Hažije nisu obavezne posjetiti šehidsko mezarje: nijedan obred hadždža ne veže se za Medinu. Koliko znam, ne postoji nijedno autentično predanje koje ukazuje na vrlinu posjete šehidskog mezarja na Uhudu. Svi hadisi koji govore o tome imaju slabe lance prenosilaca, osim predanja u kojem stoji da je Poslanik, ﷺ, posjećivao šehidsko mezarje na Uhudu. (Ebu Davud, 2/225/2043, Ahmed, 1/161/1386, i Bejheki, 5/409/10299. Ibn Abdulberr i Albani ovaj hadis smatraju ispravnim. Vidjeti: Et-Temhid, 20/245, i Sahihu suneni Ebi Davud, 1/571.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

U pravu ste, ovo pitanje zbuni mnoge ljude, pa na njega sebi pokušavaju odgovoriti te se zapletu u nerazmrsiva pitanja i dileme. Svevišnji Allah počastio je čovječanstvo dini-islamom, u kojem je sve jednostavno, lahko i, nama možda najvažnije, sukladno zdravom razumu i neiskvarenoj prirodi. Pa, neka je dragom Allahu velika i vječna hvala zbog toga.

Pedeset hiljada godina prije nego što će stvoriti nebesa i Zemlju, Allah, džellešanuhu, odredio je sve šta će se dogoditi, pa i najstinije detalje u vezi sa svime. Sveznajući Allah rekao je: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu uistinu lahko…” (El-Hadid, 22). Evo o predodređenju nekoliko predanja. Abdullah b. Amr b. el-As, radijallahu anhu, kaže: “Čuo sam Resulullaha, ﷺ, gdje govori: ‘Allah je zapisao sudbinu svih stvorenja pedeset hiljada godina prije stvaranja nebesa i Zemlje, dok je Arš, Njegov prijesto, bio na vodi’” (Muslim). Ubada b. Es-Samit, radijallahu anhu, pripovijedao je da je čuo Poslanika, ﷺ, da govori: “Allah je prvo stvorio pero i obratio mu se: ‘Zapiši!’ ‘Šta ću zapisati?’, pero je upitalo, a Allah mu je rekao: ‘Zapiši sudbinu!’, i pero je zapisalo sve šta će se dogoditi do Časa suđenog” (Ahmed, Et-Tirmizi, El-Bejheki i mnogi drugi muhadisi). Tu je i Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da ga je Poslanik islama, ﷺ, posavjetovao:“O dječače, poučit ću te nekim stvarima! Čuvaj Allahove granice, i On će tebe čuvati; pazi na Allahove granice, naći ćeš ga uza se; znaj za Allaha u blagostanju, pa će On znati za tebe u poteškoći; kad moliš, moli od Allaha; kad tražiš pomoć, traži od Allaha! Znaj, kad bi se svi ljudi ujedinili radi neke tvoje koristi, ne bi mogli ništa učiniti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! A kad bi se ujedinili da ti naštete, ne bi ti mogli ništa naštetiti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! Pera su podignuta, a listovi su se osušili.” (Ahmed, Et-Tirmizi, El-Hakim). Dakle, nemoguće je da se dogodi ono šta Allah nije predodredio, niti je moguće da se ne dogodi ono šta je Allah odredio.

Odatle se i nameće logično pitanje, koje Vi ste naveli: ako je predodređeno da čovjek počini neki grijeh i ako taj isti grijeh nije mogao izbjeći – znano je da se sudbina ne može izbjeći – zbog čega će odgovarati pred Gospodarom svjetova za ono šta mu je bilo predoređeno i šta ni u kojem slučaju nije mogao izbjeći?! Isto ovo pitanje, jer je blisko zdravom razumu, ashabi su postavili Resulullahu, ﷺ, koji ih nije osudio zbog njega, nego im je objasnio suštinu stvari. Imran b. Husajn, radijallahu anhu, pripovijeda: “Neko je upitao: ‘Božiji Poslaniče, je li određeno ko će ući u džennet a ko u džehennem?’ ‘Da, to je već određeno’, Poslanik, ﷺ, odgovori. ‘Pa čemu onda ulaganje truda?’, upita onaj čovjek. Na ovo je Vjerovjesnik, ﷺ, odgovorio: ‘Trudite se; a svako je upućen na činjenje djela koja će ga naposlijetku dovesti do konačnog staništa.’” (Et-Taberani. Ovaj su hadis preko Alije, radijallahu anhu, zabilježili El-Buhari i Muslim)

Kad je posrijedi pitanje slobodne volje, imamo dvije krajnosti i sredinu. Prva je krajnost vjerovanje džebrija, sekte koja se pripisuje islamu, a koje tvrdi da je čovjek prisiljen na sve šta čini, to jest, vele da čovjek nema nimalo udjela u svojim djelima i da se ni u kojem slučaju ne može oduprijeti sudbini. Druga je krajnost oličena u vjerovanju kaderija, sekte koja negira postojanje sudbine, tvrdeći da je ljudska volja iznad Allahove volje. A sredina je oličena u stavu ehli-sunneta, kojem, hvala našem Uzvišenom Allahu, mi pripadamo. Ehli-sunnet kaže da čovjek posjeduje slobodnu volju i da sâm se opredjeljuje za djela koja će činiti, ali ta njegova volja ni u kojem slučaju ne može izaći izvan okvira Allahove, džellešanuhu, volje. I to je zaista središnji put. Još jednom, hvala Ti Veliki Allahu što si nam ukazao Svoju milost!

O, kako je lijepo da se čovjek ne zamara sudbinom, i kako je lijepo da se trudi čineći dobra djela! Sudbinom se ne treba zamarati utoliko jer je ona nama nedokučiva. Imam Et-Tahavi, rahimehullah, u svojoj je poslanici zapisao: “Kader, predodređenje, u osnovi je Božija tajna koju ljudi ne mogu dokučiti. U kader ne može proniknuti ni melek čestiti ni poslanik bliski…” Na drugom mjestu kaže da će onaj ko se bavi istraživanjem sudbine na koncu upasti u velike neprilike, sumnju i da će neopisivo pogriješiti. Onaj koga zanima više datelja u vezi s ovim pitanjem neka čita komentar Et-Tahavijeve poslanice. A Allah, džellešanuhu, najbolje zna i On ukazuje kome hoće na Pravu stazu.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Ogovaranje je strogo zabranjeno, a pogotovu ako se radi o osobi koja je umrla. Resulullah, ﷺ, u jednom hadisu kaže da se ne govori (pogrdno) o umrlima jer su oni otišli Gospodaru i zatekli djela koja su činili, to jest, da su u potpunosti dobili ono što su zaslužili. Međutim, nije ogovaranje spomenuti izgled osobe, ni za života ni poslije smrti, ako u tome nije kakva manjkavost.

Muslim (2589) je zabilježio preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji pripovijeda da je Allahov Poslanik, ﷺ, upitao: “Znate li šta je gibet?” Ashabi odgovoriše: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Poslanik, ﷺ, reče: “Gibet je da spominješ svog brata po nečemu što ne bi volio o sebi čuti.” Neko primijeti: “A šta ako je istina to što o njemu iznosim?” “Ako je istina, ogovorio si ga; ako nije istina, potvorio si ga”, objasni Vjerovjesnik, ﷺ.

El-Buhari (67) i Muslim (1679) zabilježili su preko Ebu Bekre, radijallahu anhu, da je Resulullah, ﷺ, na Oprosnom hadžu, između ostalog, rekao: “Zaista su vam vaši životi, imeci i čast sveti kao što je svet ovaj dan, koji se nalazi u ovom, svetom mjesecu i kao ovaj sveti grad. Jesam li dostavio?”

Ebu Davud (4875), Et-Tirmizi (2502) i Ahmed, 6/189, zabilježili su da je Aiša, radijallahu anha, pred Vjerovjesnikom, ﷺ, rekla: “Pa zar ti se sviđa Safijja onako niska?” “Rekla si tako tešku riječ koja, koda bi se stavila u morsku vodu, zamutila bi je”, ljutito joj odvrati Allahov Vjerovjesnik, ﷺ.

Ebu Davud (4878) i Ahmed, 3/224, zabilježili su da Enes, radijallahu anhu, kazuje da je Poslanik, ﷺ, ispričao: “Na Miradžu, prošao sam pored ljudi koji su imali nokte od olova i njima grebali svoja lica i prsa. Upitao je Džibrila, ko su oni, a on mi je odgovorio: ‘To su oni koji su ogovarali ljude i kaljali njihovu čast.’”

Et-Tirmizi (1931) i Ahmed, 6/450, zabilježili su da Ebud-Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Ko zaštiti čast svoga brata na dunjaluku, Allah će zaštiti njegovo lice od vatre na Sudnjem danu.”  Neka nam ovi hadisi budu upozorenje i opomena, pa da se čuvamo ogovaranja. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović