Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Osnova je da musliman slijedi ono sa čime je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, od vjere a ne da inovira i dolazi sa novinama u vjeri.

Kaže Uzvišeni: „Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – A Allah prašta i samilostan“ (Ali Imran, 31).

Kaže Ibn Kesir (2/32) u tefsiru ovog ajeta: „Ovaj plemeniti ajet presuđuje svakome ko tvrdi da voli Allaha a nije na Muhammedovom, sallallahu alejhi ve sellem, putu, jer on lažljivac u svojoj tvrdnji sve dok ne bude slijedio Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem, Šerijat i vjeru Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u svim njegovim hadisima (riječima) i stanjima.

Kao što je potvrđeno u Sahihu od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ko radi neko djelo na kojem nije naša vjera to se odbacuje” “.

A što se tiče onoga što je došlo u pitanju, ono se vraća na pitanje OSNIVANJE IBADETA SA CILJEM RAZLIKOVANJA OD KJAFIRA U NJIHOVIM PRAZNICIMA.

Propis osnivanja ibadeta u vrijeme kada kjafiri imaju svoj praznik sa šerijatske strane predstavlja jednu od odvratnih novotarija u vjeri. Zato nije dozvoljeno posebno izdvajati neki dan ili noć u vrijeme kada kjafiri obilježavaju neki svoj praznik, svejedno bilo to nova godina, uskrs,božić ili slično. „Lijepa i plemenita namjera“ u ovom djelu, tj. da neko bude Allahu u pokornosti u vrijeme kada mu većina ljudi griješi, ne opravdava to djelo niti ga čini ispravnim i dozvoljenim.

Jer za ispravnost i valjanost nekog dobrog djela sa kojim se želi nagrada i Allahovo zadovoljestvo treba ispuniti dva šarta:

– da se to djelo radi iskreno samo u ime Allaha,

– da bude u skladu sa Sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Okupljanje u noći nove godine radi učenja Kur'ana, zikrenja, dovljenja i slično je novotarija u vjeri i to sa strane izdvajanja i inteziviranja posebnih ibadeta u vrijeme kjafirskog praznika. A to znači da je to dalalet po tekstu hadisa.

Od argumenata koji ukazuju na ovo je sljedeće:

Prvo – ovo nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je radio niti da je podstakao na isto da se radi. A on kaže u hadisu mutefekun alejhi: “Ko radi neko djelo na kojem nije naša vjera to se odbacuje”

Drugim riječima, od vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa sve do današnjeg doba bilo je toliko kjafirskih, džahilskih i mušričkih praznika i povoda u kojima oni griješeći prema Allahu proslavljaju svoje praznike proslave, a da mi nemamo nijedan hadis od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem nas podstiče na činjenje dobrih djela u vrijeme kada nemuslimani griješe prema Allahu, niti je prenešeno od nekog poznatog učenjaka i imama da je to mustehab raditi. A ono što nije bila vjera muslimana u tome tokom stoljeća od ashaba, selafa pa nadalje, a imali su povoda za to kao i mi danas, to takođe nije niti smije da bude vjera kod nas.

Drugo – ovo (okupljanje za novu godinu radi činjenja ibadeta) predstavlja liječenje griješenja (od strane onih koji slave novu godinu) sa novotarijom, kao što je liječena novotarija iskazivanja tuge, šamaranja i udaranja na dan Ašure od strane Rafidija (šija) sa novotarijom povećanja opskrbe i većom kupovinom uz iskazivanje veselja i radosti na isti dan (a što takođe nije potvrđeno u Sunnetu).

Treće – dovoljno je razlikovanja muslimana od kjafira u tome što mi ne učestvujemo sa njima u njihovim praznicima ninakoji način, takođe što mrzimo i preziremo njihova djela i zabludjelu akidu jer su oprečni Šerijatu.

Četvrto – ako bi se to radilo, tj. okupljalo za novu godinu radi činjenja ibadeta, (ako zamislimo da to nije sporno) bojazan je da bi ljudi postepeno stekli uvjerenje da je to sunet, čime bi se potpomogla i potvrdila novotarija u vjeri.

Peto – samo okupljanje za novu godinu (kao kjafirski praznik) radi činjenja ibadeta je jedan vid učestvovanja sa njima (kjafirima) u veličanju tog praznika, bila nam to namjera ili ne.

O sličnoj temi, tj. pokuđenosti posta na dan rafidijskog praznika Nejruza, pisali su i hanefijski učenjaci Ibn Nudžejm (autor „El-Bahru er-raik“), Kasani (autor „Beda'iu essana'ia“) i Ibnul-Hummam, kao i hanbelijski učenjaci Ibn Muflih (El-Furu’) i Ibn Kudame (El-Mugni) i drugi.

Kaže Ibn Kudame (El-Mugni, 6/180): „Pokuđeno je izdvajati dan Nejruza (a koji je jedan od praznika zabludjeli Rafidija) i Mehredžana sa postom, jer su to dva dana u koje veličaju kjafiri, pa je zato pokuđeno (postiti ih) kao i dan subotu. Analogno ovome se priključuju svi kjafirski praznici ili dani koje oni veličaju“.

Kaže hanefijski učenjak Kasani („Beda'iu essana'ia“, 4/155): „I tako je pokuđen post na dan Nejruza i Mehredžana jer to predstavlja opnašanje medžusija“.

A što se tiče spomenutog hadisa kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od M'akel ibn Jesara, radijallahu anhu: „Ibadet u vrijeme HERDŽA (ubistava, fitni i poremćaja kod ljudi) je poput hidžre prema meni“, sa njim nije isprano dokazivati opravdanost spomenutog djela.

Kaže Nevevi u komentaru hadisa (Šerhu Muslim, 18/88): „Pod HERDŽOM se ovdje misli na fitnu i poremećaj stanja ljudi, a razlog vrijednosti mnoštva ibadeta u to vrijeme je što su ljudi tada u gafletu (nemarnosti), zapostavljaju ga (ibadet) i ne čine ga osim pojedinci“.

Spomenuti ibadet u vremenu fitne je opći bilo koji ibadet, on nije određen samo postom niti namazom ili dovom, nego svim vrstama ibadeta.

Takođe, taj ibadet nije određen niti ograničen nekim poznatim vremenom kao što su post ponedjeljkom, četvrtkom, u bijelim danima, na dan Ašure, Arefata i slično određeni i propisani da se poste baš u to vrijeme našto nam ukazuju vjerodostojni hadisi.

A dokazivati sa šerijatskim dokazima koji imaju opće značenje, poput ovog hadisa, posebne i specifične ibadete koji su određeni vrstom ibadeta i vremenom obavljanja je stara praksa novotara o kojoj je imam Šatibi govorio u svojoj knjizi „El-Muvafekat“ navodeći karakteristiku po kojoj se prepoznaju novotari.

Prema tome, okupljanje (ili pojedinačno činjenje istog) u noći nove godine radi činjenja ibadeta (namaza, zikra, dove i slično) predstavlja ružnu novotariju zbog gore spomenutog, a svaka novotarija je dalalet a svaki dalalet vodi u Vatru po tekstu vjerodostojnog hadisa.

Pod ovaj propis ne ulazi osoba koja ima ustaljenu praksu da i u danima prije praznika a i poslije njih posti, klanja noćni namaz i čini slične ibadete, jer se ona ne izdvaja u tome činći to u noći nove godine.

Takođe, iz ovoga proizilazi da nije dozvoljeno širiti ili pomagati i učestvovati u širenju spomenute poruke preko interneta jer to predstavlja zabranjeno potpomaganje u griješenju.

Kaže Uzvišeni: „A nemojte se potpomagati u griješenju i neprijateljstvu“ (El-Maide, 2).

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Enver Mulahalilović, autor poznate knjige „Vjerski običaji muslimana u BiH“ izdane 1988. po Miladiju, je u svojoj knjizi napisao posebno poglavlje o dovama (od 166. do 191. stranice). Pa je naveo da sa stanovišta islamskih običaja i prakse dova dijeli na redovne i prigodne dove, a zatim detaljnije govorio o podvrstama ovih dova koje se praktikuju kod nas u BiH-u. Ono što nas zanima su prigodne dove u koje je ubrojao sljedeće dove: hafiska dova, kurra'ska dova, dova za kišu i dova za bradu.

