Samo iskušenje nije zlo za čovjeka, jer se njime brišu grijesi, povećavaju stepeni i dobija se posebna nagrada za strpljivost. U stanju kušnje vjernik se okreće od ljudi ka svome Gospodaru, povećava svoju predanost Njemu, i ponizan Mu je tražeći Njegovu milost i pomoć. Vjernik kroz iskušenja, koja su neminovna, postaje bolji u imanu i pokornosti i zadovoljan Allahovom odredbom. Kada vjernika pogode ovosvjetske brige, problemi i nedaće, kao što je bolest ili smrt dragih osoba ili neimaština i slično, time se na ovom svijetu kažnjava za grijehe, pa mu bude oprošteno ono što je pogriješio. Na Sudnjem danu neće biti kažnjen, jer Uzvišeni Allah ne kažnjava dva puta, a kazna na ovom svijetu neuporedivo je manja i lakša od one na budućem. Tako se Allahov rob susretne na Sudnjem danu sa svojim Gospodarom bez grijeha i kazne, pa iskušenje i nedaća koja ga je pogodila na dunjaluku, pokazuje se da je ustvari bila milost od Uzvišenog Allaha. Dešava se da vjernik doživljava razna uznemiravanja zbog svoje vjere, poštenja, pružanja savjeta drugima, te pozivanja u dobro i naređivanja da se izvršavaju obaveze i emaneti i odvraćanja od zla. Ne treba da ti je žao i krivo kada si ispravan u svojoj vjeri i kada izvršavaš svoje obaveze prema svome Gospodaru i Njegovim stvorenjima, pa te snađe neka neugodnost. Za sve to pripremljena je velika nagrada onima koji su ustrajni i strpljivi.

Ovaj je svijet kuća iskušenja i nedaća kojima Uzvišeni Allah stavlja Svoje robove na ispit. Što je veće iskušenje na kojem je vjernik strpljiv u ime Allaha, i nagrada je za njega veća, što je u skladu sa potpunom Allahovom pravdom. Onaj koji ostane bez jednog člana porodice, nije kao onaj koji sve izgubi, a onaj koji ostane bez jednog dijela imetka, nije kao onaj koji izgubi sav svoj imetak. Čovjek se iskušava u pogledu sebe i svoga imetka i svoje časti i svoje porodice i onih koje voli. Vjernik koji ima jako ubjeđenje i čvrst oslonac na svoga Gospodara lahko podnosi i prevazilazi ovosvjetska iskušenja, dok onome koji nije takav, to predstavlja veliku muku i nesreću, što se svakodnevno može primijetiti. Rekao je Uzvišeni Allah: “Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine. A ti obraduj strpljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: ‘Mi smo, doista, Allahovi i Njemu ćemo se, sigurno, vratiti.’ To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihovog i milost; oni su na Pravom putu.” (El-Bekara, 155–157)

I prije nas bili su iskušavani Allahovi vjerovjesnici i dobri ljudi, pogađale su ih nedaće, pa su se strpjeli i bili ustrajni na Pravom putu. Ebu Ubejda b. Huzejfa prenosi od svoje tetke Fatime da je rekla: “Došle smo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u grupi žena da ga posjetimo i ugledale smo mješinu obješenu iznad njega iz koje je na njega kapala voda od žestine temperature i vrućice koju je osjećao. Rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, kad bi zamolio Allaha, pa da te izliječi!’ Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Najvećih su iskušenja vjerovjesnici, zatim oni koji slijede, zatim oni koji slijede, zatim oni koji slijede.’” (Ahmed, sahih)

