Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Mogu li klanjati farz namaz prilikom izlaska sunca?
Uvaženi brate u vjeri, pitanje koje ste vi postavili jedno je od čestih pitanja koja se postavljaju učenima. Nažalost, mnogo je onih koji imaju pogrešna ubjeđenja u pogledu ovog pitanja, pa smatraju da osoba koja se probudi u vremenu kada sunce izlazi ne smije da klanja dok sunce ne odskoči od horizviše
Uvaženi brate u vjeri, pitanje koje ste vi postavili jedno je od čestih pitanja koja se postavljaju učenima. Nažalost, mnogo je onih koji imaju pogrešna ubjeđenja u pogledu ovog pitanja, pa smatraju da osoba koja se probudi u vremenu kada sunce izlazi ne smije da klanja dok sunce ne odskoči od horizonta, jer su čuli kako je to vrijeme u kojem nije dozvoljeno klanjati.
Međutim, tačno je sljedeće: ako se čovjeku desi da prespava namaz, nakon što je poduzeo sve što je u njegovoj mogućnosti da ustane na vrijeme, ili ako zaboravi da klanja namaz, on će ga klanjati kada se probudi ili kada se sjeti, ako je u pitanju zaborav, bez obzira o kojem se vremenu radilo.
Dokaz za to jesu riječi Allahovog Poslanika: “Ko zaboravi (klanjati) namaz, ili ga prespava, iskup za to je da ga klanja onda kada se sjeti.” (Muslim)
U drugoj predaji zabilježeno je da je Allahov Poslanik kazao: “Onaj ko zaboravi namaz, neka ga klanja onda kada se sjeti, drugog iskupa za to nema.” (Buhari i Muslim)
Na osnovu spomenutih hadisa, veliki broj učenjaka, od kojih su učenjaci tri pravne škole, smatrao je obaveznim klanjanje zaboravljenog i prespavanog namaza onda kada ga se čovjek sjeti, bez odgađanja i bez obzira o kojem se vremenu radilo.
Što se tiče nejasnoće koju smo spomenuli na početku, da su ljudi čuli da je u tom vremenu zabranjeno klanjati, ona je nastala kao plod neispravnog shvatanja hadisa u kojima se zabranjuje klanjanje nafile – dobrovoljnog namaza u periodu izlaska sunca pa sve dok sunce ne odskoči od horizonta.
Hadisi o toj zabrani su vjerodostojni, zabilježeni u hadiskim zbirkama imama Buharija i Muslima, ali se odnose samo na zabranu klanjanje opće nafila, a nikako na klanjanje obaveznih namaza koje je čovjek zaboravio ili prespavao.
Prema ispravnom mišljenju, a to je stav šafijske pravne škole i mnogih učenjaka današnjice, ova se zabrana ne odnosi ni na namaze s povodom, kao što je klanjanje dva rekata tehijjetul-mesdžida ili dva rekata nakon obavljenog tavafa, već se eksplicitno odnosi na klanjanje opće nafile. Imajući u vidu da se ova zabrana ne odnosi na dobrovoljni namaz s povodom, onda je prioritetnije da se ne odnosi na obavezni farz-namaz.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Elvedin Pezić
Vidi manjeČuo sam da je posebno lijepo učiti suru El-Vakia i da će onaj ko je bude redovno učio biti pošteđen neimaštine, da li je to tačno?
Allahov Poslanik, ﷺ, podsticao je na učenje časnog Kur’ana i ukazao na velike nagrade koje čekaju onoga ko uči Kur’an, ma koji dio Kur’ana učio. Također je podstakao na učenje određenih ajeta i sura zbog njihovih posebnih vrlina i fadileta, poput Ajetul-Kursijje, dva zadnja ajeta sure El-Bekara, teviše
Allahov Poslanik, ﷺ, podsticao je na učenje časnog Kur’ana i ukazao na velike nagrade koje čekaju onoga ko uči Kur’an, ma koji dio Kur’ana učio. Također je podstakao na učenje određenih ajeta i sura zbog njihovih posebnih vrlina i fadileta, poput Ajetul-Kursijje, dva zadnja ajeta sure El-Bekara, te sura El-Ihlas, El-Kafirun i drugih o čijim je vrlinama prenesena posebna predaja.
O vrlinama sure El-Vakia (Događaj) zabilježene su dvije predaje, jedna je vjerodostojna, a druga nije. Prenosi Ibn Abbas da je Ebu Bekr, radijallahu anhum, kazao: “Allahov Poslaniče, osijedio si!” Poslanik, ﷺ, reče: “Osjedile su me sure Hud, El-Vakia, El-Murselat, Amme i Izeš-šemsu kuvviret.” (Hadis bilježe Tirmizi, br. 3297, Hakim, br. 3314 i drugi. Ova je predaja vjerodostojna. Tirmizi ju je ocijenio dobrom, a Hakim vjerodostojnom, što je potvrdio i šejh Albani) Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, to je rekao jer se u tim surama govori o Sudnjem danu, kazni u Džehennemu i stanju ljudi na budućem svijetu – ahiretu.
