Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Je li dozvoljeno ženi da prilikom odlaska u školu, bolnicu ili kada obilazi rodbinu i komšinice, izlazi iz kuće namirisana?
Dozvoljeno je ženi da koristi miris prilikom izlaska iz kuće ako u svom izlasku neće prolaziti pored muškaraca, dok nije dozvoljeno da izlazi namirisana iz kuće ako odlazi na pijacu ili na mjesta na kojima ima muškaraca, jer rekao je Allahov Poslanik: ”Koja god se žena namiriše, neka ne prisustvujeviše
Dozvoljeno je ženi da koristi miris prilikom izlaska iz kuće ako u svom izlasku neće prolaziti pored muškaraca, dok nije dozvoljeno da izlazi namirisana iz kuće ako odlazi na pijacu ili na mjesta na kojima ima muškaraca, jer rekao je Allahov Poslanik: ”Koja god se žena namiriše, neka ne prisustvuje jaciji sa nama.” Spomenuti su i drugi hadisi u istom značenju. Također, namirisana žena, svojim izlaskom iz kuće na mjesta na kojima se sakupljaju muškarci, uzrokovat će smutnju, a također joj je propisano da se prilikom izlaska iz kuće propisno pokrije i da se maksimalno čuva razgolićenosti, zbog riječi Uzvišenog Allaha: ”U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte.” (Saveznici, 33.)
(Fetve šejha Bin Baza, 10. tom, str. 40)
Vidi manjeDa li je dozvoljeno davanje poklona za Bajram, rođendan, sunećenje?
Obilježavanje dana sunećenja nije utmeljeno Šerijatom. Hanbelijski autoritet El-Hirki rekao je: “Prvi muslimani nisu imali običaj oraganizirati veselje povodom sunećenja i na njega se ne mora odazvati onaj koga se pozove; prema hadisima, čovjek se mora odazvati samo na svadbeno veselje.” Imam Ahmedviše
Obilježavanje dana sunećenja nije utmeljeno Šerijatom. Hanbelijski autoritet El-Hirki rekao je: “Prvi muslimani nisu imali običaj oraganizirati veselje povodom sunećenja i na njega se ne mora odazvati onaj koga se pozove; prema hadisima, čovjek se mora odazvati samo na svadbeno veselje.” Imam Ahmed zabilježio je predanje u kojem stoji da je Osman b. Ebu el-As, radijallahu anhu, pozvan na veselje povodom sunećenja, pa se nije odazvao. Neko mu je prigovorio zbog toga, a on je rekao: “Niti smo za vrijeme Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem, pozivani na veselje povodom sunećenja, a niti smo sami odlazili kući onog ko suneti svoje dijete.” Ibn Kudama, u svom djelu “El-Mugni”, zapisao je sljedeće: “Ne postoji šerijatski tekst koji dokazuje da čovjek postiže nagradu ako na veselje pozove prijatelje povodom sunećenja. Moglo bi se kazati da taj poziv ima status poziva na ono veselje koje čovjek upriliči tek onako, bez posebnog razloga. Ako onaj koji poziva na veselje povodom sunećenja djeteta, ima namjeru time iskazati zahvalnost Gospodaru na blagodati djeteta i ponuditi hranom svoje prijatelje, imat će za to nagradu, ako Bog da.”
Lijepo je i poželjno da se muslimani prilikom Ramazanskog i Kurban-bajrama međusobno darivaju, to je običaj koji se ne kosi s islamom. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Darivajte se međusobno, i voljet ćete se” (El-Buhari, u zbirci “El-Edebul-mufred”. Hadiski stručnjaci Ibn Hadžer i El-Albani prihvatili su ovaj hadis, za razliku od nekih drugih muhadisa koji su ga odbacili). Dakle, navedeni je hadis dovoljan kao dokaz da je međusobno darivanje poželjno, pa je objektivnije da muslimani izmjenjuju poklone povodom Bajrama, tim više jer je Bajram dan veselja, međusobne saosjećajnosti i održavanja rodbinskih i prijateljskih veza. I u tome nije poistovjećivanje s nevjernicima. A Allah najbolje zna, On je pokrovitelj uspjeha.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Vidi manjeJe li dozvoljeno posjedovanje psa radi lične zaštite od razbojnika i kradljivaca?
