stavovi učenjaka

Islamski pravnici imaju četiri mišljenja oko načina uzimanja mesha po mestvama ili čarapama, tj. imaju četiri mišljenja po kojem mjestu stopala se potire mokrom rukom, po gornjem ili po donjem (tabanu). Dva od ova mišljenja su općepoznati stavovi mezheba, dok su druga dva stavovi unutar malikjskog mezheba.

Prvo mišljenje – da je potiranje po gornjem dijelu (oba) stopala vadžib, a potiranje po donjem dijelu stopala je mustehab.

Ovo je stav Ibn Omera, radijallahu anhuma, Omera ibn Abdulaziza, Zuhrija, Mekhula, Ibn Mubareka, Malika i Šafije, i ovo je mezheb malikja i šafija.

Kažu imami Malik i Šafija da onaj ko uzme mesh samo preko donjeg dijela stopala da mu mesh nije valjan.

Drugo mišljenje – da je vadžib izvršiti potiranje samo po gornjem dijelu (oba) stopala a potiranje po donjem dijelu stopala nije mustehab niti propisano.

Ovo je stav Urveta, Ata'a, Hasan El-Basrija, Nehaija, Sufjana Sevrija, Evzaija, Ishaka, Ebu Hanife, Ahmeda i Davuda Zahirija, o ovo je mezheb hanefija i hanabila.

Treće mišljenje – da je vadžib izvršiti potiranje i po gornjem i po donjem dijelu (oba) stopala.

Ovo je stav Ibn Nafie, Malikovog učenika.

Četvrto mišljenje – da je vadžib izvršiti potiranje ili po gornjem dijelu (oba) stopala ili po donjem dijelu stopala.
Sa ovim stavom se izdvojio Ešheb, učenika imama Malika.

Argumentacija

Što se tiče argumenata po ovom pitanju, prenešena su dva oprečna i kontradiktorna hadisa:

Prvi hadis – kojeg bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže od Mugire ibn Šu'beta, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo mesh po gornjem i donjem dijelu mestvi.

Ovaj hadis je slab zbog dvije stvari: prva – zbog prekida u lancu prenosilaca između ravije Sevra i Redža'a, i druga – jer je hadis muresel, tj. ovo su riječi pisara Mugire, radijallahu anhu, a on nije sreo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Hadis su ocijenili slabim najveći učenjaci hadisa: Buharija, Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Ebu Hatim, Ebu Zur'a, Darekutni i mnogi drugi.

Drugi hadis – kojeg bilježi Ebu Davud od Alije, radijallahu anhu, da kaže: „Da se din (islamski propisi) temelji na razumu, potiranje po donjem dijelu mestvi bi bilo preče od potiranja po gornjem dijelu. Vidio sam Allahovog

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao potire po gornjem dijelu mestvi“.

Hadis su vjerodostojnim ocijenili Ibn Hadžer, Ahmed Šakir i Albani.

Učenjaci koji zastupaju prvo mišljenje, tj. da je potiranje po gornjem dijelu (oba) stopala vadžib, a potiranje po donjem dijelu stopala je mustehab, svoj stav dokazuju prvim hadisom. Međutim, slabost ovog stava je u tome što je hadis veoma slab, te sa njim ne može dokazivati ovo pitanje.

Takođe, oni dokazuju potiranje po mestvama kijasom (analogijom) na pranje nogu pri abdestu, kao što se stopalo ispod članaka prere pri abdestu tako se i potire gornji i donji dio pri uzimanju mesha. Ovom kijasu se može prigovoriti da je oprečan šerijatskom tekstu, tj. vjerodostojnom hadisu od Alije, radijallahu anhu, u kojem je došlo da se potire samo gornji dio stopala.

Učenjaci koji zastupaju drugo mišljenje, tj. da je vadžib izvršiti potiranje samo po gornjem dijelu (oba) stopala a potiranje po donjem dijelu stopala nije mustehab niti propisano, dokazuju svoj stav drugim hadisom od Alije, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potirao samo gornji dio stopala.

Učenjaci koji zastupaju treće i četvrto mišljenje svoje stavove dokazuju prvim hadisom, a komentar na taj argument je već prethodio.

Odabrano (radžih) mišljenje je drugi stav učenjaka, tj. da je vadžib izvršiti potiranje samo po gornjem dijelu (oba) stopala a potiranje po donjem dijelu stopala nije mustehab niti propisano, jer je ovaj stav zasnovan na vjerodostojnom hadisu, a istovremeno stavovi i argumneti ostalih mišljenja su podložni kritici.

Način potiranja po mestvama (čarapama)

Nije prenešen nijedan vjerodostojan hadis u kojem se pojašnjava način činjenja mesha po mestvama ili čarapama. Zbog toga učenjaci mezheba imaju različito mišljenje po ovom pitanju:

Po hanefijama i hanabilima potiranje po mestvama (ili čarapama) se vrši tako što se jedanput pokvašenim prstima desne ruke pređe preko gornjeg dijela desnog stopala, a prstima lijeve ruke pređe preko gornjeg dijela lijevog stopala. S tim da je kod hanefija vadžib da se potare prostor najmanje u veličini tri prsta najmanjeg prsta ruke.

Dok je kod hanabila vadžib da se potare veći dio gornjeg prednjeg dijela mestava.

Po malikijama vadžib je učiniti mesh po cijelom gornjem dijelu mestvi (stopala) do članaka, a mustehab je učiniti mesh po donjem dijelu mestvi (stopala). I to na način da vrši potiranje nakvašenim prstima desne ruke pogornjem dijelu desnog stopala a istovremeno vrši potiranje donjeg dijela desnog stopala nakvašenim prstima lijeve ruke.

Tako isto da uradi po stopalu lijeve noge pri čemu će potiranje po gornjem dijelu stopala vršiti nakvašenim prstima lijeve ruke, a po donjem dijelu stopala prstima desne ruke.

Po šafijama je vadžib učiniti mesh po gornjem dijelu mestvi (stopala) i to onoliko koliko se može nazvati potiranjem. A sunet je da se učini mesh i po gornjem i po donjem dijelu stopala na način kao što je kod malikija.

Pošto u hadisima nije pojašnjeno na koji način se vrši mesh niti koliki dio stopala treba potrati nakvašenim prstima, najbliže je ono na čemu su šafije.

To jest da je vadžib učiniti mesh po gornjem dijelu mestvi (stopala) onoliko koliko se u jeziku nešto naziva potiranjem. A način potiranja je da pokvašenim prstima desne ruke potare gornji dio stopala desne i lijeve noge. A Allah zna najbolje.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com