Druga predaja u kojoj se spominje sura El-Vakia prenosi se od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je Allahov Poslanik, rekao: “Ko svake večeri bude učio suru El-Vakia nikada ga neće zadesiti neimaština.” (Bilježi Bejheki u Šuabul-imanu, br. 2268. Ovu predaju su slabom ocijenili brojni hadiski eksperti od kojih su imam Ahmed, Ebu Hatem, Darekutni, Bejheki i drugi, a od savremenih učenjaka šejh Albani. U lancu prenosilaca ovog hadisa nalazi se Ebu Šudža, a on je prenosilac koji nije poznat) Postoje i drugi razlozi koji ovu predaju čine slabom. (Pogledati: Silsiletul-ehadisid-daifa, br. 289) Dakle, to znači da nije dozvoljeno vjerovati da učenje sure El-Vakia štiti od neimaštine, jer predaja koja na to ukazuje nije validan argument.
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Vidi manjeDa li je ispravan namaz po hanefijskom mezhebu?
Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu! Na samom početku treba kazati da je namaz obavljen po hanefijskom mezhebu validan i ispravan namaz. Hanefijska pravna škola, koja se u velikoj mjeri prakticira na našim prostorima, jedna je od četiri priznate pravne škole. Takoðer, treba da znamo da jeviše
Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Na samom početku treba kazati da je namaz obavljen po hanefijskom mezhebu validan i ispravan namaz. Hanefijska pravna škola, koja se u velikoj mjeri prakticira na našim prostorima, jedna je od četiri priznate pravne škole.
Takoðer, treba da znamo da je pitanje mjesta vezivanja ruku u namazu jedna od pohvalnih stvari – sunnet u namazu, i na bilo kojem mjestu da čovjek sveže ruke u namazu, njegov namaz će biti ispravan. Zato to pitanje ne treba da bude predmetom rasprava, netrpeljivosti meðu muslimanima, klanjačima.
Što se tiče ljudi koji vežu ruke u namazu na prsima (kako ih vi oslovljate tzv. vehabije), ne treba da vas zbunjuje ta pojava. Oni u tom pitanju slijede stav nekog drugog islamskog mudžtehida, a ne Ebu Hanifu, Allah da ga nagradi vječitim Džennetom, za čije prakticiranje su spomenuli validne argumente. Npr. tog stava, da se ruke u namazu vezuju na prsima, bili su: Ishak ibn Rahavej, Bejheki, Ševkani, Mubarekfuri, Albani i dr.
A što se tiče pitanja dizanja ruku u namazu – nakon povratka sa rukua – da je to sunnet u namazu, to je bio stav većine islamskih učenjaka od kojih su: učenjaci šafijske i hanbelijske pravne škole. Imam Buharija, definitivno najveći poznavatelj hadisa Allahovog Poslanika, napisao je kompletnu studiju o tom pitanju – podizanju ruku u namazu, koju je nazvao “Raful-jedejen’’ (Podizanje ruku), u kojoj je spomenuo da ne postoji niko od ashaba Allahovog Poslanika, a da nije dizao ruke u namazu, misli se na dodatna dizanje ruku u namazu, nakon rukua i nakon podizanja sa prvog – trećeg rekata.
Hadisi u kojima se spominje da je Allahov Poslanik dizao ruke u namazu su, po mišljenju više hadiskih eksperata, dosegnuli granicu mutevatir hadisa.
Na kraju, smatram da je više nego neispravno ljude koji prakticiraju taj sunnet nazivati imenima “vehabije”, dovoljno je da se meðusobno oslovljavamo onako kao nas su nazvali Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik – muslimani. A to što neko prakticira jedan sunnet, a neko ga ne prakticira, ne bi trebalo da bude razlogom netrpeljivosti i podjela meðu muslimanima, koji su suviše slabi da bi sebi dozvolili toliki luksuz da se meðusobno cijepaju i dijele.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin
Vidi manjeDžematlija je zakasnio na farz-namaz, a imam čini sehvi-sedždu na kraju namaza?
Alejkum selam. El-hamdulillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah… Islamski učenjaci se razilaze u tome kako će postupati džematlija koji je zakasnio na namaz (el-me’mum el-mesbuk) – u slučaju da imam, za kojim klanja farz-namaz, učini sehvi-sedždu (sedždu zbog zaborava), na kraju namaza. Hanefijeviše
Alejkum selam. El-hamdulillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah… Islamski učenjaci se razilaze u tome kako će postupati džematlija koji je zakasnio na namaz (el-me’mum el-mesbuk) – u slučaju da imam, za kojim klanja farz-namaz, učini sehvi-sedždu (sedždu zbog zaborava), na kraju namaza.
Hanefije i hanbelije su stava da će me’mum-džematlija, pratiti imama u činjenju sehvi-sedžde, prije nego li ustane naklanjavati propuštene rekate, shodno općenitosti riječi Allahovog Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „…pa kada imam ode na sedždu idite i vi na sedždu…“ (Muttefekun ‘alejh), i džematlija može naklanjavati ono što ga je prošlo od namaza tek nakon što imam završi sa namazom – tako da u ovakvoj situaciji imam još u potpunosti nije završio sa svojim namazom.