Od ove četiri spomenute dove jedino dova za kišu ima uporište u vjerodostojnom sunetu, dok su ostale tri po svoj prilici autohtoni bosanski običaji.

Hafiska dova

Kaže autor knjige o hafiskoj dovi sljedeće: „Koliko naš svijet cijeni i uvažava hafiza i one koji nose ime hafiza, najbolje se vidi po hafiskim dovama, odnosno po svečanim skupovima na kojima se vrši proglašavanje i promocija hafiza. Na hafiskim dovama, koje se obavljaju isključivo u džamijama, okupi se uvijek dosta ljudi.

Dovi prisustvuju mnogi hafizi sa strane i iz dotičnog mjesta, a često tim dovama prisustvuju najviši fukcioneri Starješinstva IZ-a. Hafiska dova se zakazuje i održava kada kandidat savlada i prouči cijeli Kur'an napamet pred svojim muhaffizima, po svim pravilima učenja (po tedžvidu) i, kasnije, pred posebnom komisijom, koju obrazuje Starješinstvo iz redova poznatih hafiza. Komisije za polaganje hifza ranije je imenovao Ulema-medžlis.

Svečanost hafiske dove počinje, obično, počasnim učenjem Kur'ana od strane prisutnih hafiza, a iza njih hafiski kandidat prouči završna kratka sureta Kur'ana, da bi na kraju neko od prisutnih starijih hafiza proučio hafisku dovu.

Kada se i dova prouči i završi, uobičajno je da predstavnik Strješinstva održi prigodnu riječ o važnosti učenja hifza, nakon čega hafiskom knadidatu uruči diplomu i čestita mu na završenom hifzu. Poslije toga i ostali prisutni u džamiji čestitaju novom hafizu na uspješnom završenom hifzu, pošto to urade prvo svi prisutni hafizi“. (Vjerski običaji muslimana u BiH, str. 179-180)

Kurra'ska dova
Zatim je Enver Mulahalilović pojasnio da se kurra'ska dova organizije poput hafiske, osim što se ona upriličuje onim hafizima koji su završili poseban studij za učenje Kur'ana na sedam priznatih varijanti (tj. kiraeta), pa tako oni koji pored hifza savladaju tu disciplinu pred svojim profesorima dobijali bi diplomu i zvanje kurra’-hafiza. Onda je naveo mjesta gdje su organizovane prve kurra'ske dove (Banjaluka i Sarajevo).

Dova za bradu
A što se tiče dove za bradu, kaže Enver u svojoj knjizi sljedeće: „Običaj je bio da se vjerski čin oko puštanja brade, koji se sastojao od prigodne dove, obavlja u džamijama. To se najčešće radilo pred polazak na hadž, prilikom ikrara, a i u drugim prilikama i motivima. Poslije proučene dove u džamiji, prisutni bi obično bili počašćeni šerbetom, koje bi pripremao onaj koji pušta bradu i kome je proučena bradenska dova. Imućniji su ljudi, po običaju, u mnogim našim krajevima, tom prilikom priređivali u svojim kućama zijafete (od arapske riječi dijafet – ugošćavanje), kada bi se dova činila. Dovu je obično učio imam one džamije kojoj je dotični pripadao“. (Vjerski običaji muslimana u BiH, str. 190)

Nisam uspio naći tekstove tih hafiskih, kurra'skih i bradenskih dova koje se uče ovim prigodama, vjerovatno zato što takve dove u stvarnosti i ne postoje čak ni u izmišljenim hadisima.

Šerijstaki status ovih dova

Ovakve dove, hafiska, kurra'ska i dova za bradu, nemaju osnova u šerijatskim tekstovima. Za ove dove i njihovo organizovanje i upriličivanje nema dokaza ni u Kur'anu, ni u Sunnetu, niti u idžamu učenjaka, niti u kijasu (analogiji), a ni u Tevratu, ni u Indžilu niti u Suhifima Ibrahima, alejhisselam. Ove dove nisu prenešene ni od ashaba, niti tabi'ina, niti učenjaka poslije njih. Nije mi poznato da je neko od učenjaka ovog Ummeta potvrdio, dozvolio ili odobrio učenje ovih dova .

Sa druge strane, dova je ibadet a u ibadetu je osnova zabrana (tevkif), tj. ne radi se ništa od ibadeta osim ono zašto imamo argument u šerijatskim tekstovima. A u šerijtskim tekstovima nisu prenešene ni hafiska, ni kurra'ska i ni bradenska dova u kontekstu i povodu u kojima se to kod nas organizuje. S obzirom da su ove dove postale posebne: po nazivu, povodu, vremenu i mjestu organizovanja, i da se konstantno ponavljaju kao da su ibadet koji je potvrđen u šerijatskim tekstovima, a za ovakve ibadete je bilo razloga i povoda se organizuju i u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a nije bilo nečega što ih je u tome sprečavalo, a nisu ih činili niti je to prenešeno u Sunnetu, onda je sasvim jasno da su ovo čiste novotarije.

Drugim riječima, s obzirom da se ustrajava na učenju ovih dova i da su postale posebna i nezaobilazna vjerska praksa, a nemaju uporišta u Šerijatu, one predstavljaju novotariju u vjeri. A svaka novotarija po tekstu hadisa mutefekun alejhi od Aiše, radijallahu anha, se odbacuje: “Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje to se odbacuje”. A po tekstu drugog vjerodostojnog hadisa kojeg bilježi Tirmizi svaka novotarija je dalalet a svaki dalalet vodi u vatru: “Čuvajte se novina (u vjeri), jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija je dalalet, a svaki dalalet vodi u vatru”.

Propis organizovanja i prisustvovanja ovim dovama

S obzirom da su hafiska dova, kurra'ska dova i dova za bradu novotarije u vjeri, a svaka novotarija je dalalet i vodi u Vatru po tekstu hadisa, nije dozvoljeno njihovo organizovanje.

Takođe, nije dozvoljeno prisustvovanje tim dovama jer je u tome potpomaganje u griješenju koje je zabranjeno kur'anskim ajetom (El-Maide, 2). Sa druge strane, prisustvovanje tim dovama predstavlja podrška takvim skupovima i uvećavanje broja prisutnih na zabranjenim skupovima. Ako ih nije učio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashabi niti prve generacije, a da su bile propisane, potrebne ili opravdane on bi ih učili, to znači da su Bošnjaci došli sa nekim hajrom u vjeri kojeg nije radio ni Poslanik ove vjere niti najbolje generacije ovog Ummeta.

Rješenje i zamjena za ove novotarije

Naravno, za novotariju dove za bradu nema zamjene i rješenja osim da se potpuno ukine i izbaci iz prakse. Mada poslije zadnjeg rata u BiH ove prakse skoro i da nema.

A što se tiče novotarija hafiskih i kurra'skih dova, one se mogu izbaciti iz prakse na taj način što bi se proglašavanje i promocija hafiza ili kurra’-hafiza izvodilo bez nazivanja tih promicija hafiskom dovom i kurra'skom dovom, i da se na tim skupovima ne uče te izmišljene hafiske ili kurra'ske dove. Znači, jednostavno da se samo izvede proglašavanje i promocija novih hafiza i kurra’-hafiza i time bi se izbjegle te novotarije.
Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuh.

Odlika mjeseca Redžepa

Od posebnih karakteristika mjeseca Redžepa je da je on jedan od četiri sveta (zabranjena) mjeseca kao što je došlo u kur'anskom ajetu. Kaže Uzvišeni: „Broj mjeseci u

Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite! A borite se protiv svih mnogobožaca, kao što se oni svi bore protiv vas; i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone“ (Et-Tevba, 36).