Kadgod se ljudi otuđe od dini-islama, žive su nesretno, makar se nekom činilo da su sretni. Nered, nesigurnost, krađe, otimanje imovine, silovanja, ubistva – sve su to posljedice nepostojanja vrijednosti kod ljudi i manjak svijesti o dragom Allahu. Dok se sudilo prema zakonu koji je Allah, džellešanviše
Kadgod se ljudi otuđe od dini-islama, žive su nesretno, makar se nekom činilo da su sretni. Nered, nesigurnost, krađe, otimanje imovine, silovanja, ubistva – sve su to posljedice nepostojanja vrijednosti kod ljudi i manjak svijesti o dragom Allahu. Dok se sudilo prema zakonu koji je Allah, džellešanuhu, Stvoritelj svega, objavio ljudima – njih radi – oni su uživali sigurnost i živjeli sretnije od današnjeg “naprednog” svijeta. Nije se znalo za mnoga zla koja su danas uobičajena. To je tako, jer savremeni zakoni više štite lopova nego žrtvu; lopov je siguran od rigorozne kazne, dok se žrtvi često uskraćuje pravo na samoodbranu. Evropske su zemlje uvodile i uvode raznorazne zakone želeći iskorijeniti zlo, ali nisu to uspjele. Uporedite sigurnost Saudijca u Saudijskoj Arabiji, naprimjer, i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini! Čovjek ne treba biti nadnaravno inteligentan da zaključi u čemu je poetna i šta, da bi mu bilo bolje, treba učiniti.
Imam El-Buhari zabilježio je preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, hadis u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko drži psa koji mu ne služi za čuvanje usjeva ili stoke, takvom će čovjeku svaki dan biti umanjena ogromna nagrada za dobra djela koja čini.” U Muslimovoj verziji stoji: “Onom čovjeku koji drži psa koji mu ne služi za lov ni za čuvanje stoke ni za čuvanje usjeva – bit će uskraćena ogromna, ogromna nagrada za dobra djela koja čini.” Dalje, Ibn Madža zabilježio je preko Alije, radijallahu anhu, sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upozorenja: “Odista meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi pas ili slika.”
Ovdje se nameće sasvim logično pitanje: je li dozvoljeno držati psa radi čuvanja kuće – u hadisima su spomenute samo tri potrebe radi kojih se pas može držati? Kad se radi o tome, islamski učenjaci nemaju istovjetan stav. Imam En-Nevevi smatra da je dozvoljeno držati psa radi čuvanja kuće. To je stav i šejha Ibn Usejmina, rahimehullah, koji zapaža: “…a utemeljenije je mišljenje onih učenjaka koji kažu da je dozvoljeno držati psa radi čuvanja kuće. Naime, ako je dozvoljeno držati lovačkog psa, koji donosi određenu korist, onda je objektivnije kazati da je dozvoljeno držati psa čuvara koji će čovjeka zaštititi od lopovâ.”
Premda je dozvoljeno držati psa radi čuvanja kuće, nije ga dozvoljeno držati u kući, makar imao posebnu prostoriju u kojoj će boraviti, i makar se vodilo računa o njegovoj čistoći. A ko se Allaha boji, pa se sutegne od onog šta je zabranjeno, Allah će mu izlaz pružiti. Allah najbolje zna i On je čuvar Svojih štićenika.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Vidi manjeMože li se namaz spojiti a da se ne klanja u džematu?