Malikije i šafije smatraju da džematlija neće pratiti imama u sehvi-sedždi, ako imam čini sehvi-sedždu nakon predaje selama, već će ustati i naklanjati šta ga je prošlo od namaza, pa kada završi sa namazom – sam će učiniti sehvi-sedždu, dokazujući svoje mišljenje time da se slijeđenje imama završava predajom selama od strane imama, pa samim tim prestaje i obaveza slijeđenja imama. Što se tiče hadisa kojim se služe učenjaci prvog mišljenja, on se odnosi na obaveznost slijeđenja imama u toku samoga namaza.
Imam Šemsuddin b. Kudame el-Makdisi, rhm., kaže: „Muktedija-džematlija koji klanja za imamom neće činiti sehvi-sedždu u slučaju da nešto učini iz zaborava u namazu, izuzev ako imam nešto zaboravi pa će s njime činiti sehvi-sedždu“ – džematlija ako nešto pogriješi u namazu, mimo imama, neće obavljati sehvi-sedždu zbog toga, na čemu je gotovo sva ulema. Od Mekhula se prenosi da je bio ustao dok je imam sjedio – nakon čega je učinio sehvi-sedždu. Mi se koristimo dokazom od Mu’avije b. el-Hakema, koji je govorio u namazu iza Poslanika, s.a.w.s., pa mu Allahov Poslanik, s.a.w.s., nije naredio da učini sehvi-sedždu zbog toga. Od Ibnu Omera, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Ko klanja za imamom neće činiti sehvi sedždu. Ako imam nešto zaboravi – onda je obaveza njemu i džematlijama iza njega da obave sehvi sedždu!“ (Darekutni)
Ako imam nešto zaboravi u namazu, muktedija će ga pratiti u činjenju sedžde, nebitno da li je muktedija klanjao za imamom u momentu kada je imam pogriješio, ili je imam to činio dok ovaj nije klanjao za njim – uz opštu saglasnost sve uleme (idžma’). Isto to prenose Ishak i Ibnul-Munzir, nebitno da li se sehvi-sedžda obavlja prije selama ili poslije selama, shodno hadisu Ibnu Omera, r.a., i riječima Allahovog Poslanika, s.a.w.s., koji kaže: „Imam je dat da bi se klanjalo za njime, pa kada ode na sedždu idite i vi na sedždu!“ (Muttefekun ‘alejh)
Ako je muktedija zakasnio na farz-namaz, pa imam zaboravi nešto na rekatima kojima nije prisustvovao muktedija, muktedija će i pored toga slijediti imama u činjenju sehvi-sedžde, nebitno da li se ona čini prije ili poslije predaje selama. Ovo se bilježi od ‘Ata’a, Hasana, Nehai’a, Ashabul-Re’ej (hanefije).
Ibnu Sirin kaže: Prvo će naklanjati propuštene namaze, a zatim će učiniti sehvi-sedždu. Imam Malik, Lejs, Evzaija, Šafija smatraju da će muktedija postupati po našem mišljenju ako se sehvi-sedžda čini prije predaje selama, a da se riječi Ibnu Sirina odnose na činjenje sehvi-sedžde nakon predaje selama. Ovo se prenosi i od imama Ahmeda, jer je u pitanju postupak nevezan za sam namaz, u čemu se neće pratiti imam, kao i drugi namazi. Od imama Ahmeda se bilježi i to da muktedija ima pravo odabira hoće li slijediti imama ili će ostaviti sehvi sedždu za na kraj svoga namaza. Ovo prenosi Ibnu ebi Musa.
Naš stav dokazujemo hadisima: „…kada imam ode na sedždu idite i vi na sedždu…“; i: „Ako imam nešto zaboravi – onda je obaveza njemu i džematlijama iza njega da obave sehvi sedždu!“ (Darekutni) – kao i time da je sehvi-sedžda nešto što upotpunjuje dati namaz, pa će se imam pratiti u tome kao i kada se prati u sehvi-sedždi prije predaje selama, ili kao i kada je u pitanju džematlija koji nije zakasnio na namaz, i sehvi-sedžda ne sliči ostalim namazima koji se na obavljaju zajedno sa imamom.“ (Pogledaj: el-Šerh el-Kebir, 1/694.; Mugni, Ibnu Kudame, sudžudul-me’mum lis-sehv, 1/731.)
Stav hanefija i hanbelija je jači, lakši, prostiji i našem podneblju primjereniji, a Allah, dž.š., najbolje zna.
Pogledaj: http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=102437
Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Vidi manjeŠta je pravo gosta u islamu?