Samo iskušenje nije zlo za čovjeka, jer se njime brišu grijesi, povećavaju stepeni i dobija se posebna nagrada za strpljivost. U stanju kušnje vjernik se okreće od ljudi ka svome Gospodaru, povećava svoju predanost Njemu, i ponizan Mu je tražeći Njegovu milost i pomoć. Vjernik kroz iskušenja, koja su neminovna, postaje bolji u imanu i pokornosti i zadovoljan Allahovom odredbom. Kada vjernika pogode ovosvjetske brige, problemi i nedaće, kao što je bolest ili smrt dragih osoba ili neimaština i slično, time se na ovom svijetu kažnjava za grijehe, pa mu bude oprošteno ono što je pogriješio. Na Sudnjem danu neće biti kažnjen, jer Uzvišeni Allah ne kažnjava dva puta, a kazna na ovom svijetu neuporedivo je manja i lakša od one na budućem. Tako se Allahov rob susretne na Sudnjem danu sa svojim Gospodarom bez grijeha i kazne, pa iskušenje i nedaća koja ga je pogodila na dunjaluku, pokazuje se da je ustvari bila milost od Uzvišenog Allaha. Dešava se da vjernik doživljava razna uznemiravanja zbog svoje vjere, poštenja, pružanja savjeta drugima, te pozivanja u dobro i naređivanja da se izvršavaju obaveze i emaneti i odvraćanja od zla. Ne treba da ti je žao i krivo kada si ispravan u svojoj vjeri i kada izvršavaš svoje obaveze prema svome Gospodaru i Njegovim stvorenjima, pa te snađe neka neugodnost. Za sve to pripremljena je velika nagrada onima koji su ustrajni i strpljivi. Onaj koji je nepokoran svome Gospodaru, ogrezao u grijesima, i ne pomišlja na pokajanje i svoje obaveze prema Allahu i ljudima, vidimo da i pored otvorenog griješenja, prkosa i oholosti ne bude kažnjen na ovom svijetu, što je ustvari približavanje kazni koja ga očekuje na ahiretu. To je jedno od najopasnijih stanja u kojem se neko može naći, a to je da što on više griješi, Allah mu više daje i pruža, ali kada mu odredi propast, niko ga od Allaha ne može zaštititi niti sačuvati. Njegova je kazna ostavljena za budući svijet, što je neuporedivo teže i gore za njega nego da ga je nešto pogodilo na ovom svijetu, pa da mu se time obrišu grijesi.

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada Allah htjedne Svome robu dobro, dadne mu kaznu na ovom svijetu, a kada mu želi zlo, ne kažnjava ga za njegove grijehe dok mu na Sudnjem danu ne dadne ono što zaslužuje”; “Veličina nagrade je prema veličini iskušenja, a kada Allah zavoli neki narod, iskuša ga, pa onaj koji bude zadovoljan, njemu pripada zadovoljstvo, a onaj koji se srdi, njemu pripada srdžba.” (Tirmizi, hasen) Ko bude zadovoljan iskušenjima i nedaćama koje mu je Allah odredio, i Allah će biti zadovoljan njime, a onda će time postići svako dobro i sačuvati se svakog zla. A onaj koji se bude ljutio zbog belaja i musibeta koje mu je Allah odredio, i Allah će se na njega naljutiti, a dovoljna mu je to kazne. Šejhul-Islam, rahimehullah, rekao je: “Nedaće i iskušenja su kao vrućina i hladnoća, pa kada Allahov rob zna da je to neizbježno, ne ljuti se kada ga pogodi i nije zabrinut, niti je tužan zbog toga.”

Onaj koji je iskušan treba znati da je Onaj koji ga je iskušao Najmudriji i Najmilostiviji, i da nije došlo iskušenje da ga uništi, već da se pokaže strpljivost u nevolji i zadovoljstvo svojim Gospodarom i vjerovanje u Njega, da bi čuo vapaj Svoga roba i usrdno moljenje, da ga vidi pred Svojim vratima kako traži, kako Mu se obraća skrušenog srca, žaleći se samo Njemu na teškoću svoga stanja. Zato neka se raduju velikoj nagradi oni koji su iskušani raznim nedaćama, pa su se strpjeli!

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vjernika ne pogode ni umor ni bolest, ni briga ni tuga, niti bilo kakvo uznemirenje, niti zabrinutost, čak i trn kada ga ubode, a da Allah time ne obriše njegove grijehe.” (Buhari i Muslim)

Strpljivost ima visok stepen u islamu, a spomenuta je na više od devedeset mjesta u Kur’anu, što ukazuje na njenu veliku važnost i značaj. Za strpljivost je određena jedna od najvećih nagrada, koja je neprocjenjiva. Rekao je Uzvišeni Allah: “Reci: ‘O robovi Moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! Oni koji na ovom svijetu dobra djela budu činili imat će dobro, a Allahova je zemlja prostrana; samo će onima koji budu strpljivi nagrada njihova biti isplaćena bez obračuna.” (Ez-Zumer, 10) Neki iz prvih generacija rekli su: “Ne mjeri se i ne vaga nagrada strpljivima, već im se dadne bez mjere, obilno.” Strpljivost obuhvata ustezanje duše od neobuzdanosti, sprečavanje jezika od žaljenja i izražavanja nezadovoljstva, i ograničenje organa da ne čine nedozvoljeno, izražavajući tako srdžbu Allahovom odredbom.

O vrijednosti sabura izrečeni su mnogi hadisi. Ebu Malik el-Ešdžei prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čistoća je pola imana, a elhamdulillahi napuni Mizan, vagu kojom se mjere ljudska djela, a subhannallahi vel-hamdu lillahi ispune ili ispuni sve između nebesa i Zemlje, namaz je svjetlost, a sadaka je dokaz, strpljivost je blještavilo, a Kur’an je dokaz za tebe ili protiv tebe, svi ljudi idu raditi, pa sebe zalažu, neki se oslobode, a neki upropaste.” (Muslim)

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da su neke ensarije zatražili nešto od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa im je dao, zatim su od njega ponovo zatražili, pa im je dao, zatim su opet od njega zatražili, pa im je dao, dok se nije potrošilo ono što je imao, pa im je rekao: “Koliko god dobara imam kod sebe neću ih čuvati od vas. Onaj koji bude nastojao sačuvati se traženja od drugih, Allah će ga sačuvati, onaj koji bude nastojao biti neovisan od ljudi, Allah će ga učiniti neovisnim, onaj koji bude nastojao biti strpljiv, Allah će ga strpljivim učiniti, a niko nije dobio nešto bolje i veće od strpljivosti.” (Buhari i Muslim)

Alija, radijallahu anhu, rekao je: “Sabur je u pogledu imana kao glava u tijelu”, zatim je podigao glas, rekavši: “Nema imana onaj koji nema sabura.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rastužio se i zaplakao kada mu je preselio sin Ibrahim, a to je ono što je dopušteno čovjeku u tuzi, ali nije rekao niti uradio nešto čime nije zadovoljan Uzvišeni Allah. Time nam je dao primjer strpljivosti u iskušenjima i nedaćama.

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Oči plaču, a srce je tužno, ali ne govorimo osim ono čime je zadovoljan naš Gospodar, a mi smo zbog rastanka sa tobom, o Ibrahime, rastuženi.” (Buhari) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na djela i riječi kojima se izražava nezadovoljstvo kaderom i obznanio je da je to u suprotnosti sa uputom islama i da je od paganskih običaja.

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nama ne pripadaju oni koji se udaraju po licu i cijepaju svoju odjeću i pozivaju pozivom džahilijeta.” (Buhari i Muslim) To su oni koji se udaraju po licu prilikom musibeta, izražavajući svoje nezadovoljstvo odredbom, ili cijepaju svoju odjeću nekontrolirano se ponašajući kao i oni koji nariču za umrlim, što je prošireno među onima koji nemaju znanja o vjeri i propisima. Vjernik traži zaštitu kod Allaha od teških iskušenja.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio zaštitu kod Allaha od iscrpljujuće nedaće i pogađanja nesreće i loše odredbe i naslađivanja neprijatelja. (Buhari i Muslim) Kada vjernika pogode neka iskušenja, tada je dužan da bude strpljiv, očekujući Allahovu nagradu, imajući najbolje mišljenje o svome Gospodaru, znajući da se tome krije velika mudrost i da se time opraštaju grijesi i podižu stepeni i povećavaju sevabi.

Sa‘d b. Ebu Vekkas prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahovog roba neprestano pogađaju iskušenja sve dok ne bude išao po Zemlji, a pri njemu nema ni jednog grijeha.” (Ahmed, hasen) Sabur je uzrok ulaska u Džennet, kao što je rekao Uzvišeni Allah: “Njih sam Ja danas nagradio zato što su se strpjeli, oni su, doista, uspjeli.” (El-Mu’minun, 111) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio nas je dovi koja se uči kada nekoga pogodi iskušenje.

Ummu Selema je čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Kojeg god muslimana pogodi iskušenje, pa kaže ono što mu je naredio Allah: ‘Mi smo Allahovi i mi se Njemu vraćamo, O Allahu, daj mi nagradu u ovom mom iskušenju i zamijeni mi ga nečim što je bolje od njega, Allah će mu to zamijeniti nečim boljim.” (Muslim)

Da nas Uzvišeni Allah učini strpljivima na iskušenjima, koji se samo Njemu obraćaju i od Njega pomoć traže i koje On Svojom mudrošću vodi i usmjerava ka dobru na ovom i budućem svijetu! Amin!

26. Januar 2016 | hfz. mr. Muhammed Fadil Porča
http://el-asr.com/tekstovi/strpljenje-u-iskusenjima/
El-Asr – informativni islamski časopis

Vidi manje

(Možete naći podrobnu studiju o uroku u djelu “Ajnul-hakk” od Ahmeda ibnu Abdurrahmana Eš-šumejmirija. Iz nje sam prenio neke citate u ovom poglavlju. Obratite se na ovo djelo – veoma je korisno.)

Dokazi iz Kur'ana za djelovanje uroka

Uzvišeni Allah kaže da je Ja'kub rekao:
“O sinovi moji” – reče onda – “ne ulazite na jednu kapiju, već na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga što vam Allah odredi; moć pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!” I kad udoše oni kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu pošteđeni onoga što im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila želja Ja'kubova, koju je izvršio, a on je, uistinu veliki znalac bio, zato što smo ga Mi naučili, ali većina ljudi ne zna.” (Jusuf, 67 – 68)

Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, u tefsiru ova dva ajeta kaže:
“Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, govoreći o Ja'kubu, alejhisselam, kaže da je naredio svojim sinovima kad ih je spremio sa bratom Benjaminom u Egipat, da ne ulaze svi na jedna vrata, nego da se razdvoje i uđu na različita vrata, jer, kako kažu Ibnu Abbas, Muhammed ibnu Ka'b, Mudzahid, Ed-Dahhak, Katade, Es-Suddejj i drugi: “On se za njih pobojao da se ne ureknu jer su bili izuzetno lijepi, i privlačni. Urok je stvarnost i može skinuti konjanika sa njegova konja.”

Njegove riječi: “…a ja vas ne mogu spasiti od onoga što vam Allah odredi; moć pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!”, tj. ovaj savjet koji sam vam dao, ne može vas sačuvati od onoga što vam je Uzvišeni Allah odredio, jer kad Uzvišeni hoće nešto, u tome Ga ne može niko spriječiti niti zaustaviti.

“I kad uđoše oni kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu pošteđeni onoga što im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila želja Ja'kubova, koju je izvršio, a on je, uistinu veliki znalac bio, zato sto smo ga Mi naučili, ali većina ljudi ne zna.” (Jusuf, 68)

Kažu da je to zaštita od uroka

Iz “Tefsir Ibnu Kesir”, 2/485.

Uzvišeni Allah je rekao: “Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kur'an slušaju, govoreći: “On je, uistinu, luda!”

Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je:
“Ibnu Abbas, Mudžahid i drugi kažu: “Riječ (lejuzlikuneke) – “probadaju te” (bi ebsarihim) – “svojim očima” tj. urekli bi te očima od zavisti i mržnje prema tebi da nije Allahove, dželle šanuhu, zaštite. U ovom ajetu je dokaz da je urok očima istinit i da ima uticaja Allahovom, dželle šanuhu, voljom, kao što to potvrđuju i mnogobrojni hadisi preneseni različitim putevima.” Tefsir Ibnu Kesir: 4/410.

Dokazi iz sunneta za djelotvornost uroka

1. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao:
   “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Urok je istina.”
   El-Buhari: 10/203 i Muslim u “Es-Selamu” – poglavlje o medicini.
2. Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
   “Tražite kod Allaha utočište od uroka, jer uroci postoje.”
   Ibnu Madže 3508, a El-Albani je za njega rekao da je sahih u “Sahihul-Džami'” 951.
3. Od Ibnu Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
   “Urok je istina i da je išta preteklo kader, pretekao bi ga urok, pa ako od vas neko zatraži da se operete, operite se.”
   Tj. kada neko od nas urekne nekoga, pa mu taj dođe i zatraži da se abdesti ili okupa, da bi se ovaj poprskao tom vodom kako bi prestao urok, učinite to.
   (To je jedan od načina uklanjanja uroka).
4. Od Esme bint Uvejs, radijallahu anha, prenosi se da je rekla:
   “O Allahov Poslaniče, Dza'ferove sinove pogađa urok, pa hoću li im zbog toga učiti rukju?” – “Uči, jer da je išta preteklo Allahovu odredbu, pretekao bi je urok.”
   Prenosi ga Ahmed 6/438 i Et-Tirmizi: 2059, ocjenjen je kao hasen-sahih a El-Albani je u Džami'u” rekao da je sahih: 5662.
5. Od Ebu Zerra, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
   “Urok, Allahovom voljom, utiče na čovjeka sve do te mjere, da se čovjek popne na visoko mjesto i strovali se s njega” (od jačine uroka).
   Prenose ga Ahmed i Ebu Ja'la a El-Albani je u Džami'u rekao da je sahih, br.1677.
6. Od Ibnu Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
   “Urok je istina i može oboriti čovjeka s visine.”
   Prenose ga Ahmed, Et-Taberani, i El-Hakim, a El-Albani je rekao da je hasen u “Es-silsiletus-sahiha: 1250
7. Od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
   “Urok uvodi čovjeka u kabur, a devu u kazan.”

Tj. pogodi čovjeka, pa ga usmrti, te bude zakopan, i isto tako pogodi devu što bude uzrokom njene slabosti, te je zakolju i skuhaju njeno meso u kazanu.
Prenosi ga Ebu Nu'ajm u “El-Hilje” a El-Albani je u “Sahihul-Džami'u” rekao da je hasen: 4023.

1. Od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
   “Najveći uzročnik smrti mog ummeta, poslije Allahove odredbe, je urok.”
   Prenosi ga El-Buhari u “Et-Tarih” a El-Albani je u “Sahihul-džami'u” rekao da je hasen 1217.
2. Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla:
   “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mi je naređivao da učim rukju protiv uroka.”
   El-Buhari: 10/170 i Muslim 2195.
3. Od Enesa ibnu Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao:
   “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dozvolio da se uči rukja protiv uroka, ujeda zmije i akrepa, te čireva na slabinama.”
   Muslim: 2196 u “Es-Selamu”.
4. Od Ummu Seleme, radijallahu anha, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za njenu sluškinju, na čijem je licu vidio crnu mrlju, rekao:
   “Proučite joj rukju, ona je urečena.”
   Pod crnom mrljom se misli na šejtanov znak, neko kaže da je to šejtanov udarac, tj. crna ili žuta fleka na licu.
   El-Buhari 10/171 i Muslim: 97.
5. Od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je Hazmovoj porodici dozvolio liječenje rukjom od zmijskog ujeda. Esmi bintu Umejs je rekao: “Šta je to sa sinovima moga brata pa su tako mršavi i slabi, da li im šta fali?” “Ne” – odgovorila je – “nego se brzo ureknu.” “Uči im rukju” – rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ona je odbijala, ali je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovio: “Uči im rukju.”
   Muslim u “Es-Selamu” 2198.

Mišljenje učenjaka u pogledu postojanja uroka

Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je:
“Uticaj uroka je moguć i nastaje Allahovom, dželle šanuhu, voljom.”

Hafiz Ibnu Hadzer, Allah mu se smilovao, rekao je:
“Bit uroka se sastoji u pogledu sa divljenjem pomješanim sa zavišću osobe pokvarene duše koji štetno djeluje na onoga kome je upućen.”
“Fehtul-Bari” 10/200.

Ibnu Esir, Allah mu se smilovao, rekao je:
“Oni kojima su uskraćeni vid i razum, zanijekali su urok riječima: “To su samo neistinita priviđenja…”

Ovo su najneupućeniji ljudi koji pred sobom imaju zastor iza kojeg ne vide. Oni nemaju kulture niti ikakvog znanja o duši i duhovnim stvorenjima te o njihovoj prirodi i uticaju, kojima je dat razum bez razlike kojem narodu pripadali, ne poriču postojanje uroka, niti ga niječu iako su se razišli u načinu njegova uticaja i uzroka. Nema sumnje da je Uzvišeni Allah dušama i tijelima dao različite moći i prirode. Mnogima je dodijelio osobine koje imaju uticaj. Nemoguće je onome ko posjeduje razum da zaniječe uticaj bestjelesnih bića na tijelo. To je nešto očito i osjetno. Primjetit ćeš kako se lice jako zacrveni ako u njega pogleda neko od koga se ovaj ustručava i stidi, ili pozuti kada pogleda u nekog koga se boji. Ljudi su svjedoci slučajeva gdje osoba oslabi i oboli od nečijeg pogleda. Sve ovo se dešava posredstvom i uticajem duhovnih bića. Zbog uske veze sa očima prema njima je i dobio ime (urok, urokljive oči ar. ajn-oko). Međutim, nisu oči te koje imaju moć da izazovu urok, to se dešava posredstvom bestjelesnih bića. Bestjelesna bića imaju različite prirode, moći i djelovanje. Zavidna duša ima vidljiv i štetan uticaj na osobu kojoj se zavidi. Radi ovoga je Uzvišeni Allah naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da traži Njegovu zaštitu od zle zavisti. Uticaj zavidnika na onoga kome zavidi je potvrđena stvar i ne može se zanijekati. To čine samo oni koji su izašli iz okvira ljudske prirode. Osnova zavidluku je urok. Pokvarena i zavidna duša se zlobno ponaša i utiče na onoga kome zavidi. Ona svojom pokvarenošću djeluje na njega. Najbliža ovom primjeru je zmija. U njoj je skriven otrov, pa kada se sretne sa svojim neprijateljem, iz nje proradi mržnja, te se okomi na njega, što njemu šteti. One su različite. Uticaj nekih od njih je tako jak da može izazvati pobačaj, ili sljepoću kao što je to rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za bezrepu otrovnicu i još jednu vrstu otrovnih zmija: “One osljepljuju i izazivaju pobačaj.”
El-Buhari: 6/248 i Muslim: 2233.

Uticaj duša nastaje susretom, viđenjem, kontaktom, upućivanjem duša na one na koje će djelovati, dovama, rukjom i surama el-Felek i en-Nas, ponekad priviđenjem i umišljanjem. Nije pogled taj koji je presudan kod osobe koja uriče. Desi se da se slijepom opiše nešto te ga njegova duša urekne iako ga nije vidio. Mnoge osobe su urekle nekoga preko opisa bez viđenja. To su strelice koje izlaze iz duše osobe koja to čini. Ponekad pogodi urečenog, a ponekad promaši. Ako ga zateče “otkrivenog” (bez zaštite dovama i drugim štitovima) nema sumnje da će ga pogoditi. Ako ga zateče naoružanog i zaštićenog, te strelice mu ne mogu nauditi, čak postoji mogućnost da se ta ista strelica vrati na onog od koga je i poslana.

Urok se javlja na ovaj način; Osoba je prvo nečim, zadivljena, zatim to nešto slijedi njegova pokvarena duša, a potom se u izvršenju trovanja pripomaže pogledom upućenim urečenom. Čovjek ponekad urekne samog sebe, a ponekad urekne bez svoje volje.
“Zadul-mead”:4/165, skraćena verzija.

Razlika između uroka i zavisti

(Obrati se na djelo “El-‘ajnu hakk” str. 28.)

1. Zavist je širi pojam od uroka. Svaka osoba koja može da urekne zavidna je, a nije svaki zavidnik i osoba koja može da urekne. Radi toga je u suri El-Felek spomenuto traženje zaštite od zavidnika. Ako musliman zatraži zaštitu od zavidnika, ujedno je zatražio zaštitu i od uroka. Ovo je dokaz univerzalnosti Kur'ana, njegove nadnaravnosti i retorike.
2. Zavist je pobuđena mržnjom i željom da onome kome se zavidi nestanu sve blagodati. Povod uroku jeste divljenje, dopadanje i hvaljenje nečega.
3. Zavist i urok igraju jednaku ulogu u izazivanju štete urečenom, a razlikuju se u porijeklu. Porijeklo zavisti pogađa srce vidjevši na urečenom mnoge blagodati i želeći da taj ostane bez njih. Onaj koji uriče pomaže se prodornim pogledom. Tako on uriče ono čemu ne zavidi kao što su predmeti, životinje, usjevi i imetak. Može se čak desiti da urekne samog sebe takvim prodornim pogledom.
4. Zavidnik moze djelovati na nešto što pretpostavlja i prije nego što se desi, dok onaj koji uriče moze uticati samo na ono što je stvarno prisutno.
5. Čovjek ne može zavidjeti samom sebi niti svom imetku dok moze ureći i sebe i svoj imetak.
6. Zavist dolazi samo od pokvarene duše, dok urok moze doći i od dobrog čovjeka ako mu se nešto svidi bez želje da to što se njemu svidjelo bude uskraćeno urečenom.

Ovo se desilo Amiru ibnu Rebi'i kada je urekao Sehla ibnu Hunejfa uprkos tome što je Amir, radijallahu anhu, među prvim koji su prihvatili Islam i učesnik Bedra.

Ibnul-Dževzi, Ibnul-Kajjim, Ibnu Hadžer, En-Nevevi, Allah im se svima smilovao, su napravili razliku između uroka i zavisti. Poželjno je da musliman, kada vidi nešto što mu se dopadne, zamoli Allaha za blagoslov, svejedno radilo se o njegovoj ili tuđoj stvari. Potvrda za ovo su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu Sehla ibnu Hunejfa: “Zašto nisi blagoslovio?” tj. zamolio Allaha da ga blagoslovi, jer ova dova sprečava uticaj uroka.

Džini uriču ljude

1. Od Ebu Seida El-Hudrija, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio zaštitu od džinskog i insanskog uroka, a kad su objavljene sure El-Felek i En-Nas, učio je njih, a ostavio ono što je do tada učio (od te vrste dova).”

Et-Tirmizi 2059 u “Et-Tibb” pod ocjenom hasen. Ibnu Madže 3511, a El-Albani je u “Sahihu Ibni Madže” rekao da je sahih: 2830. 2. Od majke vjernika Ummu Seleme, radijallahu anha, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u njenoj kući vidio sluškinju na čijem licu je bila crna mrlja na što je rekao:
“Proučite joj rukju, ona je urečena.”
El-Buhari: 10/171 i Muslim 2197.

El-Ferra’ je rekao: “Pod riječima “crna mrlja” misli se na trag džinskog pogleda.”

Iz ova dva hadisa saznajemo da urok nastaje i od džina i od insana. Radi toga je svaki musliman obavezan da spomene Allahovo ime kad skida odjeću, ili se ogleda u ogledalu, i prilikom svakog drugog posla, kako bi od sebe odbacio džinsko uznemiravanje poput uroka i sličnog.

Liječenje uroka

Postoji nekoliko načina liječenja uroka, spomenut ću sljedeće:

Prvi način: Kupanje onoga ko je urekao

Ako je osoba koja je urekla poznata, onda se od nje traži da se okupa, te se tom vodom urečeni polije otpozada, i Allahovom, dželle šanuhu, voljom će ozdraviti.

Od Ebu Umame ibnu Sehla ibnu Huzejfe, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao:
“Moj otac Sehl kupao se u Harri (jednoj dolini Medine). Skinuo je svoj ogrtač, dok je Amir ibnu Rebia gledao u njega. Sehl je bio jako bijele puti i lijepe kože. Amir je rekao: “Do danas nisam vidio ovako lijepu kožu ni kod pokrivene djevice.” Istog momenta Sehla je uhvatio žestok bol. Obavijestili su Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o njegovom bolu: “Ne može podići glave – rekli su: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih upita: “Sumnjate li na koga?” “Na Amira ibnu Rebi'u””, odgovoriše. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je pozvao i strogo mu se obratio: “Radi čega to ubijate svoju braću? Što ga nisi blagoslovio? Operi se za njega.” Na to je Amir oprao lice, ruke, laktove, koljena, noge i potrao se ispod košulje. Tu vodu je stavio u posudu i njome polio Sehla otpozada. Istog momenta Sehl je ozdravio.”
Prenose ga Ahmed, En-Nesai, Ibnu Madže, Malik, a El-Albani je u “Sahihul-Džami” rekao da je sahih 3908.

U pogledu toga šta se podrazumijeva pod riječima “ispod košulje” učenjaci su se razišli: Neki su mišljenja da je to dio tijela, neki da je spolni organ, neki bedro, jer je na njemu svezana košulja.

Opis pranja

Ibnu Sihab Ez-Zuhri, radijallahu anhu, rekao je:
“Naši učenjaci opisuju pranje na ovaj način: Osobi koja je urekla se dadne posuda s vodom u koju on stavi ruku, uzme malo vode i ispere usta te to ispljune u posudu. Poslije toga opere lice u posudi. Zatim stavi lijevu ruku u posudu i iz nje sipa na desnu šaku jedan puta. Zatim desnom rukom polije po lijevom laktu, onda lijevom rukom polije desnu nogu a desnom rukom polije lijevu nogu. Lijevom rukom će politi desno koljeno a desnom lijevo. Svu ovu vodu uhvatiti u posudu, a zatim unutrašnji dio košulje umočiti u nju ali da se pri tome posuda ne spušta na zemlju. Ova voda se polije po glavi urečenog. To se učini jednim potezom otpozada.”
Vidi “Es-Sunen” od El-Bejhekija 9/202.

Propis pranja osobe koja je urekla

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
“Urok je istina i da je nešto preteklo Allahovu odredbu, pretekao bi je urok, pa ako se od nekog od vas zatraži da se opere, neka to učini.”
Prenosi ga Muslim: 5/32.

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla:
“Osobi koja je urekla naređivano je da se abdesti i da se tom vodom opere urečeni.”
Ebu Davud, br. 3880 sa sahih senedom.

Iz ova dva hadisa, kao i drugih njima sličnih, se uzima dokaz za abdest ili pranje onoga ko je urekao radi urečenog.

Drugi način

Staviti ruku na glavu urečenog i reći:

“Bismillahi erkike, Allahu ješfike, min kulli dain ju'zike ve min kulli nefsin ev ajnin hasidin Allahu ješfike.“
Muslim: 2186.

(U ime Allaha ti učim rukju, Allah te izliječio od svake bolesti koja te uznemirava, i od svake zavidljive duše i od uroka, Allah te izliječio.) Ovo ponoviti tri, pet, sedam ili devet puta.

Treći način

Staviti ruku na glavu urečenog i reći:

“Bismillahi jubrike, min kulli dain ješfike, ve min šerri hasidin iza hasede, ve min šerri kulli zi ajnin.”
Muslim: 2186.

Ponoviti pet ili sedam puta.

Četvrti način

Staviti ruku na glavu urečenog i reći:

“Allahumme rabben-nasi ezhibil be'se vešfi enteš-Šafi la šifae illa šifauke šifaen la jugadiru sekamen.”

(Allahu moj, Gospodaru ljudi, otkloni nevolju i izliječi, Ti si Liječnik. Nema lijeka pored Tvoga, izliječi lijekom poslije kojeg se bolest ne vraća). Ponoviti sedam puta.

Peti način

Staviti ruku na mjesto bola i proučiti sljedeće sure: El-Ihlas, El-Felek i En-Nas po sedam puta.

Šesti način

Pripremiti posudu sa vodom, proučiti na nju El-Ihlas, El-Felek i En-Nas i reći:
“Allahumme raben-nasi, ezhebil be'se vešfi enteš-Šafi, la šifae illa šifauke šifaen la jugadiru sekamen.” (Tri puta)

“Bismillahi erkike, Allahu ješfike, min kulli dain ju'zike ve min kulli nefsin ev ajnin hasidin Allahu ješfike.” (Tri puta)

Nakon toga isprazniti posudu na glavu urečenog jednim potezom sazada, tako da voda dohvati čitavo tijelo. Allahovom će voljom ozdraviti.

Praktični primjer liječenja uroka

Prvi primjer: Dojenče odbija majčino mlijeko

Bio sam u posjeti svojim rođacima. Spomenuli su mi da beba u njihovoj porodici već nekoliko dana odbija da doji. Rekao sam im da mi donesu dijete. Proučio sam nad njim El-Ihlas, El-Felek, En-Nas i neke dove prenesene od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Dao sam da odnesu bebu majci. Odmah su se vratili i obradovali me viješću da je beba, Allahovom voljom, počela dojiti. Nema snage niti moći osim kod Uzvišenog Allaha.

Drugi primjer: Dječak zanijemio

Taj dječak isticao se među svojim vršnjacima jasnim govorom i bistrinom. Uvijek bi ga birali da govori na svečanostima. Jednog dana je umro dječak iz njegova mjesta i on je sa svojim rođacima otišao na dženazu. Zahvalio je Allahu i izrekao Mu pohvalu, a onda je održao ljudima poučan i rječit govor. Te iste noći zanijemio je. Otac mu se zabrinuo i odveo ga u bolnicu. Ljekari su ga pregledali, uradili mu testove, ali uzalud, ništa nisu otkrili. Doveo ga je kod mene. Kad sam ga vidio, samo što nisam zaplakao, jer sam ga poznavao kao vrijednog propagatora Islama u školi. Suzdržao sam se i upitao oca šta mu se desilo. On mi je sve ispričao. Zaključio sam da je dječak urečen i proučio sam mu El-Ihlas, El-Felek i En-Nas, a na vodu rukju protiv uroka. Rekao sam ocu da mu daje da pije tu vodu i da ga kupa njome sedam dana, te da mi navrati nakon toga. Kada je prošlo sedam dana, došao mi je dječak zdrav i rječit, kakav je i prije bio. Podučio sam ga dovama za zaštitu od uroka koje će učiti ujutro i uveče.

Neka je hvala Allahu. Nema snage niti moći osim kod Allaha.

Treći primjer: Neobičan događaj

Ovaj slučaj desio se u našoj kući. On bi u skraćenoj verziji ovako izgledao. Došao mi je čovjek sa staricom. Muškarac je ušao kod mene u sobu da mi ispriča šta mu se desilo sa majkom. Starica je ušla kod moje supruge, nakon čega sam je pozvao da joj proučim rukju. Kad sam to uradio i oni otišli, vidio sam u kući bezbroj bijelih crva. Začudio sam se toj pojavi. Moja supruga ih je počela sklanjati metlom, ali bi se crvi svaki put ponovo javljali u svakoj sobi. Pozvao sam ženu da istražimo mogući uzrok te pojave. “Šta ti je rekla starica?” – upitao sam. “Gledala je u svaki ćošak kuće dugo i prodorno, ali nije ništa rekla.” Zaključio sam da je urok, iako je naša kuća skromno uređena, ali je moguće da starica živi sa stočarima i da nije vidjela gradskih kuća. Uglavnom, pripremio sam vodu i na nju proučio rukju protiv uroka. Poprskao sam njome ćoškove kuće i crvi su ubrzo nestali, a kući se vratio stari izgled. Neka je hvala Allahu Jedinom Gospodaru.

U ovom djelu toliko. Slavljen si i hvaljen Gospodaru, svjedočim da nema božanstva osim Tebe Jednog Jedinog, tražim Tvoj oprost i kajem Ti se.

(preuzeto iz knjige:Oštri mač u borbi protiv zlih sihirbaza-Vehid Abdusselam Bali)

Preuzeto sa stranice od hfz. Fuad Abdullah Seferagić http://www.bismillah.ba

Vidi manje