Svevišnji Allah dao je Resulullahovu, sallallahu alejhi ve sellem, ummetu olakšicu kraćenja i spajanja namaza na putu. Dakle, čovjek koji putuje izvan svog mjesta (i taj se njegov put u običajnom pravu njegova naroda naziva putovanjem), ima pravo na kraćenje i spajanje namaza. Svevišnji Allah rekaoviše
Svevišnji Allah dao je Resulullahovu, sallallahu alejhi ve sellem, ummetu olakšicu kraćenja i spajanja namaza na putu. Dakle, čovjek koji putuje izvan svog mjesta (i taj se njegov put u običajnom pravu njegova naroda naziva putovanjem), ima pravo na kraćenje i spajanje namaza. Svevišnji Allah rekao je: “Nije vam grijeh da molitvu na putovanju skratite, i kad se bojite da će vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni neprijatelji” (En-Nisa, 101). Kad je Omer, radijallahu anhu, rekao Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da više ne postoji strah od nevjernika, pa možda ne bi trebalo kratiti namaz, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Skraćivanje namaza milost je Allahova spram vas, pa prihvatite Njegovu milost” (Muslim, En-Nesai, Ibnul-Džarud, Ibn Huzejma i brojni drugi muhadisi). Namaz se može spojiti a da se ne obavi u džematu. No, ako se čovjek zadesi tamo gdje se uspostavi džemat, klanjat će u džematu pa će poslije tog, obavljenog namaza klanjati namaz koji slijedi, spajajući ih. A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Vidi manjeDa li su ispravni ovi običaji prilikom svadbe?
Molim Svemogućeg Allaha da Vas usreći u braku i podari Vam čestit porod. U pravu ste kad kažete da ne treba vjerovati u praznovjerje i da se treba pouzdati u dragog Allaha. O zloslutnji postoje mnogi hadisi, a ovdje ćemo navesti samo neke. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Resulullaha,više
Molim Svemogućeg Allaha da Vas usreći u braku i podari Vam čestit porod. U pravu ste kad kažete da ne treba vjerovati u praznovjerje i da se treba pouzdati u dragog Allaha. O zloslutnji postoje mnogi hadisi, a ovdje ćemo navesti samo neke. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: “Nema zloslutnje, a drago mi je optimističko predviđanje.” “Šta je optimističko predviđanje?”, upita ga neko, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Lijepa riječ koju čovjek izgovori” (El-Buhari i Muslim). Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, govorio je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Zloslutnja je širk; svako od nas ima zle slutnje, ali ih Allah odagna uzdanjem u Njega.’” (Ebu Davud, Et-Tirmizi i Ibn Madža). Ebu Derda, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Visoke stupnjeve u džennetu neće zaraditi onaj ko se bude bavio vračanjem, niti onaj ko se bude povodio za strelicama mejsira, niti onaj ko se vrati s puta iz zloslutnje” (Et-Taberani). Ne postoji nikakav razumski argument koji može poslužiti u korist zloslutnje; ona je traženje znanja i indicija na pogrešnom izvoru, a to je, ustvari, neznanje i zabluda. Čak i neki pagani osuđivali su takve postupke smatrajući ih neznanjem. Naš dragi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je optimizam, nije volio pesimizam; optimizam bodri čovjeka, pesimizam ga unazađuje. Ako ne možete sami, pokušajte uz nečiju pomoć razuvjeriti sve one koji žele da se taj običaj neizostavno izvrši na Vašoj svadbi. Pokušajte ih uvjeriti u to da bi takav postupak mogao pokvariti Vaše raspoloženje na svadbi… Pozovite se i na hadise koji su ovdje navedeni. Allah je Onaj Koji daje podršku Svojim dobrim robovima i On najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Vidi manjeDa li dozvoljeno vješati levhe u kućama kao ukrase na zidovima?