Gostoprimstvo je odraz lijepog ahlaka, sunnet Ibrahima, alejhis-selam, i svih poslanika i dobro djelo na koje je islam podstakao. Pravo gosta je da bude ugošćen jedan dan i noć. Ako produži boravak duže od toga, neka ga domaćin gosti još dva dana. Ako se, pak, boravak produži nakon tri dana, gošćenjviše
Gostoprimstvo je odraz lijepog ahlaka, sunnet Ibrahima, alejhis-selam, i svih poslanika i dobro djelo na koje je islam podstakao. Pravo gosta je da bude ugošćen jedan dan i noć. Ako produži boravak duže od toga, neka ga domaćin gosti još dva dana. Ako se, pak, boravak produži nakon tri dana, gošćenje je u tom slučaju sadaka. Gost ne treba oduljiti boravak tako da domaćin osjeti neugodnost i opterećenje. O pravu koje gost ima kod svog domaćina, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govori u većem broju hadisa, od kojih su sljedeći: “Noć gosta (gosta primiti na konak) je obavezno pravo na svakom muslimanu, pa kome gost osvane u dvorištu, postao je njegov dužnik, ako hoće, uzet će svoj dug, a ako hoće, ostavit će.” (Ahmed, br. 17211, Ebu Davud, br. 3750, Ibn Madže, br. 3677, i drugi, hadis je sahih)
“Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka lijepo ugosti gosta!” Neko upita: ”A kako se gost lijepo ugosti?”, a Poslanik reče: ”Tri dana, a šta bude više od toga, to je sadaka!” (Bilježe El-Bezzar, br. 9749, i Ebu Jala, br. 6218, rekao je Husejn Esed: ”Sened je vjerodostojan.”)
“Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ukaže počast svome komšiji! Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka svom gostu ukaže počast dajući mu njegovu nagradu!” ”A šta je njegova nagrada, Allahov Poslaniče?”, upitaše prisutni, a Poslanik reče: ”Dan i noć! Gostoprimstvo traje tri dana, a sve nakon toga je sadaka.” (El-Buhari, br. 6019, i Muslim, br. 48) U predaji kod Muslima (br. 48) još je navedeno: “…i nije dozvoljeno čovjeku muslimanu da ostane kod svog brata tako dugo da ga na grijeh navede!” ”Allahov Poslaniče, a kako će ga na grijeh navesti?”, upitaše, a Poslanik reče: ”Boravi kod njega, a on nema čime da ga ugosti!”
Rekao je Ibnul-Esir u komentaru ovog hadisa: ”Prvi dan će se potruditi da mu ponudi koliko je u mogućnosti dobrog i lijepog. Drugi i treći dan će mu ponuditi ono što ima pri ruci i neće nuditi više od svog običaja. Nakon toga će mu ponuditi opskrbu dovoljnu za putovanje u trajanju od jednog dana i noći.“ (En-Nihaje, 1/837)
Hanbelijski mezheb je stanovišta da je prihvatiti gosta jedan dan i noć vadžib, a upotpuniti tri dana je sunnet. Ostala tri mezheba, kao i neke hanbelije, stanovišta su da je prihvaćanje gosta sunnet, a gostoprimstvo traje tri dana. (El-Mevsuatul-kuvejtije, 28/316) Imam En-Nevevi, rahimehullah, mišljenje da je gostoprimstvo sunnet pripisuje izrazitoj većini učenjaka. (Komentar Muslima, 1/128)
Argument prvog mišljenja su poslaničke naredbe u navedenim predajama, kao i hadisi u kojima Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, dozvoljava gostu da, ukoliko mu bude uskraćeno gostoprimstvo, bez dozvole domaćina uzme svoje pravo.
Drugo mišljenje crpi svoje argumente iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Neka svom gostu ukaže počast dajući mu njegovu nagradu!”, jer ukazati počast i dati nagradu biva proizvoljno.
Učenjaci malikijskog i hanbelijskog mezheba ističu da se obaveza odnosi isključivo na nenaseljena mjesta, a ne na urbane zone, odnosno na stanje kada bi gost, u slučaju da mu se ne pruži gostoprimstvo, bio izložen opasnosti i neugodnosti. U tom slučaju, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio je gostu da, bez dozvole, uzme svoje pravo na gostoprimstvo kod svog domaćina, ako ga isti uskrati, rekao je: “Ako odsjednete kod nekog naroda pa vam ponude gostoprimstvo kakvo priliči, prihvatite, a ako to ne učine, uzmite od njih pravo gosta koje trebaju pružiti!” (El-Buhari, br. 2461, i Muslim, br. 1727) Malikijski učenjak Sahnun kaže: ”Prihvatiti gosta je dužnost stanovnicima sela, a kada musafir doputuje u grad, naći će smještaj.“ (El-Mevsuatul-kuvejtije, 28/317) Hanbelijski učenjak El-Behuti kaže: ”Prihvatiti gosta u gradovima nije obaveza, jer u njima postoje pijace i džamije, te gost uz to nije u potrebi za gostoprimstvom, za razliku od sela, u njima su mjesta kupovine i prodaje udaljena, pa je stoga dužnost prihvatiti putnika prolaznika.” (Kešaful-kina, 6/202) Dakle, prihvatiti gosta i ukazati mu počast je pohvalno u svakom slučaju, a pohvala prelazi u obavezu ako je gost u stvarnoj potrebi.
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manjeTreba li sjediti kratko između prvog i drugog rekata?
Alejkumus-selam! Islamski učenjaci složni su u tome da kratko sjedenje između prvog i drugog rekata, i između trećeg i četvrtog rekata, nije ni vadžib ni pritvrđeni sunnet namaza, a razilaze se u tome da li je u pitanju sunnet namaza ili je to dozvoljeno činiti iz potrebe (starosti, bolesti itd.). Mviše
Alejkumus-selam! Islamski učenjaci složni su u tome da kratko sjedenje između prvog i drugog rekata, i između trećeg i četvrtog rekata, nije ni vadžib ni pritvrđeni sunnet namaza, a razilaze se u tome da li je u pitanju sunnet namaza ili je to dozvoljeno činiti iz potrebe (starosti, bolesti itd.).
Malik b. El-Huvejris el-Lejsi, rhm., prenosi da je gledao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako klanja i da je primijetio da Poslanik, s.a.v.s., kada bi se našao na neparnom rekatu namaza, ne bi ustao (na drugi rekat) dok prethodno ne bi sjeo. (Buhari, br. 823, Ebu Davud, br. 844, Tirmizi, br. 287, Nesai, br. 1152, Ibn Huzejma, br. 686, Ibn Hibban, br. 1934)
Hafiz Ibn Hadžer el-Askalani, rhm., kaže: “Islamski učenjaci razilaze se u pogledu toga da li je kratko sjedenje poslije neparnih rekata mustehabb – pohvalno činiti ili ne, pa jedni smatraju da je:
mustehabb, poput Hammada b. Zejda i Šafije, u jednom od njegova dva stava, Ahmeda u jednoj predaji koju bilježi. Hallal kaže: ‘To je bio zadnji stav koji je zastupao’, i Hallal je odabrao ovo mišljenje, kao i njegov prijatelj Ebu Bekr b. Džafer;
nije mustehabb – mišljenje većine učenjaka, a mustehabb je odmah poslije druge sedžde ustati na sljedeći rekat. Ovo prenosi imam Ahmed od Omera, Alije, Ibn Mesuda, a Ibn Munzir prenosi ovaj stav od Ibn Abbasa, r.a., gdje navodi sened od Numana b. Ajjaša koji kaže: “Sreo sam dosta ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji, kada bi podigli glavu sa druge sedžde, prvoga ili trećega rekata, odmah bi ustali na sljedeći rekat i ne bi sjedili…” Ovaj stav zastupali su Ubade b. Nesi, Ebu Zunad, Nehai, Sevri, Ebu Hanifa, Šafija u jednom od dva stava, Ahmed u mešhur (općepriširenom) mišljenju njegovog mezheba, shodno većini imama hanbelijskog mezheba.” (Vidjeti: Ibn Bettal, Šerhu Sahihil-Buhari, 2/437, br. 172)
Naši učenjaci i učenjaci šafijskog mezheba smatraju da je kratko sjedenje nakon neparnih rekata mustehabb starijim, slabim i gojaznijim osobama, jer im je teško sa koljena ustajati na sljedeći rekat a da prethodno ne sjednu. Ebu Ishak el-Mervezi tumači da se dva stava imama Šafije razlikuju shodno stanju klanjača, a ne shodno dokazima, i hadis Malika b. El-Huvejrisa tumače na taj način, navodeći da je Poslanik, s.a.v.s., ponekad sjedio između rekata nakon što je ostario i tjelesno otežao – a delegacije Arapa dolazile su Poslaniku, s.a.v.s., pred kraj njegovog života, što potvrđuje i praksa starijih ashaba koji su bili prisno uz Poslanika, s.a.v.s. – to sjedenje nisu praktikovali u svojim namazima, što nas upućuje na to da su oni znali da nikako nije u pitanju sunnet namaza.
Harb el-Kermani prenosi od Ishaka b. Rahivejha dva rivajeta:
Sjedenje radi odmora mustehabb je svakome.
Sjedenje radi odmora nije mustehabb osim osobi koja nije u stanju direktno s nogu ustati na sljedeći rekat. Ovo je također i predaja Ibn Mensura od Ishaka.
U svakom slučaju, oni koji smatraju da ovo sjedenje nije mustehabb – kažu: da je ipak u pitanju dozvoljeni postupak, koji se može praktikovati u namazu iz potrebe, poput odmaranja u namazu zbog muke i bolesti, ili radi čuvanja od neke štete, i slični postupci koji nisu sunnet – propisani, ali jesu mubah –dozvoljeni.“ (Pogledati: Fethul-Bari, 5/144, br. 832)
Kadi Ijad, rhm., kaže: “Oni koji smatraju da sjedenje nije mustehab, hadis Ibn Huvejrisa tumače na taj način da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., svojom praksom pokazao da je takav postupak dozvoljen u namazu.” (Pogledati: Ikmalul-Mu‘ulim fi Šerhi Sahihi Muslim, 2/256)
Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji smatra da je kratko sjedenje između rekata mustehabb – pohvalno, u svakom slučaju, te da nespominjanje ovog propisa u drugim hadisima ne znači da on nije mustehabb – poželjan i pohvaljen, već nam može samo ukazati na to da taj propis nije obavezan, što temeljimo na sljedećem:
Poslanikova, s.a.v.s., praksa ukazuje nam na nešto da je propisano, te da se u tome treba slijediti.