Sveti zabranjeni mjeseci su: Redžep, Zul-ki'ade, Zul-hidždže i El-Muharrem. Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Godina ima dvanaest mjeseci, od njih su četiri sveta, tri uzastopna: Zul-ki'ade, Zul-hidždže i El-Muharrem, a Redžep je (mjesec plemena) Mudar koji je između Džumada i Š'abana “.

Ovi mjeseci su nazvani svetim (zabranjenim) zbog dvije stvari:

Prva – zbog zabrane ratovanja u njima osim ako neprijatelj započne.

Druga – jer je skrnavljenje Allahovih svetosti (zabrana) u njima veći grijeh od skrnavljenja u drugim mjesecima.

Zbog toga nam je Uzvišeni Allah zabranio griješenje u ovim mjesecima pa kaže: „U njima ne griješite!“ iako je činjenje grijeha zabranjeno i u drugim mjesecima, osim što je u ovim mjesecima veća zabrana.

Nijedna druga odlika i karakteristika nijed došla u šerijatskim tekstovima.

O danima posta i mubarek-noćima u mjesecu Redžepu koji se praktikuju kod nas

Pod naslovom “Odabrane večeri (mubarek-večeri)“ Enver Mulahalilović u svojoj poznatoj knjizi “Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercegovini“ kaže sljedeće:
„Pored muslimanskih praznika postoje i mubarek-večeri koje se na poseban i svečan način obilježavaju svake godine a to su: Lejletur-regaib, Lejletul-mi'radž, Lejletul-berat, Lejletul-kadr i Lejletul-bedr.

a) Lejletur-regaib pada uoči prvog petka u mjesecu Redžepa islamske mjesečeve godine. To je noć u kojoj je hazreti Amina osjetila da je ponijela Muhammeda a.s. Ta noć je bila u Julu 570.godine.

b) Lejletul-mi'radž pada na 27. večer mjeseca Redžepa, odonosno 26. dan Redžepa uveče, 12.godine po Muhammedovom a.s. poslanstvu (621.godine) ili na godinu dana prije Hidžre. To je noć u kojoj s edogodio Muhammedov a.s. Isra’ i Mi'radž u kojima je doživio najviše duhovno i fizičko uzdignuće i spokojstvo. Te noći on je od Allaha dž.š. dobio zaduženje za pet dnevnih namaza“.

Zatim je pod c, d i e govorio o Lejletul-beratu, Lejletul-kadru i Lejletul-bedru, a poslije toga kaže:„Dane uoči mubarek-večeri mnogi muslimani i muslimanke poste jer se smatra da je u te dane posebno lijepo postiti. …. Navedenih mubarek-večeri između akšama ijacije u kućama se uči Kur'an, predaju proučene hatme za duše umrlih i dr. U isto vrijeme se, obično u džamijama, održavaju prigodna predavanja o njihovom značaju.

Ponegdje se održavaju mevludi, tevhidi, zikri (u tekijama). Posebno uoči Lejletul-mi'radža ponegdje se održavaju i uče miradžijje i dr.“

Zatim je autor pisao o Miradžijjama, ko ih je prvi uveo, kada su se počele izvoditi, tj. naveo je da su miradžijje uveli, organizovali i izvodili sufije u svojim tekijama, poput mevlevijske tekije na Bendbaši i Hadži Sinanove tekije u Sarajevu, povodom noći Mi'radža.

Šerijatski status posta spomenutih dana u Redžepu

Oko vrijednosti posta nekih određenih dana mjeseca Redžepa nije ništa vjerodostojno prenešeno u Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Sa druge strane, kao što je općepoznato post je ibadet, a osnova u ibadetima je zabrana, tj. nije dozvoljeno vršiti ibadete osim onih za koje postoje dokazi u šerijatskim tekstovima, a za post ovih dana mjeseca Redžepa nema dokaza u vjerodostojnim šerijatskim tekstovima.

Pa tako postiti neke posebne dane u mjesecu Redžepu sa uvjerenjem i ubjeđenjem da ih je vrijedno postiti je čista novotarija u vjeri. A svaka novotarija po tekstu hadisa mutefekun alejhi od Aiše, radijallahu anha, se odbacuje: “Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje to se odbacuje”.