Alejkum selam. Šejh Ibnu Baz, rhm., kaže: „Ispisivanje kur’anskih ajeta i kačenje istih na zidove, radi opomene i koristi, ili sahih hadisa od Allahovog Poslanika, s.a.w.s., u tome nema nikakve smetnje, u ispravnijem od dva mišljenja islamskih učenjaka, ako su u pitanju zidovi na normalnim mjestimaviše
Alejkum selam. Šejh Ibnu Baz, rhm., kaže: „Ispisivanje kur’anskih ajeta i kačenje istih na zidove, radi opomene i koristi, ili sahih hadisa od Allahovog Poslanika, s.a.w.s., u tome nema nikakve smetnje, u ispravnijem od dva mišljenja islamskih učenjaka, ako su u pitanju zidovi na normalnim mjestima tipa kancelarija, soba za sjedenje itd., a što se tiče ostalih mjesta poput kupatila i WC-a, to nije dozvoljeno.
Dakle, ispisivati ajete i hadise, na čistim mjestima, radi opomene i koristi, poput kancelarija i soba i sl., nema smetnje u tome, na osnovu ispravnijeg mišljenja. Nije dozvoljeno stavljati ajete i hadise na mjestima koja su nepristojna, i nije dozvoljeno ispisivati ajete i hadise sa ubjeđenjem da ona odbijaju džinne ili u vidu hamajlija kojima se čuvamo od džinna i sl. Ako se ajeti i hadisi ispisuju na listovima i kače o zidove, ili po zidovima, radi koristi i opomene Allahovim časnim ajetima i sahih hadisima Allahovog Poslanika, s.a.w.s., koji nas navode na dobro, i pozivaju nas dobru – i cilj svega toga je opomena i podsjećanje – nema ničeg lošeg u tome.
Što se tiče mesdžida – ne treba ih stavljati u džamijama kako ne bi time ometali klanjače, niti u vidu levhi niti ih ispisivati po zidovima. Džamije trebaju biti pošteđene ispisivanja i šaranja, kako se džematlija ne bi zanimao ičim drugim mimo namaza.“
Pogledaj:
http://www.youtube.com/watch?v=BwMQX-q1XFg&list=PL6789C6FF79441A72&index=198
http://audio.islamweb.net/audio/index.php?page=FullContent&audioid=123608
Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha
Vidi manjeSpajanje ramena i stopala pri farz-namazu?
Alejkum selam. Ravnjanje safove je jedna od obaveza, zbog čijeg nepoštivanja bivamo griješni, uz međusobno zbijanje ramena, stopala i gležnjeva, što je jedan od pritvrđenih sunneta prilikom džematskog obavljanja namaza, shodno sljedećim predajama: U poglavlju pod naslovom „Priljubljivanje ramena uzviše
Alejkum selam. Ravnjanje safove je jedna od obaveza, zbog čijeg nepoštivanja bivamo griješni, uz međusobno zbijanje ramena, stopala i gležnjeva, što je jedan od pritvrđenih sunneta prilikom džematskog obavljanja namaza, shodno sljedećim predajama:
U poglavlju pod naslovom „Priljubljivanje ramena uz rame, i stopala uz stopalo, u saffu“, imam Buharija, rhm., navodi predaju od Enesa b. Malika, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Ispravite safove, jer ja vidim što mi iza leđa činite“ – pa bi priljubljivali rame uz rame džematlije do sebe, i stopalo uz stopalo. (Sahihul-Buhari, br.725.; Musned, Ebu Ja’ala, br.3720.; Musannef, Ibnu Ebi Šejbeh, br.3544.)
Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani, rhm., kaže: „Ovo izjava od ashaba, r.a., nam daje do znanja da se ovako postupalo u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.w.s., tako da je sa ovom predajom moguće dokazivati o načinu i kakvoći uspostavljanja i ispravljanju safova.“ (Pogledaj: Fethul-Bari, br.692., 2/211.)
U poglavlju pod naslovom „Ravnanje safova“, imam Ebu Davud, rhm., navodi predaju od Nu’uman b. Bešira, r.a., koji kaže: Allahov Poslanik, s.a.w.s., se okrenu prema ljudima, i reče: „Ispravite safove!“ – 3x, pa dodade: „Tako mi Allaha, ili će te ispraviti safove, ili će vam Allah, dž.š., razdvojiti srca!“ Nu’uman, r.a., reče: „Vidio sam ljude kako priljubljuju rame uz rame džematlije do sebe, i koljeno uz koljeno, i stopalo uz njegovo stopalo.“ (Sahih. Sunen, Ebu Davud, br.662.; Musned, el-Bezzar, br.3285.; el-Sunen el-Kubra, Bejheki, br.5388.)
Imam Ebul-Tajjib Muhammed Šemsul-Hakk el-Azim Abadi, rhm., u svom komentaru na Ebu Davudov Sunen, kaže: „Hadisi o ravnanju safova nam govore o bitnosti ispravljanja safova, te da to spada u upotpunjavanje namaza, da džematlije ne smiju štrčati niti naprijed niti nazad, jedni spram drugih, te da će priljubljivati ramena jedni uz druge, stopala jedni uz druge, i koljena jedni uz druge – ali, danas nalazimo da je ovaj sunnet zapostavljen, i ako neko ovaj sunnet sprovede danas – ljudi od toga bježe kao da su divlji magarci; mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo!“ (Pogledaj: ‘Avnul-Ma’abud, 2/363.)
Šejh Velijjuddin el-Tebrizi, rhm., kaže: „Riječi Allahovog Poslanika, s.a.w.s.: „Ispravite safove – popunite praznine – ne ostavljajte šejtanu prolaza itd.“, te riječi Nu’umana b. Bešira, r.a.: „Vidio sam ljude kako priljubljuju rame uz rame džematlije do sebe, i koljeno uz koljeno, i stopalo uz njegovo stopalo.“, te riječi Enesa b. Malika, r.a.: „Pa bi priljubljivali rame uz rame džematlije do sebe, i stopalo uz stopalo.“ – sve nam ovo jasno ukazuje na to da je uspostavljanje i ispravljanje saffa – ispravljanje i stajanje džematlija po jednom kalupu, uz popunjavanje rupa u saffu tako što će se priljubiti ramena jedna uz druga, i stopala jedna uz druga, što je bila praksa ashaba u doba Poslanika, s.a.w.s., što je i nakon Poslanika, s.a.w.s., bilo praksom, sve dok se nisu ljudi neodgovorno ponijeli prema ovom propisu!“ (Pogledaj: Miškatul-Mesabih me’a šerhihi Mir’atul-Mefatih, 4/12.)
Ono što želimo podcrtati na kraju jeste to da čovjek u svemu treba biti umjeren i odmjeren, pa i prilikom sprovedbe ovog sunneta. Čovjek, prilikom džematskog obavljanja farz-namaza, mora držati svoja stopala u širini svojih ramena, i ne smije prelaziti tu granicu da bi sa drugim čovjekom prispojio saff. Naša je obaveza to ispuniti, a ako je džematlija do nas upoznat sa ovim propisom – i bude držao svoja stopala u širini svojih ramena – hadis će biti ispunjen, i ramena će biti jedna uz druga kao i stopala. U slučaju da džematlija do nas nije upoznat sa ovim propisom moramo uzeti u obzir njegovo neznanje koje nas ne smije navesti na to da mi pređemo granicu propisanog pa da svoja stopala stavimo iznad granice naših ramena iz želje za potpunim spajanjem saffa. Tuđe nepoznavanje Sunneta nas ne smije navesti na to da mi neznalački postupamo i da prelazimo granicu, a Allah, dž.š., najbolje zna.
Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Vidi manjeDa li je prioritetnije ostaviti sunnet dizanja ruku u namazu zarad zbližavanja s džematlijama?
Uvaženi brate, vaša konstatacija da je dizanje ruku u namazu sunnet (pohvalan čin) potpuno je tačna. Naš stav o tom pitanju, koji smo naučili od najvećih autoriteta današnjice, i više je nego jasan. Kada se nađete u situaciji da ste u džematu u kojem je dizanje ruku nepoznanica i kada postoji vjerovviše
Uvaženi brate, vaša konstatacija da je dizanje ruku u namazu sunnet (pohvalan čin) potpuno je tačna.
Naš stav o tom pitanju, koji smo naučili od najvećih autoriteta današnjice, i više je nego jasan. Kada se nađete u situaciji da ste u džematu u kojem je dizanje ruku nepoznanica i kada postoji vjerovatnoća da ćete tim postupkom unijeti pometnju u džematu, kao i to da će vas ljudi zbog toga smatrati sljedbenikom neke zalutale sekte, onda nema nikakve smetnje da u datom momentu ostavite dizanje ruku u namazu.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Doista se djela vrednuju prema namjerama.” (Buhari i Muslim, od Omera, radijallahu anhu)
Ako je Allahov Poslanik, kao što nam to bilježi Buhari, odustao od rušenja Kabe i njenog ponovnog izgrađivanja na temeljima Ibrahima, alejhis-selam, samo zato što su Kurejšije bili tek prihvatili vjeru, i nisu bili spremni da shvate takav postupak, pa da mi ostavimo nešto što je pohvalno (sunnet) s ciljem jačanja bratskih veza u džematu, mnogo je preče. Ne smijemo zaboraviti na činjenicu da ljudi na našim prostorima već stoljećima klanjaju po hanefijskom mezhebu i da su odrasli daleko od mjesta gdje je dizanje ruku u namazu poznato, pa ne treba da nas čudi njihovo reagiranje. Ono je u osnovi pokazatelj njihove privrženosti onome što znaju i onome čemu su ih naučili njihovi učeni, što je u osnovi pozitivno.
Šejhu Ibn Bazu, koji je živio u sredini gdje je općepoznat i prihvatljiv čin dizanje ruku u namazu, kao i glasno izgovaranje amin u namazu, postavljeno je sljedeće pitanje: “Je li dozvoljeno izostaviti glasno izgovaranje amin u namazu i ne podizati ruke u namazu?”, pa je odgovorio: “Da, ako se nalazi u sredini –među ljudima koji ne podižu ruke u namazu niti glasno izgovaraju amin, u toj je situaciji prioritetnije da to ne čini, kako bi se zbližila njihova srca i kao bi ih mogao pozvati u dobro – hajr, i kako bi imao priliku da ih poduči, i da ih usmjerava, i kako bi mogao da popravlja njihove nedostatke. Ako bi čovjek činio suprotno onome što oni smatraju ispravnim, oni će negodovati zato što oni smatraju da je (samo) to vjera, smatraju da je vjera da se ruke podižu samo kod početnog tekbira, tako su odrasli i tako naučili od svojih učenjaka. Isto tako je i s glasnim izgovaranjem amin. Poznato je razilaženje među učenjacima u pogledu tih pitanja: neki su kazali da se amin izgovara naglas, a neki su kazali da se ne izgovara naglas. U nekim hadisima spomenuto je da je Poslanik podizao glas prilikom izgovaranja amin, dok je u drugim spomenuto da je to izgovarao sniženim tonom. Ispravno je mišljenje da je pohvalno izgovaranje amin naglas. Onaj ko to ostavi, ostavio je samo pohvalnu stvar, zato mu’min neće učiniti ono što je pohvalno ako to vodi razjedinjenju muslimana, međusobnom razilaženju, smutnjama. Štaviše, svaki mu’min, a prvenstveno daija, treba da ostavi pohvalnu stvar ako iz njenog ostavljanja proizlazi veća korist. U tom kontekstu se navodi događaj kada je Allahov Poslanik ostavio rušenje Kabe i njeno građenje na temeljima Ibrahima, alejhis-selam, govoreći: “Da Kurejšije nisu tek prihvatili vjeru…”, zbog toga je Poslanik Kabu ostavio onakvu kakva jeste i nije je promijenio zbog opće koristi.”
(Fetve Bin Baza, 29/274–275)
Allah se smilovao našim velikanima, od kojih je sigurno naš šejh Ibn Baz, koliko je samo tolerancije u njihovim stavovima i s koliko su mudrosti odgovarali na postavljena pitanja.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin
Vidi manjeSpolni odnos tokom mjesečnice?
Uvažena sestro, u vašem pitanju nedostaju određene stvari koje su veoma bitne za odgovor, a to je da li ste vi nakon saznanja da ste dobili mjesečnicu svjesno nastavili spolni odnos ili ne, i da li ste uopće u toku spolnog odnosa znali za to? Ako se radi o tome da ste nakon spolnog odnosa shvatili dviše
Uvažena sestro, u vašem pitanju nedostaju određene stvari koje su veoma bitne za odgovor, a to je da li ste vi nakon saznanja da ste dobili mjesečnicu svjesno nastavili spolni odnos ili ne, i da li ste uopće u toku spolnog odnosa znali za to?
Ako se radi o tome da ste nakon spolnog odnosa shvatili da ste tokom spolnog odnosa dobili mjesečnicu, onda vi nemate zašto da se brinete jer ste to učinili iz neznanja, greškom, a mnogo je argumenata koji potvrđuju da će ovom ummetu biti oprošteno ono što urade iz neznanja, zaborava ili greškom.
Kazao je Allahov Poslanik: “Mom je ummetu oprošteno ono što urade iz greške, zaborava i ono na što budu prisiljeni.” (Ibn Madža, od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, a šejh Albani potvrdio je vjerodostojnost ovog hadisa u više svojih knjiga)
Ako se radi o situaciji da ste nakon spoznaje da ste dobili mjesečnicu svjesno nastavili sa spolnim činom, tada je odgovor drugačiji.
Prvo, to je grijeh, zbog jasne zabrane da se spolno opći u toku mjesečnice.
U Islamskom priručniku bračne intime, str. 35, navodi se:
Islam strogo zabranjuje spolni odnos sa ženom dok je u menstruaciji (hajzu) ili u postporođajnom periodu (nifasu). Uzvišeni Allah kaže: “I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: ‘To je neprijatnost.’ Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.“ (El-Bekara, 222)
Islamski učenjaci o zabranjenosti spolnog općenja sa ženom u mjesečnom ciklusu imaju jednoglasan stav.
Imam Ševkani tvrdi: “Ne postoji razilaženje među učenjacima o zabranjenosti spolnog općenja sa ženom za vrijeme menstruacije.” (Fethul-Kadir, 1/343)
Imam Nevevi zapisao je: “Znaj da naslađivanje ženinim tijelom u hajzu možemo podijeliti na nekoliko vrsta: da čovjek spolno opći sa ženom u tom periodu, što je zabranjeno po jednoglasnom stavu muslimana, a dokaz za to jesu kur’anski ajeti i vjerodostojni hadisi…” (Sahihu Muslim bi šerhil-imam En-Nevevi, 1/474).
Nakon konstatacije da je spolni akt u toku mjesečnice zabranjen, postavlja se pitanje, da li onaj ko to prekrši (učini jasan grijeh) treba da se iskupi posebnim iskupom?
Većina učenjaka smatra da za to ne postoji keffaret – iskup, i da hadisi koji govore o tome nisu vjerodostojni. Čovjek koji počini spomenuti grijeh, po ovom mišljenju, “samo” će se pokajati Allahu zbog prekršaja koji je počinio.
Jedan dio učenjaka smatrao je da je izdvajanje keffareta – iskupa za spomenuti grijeh pohvalno, a ne obavezujuće.
Jedan dio učenjaka smatrao je da je keffaret za spomenuti grijeh obavezan (većina učenjaka hanbelijske pravne škole zastupala je ovaj stav. Od učenjaka današnjice ovaj je stav preferirao šejh Usejmin, kao i Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji. Vidjeti: El-Mugni, 1/243; Eš-Šerh el-mumti, 1/ 479; Fetava el-ledžne ed-daime, 6/93–112)
Smatram da osoba koja svjesno počini ovaj grijeh treba da se iskupi za počinjeni grijeh, i na taj način će izaći iz razilaženja učenjaka, a isto tako, to mišljenje će ostalima (koliko-toliko) zatvoriti vrata za činjenje spomenutog grijeha, pošto živimo u vremenu kada su ljudi u pogledu prekršaja vezanih za poglavlje intime veoma neobazrivi.
Šta je keffaret i koliko iznosi?
U hadisima koji govore o keffaretu – iskupu za spomenuti grijeh Allahov Poslanik je kazao: “Neka udijeli sadaku dinar (zlatnik) ili pola dinara.” (Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madža, Ahmed, od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u više svojih djela)
Težina dinara (zlatnika) iznosi približno 4,25 gr zlata.
Rezime: Ako ste za mjesečnicu saznali tek nakon spolnog akta, niste grješni i ne postoji nikakav iskup. Ako ste nastavili spolno općiti i nakon spoznaje da ste dobili mjesečnicu, onda iz predostrožnosti izdvojite sadaku u vrijednost od 4,25 grama zlata kao keffaret – iskup za spomenuti grijeh, uz obavezno pokajanje Uzvišenom Allahu.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin
Vidi manjeSmije li muž zahtjevati od supruge da čupa obrve?
Uvažena sestro u vjeri, pošto se iz vašeg pitanja dâ zaključiti da je propis čupanja obrva vama poznat, o tome nećemo govoriti, osim što ćemo potvrditi da je islam strogo zabranio čupanje obrva, pa je u vjerodostojnim hadisima zabilježeno da je Allahov Poslanik prokleo ženu koja to čini i onu kojojviše
Uvažena sestro u vjeri, pošto se iz vašeg pitanja dâ zaključiti da je propis čupanja obrva vama poznat, o tome nećemo govoriti, osim što ćemo potvrditi da je islam strogo zabranio čupanje obrva, pa je u vjerodostojnim hadisima zabilježeno da je Allahov Poslanik prokleo ženu koja to čini i onu kojoj se to čini.
Nakon toga, slijedi pitanje da li je to dopušteno činiti na inicijativu muža?
Pokornost žene mužu uvjetovana je dopuštenošću čina koji muž traži od supruge, što nije slučaj u vašem pitanju. U ovoj situaciji muž traži od žene da se “uljepša” na način koji je vjera strogo zabranila, čak je počinilac tog djela proklet jezikom Allahovog Poslanika.
Kazao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema pokornosti stvorenjima u nepokornosti Stvoritelju – Allahu; pokornost je u dobročinstvu.” (Ebu Davud, br. 2625, od Alije, radijallahu anhu, vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)
Ovaj hadis je veliki temelj u poglavlju pokornosti stvorenjima, bez obzira o kome se radilo. Pokornost stvorenjima je u granicama dozvoljenih stvari, nikako u onome što je zabranjeno vjerom.
Savjet: Smatram da vaša majka treba da na lijep i blag način porazgovara s vašim ocem, te mu pojasni da to što čini ne radi kako bi se protivila njemu i njegovim zahtjevima, već zato što je to stvar precizirana vjerom. Također, da se maksimalno potrudi da udovolji njegovim zahtjevima u drugim stvarima, kako bi na taj način pridobila i omekšala njegovo srce.
Napomena: Čudno je stanje onih žena koje praktikuju vjeru, pokrivene su i klanjaju, a tako lahko se upuštaju u spomenuti grijeh, čupanje obrva, a u velikom broju slučajeva to niko od njih ne traži. Na njima je dodatna odgovornost onda kada se neko pozove na njih i njihove postupke, pa to traži od svoje supruge, a dokaz dopuštenosti spomenutog postupka jeste postupak spomenutih žena.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin
Vidi manje