Ovaj propis ima potporu u hadisu Ebu Humejda el-Saidijja, koji prenose Ahmed, Ebu Davud, br.730–964., Ibn Madža, 2/171, Ibn Huzejma, br. 677, Darimi, br. 1356, sa dobrim senedom, u kojem se nalazi njegov opis namaza Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pred desetericom ashaba, koji su mu oni bespogovorno potvrdili. (Pogledati: Fetava el-islamijjeh, 1/268) A Allah, dž.š., najbolje zna!
Pogledati: http://www.islam-qa.com/ar/ref/21985
Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha
Vidi manjePrenošenje poslanog selama – sunnet ili novotarija?
Uvažena i cijenjena sestro u vjeri, ako pogledamo u hadise Allahovog Poslanika, ne možemo a da ne vidimo da slanje i prenošenje selama ima svoje utemeljenje. Džibril, alejhis-selam, prenio je Hatidži, r.a., selam od njenog Gospodara, kao što je i Aiši, r.a., poslao selam preko Poslanika. Od Ebu Hureviše
Uvažena i cijenjena sestro u vjeri, ako pogledamo u hadise Allahovog Poslanika, ne možemo a da ne vidimo da slanje i prenošenje selama ima svoje utemeljenje. Džibril, alejhis-selam, prenio je Hatidži, r.a., selam od njenog Gospodara, kao što je i Aiši, r.a., poslao selam preko Poslanika.
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je kazao: “Došao je Džibril Allahovom Poslaniku i kazao: ‘Sad će ti doći Hatidža, r.a., noseći posudu sa hranom, pa kada dođe, prenesi joj selam od njenog Gospodara i obraduj je kućom u Džennetu.’” (Buharija i Muslim)
U drugom hadisu zabilježeno je da je Džibril poslao po Allahovom Poslaniku selam Aiši, r.a., pa je Allahov Poslanik prenio selam Aiši, r.a.
Od Ummu Seleme, r.a., prenosi se da je Aiša, r.a., kazala: “Kazao je Allahov Poslanik: ‘O Aiša, evo Džibrila, šalje ti selam.’ Pa je rekla: ‘Ve alejhis-selam ve rahmetullahi.’” (Buharija i Muslim)
Kada islamski učenjaci na osnovu spomenutih hadisa govore o spomenutom pitanju, kažu kako je pohvalno da čovjek pošalje selem nekome, a da onaj po kome je to poslano ne bi trebao bez opravdanog razloga da izostavi prenošenje poslanog selama, a neki učenjaci su prenošenje spomenutog selam smatrali obavezom.
Kazao je imam Nevevi: “Sunnet (pohvalno) je slanje selama osobi koja je odsutna, a o tome svjedoče vjerodostojni hadisi Allahovog Poslanika. Obaveza je onome po kome se pošalje selam da ga prenese onome kome se šalje, pošto je to vrsta emaneta… Ako bi zovnuo preko zida i kazao: ‘Selam alejke, o čovječe’, ili ako bi mu napisao pismo u kojem mu naziva selam, ili ako bi mu poslao selam putem izaslanika, pa se nakon toga desi da do njega dođe pismo sa selamom ili do njega stigne izaslanik koji nosi selam, njemu je obaveza da odmah odgovori na selam… Uz odgovor na selam pohvalno je da izaslaniku kaže: ‘Ve alejke ve alejhis-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu’. O tome govori hadis zabilježen kod imama Ebu Davuda, čiji je lanac prenosilaca slab (daif).” (El-Medžmu’, str. 4/594)
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin
Vidi manjeIspravnost učenja sure El-Kehf petkom?
Sura El-Kehf je jedna od sura čija je posebna odlika spomenuta u vjerodostojnom sunnetu. Imam Buharija naslovio je jedno poglavlje svoje hadiske zbirke riječima: “Poglavlje o vrijednosti sure El-Kehf”. U tom poglavlju naveo je predaju u kojoj se navodi da je El-Bera, radijallahu anhu, rekao: “Dok jeviše
Sura El-Kehf je jedna od sura čija je posebna odlika spomenuta u vjerodostojnom sunnetu.
Imam Buharija naslovio je jedno poglavlje svoje hadiske zbirke riječima: “Poglavlje o vrijednosti sure El-Kehf”. U tom poglavlju naveo je predaju u kojoj se navodi da je El-Bera, radijallahu anhu, rekao: “Dok je jedan čovjek učio suru El-Kehf, a pored njega stajao je konj vezan s dva duga užeta, nad učačem se nadvi oblak koji se sve više i više približavao, što je uznemirilo konja i navelo ga na bijeg. Kada je svanulo, čovjek je otišao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijestio ga o tome, na što je Poslanik rekao: ‘To je smiraj koji se spustio s Kur’anom.'” (Buharija, br. 5011)
U vjerodostojnom sunnetu potvrđeno je da učenje sure El-Kehf, Allahovom dozvolom, štiti od Dedždžala. Ebu Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko nauči deset ajeta s početka sure El-Kehf, bit će zaštićen od Dedždžala.” U drugom rivajetu spomenuto je: “…s kraja sure El-Kehf”. (Muslim, br. 809)
Također, postoje vjerodostojne predaje koje potvrđuju fadilet učenja cijele sure El-Kehf, međutim, u nekim od tih predaja spomenuto je da to učenje treba biti petkom ili uoči petka, a u drugima učenje nije vezano za određeni dan. Oko vjerodostojnosti predaja koje spominju petak hadiski eksperti imaju različita mišljenja, a najvjerodostojnije su sljedeće dvije predaje:
Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je rekao: “Ko prouči suru El-Kehf noć uoči petka, bit će mu svjetlo između njega i Drevnog hrama (Kabe).” (Bilježi Ed-Darimi, br. 3407, Husejn Selim Esed ocijenio je ovu predaju vjerodostojnom iz riječi Ebu Seida)
U drugoj predaji spominje se da je Ebu Seid rekao da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ko petkom prouči suru El-Kehf bit će mu svjetlost u vremenu između dva petka.” Bilježi El-Bejheki u El-Kubra, br. 5792, i Hakim, br. 3392, a Hakim je rekao: ”Ovaj hadis je vjerodostojnog seneda”, a Zehebi u svojim opaskama na Hakima istakao je slabost Nuajma ibn Hamada, jednog od prenosilaca ovog hadisa. Ibn Hadžer je hadis ocijenio dobrim i kazao: ”Ovo je najjača predaja o učenju sure El-Kehf petkom.” (Fejdul-Kadir, 6/257 ) Šejh Albani je hadis ocijeno vjerodostojnim u Sahihul-Džami, br. 6470, i El-Džamius-sagir, br. 11416.
El-Munziri potvrđuje vjerodostojnost predaja od Ebu Seida, radijallahu anhu, u kojima se fadilet učenja sure El-Kehf vezuje za petak i nakon što je naveo njene rivajete od kojih su neke merfu (iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem), a druge mevkuf (iz riječi Ebu Seida, radijallahu anhu), kaže: “U svim lancima prenosilaca ovih predaja, osim predaje kod Hakima, nalazi se ravija Ebu Hišam Jahja ibn Dinar er-Rumani, a on je kod većine hadiskih stručnjaka pouzdan.” (Et-Tergib vet-terhib, 1/297) Mnogi hadiski eksperti, poput Nesaija preferiraju mevkuf predaju nad merfu, tj. da je ova predaja iz riječi Ebu Seida, a ne iz riječi Poslanika. (Telhisul-habir, 2/175) Iako je ova predaja iz riječi Ebu Seida, ona ostaje validna kao argument, jer ovakvo nešto ashab ne govori prema svom mišljenju, nego je to morao čuti od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Nakon što je naveo neke od predaja koje ukazuju na fadilet učenja sure El-Kehf petkom, Ebul-Hasan ibnul-Irak el-Kinani rekao je: “Zabilježen je vjerodostojan hadis o zaštiti od Dedždžala učenjem dijela sure El-Kehf, bez ograničenja na dan džume, a bilježi ga Muslim od Ebu Derdaa. Sve što je spomenuto u hadisima mimo toga je neprihvatljivo, a Allah najbolje zna.” (Tenzihuš-šeri’a, 1/302) Ebu Ishak el-Huvejni, savremeni učenjak, također je preferirao slabost predaja u kojima se spominje petak.
Ipak, mnogi učenjaci potvrđuju pohvalu učenja sure El-Kehf petkom, od kojih su pored već spomenutih: El-Munziri i Ibn Hadžer, imam Šafija i Ibnul-Kajjim. Rekao je El-Munavi: “Pohvalno je učiti suru El-Kehf petkom ili uoči petka, kao što je to kazao imam Šafija.” (Fejdul-Kadir, 6/198)
Govoreći o posebnostima petka, Ibnul-Kajjim kaže: “Deseta posebnost: učenje sure El-Kehf u toku tog dana.” (Zadul-mead, 1/36) Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manjeKada je propisano učiti bismillu?
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavati i selami na Allahovog miljenika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve sljedbenike. Bismilla se, u namazu, uči nakon početnog tekbira, dove i isti’aze (euzubillahi), odnosno na početku učenja Fatihe. Ne smeta da se bismilla prouči prije početnogviše
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavati i selami na Allahovog miljenika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.
Bismilla se, u namazu, uči nakon početnog tekbira, dove i isti’aze (euzubillahi), odnosno na početku učenja Fatihe. Ne smeta da se bismilla prouči prije početnog tekbira ne smatrajući to sunnetom, međutim, ne treba to redovno činiti, jer u predajama u kojima ashabi, Allah bio zadovoljan njima, opisuju namaz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne spominje se da je Poslanik prije početnog tekbira učio bismillu.
Što se tiče abdesta, gusula i tejemmuma, propisano je na početku svakog od ovih ibadeta proučiti bismillu. To je mišljenje velike većine islamskih pravnika i to mišljenje zastupaju četiri poznata mezheba: hanefijski, malikijski, šafijski i hanbelijski. (Pogledati: Hašijetu Ibn Abidin, 1/127, Eš-Šerhul-kebir, Ed-Dirdir, 1/103, El-Medžmu, En-Nevevi, 1/342, i Er-Revdul-murbi, El-Behuti, 1/157)
Kao dokaz propisanosti učenja bismille na početku abdesta navode se brojni hadisi, međutim, ti hadisi su slabi u svom lancu prenosilaca. Jedan od takvih hadisa jeste predaja u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema namaza onaj ko nema abdesta, a abdesta nema onaj ko pri njemu ne spomene Allahovo ime.” (Ahmed, br. 9408, Ebu Davud, br. 102, Ibn Madže, br. 399) Imam Tirmizi bilježi zadnji dio ovog hadisa i kaže: “U ovom poglavlju postoji još predaje od Aiše, Ebu Seida, Ebu Hurejre, Sehla ibn Sa’da i Enesa, a imam Ahmed ibn Hanbel kaže: ‘U ovom poglavlju nije mi poznat niti jedan hadis sa dobrim senedom.”‘ (Džamiut-Tirmizi, br. 25, 1/37) Hadiski eksperti su zaključili da su slabe sve predaje od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje potvrđuju učenje bismille pri abdestu, međutim, mnoštvo tih predaja ukazuje da taj postupak ima svoje utemeljenje u sunnetu. Rekao je Ibnus-Salah: “Ovaj hadis je prenesen mnoštvom puteva, u svakom od njih ima slabost, ali se hadis ne odbacuje, jer spajanjem svih tih puteva hadis se može opisati dobrim.” (El-Bedrul-munir, Ibnul-Mulekan, 2/90)
Dio učenjaka, poput Nesaija, Ibn Mende, Ibn Huzejme, Darekutnija i Bejhekija (pogledati: El-Bedrul-munir, Ibnul-Mulekan, 2/90), za dokaz uzimaju drugu poredaju koja je vjerodostojna, ali nije tako izravna i jasna, a to je predaja od Enesa, radijallahu anhu, u kojoj kaže: “Skupina ashaba tražila je vodu za abdest, ali je ne nađoše, te Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ‘Ima li neko od vas nešto vode?’ Tada Poslanik stavi svoju ruku u posudu i reče: ‘Abdestite, u ime Allaha (bismillah)!'” Enes dalje govori: “Gledao sam kako voda izlazi između njegovih prstiju sve dok se posljednji od njih nije abdestio.” “Koliko ih je bilo?”, upitaše Enesa, a on reče: “Oko sedamdeset.” Kaže Bejheki: ”Ovo je najvjerodostojnija predaja o bismilli pri abdestu.” (Es-Sunenul-Kubra, br. 194, a hadis bilježi Nesai, br. 78, Ebu Jala, br. 3036, i Ibn Huzejme, br. 144)
O učenju bismille prije uzimanja gusula od džunupluka (stanja nakon spolnog odnosa), imam Nevevi, rahimehullah, kaže: “Kada čovjek hoće uzeti gusul od džunupluka, spomenut će Allahovo ime tako što će izgovoriti: ‘Bismillah’, a dozvoljeno je da doda i ‘Er-Rahmanir-Rahim’, međutim, izgovorom tih riječi ne namjerava učenje Kur’ana.” (El-Medžmu, 2/181) Time imam Nevevi želi naglasiti da se izgovoranjem bismille na početku gusula ne namjerava učenje Kur’ana, jer je u tom stanju zabranjeno učiti Allahov govor, nego se bismilla izgovara kao zikr i spominjanje Allaha, ne kao kur’anski ajet.
Rezimirajući prethodno, možemo zaključiti da proučiti bismillu prije stupanja u namaz nije zabranjeno, međutim, to nije bila praksa Božijeg Poslanika, alejhis-salatu ves-selam, i stoga to ne treba redovno činiti, a učenje bismille na početku abdesta, tejemmuma i gusula je propisano.
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manjeAko slijedimo nekoga od ashaba, znači li to da slijedimo Poslanikov sunnet?
Ashabi su odabrana generacija, i nikada nijedan poslanik nije počašćen takvim pomagačima kao što je počašćen naš Poslanik, ﷺ. Pored toga, odjećom nepogrješivosti nije počašćen niko do Vjerovjesnik, ﷺ, čak ni Ebu Bekr ni Omer ni drugi ashabi. Prema tome, ashabe je obavezno slijediti i razumijevati isviše
Ashabi su odabrana generacija, i nikada nijedan poslanik nije počašćen takvim pomagačima kao što je počašćen naš Poslanik, ﷺ. Pored toga, odjećom nepogrješivosti nije počašćen niko do Vjerovjesnik, ﷺ, čak ni Ebu Bekr ni Omer ni drugi ashabi. Prema tome, ashabe je obavezno slijediti i razumijevati islam na način na koji su ga oni razumjeli, ne obavezujući se na individualno slijeđenje ma koga od njih.
Nisu vjerodostojni hadisi u kojima stoji: “Moji ashabi su kao zvijezde na nebu, kojeg god slijedili od njih bit ćete na uputi”; “Razilaženje među ashabima jeste milost prema vama.” (Vidjeti: Musnedul-firdevs, 4/160, od imama Dejlemija, Fejdul-Kadir, 1/212, Ed-Durerul-muntesira, str. 59, El-Esrarul-merfua, str. 372, Kešful-hafa, 2/504, Esnel-metalib, str. 52, i Es-Silsiletud-daifa, 1/78-79.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manje