Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li je zabranjeno odsjeći lotosovo drvo?
Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Oni koji odsijecaju lotosovo drvo bit će bačeni u Džehennem naglavačke. " Muavija b. Hajda, radijallahu anhu, prenosi sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upozorenja: "Allah će prevrviše
Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Oni koji odsijecaju lotosovo drvo bit će bačeni u Džehennem naglavačke. ”
Muavija b. Hajda, radijallahu anhu, prenosi sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upozorenja: “Allah će prevrnuti u vatru onoga ko siječe lotosovo drvo. ” Slične su hadise prenijeli Abdullah b. Hubši i Alija b. Ebu Talih, radijallahu anhum.
Propisi u vezi s poglavljem :
Prvo, zabranjeno je odsjeći lotosovo drvo.
Drugo, u vezi s odsijecanjem lotosovog drveta, postoji nekoliko mišljenja. Prvo mišljenje je da se prijetnja izrečena u ovom hadisu odnosi na onoga koji u pustinji, iz zabave i bezrazložno, odsiječe lotosovo drvo koje služi putnicima i životinjama kao hlad. Ovo mišljenje zastupa Ebu Davud. Drugo mišljenje, koje zastupa Et-Tahavi, jeste da je ovaj propis derogiran, jer se pouzdano zna da je Urva b. ez-Zubejr, jedan od prenosilaca navedenog hadisa, odsjekao lotosovo drvo kako bi od njega pravio vrata. Hassan b. Ibrahim pripovijeda da je upitao Hišama b. Urvu o sječenju lotosovog drveta, a Hišam je bio naslonjen na Urvinu palaču, pa je rekao: “Zar ne vidiš ova vrata i dovratke? Sve je ovo napravljeno od lotosovog drveta koje je Urva odsjekao na svom imanju, pri tome rekavši: ‘Nema smetnje da se ovo uradi.”‘ Et-Tahavi zapaža: “Urva je bio čestit i učen, pa nikada ne bi postupio suprotno onome što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao. Dakle, hadisi koji zabranjuju sječenje lotosovog drveta derogirani su.” Treće mišljenje je stav imama Es-Sujutija, koji smatra da se zabrana odnosi na sječenje lotosovog drveta u Haremu. On u poslanici Reful-hidr, 2/57, tvrdi: “Prema mome shvatanju, najpreče je reći da se ovi hadisi odnose na sječenje lotosova drveta u Haremu, a to stoji u verziji koju je prenio imam Et-Taberani.” Šejh El-Albani saglasio se sa Es-Sujutijem u ovom pitanju, kako to stoji u djelu Es-Sahiha, 2/ 1 77. Verzija na koju je ukazao Es-Sujuti nalazi se u djelu E/-Evsat (2441) kao predanje Abdullaha b. Hubšija, a koju je El-Albani ocijenio autentičnom, u djelu Es-Sahiha (61 4). Stoga, hadis treba razumjeti u ovom kontekstu, a pozivanje na derogaciju nije ispravno jer je dokaz u onome što je Urva b. ez-Zubejr prenio, a ne u onome što je radio. Možda se zabrana odnosi i na odsijecanje lotosovog drveta koje se nalazi u pustinji, a koje služi kao hlad putnicima i životinjama.
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Da li je zabranjeno isticati se zauzimajući počasna mjesta na sijelu ?
Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom upozorio: "Nemojte nipošto sjedati na počasna mjesta!" Propisi u vezi s poglavljem : Prvo, El-Hejsemi i El-Munavi tvrde da se izraz el-meharib (množina riječi mihrab), spomenut u hadisu, ovdje oviše
Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom upozorio: “Nemojte nipošto sjedati na počasna mjesta!”
Propisi u vezi s poglavljem :
Prvo, El-Hejsemi i El-Munavi tvrde da se izraz el-meharib (množina riječi mihrab), spomenut u hadisu, ovdje odnosi na pročelje.
Drugo, čovjek ne smije nastojati da zauzme počasno mjesto, pogotovo se ovo odnosi na učenjake i stjecatelje znanja.
Treće, Es-Sujuti, u djelu I ‘lamul-erib, dokazuje ovim hadisom da je mihrab novotarija, ne znajući da izraz el-meharib ne označava mihrab, kako to tvrde jezikoznalci i muhadisi. El-Munavi sc osvrnuo na Es-Sujutijev zaključak, pa je u djelu Fejdul-Kadir, 1/144, zapisao sljedeće: “Es-Sujuti je navedeni hadis uzeo kao dokaz da je zabranjeno praviti mihrabe u džamijama i u njima klanjati. Usto je rekao: ‘Narodu je nepoznato da je mihrab novotarija, te misli da je mihrab postojao u doba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi vc sellem, a tačno je da se pojavio tek u drugom hidžretskom stoljeću.’ Dakle, imam Es-Sujuti razumio je da se ovaj hadis odnosi na mihrab, ali to nije tačno jer je imam Ibnul-Esir ukazao da se ovaj hadis odnosi na počasna mjesta i pročelja. U tome ga je slijedilo mnoštvo učenjaka, a dode hafiz El-Hejsemi i drugi autoriteti nisu naveli da je bilo koji učenjak odbio ovo Ibnul-Esirovo tumačenje.” Pa ipak, ako je Es-Sujuti pogriješio u razumijevanju navedenog hadisa, u pravu je da je mihrab novotarija. Preneseno je u pouzdanim predanjima da ispravni prethodnici nisu odobravali postojanje mihraba, ni obavljanje namaza u njemu, jer je to oponašanje sljedbenika Knjige. Abdullah b. Mesud rekao je: “Oltar je u crkvama! Ne oponašajte sljedbenike Knjige!” I ko god je upućen u izjave ispravnih prethodnika tvrdi da je mihrab novotarija. A Allah najbolje zna.
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Da li je zabranjeno spavanje na neograđenom natkrovlju ?
Džabir, radijallahu anhu, rekao je: "Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da čovjek spava na krovnoj terasi koja nije ograđena. " Ali b. Šejban, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije pod Allahovom zaštitom onaj ko namjerno zaspiviše
Džabir, radijallahu anhu, rekao je: “Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da čovjek spava na krovnoj terasi koja nije ograđena. ”
Ali b. Šejban, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije pod Allahovom zaštitom onaj ko namjerno zaspi na krovnoj terasi koja nije ograđena. ”
Jedan ashab pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije pod Allahovim okriljem onaj ko zaspi na neograđenj krovnoj terasi pa padne i umre. Nije pod Allahovim okriljem onaj ko isplovi kada je more nemirno pa se utopi. ” Slične hadise prenose Ibn Abbas i Ebu Ejjub, radijallahu anhum.
Propisi u vezi s poglavljem :
Prvo, zabranjeno je spavati na neograđenoj krovnoj terasi, Jer se spavač može prevrnuti u snu i poginuti ili pak snen zakoračiti na pogrešnu stranu i pasti.
Drugo, ko zaspi na krovnoj terasi koja nije ograđena lišen je Allahovog obećanja da će ga čuvati i štititi; a ako padne s terase i umre, uludo je izgubio život jer nije poduzeo potrebne mjere opreza da se zaštiti od nesreće.
Treće, navedeni hadisi uče nas da je prihvatanje uzročnoposljedične veze obaveza i šta je zapravo oslanjanja na Allaha. Onaj ko ne prihvata uzročno-posljedičnu vezu, taj je lakomislen i ne oslanja se na Allaha.
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Da li je zabranjeno sjediti dijelom tijela u hladu, a dijelom na suncu ?
Jedan ashab prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se sjedi dijelom u hladu, a dijelom na suncu, dodavši da je to mjesto gdje sjedi šejtan. Burejda, radijallahu anhu, pripovijeda kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se sjedi dijelom u hladu, aviše
Jedan ashab prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se sjedi dijelom u hladu, a dijelom na suncu, dodavši da je to mjesto gdje sjedi šejtan.
Burejda, radijallahu anhu, pripovijeda kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se sjedi dijelom u hladu, a dijelom na suncu.
Slične su hadise prenijeli Ebu Hurejra i Džabir b. Abdullah, radijallahu anhum.
Propisi u vezi s poglavljem :
Prvo, zabranjeno je sjediti dijelom u hladu, a dijelom na suncu, jer je to mjsto gdje sjedi šejtan. Toga su stava imami Ahmed i Ishak. U djelu Mesailui-Mervezi, str.223, stoji da se Ishak obratio imamu Ahmedu: “Zabranjeno je da čovjek sjedi dijelom u hladu, a dijelom na suncu.” Na to se imam Ahmed saglasio s njim, pa je lshak konstatirao: “U pouzdanim hadisima stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se sjedi dijelom u hladu, a dijelom na suncu.” Drugo, takav je način sjedenja štetan po zdravlje. Ibn Kajjim el-Dževzijja je u djelu Zadul-mead, 4/242, zapisao sljedeće: “Spavanje na suncu izaziva povećanu temperaturu, a spavanje dijelom na suncu, a dijelom u hladu štetno je.” El-Munavi, 6/35 1, kaže: ” … dakle, takvo je sjedenje štetno jer u tom slučaju dolazi do poremećaja temperature čovjekovog tijela, tim više jer na njega istovremeno djeluju dva suprotna djelovanja.”
Treće, ukoliko čovjek sjedi u hladu, pa se sjena povuče i on dijelom ostane u hladu, a dijelom na suncu, neka se pomjeri u hlad. Ebu Hazim prenosi da ga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio kako sjedi na suncu, pa mu je rekao: ‘Premjesti se u hlad. ” Ebu Hurejra prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio: ”Ako čovjek sjedi u hladu pa se gena povuće i on dijelom tijela ostane u hladu, a drugim djelom na suncu, neka se pomjeri u hlad. ”
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Je li zabranjeno lagati ?
Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, pripovijeda kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Istinoljubivost vodi u dobročindtvo, a dobročinstvo u Džennet. Čovjek govori istinu i postane istinoljubiv. S druge strane, laganje vodi u griješenje a griješenje vodi u Vatru. Čovjek će nepresviše
Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, pripovijeda kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Istinoljubivost vodi u dobročindtvo, a dobročinstvo u Džennet. Čovjek govori istinu i postane istinoljubiv. S druge strane, laganje vodi u griješenje a griješenje vodi u Vatru. Čovjek će neprestano lagati, pa će kod Allaha biti upisan kao lažov. “Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ko bude imao sljedeća četiri svojstva pravi je licemjer, a ko bude imao neka od njih, licemjer je u toj mjeri: kada mu se nešto povjeri, pronevjeri; kada govori, laže; kada se obaveže, prevari; i kada se svađa, prelazi granice.
Semura b. Džundub, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Usnio sam da su mi došla dva čovjeka i rekla: ‘Čovjek kojeg si vidio, a kojem otpada vilica jeste lažov čija se laž prenosi do nakraj svijeta. Onako će biti kažnjavan do Sudnjeg dana. ‘
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, laž je iskaz o nečemu koji je suprotan istini, svejedno postojala namjera da se slaže ili ne. Razlika je samo u tome što se grijeh ne piše onome ko nije imao namjeru da slaže.
Drugo, laganje je strogo zabranjeno; vjernici su upozoreni da moraju biti oprezni, te da sebi ne smiju dozvoliti da slažu; laganje je povod svakog zla.
Treće, onaj koji namjerno laže, laž mu postaje navika.
Četvrto, laž ima mnogo oblika, kao, naprimjer, pričanje neistinitih snova, vabenje djece i obećanje da će im se dati nešto, a ustvari neće, tvrdnja da se nije gladno, a zapravo jeste, izmišljanje radi zabavljanja mase itd. U tome postoje mnogobrojni hadisi koji su autentični i jasni hadisi.
Peto, En-Nevevi zapaža: “Iako je laž u osnovi zabranjena, dopušteno je slagati u određenim okolnostima, tj. pod uvjetima koje sam objasnio u djelu EI-Ezkar.495 Suština je u tome što je govor sredstvo ostvarenja određenih ciljeva, pa je zabranjeno slagati u ostvarenju pohvalnog cilja, ako se isti taj cilj može ostvariti bez laži. Ali, ako se radi o pohvalnom cilju koji se ne može ostvariti bez laganja, ona je tada dopuštena. Također, ako se radi o cilju čije je ostvarenje dopušteno, laž je dopuštena, a ako se radi o cilju koji se mora ostvariti, onda je dužnost i slagati. Naprimjer, ako se musliman sakrije od silnika koji ga želi nepravedno ubiti ili oteti njegov imetak, dužnost je upitanome slagati i izjaviti da ne zna gdje se traženi čovjek nalazi. Isto tako, ako se kod čovjeka nalazi neki zalog, a neki silnik želi da ga prisvoji, obaveza mu je sakriti i zatajiti informaciju gdje se zalog nalazi. U ovakvim je slučajevima najbolje upotrijebiti dvosmislene izraze, tj. da se pokuša reći istina koju sagovornik neće razumjeti, premda je dopušteno otvoreno slagati. Dokaz da je dopušteno slagati u ovim slučajevima jeste hadis koji prenosi Ummu Kulsum, radijallahu anha, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nije lažac onaj ko laže da bi pomirio zavađene ljude. ‘U Muslimovoj verziji stoji da je Ummu Kulsum kazala: ‘Nisam čula Poslanika, sallallahualejhi ve sellem, da dopušta laganje osim u tri slučaja: u ratu, radi pomirenja zaveđenih ljudi i laganje supružnika jedno drugom.”‘
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Šta je urok (‘ajn)?
Riječ "urok" dolazi od glagola a 'ne-je' inu, tj . kada nekoga očima pogodi - urekne. U osnovi do uroka dolazi kada je neko ko ima urokljive oči zadivljen nečim, pa o tome razmišlja u svojoj pokvarenoj i prljavoj duši, a zatim se potpomaže u ostvarenju njene nakane gledanjem u onoga koga želi ureći.više
Riječ “urok” dolazi od glagola a ‘ne-je’ inu, tj . kada nekoga očima pogodi – urekne. U osnovi do uroka dolazi kada je neko ko ima urokljive oči zadivljen nečim, pa o tome razmišlja u svojoj pokvarenoj i prljavoj duši, a zatim se potpomaže u ostvarenju njene nakane gledanjem u onoga koga želi ureći. Uzvišeni Allah naredio je Svome poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da kod Allaha traži zaštitu od zavidljivaca: “Utječem se od zla zavidljivca kada (zavist ne krije) zavidi” (Prijevod značenja EI-felek, 5.) Svaki urokljivac je i zavidljivac, a nije svaki zavidljivac urokljivac. Pošto je zavidnost općenitija i raširenija od urokljivosti, otuda utjecanje Allahu od zavidnika obuhvata i utjecanj e od urokljivaca. Urok je dakle strijela koja izlazi iz duše zavidnika i urokljivaca prema onome kome zavide i očima ga gledaju, i nekad ga pogađaju, a nekad promašuju. Ako zadese čovjeka otkrivenog i bez zaštite, utječu na njega, a ako ga zadese dok je na oprezu i spremnog oružja, strijele ga ne pogađaju i na njega ne utječu, a možda se čak strijela vrati na onoga ko ju je poslao. (“Zadul-me'ad” s određenim intervencijama) Od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, preneseni su vjerodostojni hadisi o uroku očima, od kojih je svakako i hadis zabilježen u dva Sahiha od Aiše, radijallahu anha, da je kazala:”Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređivao mi je da tražim da mi se uči rukja od uroka. ll Bilježe Muslim, Ahmed i Tirmizi-koji hadis smatra vjerodostojnim -od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, a on od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je kazao: “Urok okom je istina, a da ima išta što može kader preteći, preteklo bi ga oko, pa ako neko od vas zatraži da se okupate, vi se okupajte.” Bilježe također imami Ahmed i Tirmizi, koji hadis smatra vjerodostojnim, od Esme bint Umejs, radijallahu anha, da je kazala: · “O Allahov Poslaniče, porodicu Džaferovu pogađaju uroci, hoćemo li tražiti da im se uči rukja?”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Svakako, jer da ima išta što bi moglo kader preteći, pretekao bi ga urok (‘ajn).” Bilježi Ebu Davud od Aiše radijallahu anha da je kazala:”Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređivao bi urokljivcu da se abdesti, a zatim bi se time okupao urečeni.” Zabilježili su imam Ahmed, Malik, Nesai i Ibn Hibban, koji vjerodostojnim smatra hadis, od Sehla b. Hunejfa, radijallahu anhu, “da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo, a i on sa njim, na put prema Mekki. Kad su stigli do mjesta po imenu Šu'bul-harar kod Džuhfe, okupa se tu Sehl b. Hunejf. a bio je bijele puti i lijepog izgleda i kože, a Amir b. Rebi'a iz plemena Beni Adijj b. Ka'ba gledao ga je dok se kupao i rekao: ‘Nisam do danas vidio ljepše kože ‘, i Sehl se srušio. Tada su ljudi otišli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći: ‘Allahov Poslaniče, imaš li lijeka za Sehla, Allaha nam, ne diže glavu?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: ‘Da li sumnjate na nekog?’ Rekli su:'Gledao je u njega Amir b. Rebi'a’, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao Amira i žestoko ga ukorio i rekao: ‘Pa zar treba da neko od vas ubije svoga brata!? Kada si vidio nešto što ti se sviđa zašto nisi rekao tebarekellah – Allah te blagoslovio.'Zatim mu je rekao: ‘Okupaj se zbog njega.’ Pa je Amir oprao lice, ruke, laktove, koljena, krajeve nogu i unutrašnjost ispod donjeg ogrtača u lonac. Potom je ta voda izlivena na Sehla, a poljevao ju je jedan čovjek stojeći iza njega, po njegovoj glavi i leđima, naginjući lonac iza njega. Kada su tako sa njim učinili, Sehl je nakon toga otišao sa ljudima potpuno zdrav. ” Većina učenjaka potvrđuje urokljivost okom na osnovu spomenutih hadisa i drugih predaja, a i onoga što se može vidjeti i što je stvarnost. Što se tiče hadisa koji ste spomenuli: “Trećina ljudi u mezarima je zbog uroka”, nije nam poznata njegova vjerodostojnost, ali autor djela “Nejlul-evtar” spomenuo je da je Bezzar zabilježio hadis Hasana b. Džabira da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najviše ljudi iz moga ummeta, poslije Allahovog određenja i kadera, umire od (djelovanja) duša”, tj . od uroka. Dužnost je čovjeku da zaštiti sebe od šejtana i pokvarenih džinna i ljudi, snagom svoga imana u Allaha, uzdajući se i oslanjajući na Njega, pribjegavajući Njemu i štiteći se Njime, također koristeći Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, zaštitu, čestim učenjem sura El-Felek, En-Nas, EI-Ihlas, El-Fatihe i Ajetul-Kursijje. Također u zaštitu spadaju i ove dove: “E'uzu bi-kelimatillahit-tammati min šerri ma halek”-“Utječem se Alla hovim savršenim riječima od zla on oga što On stvara”; “E'uzu bi-kelimatillahit-tammati min gadabihi ve ‘ikabihi ve min šerri ‘ibadihi ve min hemezatiš-šejatin ve en jahdurun””Utječem se Allahovim savršenim riječima od Njegove srdžbe, kazne i od zla Njegovih robova, i od zla šejtanskih podrugivanja i od toga da me snađu; Allahove riječi: “Dovoljan mi je Allah, na Njega se oslanjam i On je Gospodar Arša veličanstvenog” (Prijevod značenja Et-Tevbe, 129.); ali i slične šerijatske dove, a u ovom kontekstu je i značenje lbnul Kajjimovog govora spomenutog na početku odgovora. Ako čovjek zna da ga je neko urekao ili sumnja da je on nekoga urekao, naređuje mu sc da se okupa radi svoga brata. Donese mu se posuda s vodom, te u nju stavi svoje šake, izapere usta i vodu vrati u posudu, opere lice nad posudom, zatim stavi svoju lijevu ruku u vodu i polijeva po desnom koljenu, pa desnu ruku stavi u vodu i polijeva po lijevom koljenu, zatim opere svoj donji ogrtač (izar), a potom izlije na glavu urečenog s leđa sve odjednom, pa će bolesnik s Allahovom dozvolom ozdraviti. Kod Allaha je uspjeh, neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i ashabe.3 (Stalna komisija za fetve)
3 Fetava ledžne (1/174- 177)
____________
Iz knjige “Fetve i propisi vezani za djecu”
Naslov originala: “FETAVA VE AHKAM HASSA BI-T-TIFL”
Autor: Jusuf b.Muhammed b.Ibrahim el-Atik
Vidi manjeKoja dova se uči prilikom ulaska u mesdžid?
Dova prilikom ulaska u mesdžid Ono što je vjerodostojno zabilježeno od dova prilikom ulaska u mesdžid jeste dova u Muslimovom sahihhu (713): “Allahumme-ftah li ebvabe rahmetike!” (Allahu moj, otvori mi vrata Svoje milosti!) “E'uzu billahil-Azim, ve bi vedžhihil-kerim, ve sultanihil-kadim, mineš-šejtviše
Dova prilikom ulaska u mesdžid
Ono što je vjerodostojno zabilježeno od dova prilikom ulaska u mesdžid jeste dova u Muslimovom sahihhu (713): “Allahumme-ftah li ebvabe rahmetike!” (Allahu moj, otvori mi vrata Svoje milosti!)
“E'uzu billahil-Azim, ve bi vedžhihil-kerim, ve sultanihil-kadim, mineš-šejtanir-radžim!” (Utječem se Gospodaru Veličanstvenom, Njegovim plemenitim licem, i vladavinom vječnom od prokletog šejtana.)1332
“Bismillah, ves-selamu ‘ala Resulillah! Allahumme-gfir li zunubi veftah li ebvabe rahmetike!” (U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog, neka je selam na Njegovog Poslanika! Gospodaru moj, oprosti mi moje grijehe i otvori mi vrata Svoje milosti.)1333
1332 Ebu Davud (422). Pogledati: Miškat (749). U lancima prenosilaca nalazi se Ed-Deravurdi koji se sam izdvaja u prenošenju ovog hadisa a o njemu su govorili učenjaci. Hadis nije mahfuz. Ono što je vjerodostojno zabilježeno od dova prilikom ulaska u mesdžid jeste dova u Muslimovom sahihhu (713): “Allahumme-ftah li ebvabe rahmetike!” (Allahu moj, otvori mi vrata Svoje milosti!)
1333 Daif: Ahmed (25877, 25878), Tirmizi (314}, Ibn Madže (771). Pogledati: Miškat (731). U lancu prenosilaca je prekid: Fatima, kćerka Husejna, radijallahu anhu, nije nikako mogla čuti ovaj hadis od Fatime, kćerke Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je ona umrla šest mjeseci nakon Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da je prekid jasan. Također, svi hadisi u kojima se spominje salavat i selam na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom ulaska i izlaska iz mesdžida slabi su.
———–
Vidi manjeIz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni
Je li zabranjeno u jednoj noći dva puta klanjati vitr namaz?
Kajs b. Talik pripovijedao je: "Moj otac posjetio me u ramazanu, omrknuo kod nas i iftario i te nam noći imamio klanjajući dobrovoljnu nafilu i vitr-namaz. Zatim je otišao u svoju džamiju i predvodio svoje drugove u namazu, ali kada je trebalo klanjati vitr-namaz, naprijed je postavio nekog čovjekaviše
Kajs b. Talik pripovijedao je: “Moj otac posjetio me u ramazanu, omrknuo kod nas i iftario i te nam noći imamio klanjajući dobrovoljnu nafilu i vitr-namaz. Zatim je otišao u svoju džamiju i predvodio svoje drugove u namazu, ali kada je trebalo klanjati vitr-namaz, naprijed je postavio nekog čovjeka i rekao: ‘Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Vitrnamaz ne klanja se dva puta u jednoj noći. “‘3
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, vitr-namaz zabranjeno je klanjati dva puta u jednoj noći.
Drugo, imam Et-Tirmizi zapisao je: “Islamski učenjaci podvojili su se u mišljenju u vezi s čovjekom koji neposredno nakon jacije klanja vitr-namaz pa ustane pred zoru da klanja dobrovoljnu nafilu. Neki ashabi i tabiini, između ostalih i Ishak b. Rahavejh, drže da će vitr obesnažiti i preinačiti u parni namaz klanjajući jedan rekat, pa će, nakon nafile, opet klanjati vitr-namaz, jer hadis kaže: Vitr-namaz ne klanja se dva puta u jednoj noći. ‘ Dočim neki ashabi i kasnije generacije, između ostalih i sljedeći autoriteti: Sufjan es-Sevri, imam Malik, lbnul-Mubarek, Šafi, hanefijski pravnici i imam Ahmed kažu da će, pošto je već klanjao vitr-namaz, klanjati dobrovoljnu nafilu, ali mu vitr ostaje punovažan i neće ga preinačiti u parni namaz, i ovo je rješenje ispravnije, tim prije jer u više verzija stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon vitr-namaza klanjao dobrovoljnu nafilu.”4
Treće, radeći po ovom rješenju kažemo: onaj ko je već klanjao vitrnamaz klanjat će samo dva rekata, na osnovu Aišine, radijallahu anha, izjave: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što bi klanjao vitr-namaz jedan rekat, klanjao je još dva rekata sjedeći, i kada bi htio učiniti ruku, ustao bi i učinio ga.”5
I ova dva rekata dobrovoljnog namaza nisu od Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti, na osnovu Sevbanove, radijallahu anhu, izjave: ”Jednom smo putovali s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ‘Zaista je put napor i umor, pa ko je već klanjao vitr-namaz neka klanja dva rekata, jer ako se probudi, dobro mu došlo, a ako prespava, već ga je klanjao.”6
Ibn Huzejma hadisom je dokazivao da ova dva rekata nisu specifična samo za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U svojoj zbirci Es-Sahih naslovio je poglavlje: Dva rekata dobrovoljnog namaza nakon vitr-namaza, koja je klanjao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nisu specifična samo za njega, već ih može klanjati svaki musliman, tim prije jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio njihovo obavljanje, ali to nije naredio.
Kada je riječ o ovom pitanju, šejh El-Albani nije se izjašnjavao iz predostrožnosti, i povodeći se za hadisom: ”Neka posljednje što ćete klanjati bude vitr-namaz. ” Potom je saznao za Sevbanovo, radijallahu anhu, predanje i zauzeo pozitivan stav na osnovu njega. Rekao je: “Na osnovu Sevbanovog, radijallahu anhu, predanja zaključili smo i opredijelili se za mišljenje da ova dva rekata dobrovoljnog namaza nakon vitra nije Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, posebnost, jer Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, generalno ih je preporučio ummetu, i kao da hadis: ‘Neka posljednje što ćete klanjati bude vitr-namaz’ znači: nemojte izostavljati jedan rekat vite-namaza, i to uopće nije u suprotnosti s činjenicom da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao spomenuta dva rekata i preporučivao ih, a Svevišnji Allah najbolje zna.”7
3 Hadia je autentičan. Zabilježili su ga: Ebu Davud (1439), En-Nesai, 3/229-230, Et-Tirmizi (470), Ahmed, 4/23, Ibn Huzejma (1101), Ibn Hibban (2449), Et-Tajalisi (1095), Et-Taberani, u djelu EI-Kebir (8247), El-Bejheki, 3/36, i neki drugi muhadisi, preko dva lanca prenosilaca koji sežu do Kajsa b. Talika.
4 Muhammed b. Sevra et-Tinnizi, Es.Sunen, 4/334.
5 Hadis je autentičan. Zabilježio ga je Ibn Madža (1196).
6 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Ed-Darimi, 1/374, Ibn Huzejma (1106) i Et-Taberaui, u djelu El-Kbir (1410), preko Muavije b. Saliha, on od Šurejha b. Ubejda, on od Abdurrahmana b. Džubejra b. Nufejra, on od svoga oca Nufejra, a ovaj od Sevbana, radijallahu anhu. Autentičnim ga je okarakterizirao šejh El-Albani u djelu Sisliletul-ehadisis-sahiha (1993).
7 Muhammed b. Nuh d-Albani, Sisliletul-ehadisis-sahiha, 4/647.
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Hoćemo li odgovoriti na selam ako smo u namazu?
Zabranjeno je otpozdravljanje u namazu (to je derogirano) Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: 'U namazu nema mjesta za manjkavosti i pozdravljanje. '137 Propisi vezani za poglavlje Prvo, u namazu je zabranjeno otpozdravljanje. U početviše
Zabranjeno je otpozdravljanje u namazu (to je derogirano)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘U namazu nema mjesta za manjkavosti i pozdravljanje. ‘137
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, u namazu je zabranjeno otpozdravljanje. U početku islama ashabi su otpozdravljali u namazu, pa im je to Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio, što znači da je to derogirano. Ibn Mesud, radijallahu anhu, pripovijedao je: ”Nazivali smo selam Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je klanjao, a on je otpozdravljao. Međutim, kada smo se vratili iz Abesinije, nazivali smo mu selam, ali ne bi otpozdravljao, samo bi nakon namaza rekao: ‘Čovjek je u namazu zauzet ibadetom.’ 138
Drugo, dopušteno je da čovjek koji nije u namazu nazove selam onome ko klanja. Ashabi su nazivali selam Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, dok je klanjao, a on im to nije osporavao, štaviše, otpozdravljao bi pokretom ruke. Ibn Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom je prilikom otišao u Mesdžidul-kuba radi namaza, pa su došle ensarije i nazvale mu selam dok je klanjao; upitao sam Bilala kako im je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uzvratio na pozdrav jer je klanjao, a on je odgovorio: ‘Ovako’, ispruživši ruku.” A Džafer b. Avn, jedan od prenosilaca, ispružio je ruku okrenuvši dlan dolje a podlanicu gore.139
Treće, na osnovu gore navedenog hadisa Ebu Davud i El-Hakim rekli su da je imam Ahmed govorio: “Držim da neće pozdravljati niti otpozdravljati, jer to će dovesti do toga da čovjek završi namaz, a ne zna koliko je klanjao.”
Po meni, Ahmedove se riječi odnose i na onoga ko nije u namazu, tj. on neće pozdraviti onoga ko klanja; to je mišljenje diskutabilno iz sljedećih razloga: prvo, ashabi su tako činili (što se jasno vidi iz prethodnog Ibn Omerovog, radijallahu anhu, predanja); i, drugo, po jednoj drugoj verziji, imam je Ahmed Ibn Omerovim, radijallahu anhu, predanjem dokazivao da se klanjač ipak pozdravlja. Naime, El-Mervezi upitao je imama Ahmeda: “Da li će čovjek pozdraviti čovjeka dok klanja?” Na to je odgovorio: “Hoće.” Nakon toga je citirao Ibn Omerovo, radijallahu anhu, predanje u kojem je upitao Bilala, radijallahu anhu, kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otpozdravio ensarije, na šta je Bilal odgovorio: “Otpozdravio ih je pokretom ruke.”140
Četvrto, Džabirove, radijallahu anhu, riječi: “Ne pričinjava mi zadovoljstvo da čovjeku, dok klanja, nazovem selam, ali ako me, dok klanjam, neko pozdravi, otpozdravit ću”141 zbog sljedećeg ne mogu biti dokaz da onaj ko klanja ne treba nazivati selam klanjaču: ovo je mevkuf-predanje, tj. riječi ashaba, a Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi su dokaz, i niko se njemu ne smije pretpostaviti; šejh El-Albani rekao je: ” … pogotovo zato što je i sam Džabir nazivao selam Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, dok je klanjao, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otpozdravljao je pokretom ruke, što su zabilježili imam Muslim (540) i neki drugi muhadisi.”
Peto, možda će neko reći da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pokazujući rukom, ashabe htio odvratiti od toga, zato što je namaz predviđen za ibadet. Na tu je mogućnost odgovorio Ebu Bekr b. el-Arebi: “Čovjek u namazu može pokazati rukom otpozdravljajući na selam, a može to učiniti i zbog neke potrebe koja se ukaže za vrijeme namaza. Kada je riječ o otpozdaravljanju rukom, postoje autentična predanja koja govore o slučaju koji se desio s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i ensarijama u Mesdžidulkubau. Jednom prilikom sjedio sam u Et-Tartušijevom sijelu, prisjećati smo se ovoga pitanja, citirali hadis i pozvali se na njega, pa je neki čovjek skraja halke rekao: ‘Možda je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokazivao rukom želeći im reći da ga ometaju dok klanja.’ Njegovo nas je shvatanje ushitilo. A poslije sam razmišljao i dokučio da je shvatanje prenosioca ovdje kategorički dokaz: Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, time je otpozdravljao (pitanje shvatanja prenosilaca razmatraju učenjaci usuli-ftkha) .”142
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Smije li se u namazu spustiti odjeća ispod članka?
Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio: “Allah se neće osvrnuti na namaz onoga čovjeka ćija se odjeća vuče po podu iz oholosti.” 127 Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Ko u namviše
Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio: “Allah se neće osvrnuti na namaz onoga čovjeka ćija se odjeća vuče po podu iz oholosti.” 127
Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Ko u namazu spusti odjeću ispod članaka iz oholosti, Allah mu neće oprostiti grijehe niti će ga čuvati. ” 128
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, strogo je zabranjeno spuštanje odjeće ispod članaka u namazu. Naime, spuštanje je odjeće grijeh u namazu i van njega, a budući da je namaz oličenje skrušenosti pred Allahom, Gospodarom svjetova, oholost i umišljenost u namazu veći je grijeh. Na ovo nas upućuju gore navedeni hadisi, posebno Ibn Mesudovo, radijallahu anhu, predanje. A na značenje Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”…fe lejse minallahi fi hillin ve la harem” (u hadisu) učenjaci ne gledaju istovjetno. Jedni kažu da znače: niti će mu koristiti dobro koje uradi niti izbjegavanje zla; drugim riječima, taj je čovjek beznačajan, nikakav se značaj ne pridaje njegovim riječima i djelima. Drugi učenjaci kažu da je značenje: Svevišnji Allah neće mu oprostiti grijehe, ne poštuje ga niti će ga čuvati. A jedni, opet, tvrde da te riječi znače da takav čovjek s islamom nema ništa, tj. da se odrekao Svevišnjeg Allaha i potro svoju pripadnost vjeri.
Bilo kako bilo, hadis jasno ukazuje da je spuštanje odjeće u namazu strogo zabranjeno. Imam Ibn Huzejma u zbirci Es-Sahih naslovio je poglavlje: strogo je zabranjeno spustiti odjeću u namazu.
Drugo, isbal, spuštanje odjeće odnosi se na pantalone, haljinu, rukave i krajeve turbana. Dokaz je za to sljedeće Ibn Omerovo, radijallahu anhu, predanje u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Spuštanje odjeće odnosi se na haljinu, košulju i turban; Allah na Sudnjem danu neće pogledati čovjeka koji pusti da mu se odjeća, iz oholosti, vuče po zemlji. ”129
Treće, neki su učenjaci zauzeli stav da je namaz sa spuštenom odjećom pokvaren. To dokazuju sljedećim Ebu Hurejrinim, radijallahu anhu, slabim predanjem: “Neki je čovjek imao dugu odjeću pa mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio: ‘Uzmi abdest.’ Čovjek je otišao, uzeo abdest, pa se vratio, ali mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ponovo naredio: ‘Uzmi abdest.’ Neki čovjek to je primijetio i upitao: ‘Allahov Poslaniče, zbog čega si mu naredio da uzme abdest, pa ga se onda prošao?’ Jer je klanjao spuštene odjeće, a Allah ne prima namaz spuštene odjeće’, odgovorio je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.”130
Četvrto, neki učenjaci tvrde da je spuštanje odjeće zabranjeno ako je iz oholosti, a ako nije, onda je pokuđeno. Isticanje ove razlike pogrešno je jer samo spuštanje odjeće oholost je, i onaj ko spusti odjeću upao je u oholost htio ili ne htio. Dokaz za to jeste predanje Ebu Džurejja b. Selima, radijallahu anhu, u kojem je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Podigni svoju odjeću do pola cjevanice, a ako ne mozeš toliko, onda do iznad članaka; pazi na svoju odjeću, zaista je spuštanje odjeće oholost, a Allah ne voli oholost .”131
127 Hadis je autentičan. Zabilježio ga je Ibn Huzejma (781).
128 Hadis je autentičan. Zabilježio ga je Ebu Davud (637).
129 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Ebu Davud (4094), En-Nesai, 8/208, i Ibn Madža (3576).
130 Hadis je slab. Zabilježio ga je Ehu Davud (638 i 4086) preko Ehu Džafera, on od Ataa b. Jesara, a ovaj od Ehu Hurejre, radijallahu anim. Ovaj je lanac prenosilaca slab jer je Ebu Džafer nepoznat prenosilac. Otuda je dokazivanje ovim hadisom diskutabilno.
131 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Ebu Davud (4084), Et-Tinnizi (2722) i Aluned, 5/63 i 64.
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf