Većina učenjaka Ehli-Sunneta dijeli grijehe na male i velike. Ibnul-Kajjim prenosi konsenzus za ovo pravilo: “Grijesi se dijele na male i velike tekstovima Kur’ana, Sunneta i konsenzusa selefa.” (Medaridžus-salikin, 1/321)

Ovo dokazuju sa nekoliko dokaza, od kojih su:

Allahove riječi:

Ako se budete klonili velikih grijehova, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvest ćemo vas u divno mjesto. (Kur’an, 4:31)

El-Kurtubi, rahimehullah, kaže: “Kada je Allah, subhanahu ve teala, u ovoj suri zabranio velike grijehe obećao je onima koji ih se budu klonili da će im se smilovati i oprostiti im male grijehe. Ovo upućuje na to da grijesi mogu biti veliki i mali, i na ovome su mufesiri i pravnici.” (Tefsirul-Kurtubi, 5/158)

Imam Ševkani, rahimehullah, kaže: “Znači, ako se klonite velikih grijeha koje vam je Allah zabranio, On će vam oprostiti loša djela, tj. male grijehe.” (Fethul-kadir, 1/526)

Riječi Poslanika صلى الله عليه وسلم” :Pet dnevnih namaza, džuma do džume, Ramazan do Ramazana čiste od grijeha između njih ako se kloni velikih grijeha.” (Muslim)

* Mali grijesi – to je svaki zabranjeni govor ili čin za koji nema šerijatske kazne na dunjaluku, niti je spomenuta prijetnja za to na Ahiretu. Mali grijesi se mogu pretvoriti u velike iz mnogih razloga:

1. ustrajavanje i upornost na njima;
2. potcjenjivanje malih grijeha;
3. sreća zbog činjenja malih grijeha i ponos njima;
4. činjenje grijeha a zatim pričanje o tome, jer onaj ko otkriva da je učinio grijeh neće mu biti oprošten;
5. da onaj koji čini mali grijeh bude učenjak koga ljudi slijede, jer ako to radi pred ljudima onda njegov grijeh bude veći.

Sljedbenici Sunneta vjeruju da grijesi utiču na iman tako što ga umanjuju srazmjerno njihovom mnoštvu ili težini, ali ne poništavaju osnovu imana, ako uz njih nije došlo nešto što je kufr – poput ohalaljivanja griješenja, ili poigravanja sa propisom, svejedno da li je to srcem, ili jezikom, ili udovima.

Od Ibn Mes‘uda, radijjallahu anhu, se prenosi da je Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao: “Čuvajte se omalovažavanja grijeha. Zaista se oni nakupe sve dok ne unište onoga ko ih radi.” (Ahmed) Poslanik صلى الله عليه وسلم je naveo primjer ljudi koji su došli u neko mjesto, te je došao jedan od njih i donio grančicu, pa je drugi donio grančicu, i još jedan je donio grančicu, i sve tako dok nisu sabrali gomilu granja te su zapalili veliku vatru.

* Veliki grijesi – to je svaki grijeh koji čovjek počini i za njega ima šerijatska kazna, ili je došla prijetnja na Ahiretu, ili proklinjanje onoga ko ga čini.

Propis onoga ko učini veliki grijeh

Onaj ko učini veliki grijeh ne izlazi iz vjere. On je na dunjaluku vjernik umanjenog imana, a na Ahiretu je prepušten Allahovoj volji: ako hoće – oprostit će mu, a ako hoće – kaznit će ga. Svako ko umre kao musliman na kraju će završiti u Džennetu. Ako neki od njih i bude kažnjavan vatrom neće u njoj ni jedan od njih ostati vječno.

Mnoštvo je šerijatskih tekstova koji upućuju na to da onaj ko je učinio veliki grijeh nije izašao iz vjere i da neće biti vječno u Vatri, ako uđe u nju, sve dok ne ohalali grijeh koji čini. Ovo je od akidetskih osnova na kojima su saglasni Sljedbenici Sunneta. Sljedbenici Sunneta ovo dokazuju mnogobrojnim dokazima od kojih su:

– Tekstovi koji upućuju na to da će onaj ko umre a nije činio širk ući u Džennet: Allah neće oprostiti da Mu se širk čini, a oprostit će manje grijehove od toga kome On hoće. A onaj ko Allahu širk čini, taj čini potvoru i grijeh veliki. (Kur’an, 4:48) Ovo je dokaz da je širk ono što se ne oprašta ako čovjek umre na njemu a nije se pokajao.

Zatim:

Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane (nevjerstva), bit će im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane – pa, zna se šta je s drevnim narodima bilo. (Kur’an, 8:38)

Ovim je potvrđeno da širk koji neće biti oprošten je širk za koji se nije pokajao onaj ko ga je činio.

Ebu Hurejre, radijjallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao: “Ko posvjedoči da nema istinskog božanstva mimo Allaha, i da sam ja Allahov poslanik, bez sumnje u to – sigurno će ući u Džennet.” (Buhari)

Mu‘az, radijjallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao: “Allahovo pravo kod Njegovih robova je da Ga obožavaju ne čineći Mu širk. A pravo robova kod Allaha je da ne kažnjava onoga ko Mu nije širk činio.” (Ibn Madže)

A u hadisu kudsijju stoji: “Ko Me sretne sa grijesima kolika je Zemlja, a nije mi širk činio Ja ću ga primiti sa isto toliko oprosta.” (Muslim)

Imam Ibn Redžeb, rahimehullah, kaže: “Onaj ko dođe sa tevhidom, a puno je griješio – Allah će ga sresti sa isto toliko oprosta, ako hoće. Ako uđe u Vatru, njegova će završnica biti da neće vječno boraviti u Vatri, nego će izaći iz nje i ući u Džennet.”

– Tekstovi u kojima je jasno došlo da musliman neće ući u Vatru, ili, ako uđe, da neće u njoj vječno boraviti, uz jasno spominjanje da je počinio veliki grijeh.

Od tih tekstova je: Hadis kojeg prenosi Ubade ibnus-Samit, radijjallahu anhu, : “Bili smo sa Poslanikom صلى الله عليه وسلم na sijelu pa je rekao: ‘Dajte mi prisegu da nećete činiti širk Allahu, da nećete činiti zinaluk, da nećete krasti, da nećete ubiti onoga koga je Allah zabranio. Ko ovo ispuni – njegova nagrada je kod Allaha. A onaj ko učini nešto od ovoga pa bude kažnjen zbog toga – to mu je iskupljenje za taj grijeh. Ko uradi nešto od ovoga i Allah mu to sakrije – prepušten je Allahovoj volji, ako hoće – oprostit će mu a ako hoće – kaznit će ga.’” (Muslim)

En-Nevevi, rahimehullah, kaže: “Riječi Poslanika صلى الله عليه وسلم’ :Ko uradi nešto od ovoga’, njima se podrazumijeva ono što je mimo širka jer se širk ne oprašta.” Zatim je spomenuo pouke iz ovoga hadisa, od kojih je i to da je ovaj hadis dokaz za sljedbenike ispravnog pravca da čovjek neće biti vječno u Vatri zbog grijeha koji nisu nevjerstvo.

Riječi Poslanika صلى الله عليه وسلم” :ako hoće – oprostit će mu a ako hoće – kaznit će ga” su poput riječi Allaha: Allah neće oprostiti da Mu se širk čini, a oprostit će manje grijehove od toga kome On hoće. A onaj ko Allahu širk čini, taj čini potvoru i grijeh veliki. (Kur’an, 4:48)

– Tekstovi u kojima se jasno spominje da počinioci velikih grijeha imaju osobinu vjernika i imanskog bratstva iako su počinili velike grijehe.

Allah, subhanehu ve teala, kaže:

Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista, pravedne voli. Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala. (Kur’an, 49:9-10)

Sljedbenici Sunneta ovim ajetima dokazuju da vjernik ne postaje nevjernikom ako učini veliki grijeh, jer Allah, subhanehu ve teala, mu je ostavio naziv mu’min (vjernik) iako je učinio grijeh ubistva, i kaže da su braća.

O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan – za slobodna, i rob – za roba, i žena – za ženu. A onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikodušno postupe, a neka im on dobročinstvom uzvrati. To je olakšanje od Gospodara vašeg, i milost. A ko nasilje izvrši i poslije toga, njega bolna patnja čeka. (Kur’an, 2:178)

Ibnul-Dževzijj kaže: “Allahove riječi: svome bratu, upućuju da onaj ko ga je ubio nije time izašao iz islama.”

Šejhul-islam Ibn Tejmije ovim ajetom dokazuje da je imansko bratsvo ostalo iako je počinjen grijeh.

Šerijatski tekstovi koji jasno govore da će izaći iz Vatre svaki musliman koji u nju uđe. Ovo je, također, od jasnih dokaza da onaj ko počini veliki grijeh nije time postao nevjernikom i da neće vječno boraviti u Vatri, ako u nju uđe. Da je time postao nevjernik ne bi nikada izašao iz Džehennema. Dokazi po ovome su dostigli stepen tevatura. Od učenjaka koji prenose da su ovi dokazi na stepenu tevatura su imam el-Bejheki, Ibn Tejmije, Ibn Ebi El-‘Izz el-Hanefi, Ibnul-Vezir el-Jemani i drugi.

Ibnul-Vezir kaže: “Hadisi šefata koji jasno govore da će muslimani izaći iz Vatre su potpuno jasni, po konsenzusu… jer se prenose od preko dvadest ashaba, u Sahihima, Sunnenima i Musnedima. Što se tiče hadisa koji to potvrđuju, na ne tako izričit način, njih ima otprilike 500 hadisa.”

Neki od jasnih hadisa su:

1. Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Iz Džehennema će biti izvedena osoba koja je izgovorila la ilahe illallah – a u srcu bude imala imana koliko zrno ječma. Iz Džehennema će biti izvedena osoba koja je izgovorila la ilahe illallah – a u srcu bude imala imana koliko zrno pšenice. Iz Džehennema će biti izvedena osoba koja je izgovorila la ilahe illallah – a u srcu bude imala i koliko trunke imana!” (Buhari)
2. – Hadis o šefatu Poslanika صلى الله عليه وسلم za one koji su činili velike grijehe pa ušli u Vatru. Od Ebu Hurejre, radijjallahu anhu, se prenosi da je Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao: “Svaki poslanik je imao dovu koja mu je ispunjena. Pa je svaki poslanik požurio sa svojom dovom. A ja sam odgodio svoju dovu da bude šefat mome ummetu na Sudnjem danu. Pa će se ona ispuniti Allahovom dozvolom za onoga ko umre od mog ummeta a nije Allahu činio širk.” (Buhari i Muslim)

Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”

Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas

Prijevod: Grupa prevodilaca

Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.

Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.

Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com

Da.

Rekao je Enes radijallahu anha da je najčešća dova Poslanika sallallahu alejhi ve selem bila:” Allahume rabbena atina fid-dunja haseneten ve fil-Ahireti haseneten vekina azaben-nar.” Hadis Buharija i Muslim

Odgovorio šejh dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš

Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.

Pridruži se na ovom linku

Podne-namaz ima deset rekata i to:

4 sunneta

4 farza

2 sunneta

Podnevski suneti
U pouzdanim hadisima se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od podnevskih sunneta klanjao: dva rekata prije podne-namaza i dva poslije, četiri prije i dva poslije, četiri prije i četiri poslije.
Bolje je klanjati dva po dva rekata, a može se klanjati i četiri rekata sa jednim selamom.

Podnevski farz
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je četiri rekata podnevskog farza, učeći na prva dva rekata El-Fatihu i suru u sebi. Na druga dva rekata učio je samo El-Fatihu, također, u sebi.

KAKO KLANJATI PODNE NAMAZ?

Iz knjige “Namaz radost oka moga”
Autor: Mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice https://www.mojnamaz.com