A po tekstu drugog vjerodostojnog hadisa kojeg bilježi Tirmizi svaka novotarija je dalalet a svaki dalalet vodi u vatru, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Čuvajte se novina (u vjeri), jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija je dalalet, a svaki dalalet vodi u vatru”.

Iz ovog se izuzima post ponedjeljkom i četvrtkom, post bilo koja tri dana u mjesecu i post bijelih dana (13., 14. i 15.), za koje je došlo u vjerodostojnim hadisima da ih je mustehab postiti u bilo kojem mjesecu u što ulazi i mjesec Redžep.

Tako, prenešeno je u slaboj predaji hadis koji ukazuje na preporučenost posta u svetim mjesecima uopćeno, a Redžep je jedan od tih mjeseci.

Kaže Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Ebu Davud u svom Sunenu: „Posti u svetim mjesecima a i ostavi (post u njima)“. Hadis je slab zbog slabosti ravije Mudžibeta El-Bahilija, slabim su ga ocijenili šejh Albani i Abduaziz Et-Tarifi.

Pa tako ovaj hadis, iako je slab, ukazuje na preporučenost posta u svetim mjesecima, pa ko posti u mjesecu Redžepu na osnovu ovog hadisa, a postio je takođe i u svetim mjesecima prije Redžepa, nema smetnje, međutim izdvajanje mjeseca Redžepa sa postom to nema osnova.

Kaže Ibn Tejmije u „Medžmu'ul-fetava“ (25/290): „A što se tiče posebnog posta u Redžepu, svi hadisi o tome su slabi pa čak i izmišljeni“.

Kaže Ibnul-Kajjim u „El-Menar el-menif“ (str. 96): „Svaki hadis u kojem se spominje post Redžepa i klanjanje nekih noći u njemu je izmišljen i krivotvoren“.

Kaže Ibn Hadžer u knjizi „Tebjinul-adžeb“ (str. 11): „Nije prenešen nijedan vjerodostojan hadis sa kojim se može dokazivati o vrijednosti mjeseca Redžepa, postu tog mjeseca ili nekih dana u njemu, niti klanjanja kijamu lejla (noćnog namaza) u njemu“.

Kaže Sejjid Sabik u „Fikhussunne“ (1/383): „Post u mjesecu Redžepu nema posebnu vrijednost u odnosu na druge mjesece, osim što je on jedan od svetih mjeseci, nije prenešeno u vjerodostojnom sunetu da post u ovom mjesecu ima posebnu vrijednost, a ono što je prenešeno (od slabih predaja) ne može se dignuti na stepen validnog dokaza“.

Šejh Ibn Usejmin u odgovoru na pitanje o postu 27. dana Redžepa i klanjanja te noći kaže (Medžmu'u fetava Ibn Usejmin, 20/440): „Post 27. Redžepa i klanjanje te noći, izdvajanje tog dana i noći u tome je novotarija, a svaka novotarija je dalalet“.

Propis obilježavanja mubarek-noći Lejletur-regaiba i Lejletul-mi'radža

A što se tiče šerijatskog statusa obilježavanja Lejletur-regaiba i Lejletul-mi'radža u mjesecu Redžepu, kao i obilježavanja Lejletul-berata, Lejletul-kadra i Lejletul-bedra, čijim povodom se u navedenim mubarek-večerima između akšama i jacije u kućama se uči Kur'an, predaju proučene hatme za duše umrlih, pri čemu se u isto vrijeme se u džamijama održavaju prigodna predavanja o njihovom značaju, takođe održavaju mevludi, tevhidi, zikri, izdvajaju te noći za klanjanje noćnog namaza i slično, za sve ove radnje nema osnova u šerijatskim tekstovima.

Organizovanje skupova, predavanja, priredbi, svečanosti, mevluda i slično povodom noći Isra i Miradža, noći Lejletul-kadr, bitke na Bedru i slično, i ponavljanje istih svake godine u isto vrijeme, je novotarija u vjeri. Takve manifestacije nisu propisane u Islamu, te ih nije dozvoljeno organizovati niti njima prisustvovati.

Argumenti zabrane ovakvih skupova i aktivnosti su:

Prvo – jer ovo predstavlja novotariju u vjeri.

Povodom tih dana i noći nisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ni ashabi niti selef ovog Ummeta pravili manifestacije, svečanosti ili na neki drug način ih obilježavali. A ono što nije bilo od vjere u njihovo vrijeme nije ni danas, jer da je u tome bilo hajra ne bi ih mi u tome pretekli s obzirom koliko su oni bili gorljivi u praktikovanju i slijeđenju sunneta.

A svaka novotarija je dalalet a svaki dalalet vodi u vatru, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Tirmizi : “Čuvajte se novina (u vjeri), jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija je dalalet, a svaki dalalet vodi u vatru”. Takođe, svaka novotarija se odbacuje po tekstu hadisa mutefekun alejhi od Aiše, radijallahu anha: “Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje to se odbacuje”.

Drugo – što se ovakve svečanosti konstantno ponavljaju svake godine u isto vrijeme, a u Islamu ono što se ponavlja svake godine naziva se ID-om-praznikom, tj. vraća se na arapsku riječ ADE, JEUDU, ID što znaći ono što se stalno vraća i ponavlja. A u osnovi u Islamu nema ID-a (praznika koji se ponavlja svake godine) osim dva ID-a bajrama: ramazanskog i kurbanskog. Svi praznici mimo dva bajrama su novotarija u vjeri.

Dokaz za to su je hadis od Enesa, radijallahu anhu, u kojem je došlo da kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu oni su imali dva dana (praznika) u kojima su igrali (praznovali), pa je rekao: “Zaista vam je Allah zamjenio (ta dva praznika) sa boljim od njih: kurbanski i hadžijski bajram”. Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai, Ahmed i Hakim, a vjerodostojnim su ga ocijenili Hakim, Zehebi, Ibn Hadžer, Albani i Šuajb Arnaut.

Treće – organizovanje ovakvih susreta nije bilo poznato kod prvih muslimana nego je to posljedica oponašanja kjafira u njihovim običajima jer oni obilježavaju na sličan način poznate događaje iz svoje historije. A oponašanje kjafira u onome što je karakteristično za njih je zabranjeno, jer kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko oponaša neke ljude (jedan narod) on je od njih”. Hadis bilježe Ebu Davud i Ahmed, a ocijenili su ga dobrim i vjerodostojnim Ibn Hibban, Ibn Hadžer, Albani i Sulejman ‘Ulvan.

Takođe, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas upozorava na slijeđenje puteva Židova i kršćana a od čega je i obilježavanje historiskih događaja, pa kaže u hadisu kojeg bilježe imami Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu: ”Slijedit ćete običaje naroda prije vas, korak po korak, čak kada bi oni ušli u gušterovu rupu i vi biste za njima.” ”Jesu li to židovi i kršćani?”- upitali smo. ”A ko drugi?”, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Sa druge strane, musliman treba da se prisjeća velikih događaja iz istorije Islama iz sire Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stalno i neprestano, da slijedi njegov sunnet, da ga uzme za uzor u njegovoj Uputi sa kojom je došao u svim sferama života, da nastoji izučavati sunnet i siru cijele godine. A ne da njegova vjera postane zbir vjerskih manifestacija i svečanosti zbog ovog ili onog dana ili noći u kojima se nešto u istoriji Islama desilo.
Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

O vrijednosti sure Jasin

Kod nas je uvriježeno mišljenje da je sura Jasin jedna od najboljih i najvrednijih sura u Kur'anu te da je njeno učenje u raznoraznim prilikama veoma pohvalno i poželjno, kao naprimjer na samrti, prilikom dženaze, za dušu umrlog, u “mubarek” noćima, radi bereketa i tako dalje.

Sve navedeno nema uporišta u vjerodostojnom Sunnetu, niti u praksi ashaba i tabi'ina, niti selefa ovog Ummeta, izuzev učenja sure Jasin na samrti (a ne umrlom), oko čega učenjaci imaju podijeljeno mišljenje iako je došlo u slabom hadisu.

Nema ni jednog validnog hadisa koji ukazuje na vrijednost učenja sure Jasin, uopšteno niti u određenim prilikama. Uzimajući u obzir da je učenje Kur'ana ibadet, a da bi se činio neki ibadet on mora biti propisan šerijatskim tekstom, svejedno bio on opšti ili poseban.

Pa tako za suru Jasin najviše što se može reći na osnovu šerijatskih tekstova koji podstiču na učenje Kur'ana uopšteno je da ju je mustehab učiti kao i bilo koju drugu suru iz Kur'ana pri čemu ona nije ništa vrednija od bilo koje druge sure. Sve ostalo što je pripisano o vrijednosti sure Jasin, da je ona srce Kur'ana, da se uči mrtvima i u nekim drugim posebnim prilikima nema uporišta u vjerodostojnom Sunnetu.

A ono što je prenešeno o njenoj vrijednosti u nekim hadisima kreće se između slabih, jako slabih i izmišljenih predaja.

Detaljnije o vrijednosti sure Jasin možete pročitati na ovom linku:
http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=589:vrijednost-sure-jasin-u-erijatskim-tekstovima-&catid=96:preporuijemo–tekstovi-odgovori&Itemid=44

O uvođenju novotarija

Na muslimanu je da ulaže maksimalan trud u slijeđenu vjerodostojnog Sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i onoga na čemu su bili ashabi i selef ovog Ummeta.

A istovremeno treba da se čuva novotarija radeći po hadisu mutefekun alejhi od Aiše, radijallahu anha: “Ko unese u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to se odbija”, kao i hadisu kojeg bilježe Ebu Davud i Tirmizi od El-Irbada ibn Sarije, radijallahu anhu: “Čuvajte se novina, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija dalalet, a svaki dalalet vodi u vatru”. Hadis ocjenjuju vjerodostojnim Tirmizi, Ibn Redžeb, Albani i ostali.

Učenje sure Jasin na kamenčiće i stavljanje u temelje kuće

Što se tiče spomenutog u pitanju, o učenju sure Jasin na četiri kamenčića i zaljevanju istih na četiri strane u temelj kuće, to nema uporišta ni u Kur'anu, ni u Sunnetu, ni u praksi ashaba, ni selefa ovoga Ummeta. I ne samo da nema uporište, nego je to novotarija koja je dalalet po tekstu hadisa, novotarija koje se treba čuvati i upozoravati na nju.

Prema tome, nije dozvoljeno učiti suru Jasin na četiri kamenčića i zaliti ih na četiri strane u temelj kuće iz gore navedenih razloga.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko zaboravi (klanjati) namaz neka ga klanja kada ga se sjeti, nema kefareta za njega osim toga. “I klanjaj namaz da bi Me veličao”, a u rivajetu od Muslima je došao dodatak: “Ili ga prespava”. Ovaj hadis ukazuje na obavezu naklanjavanja propuštenog farz namaza zbog spavanja ili zaborava čim se sjeti da ga je zaboravio klanjati ili prespavao. Nema smetnje da se iz opravdanog razloga malo odgodi naklanjavanje.

A što se tiče naklanjavanja suneta, mustehab i sunet je naklanjavati potvrđene sunete. S tim da vrijeme njihovog naklanjavanja ima više širine nego farz, kad god se naklnjaju dobro je a i ako se ne naklanjaju čovjek nema grijeha. Dokaza je mnogo koji ovo potvrđuju, tj. prenešeno je u vjerodostojnim hadisima da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naklanjavao određene pritvrđene sunete poput podnevskog suneta i vitr namaza.

Nema nikakve smetnje da se zikri prilikom izlaska Sunca. Dokaz za to je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je činio zikr u svim vremenima”.

Vrijeme klanjanja duha namaza počinje nakon izlaska Sunca kada se ono podigne na visinu jednog koplja (otprilike petnaest ili dvadeset minuta nakon izlaska Sunca) a završava se prije početka podne namaza, odnosno kada bude Sunce u zenitu (otprilike petnaest ili dvadeset minuta prije dolaska Sunca u zenit). Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com