Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li je pokuđeno postiti petkom zasebno?
Muhammed b. Abbad rekao je: "Upitao sam Džabira, radijallahu anhu, je li Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio post petkom, a on je odgovorio: 'Da, zabranio je to."'Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka niko od vas ne posviše
Muhammed b. Abbad rekao je: “Upitao sam Džabira, radijallahu anhu, je li Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio post petkom, a on je odgovorio: ‘Da, zabranio je to.”‘Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka niko od vas ne posti petkom, osim ako je postio u danu prije ili će postiti u danu poslije njega.’ U drugoj verziji stoji: “Nemojte noć uoči petka posebno određivati za ibadet, i nemojte petak posebno određivati za post, ali ako se podudari s dobrovoljnim postom čovjeka, neka ga posti. ‘ U drugoj verziji, opet, stoji da je Ebul-Evber rekao: “Sjedio sam kod Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kada je došao neki čovjek i rekao mu: ‘Ti si zabranio ljudima da poste petkom!’, a on je odgovorio: ‘Nisam to ja zabranio, to je zabranio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji sam lično čuo: Nemojte postiti petkom, osim ako uz njega postite nekoliko dana, jer petak je praznik . ..” Ebu Ejjub prenosi da je Džuverijja, radijallahu anha, pripovijedala da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao kod nje petkom, dok je postila, i upitao je: ‘Jesi li postila jučer?” “Nisam”, odgovorila je. Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ”Imaš li namjeru postiti sutra?” “Nemam”, odgovorila je, pa joj je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio: “Onda prekini post!
Džunada b. Ebu Umejja, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Ušao sam jednog petka kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, s nekoliko ljudi iz plemena El-Ezd. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao nas je za trpezu, postavljenu ispred njega. Rekli smo da postimo, a on nas upita: Jeste li postili jučer?’ Odgovorili smo da nismo. Opet nas upita: ‘Hoćete li postiti sutra?’ Odgovorili smo da nećemo. Naredi nam: ‘Onda prekinite post!’ Još je dodao sljedeće: ‘I nemojte postiti petkom zasebno! Ubejdullah b. Ijad b. Lekit rekao je: “Čuo sam Lejlu, Beširovu suprugu, kako govori: ‘Bešir me izvijestio da je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, može li postiti petkom, i može li se u tome danu potpuno sustegnuti od razgovaranja, na šta mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: ‘Nemoj postiti petkom, osim ako postiš u danu prije ili u danu poslije njega. A kada je riječ o tome da se potpuno sustegneš od razgovaranja, Allaha mi, bolje je da navraćaš na dobro a odvraćaš od zla nego da ćutiš. .. ”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, pokuđeno je postiti petkom zasebno, bez obzira bilo to s određenim ciljem ili ne. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi koje je preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, zabilježio imam Muslim: ” .. ali ako se podudari s dobrovoljnim postom čovjeka, neka posti”, treba shvatiti na osnovu drugih predanja, između ostalog, i sljedećeg predanja u kojem stoji: ” .. osim ako je postio u danu prije ili će postiti u danu poslije njega “, na šta nas jasno upućuje i Džunadino, radijallahu anhu, predanje: ”I nemojte postiti petkom zasebno!” A značenje ovog Džunadinog, radijallahu anhu, hadisa nosi Džabirovo i Ebu Hurejrino, radijallahu anhu, predanje. Zato kažemo: sljedeća Ibn Hadžerova izjava: ” … otuda ovi hadisi ograničavaju generalnu zabranu izrečenu u Džabirovom, radijallahu anhu, predanju, i idu u prilog dodatku koji smo naveli, a u kojem stoji da se zabrana odnosi isključivo na post petkom zasebno, odnosno iz izuzimanja ima se razumjeti da je dopušteno postiti ovaj dan ako je čovjek postio dan prije ili će postiti dan poslije, ili se čovjekov uobičajeni post, naprimjer, bijeli dani, podudario s petkom, ili se podudarila da je određeni dan u kojem je čovjek uobičavao postiti, naprimjer, dan Arefata, pao petkom … ” – diskutabilna je iz sljedećih razloga: prvo, hadisi jedni druge objašnjavaju i ograničavaju, zato onaj čovjek čiji se uobičajeni post podudari s petkom, po drugim hadisima, treba postiti u danu prije ili u danu poslije; i, drugo, nije dopušteno prekoračivati posebni dokaz (mukajjed) koji ograniči neki generalni dokaz (mudek), a generalna je zabrana u većini hadisa ograničena postom u danu prije ili poslije petka, a Svevišnji Allah najbolje zna.
Drugo, petkom nije pokuđeno postiti ukoliko se posti u danu prije ili u danu poslije njega: “Učenjaci su smatrali da je pokuđeno postiti petkom zasebno, osim ako čovjek ne posti u danu prije ili u danu poslije, prema tome su i postupali”, ističe imam El-Begavi.
Treće, imam Malik ostavio je sljedeći zapis: “Nijednog učenjaka, ni pravnika, ni ikoga za kim se ljudi povode nisam čuo da je zabranio post petkom; petkom je lijepo postiti. Vidio sam neke učenjake koji su postili petkom, što su, po meni, činili s određenim ciljem.” Ova je njegova izjava neprihvatjiva iz više razloga: prvo, hadisi u kojima Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje post petkom zasebno autentični su i jasni, učenjaci su ih prihvatili; i, drugo, post petkom zasebno zabranjivala je većina ashaba, između ostalih Alija, Ebu Zerr i Ebu Hurejra, radijallahu anhum, a i neki istaknuti tabiini kao što su Eš-Ša'bi i Ibrahim en-Nehai.
Četvrto, učenjaci su se podvojili u mišljenju zbog čega je pokuđeno postiti petkom zasebno, a ta su mišljenja sljedeća: petak je praznik; post oslabljuje čovjeka i umanjuje njegovu snagu za ibadet; iz bojazni da se taj dan ne svetkuje (kao što su židovi svetkovali subotu), a neki učenjaci, opet, kažu da je petkom pokuđeno postiti iz bojazni da ljudi ne počnu vjerovati da je post u tom danu obaveza. Kada je riječ o tome, autentičan oslonac u tome jeste mišljenje onih učenjaka koji kažu da je pokuđeno postiti petkom jer je taj dan praznik. Tome mišljenju teži i Ibn Hadžer. On kaže: “Najjače i najprihvatljivije mišljenje jeste stav onih učenjaka koji kažu da je pokuđeno postiti petkom jer je to praznik.”
Rekao sam: na tu konstataciju jasno ukazuje navedeno Ebul-Evberovo predanje od Ehu Hurejre, ali i sljedeća Alijina, radijallahu anhu, izjava: “Ko od vas želi dobrovoljno postiti neka posti četvrtkom, neka ne posti petkom, jer je petak praznik, to je dan jela i pića. Tako će čovjek u mjesecu imati dva vrijedna dana: dan u kojem će postiti i dan koji će provesti u radosti s ostalim muslimanima.” U vezi s ovim obrazloženjem, Ibn Kajjim el-Dževzijja naveo je dvije nejasnoće rekavši: “Petkom nije zabranjeno postiti, a za vrijeme praznika zabranjeno je postiti, i pokuđenost ne postoji ako čovjek ne posti u ovom danu zasebno. Odgovor na ove nejasnoće glasi: petak nije godišnji, već sedmični praznik, a samo je zabranjeno postiti u godišnjem prazniku. A kada je riječ o postu petkom zasebno, ako čovjek posti u danu prije ili u danu poslije njega, tada u tom danu nije postio zato što je to – petak, odnosno praznik, i tada nema štete koja postoji u slučaju ako čovjek posti u tom danu zasebno: taj post biva usputni.”
Peto, možda će se neko pozvati na Ibn Mesudove, radijallahu anhu, riječi: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, postio je u tzv. bijelim danima u svakom mjesecu, i rijetko je mrsio petkom.” Ali to znači da nije mrsio petkom ako bi se podudario s bijelim danima, u kojima je postio. Komentirajući ovo predanje, Ibn Kajjim rekao je: ” … ovaj se hadis mora protumačiti tako što ćemo reći da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, petkom postio usput, nije postio zasebno, jer to sam nije dopuštao. I zar se hadis koji dopušta post petkom (nije ga zabilježio ni El-Buhari ni Muslim; njega je imam Et-Tirmizi okarakterizirao nepoznatim ) može pretpostaviti autentičnim jasnim hadisima na osnovu kojih se to zabranjuje, koje su zabilježili El-Buhari i Muslim.” Zbog toga je imam Et-Tirmizi zapisao da su neki učenjaci smatrali da je poželjno postiti petkom, ali je pokuđeno postiti u tome danu ako čovjek ne posti u danu prije ili u danu poslije njega.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Bilo je zabranjeno konzumirati kurbansko meso duže od tri dana; da li je derogiran taj hadis ?
Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka niko ne jede kurbansko meso duže od tri dana. "243 Alija, radijallahu anhu, klanjao je bajram-namaz prije hutbe, a potom održao hutbu i rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio vaviše
Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka niko ne jede kurbansko meso duže od tri dana. “243
Alija, radijallahu anhu, klanjao je bajram-namaz prije hutbe, a potom održao hutbu i rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio vam je da jedete meso svojih kurbana duže od tri dana.”244
Propisi u vezi s poglavljem:
Prvo, u početku islama bilo je zabranjeno da se kurbansko meso jede duže od tri dana, pa je taj propis derogiran. O tome postoji nekoliko hadisa. Abdullah b. Vakid prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se kurbansko meso jede duže od tri dana. Abdullah b . .Ebu Bekr spomenuo je to Amri, a ona je potvrdila i kazala kako je čula Aišu, radijallu anha, da kaže: “Na Kurban-bajram beduini su, teško koračajući, dolazili prisustvovati Kurban-bajramu, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Kurbansko meso zadržite kod sebe tri dana, a poslije toga podijelite. ‘ Nakon određenog vremena bi mu rečno: ‘Allahov Poslaniče, ljudi su počeli puniti mješine kurbanskim mesom i od njega dobivaju loj.’ ‘.A. zašto?’, upita on. ‘Zato što si zabranio da se ono jede duže od tri dana’, odgovorili su mu. Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sell em, tada reče: ‘T'o sam bio zabranio zbog onih beduina. Od sada jedite onoliko dugo koliko želite, uskladišite ga i dijelite. “‘245
Džabir, radijallahu anhu, pripovijeda: ”Jeli smo kurbansko meso samo tri dana, pa nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao olakšicu i rekao: Jedite kurbansko meso i pohranite ga. “‘246 Selema b. el-Ekva, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: “Ko je od vas zaklao kurban, ne smije osvanuti treći dan a da se u njegovoj kući nalazi imalo kurbanskog mesa. ” Sljedeće su godine rekli: “Allahov Poslaniče, hoćemo li postupiti onako kako smo postupili prošle godine?” “Sada jedite kurbansko meso, hranite njime druge ljude, ali ga i uskladišite. Ono je bila godina velike gladi, .Pa sam htio da kurbanskim mesom pomognete potrebitima”, odgovorio je Poslanik.247
Tu su hadisi koje prenose Ebu SeiJ el-Hudri, Burejda i Sevban, a zabilježili su ih EI-Buhari i Muslim.
Drugo, ova je zabrana bila vremenski ograničena, jer je ljude te godine pogodila glad. U tom se kontekstu prenosi da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, upitao Aišu, radijallahu anha: “Da li je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se kurbansko meso jede duže od tri dana?”, a ona je odgovorila: “To je učinio samo u godini u kojoj su ljudi bili gladni, kada je htio da bogati nahrane siromašne, a mi bismo, da to e tako bilo, kurbansko meso jeli i nakon petnaest dana.” Upitana je: “Šta vas je nagnalo na to?” Ona se nasmija i reče: “Porodica Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, nikad se nije najela začinjenog pšeničnog kruha tri dana uzastopice.”248
Treće, Alija b. Ebu Talib, Ibn Omer, E7:-Zubejr, Abdullah b. Vakid b. Abdullah b. Omer, radijallahu anhum, smatraju da je zabranjeno zadržati kurbansko meso duže od tri dana i da je prvotni propis punovažan. Evo šta u vezi s tim kaže imam Eš-Ševkani : “Moguće je da oni nisu znali da je ovaj propis derogiran. A prihvata se od onog kojem je poznat dokaz, ne od onog kojem isti taj dokaz nije poznat. Štaviše, islamski su učenjaci, poslije smrti navedenih autoriteta, postigli konsenzus da je dopušteno jesti i skladištiti kurbansko meso i nakon tri dana. Ne znam da ijedan islamski učenjak dijeli mišljenje navedenih ashaba.”
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Koje su životinje zabranjene zaklati kao kurban ?
El-Bera b. Azib, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kurbann, žrtvena životinja, ne može biti potpuno hrom, ni sasvim ćorav, ni jako bolestan, ni isuviše mršav. '1239 Alija, radijallahu anhu, govorio je: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredioviše
El-Bera b. Azib, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kurbann, žrtvena životinja, ne može biti potpuno hrom, ni sasvim ćorav, ni jako bolestan, ni isuviše mršav. ‘1239
Alija, radijallahu anhu, govorio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam kao žrtvu obavezno prinesemo ovcu koja vidi i čuje, tj . da ne zakoljemo ovcu koja je ćorava, niti da joj sprijeda ili otpozadi visi komadić razrezanog uha, niti da joj je uho probušeno, niti uzduž napuklo.”240
Propisi u vezi s poglavljem:
Prvo, žrtvena životinja, kurban, ne smije biti hroma, ni ćorava, ni bolesna, ni jako mršava, ni unakaženog uha, bilo da je probušeno ili razrezano. Imam Eš-Ševkani, 5/207, zapisao je: “Hadisi ukazuju na to da nije dopušteno kao kurban prinijeti životinju koja ima neku odspomenutih manjkavosti. Onaj ko tvrdi da se takva životinja u svakom slučaju može zaklati kao kurban, odnosno onaj ko tvrdi da se može zaklati ali je pokuđeno – mora podastrijeti dokaz koji jasnu zabranu (koja iziskuje da životinja koja ima jednu od spomenutih mahana, ne vrijedi kao žrtva), iskazanu u El-Beraovom hadisu, može obesnažiti.”
Drugo, dopušteno je da rogovi budu slomljeni, jer hadis koji je prenio Utba b. Abdurrahman, a koji govori o zabrani žrtvovanja životinje slomljenih rogova, nije autentičan, a dotle se to u navedenom Alijinom hadisu ne spominje. Zato El-Begavi u djelu Šerhus-sunna, 4/338, kaže: “Prema mišljenju većine učenjaka, dopušteno je da se kao kurban zakolje životinja koja ima slomljene rogove.”
Treće, komentirajući El-Beraov hadis, imam El-Begavi u djelu Šerhus-sunna, 4/340, tvrdi: “U hadisu je dokaz da neznatna manjkavost ne smeta, jer se u hadisu kaže: “Kurban, žrtvena životinja, ne može biti potpuno hrom, ni sasvim ćorav, ni jako bolestan, ni isuviše mršav. ”
Četvrto, uškopljenu i životinju odrezanog repa dozvoljeno je zaklati kao kurban, jer se ona na taj način goji.
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Da li je zabranjeno vezanje životinje i njeno pretvaranje u metu?
Hišam b. Zejd b. Enes b. Malik pripovijeda: "Posjetio sam, sa svojim djedom Enesom b. Malikom, Hakema b. Ejjuba i zatekao neke ljude da gađaju kokošku koju su postavili kao metu. Enes je rekao: 'Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se životinje postavljaju kao meta."'230 Abdviše
Hišam b. Zejd b. Enes b. Malik pripovijeda: “Posjetio sam, sa svojim djedom Enesom b. Malikom, Hakema b. Ejjuba i zatekao neke ljude da gađaju kokošku koju su postavili kao metu. Enes je rekao: ‘Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se životinje postavljaju kao meta.”‘230
Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte uzimati za metu nijedno živo biće ! ” Seid b. Džubejr, radijallahu anhu, prenosi da je jednom prilikom Ibn Omer, radijallahu anhu, prošao pored grupe dječaka koji su postavili kokošku kao metu i gađali je. Kada su ugledali Ibn Omera, razbježali su se. Ibn Omer tada reče: “Ko je ovo uradio!? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je ljude koji u7:imaju živa bića za metu.”232 Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, kaže: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je ubijanje svezanih životinja.”233 Ibn Omer, radijallahu anhu, pripovijeda da je posjetio Jahju b. Seida, a jedan od njegovih sinova bio je svezao kokošku i gađao je. Ibn Omer je prišao kokoški i odvezao je, a zatim je, noseći kokošku, doveo dječaka i rekao: ” Izgrdite svoje dijete, pa da ne veže ovu životinju i ne drži je kao metu! Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da zabranjuje vezanje stoke ili drugih životinja i njihovo pretvaranje u metu.”214
Ebu Ejjub, radijallahu anhu, rekao je: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da zabranjuje ubijanje svezanih životinja. Tako mi Allaha, ja to nikada nisam uradio, pa čak ni kad se radi o kokoški. “235
Propisi u vezi s poglavljem :
Prvo, zabranjeno je vezanje životinja i njihovo pretvaranje u metu, ta i životinje su živa bića. Jasni su hadisi u kojima se to zabranjuje; a počinioc ovog nedjela zaslužuje prokletstvo.
Drugo, zabranjeno je svezati, gađati i zlostavljati sve životinje i ptice, pa makar se radilo o vrapcu, shodno hadisu Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah će pozvati na odgovornost svakog čovjeka koji nepravedno ubije vrapca ili bilo koju pticu ili životinju veću od njega!” “Allahov Poslaniče”, neko upita, “šta onda smijemo učiniti kada se radi o vrapcu?” “Smijete ga uloviti i pojesti njegovo meso, a ne ubiti ga i baciti”, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.236
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Da li je zabranjeno prinijeti kao žrtvu prvo devče i žrtvu povodom mjeseca redžepa ?
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu aljhi ve sellem, riječi: "Nije utemeljeno klanje prvog devčeta ni prinošenje žrtve povodom mjeseca redžepa. ''204 Propisi u vezi s poglavljem: Prvo, idolopoklonici su prvo devče prinosili kao žrtvu svojim idolima i kipovima,više
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu aljhi ve sellem, riječi: “Nije utemeljeno klanje prvog devčeta ni prinošenje žrtve povodom mjeseca redžepa. ”204
Propisi u vezi s poglavljem:
Prvo, idolopoklonici su prvo devče prinosili kao žrtvu svojim idolima i kipovima, kao što su, iz poštovanja prema njemu, prinosili žrtvu kad nastupi mjesec redžep, prvi od svetih mjeseci.
Drugo, negiranje utemeljnosti ovog čina znači zabranu jer se u nekim drugim predanjima kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je klanje prvog devčeta i prinošenje žrtve povodom mjeseca redžepa.”205
Treće, zabrana se ovdje odnosi na praksu pagana u džahilijetu, na osnovu jedne verzije navedenog hadisa u kojoj stoji: ‘U islamu nema klanja prvog devčeta ni prinošenje žrtve povodom mjeseca redžepa. ”206
Četvrto, postoje hadisi koji ukazuju na to da je legitimno klanje prvog devčeta i prinošenje žrtve povodom mjeseca redžepa. Ovdje ćemo navesti neke. Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca, a ovaj od svoga oca da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o prinošenju žrtve kada deva donese na svijet mladunče, pa je odgovorio: ‘ Utemeljeno je da se prinese žrtva kada deva donese na svijet mladunče, ali bolje da mladunče ostavite da poraste toliko da se može jahati i da daje mlijeko, te da je date siromasima ili borcima na Allahovom putu; ako je zakoljete, nećete od nje mršave imati mnogo koristi, a usto ćete sebi uskratiti mlijeko i izazyat ćete bol kod deve. “207 U jednoj verziji ovog hadisa postoji dodatak da je na pitanje o prinošenju žrtve povodom mjeseca redžepa Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “I to je utemljeno.”
Neko je upitao Amra b. Šuajba o prinošenju žrtve povodom nastupanja mjeseca redžepa, a on je odgovorio: “Ljudi bi u redžepu zaklali ovcu, skuhali je i jeli njeno meso te dijelili narodu.”208
Nubejša el-Huzeli pripovijeda da je neki čovjek povikao: “AllahovPoslaniče, imali smo običaj zaklati ovcu u redžepu, pa šta misliš o tome?”
‘ Zakoljite Allaha radi u bilo kojem mjesecu”, odgovori on, “činite dobro radi Njega i
hranite druge ljude. ” “Također, prinosili smo žrtvu kad deva donese na svijet
mladunče!”, opet će čovjek. ‘Prvijenče svake deve koja je na paši treba uzgajati
određeno vrijeme, a kad bude moglo nositi hodočasnike, zakolji ga i podijeli njeno
meso putnicima; to je bolje za tebe. ”209
Aiša, radijallahu anha, kaže: “Naredio nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da na pedeset ovaca zakoljemo jednu.”210
Slični se hadisi prenose i od Mihnefa b. Selima i El-Harisa b. Amra, ali je njihovim lancima prenosilaca prigovoreno.
Pa ipak, navedeni hadisi upućuju na sljedeće: prvo, dozvoljeno je zaklati prvo mladunče; drugo, prinošenje žrtve mora biti isključivo u ime Allaha; treće, bolje je prvo mladunče ostaviti da se udeblja pa ga podijeliti siromasima i putnicima ili ga koristiti u borbi na Allahovom putu; i, četvrto, žrtva se prinosi bez pravljenja razlike među mjesecima.
Peto, nema oprečnosti između navedenih hadisa jer se zabrana tog čina odnosi na praksu pagana koji su žrtve prinosili idolima i kipovima i isticali mjesec redžep nad ostalim mjesecima, a Allah najbolje zna.
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Treba li ponoviti namaz ako vidimo da nam je obuća nečista?
Ako čovjek želi klanjati u obući, treba provjeriti da li na njoj ima prljavštine, odnosno nečistoće; ako vidi trag, neka ga obriše. Ehu Seid, radijallahu anhu, ispričao je sljedeće: “Dok je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, imamio ashabima, izuo je obuću i stavio je s lijeve strane. Kada su tviše
Ako čovjek želi klanjati u obući, treba provjeriti da li na njoj ima prljavštine, odnosno nečistoće; ako vidi trag, neka ga obriše. Ehu Seid, radijallahu anhu, ispričao je sljedeće: “Dok je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, imamio ashabima, izuo je obuću i stavio je s lijeve strane. Kada su to vidjeli, i ashabi su se izuli. Nakon što je završio namaz, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: ‘Zašto ste se izuli?!’ ‘Vidjeli smo da si se ti izuo, pa smo i mi to učinili’, odgovoriše ashabi. On reče: ‘Došao je Džibril i izvjestio me da mi je obuća prljava; kada čovjek dođe u džamiju, neka protjeri svoju obuću, pa ako mu bude prljava, neka je obriše. “‘23
Ako čovjek klanja u nečistoj obući i nakon namaza vidi nečistoću, nije obavezan ponoviti namaz. Ovo je na osnovu toga što je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nečistu obuću izuo u toku namaza, ali namaz nije ponovio, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.
———-
PROČITAJTE PITANJE IZ KOJEG JE IZDVOJEN ODGOVOR:
https://pitajucene.com/pitanje/je-li-dozvoljeno-staviti-obucu-pored-sebe-dok-klanjamo/
——–
23 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Ebu Davud (650), Ahmed 3/20 i 92, Ibn Huzejma (1017), Et-Tajalisi (2153), Ibn Hibban (2185), El-Hakim 1/260, El-Bejheki 2/431, Ehu Ja'la (1194) i neki drugi muhadisi. (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izuo se i obuću stavio s lijeve strane budući da s njegove lijeve strane nema nikoga; obuću nije stavio s desne strane jer se ona ne ostavlja na tu stranu, što jasno stoji u gore navedenom hadisu.)
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Je li dozvoljeno staviti obuću pored sebe dok klanjamo?
Pokuđeno je obuću staviti na desnu ili na lijevu stranu Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kada čovjek klanja, neka svoju obuću ne ostavlja na desnu niti na lijevu stranu osim ako nema nikoga, jer ako je stavi na lijevu stranu, tada će obuviše
Pokuđeno je obuću staviti na desnu ili na lijevu stranu
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kada čovjek klanja, neka svoju obuću ne ostavlja na desnu niti na lijevu stranu osim ako nema nikoga, jer ako je stavi na lijevu stranu, tada će obuća biti s desne strane drugog čovjeka; neka je stavi između nogu. ‘20
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, klanjač ima slobodan izbor: može klanjati u obući, ili je skinuti i staviti između nogu. Dokaz za to jeste sljedeće Ebu Hurejrino, radijallahu anhu, predanje u kojem Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Čovjek može klanjati u obući, a može je i skinuti i staviti između nogu, da njome nikoga ne uznemirava. ‘21
Drugo, ako džamija nije prostrta, odnosno ako je pod pijesak ili zemlja, bolje je klanjati u obući, da bi se time razlikovalo od židova. Isto se odnosi na namaz u pustinji i na otvorenom prostoru. Šeddad b. Evs, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Razlikujte se od židova, oni se ne mole u obući ni u mestvama. ‘22
Treće, obuću nije dopušteno odložiti ni na desnu ni na lijevu stranu, jer time se uznemiravaju muslimani, što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno rekao u prethodnom Ebu Hurejrinom, radijallahu anhu, hadisu.
Četvrto, ako čovjek želi klanjati u obući, treba provjeriti da li na njoj ima prljavštine, odnosno nečistoće; ako vidi trag, neka ga obriše. Ehu Seid, radijallahu anhu, ispričao je sljedeće: “Dok je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, imamio ashabima, izuo je obuću i stavio je s lijeve strane. Kada su to vidjeli, i ashabi su se izuli. Nakon što je završio namaz, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: ‘Zašto ste se izuli?!’ ‘Vidjeli smo da si se ti izuo, pa smo i mi to učinili’, odgovoriše ashabi. On reče: ‘Došao je Džibril i izvjestio me da mi je obuća prljava; kada čovjek dođe u džamiju, neka protjeri svoju obuću, pa ako mu bude prljava, neka je obriše. “‘23
Peto, ako čovjek klanja u nečistoj obući i nakon namaza vidi nečistoću, nije obavezan ponoviti namaz. Ovo je na osnovu toga što je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nečistu obuću izuo u toku namaza, ali namaz nije ponovio, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.
20 Hadis je autentičan na osnovu mnoštva lanaca prenosilaca. Zabilježili su ga: Ebu Davud (654), El-Begavi (302), Ibn Huzejma (1016), El-Hakim, 1/259, El-Bejheki, 2/432, i Ibn Hibban (2118), s dobrim lancem prenosilaca. Budući da je hadis prenesen i kao predanje Ebu Hurejre, radijallahu anhu, (koji ćemo kasnije navesn), hadis je autentičan.
21 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Ibn Huzejma (1009), Ibn Hibban (2183), Abdurrezzak (1519) i El-Hakim, 1/259, preko Seida b. Ehu Seida el-Makberija, a on od Ehu Hurejre, radijallahu anhu.
22 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Ebu Davud (652), El-Begavi (534), Ibn Hibban (2186), Et-Taberani (7164 i 7165), El-Hakim, 1/260, i El-Bejheki, 2/432.
23 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Ebu Davud (650), Ahmed 3/20 i 92, Ibn Huzejma (1017), Et-Tajalisi (2153), Ibn Hibban (2185), El-Hakim 1/260, El-Bejheki 2/431, Ehu Ja'la (1194) i neki drugi muhadisi. (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izuo se i obuću stavio s lijeve strane budući da s njegove lijeve strane nema nikoga; obuću nije stavio s desne strane jer se ona ne ostavlja na tu stranu, što jasno stoji u gore navedenom hadisu.)
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Smije li se sjediti umotanih nogu za vrijeme hutbe?
Pokuđeno je za vrijeme hutbe sjedjeti povijenih umotanih nogu Sehl b. Muaz b. Enes prenosi od svoga oca da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio sjedenje povijenih umotanih nogu petkom za vrijeme hutbe.32 Propisi vezani za poglavlje Prvo, za vrijeme hutbe pokuđeno je sjesti povijenihviše
Pokuđeno je za vrijeme hutbe sjedjeti povijenih umotanih nogu
Sehl b. Muaz b. Enes prenosi od svoga oca da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio sjedenje povijenih umotanih nogu petkom za vrijeme hutbe.32
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, za vrijeme hutbe pokuđeno je sjesti povijenih umotanih nogu ili nogu obuhvaćenih rukama da se dobije neka vrsta naslona.
Drugo, takav način sjedenja izaziva pospanost, izlaže čovjeka gubljenju abdesta i otkrivanju stidnog mjesta, pogotovo ako čovjek ima jedan ogrtač.
32 Predanje je autentično na osnovu drugih predanja. Zabilježili su ga: Ebu Davud (1110), Et-Tirmizi (514), Ibn Huzejma (1815) i neki drugi muhadisi, s dobrim lancem prenosilaca, kako kaže Et-Tirmizi. U prilog mu ide Ibn Amrovo i Džabirovo, radijallahu anhum, predanje, ali u njihovim lancima prenosilaca postoje određene mahane.
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Smije li se razgovarati tokom hutbe?
Strogo je zabranjeno razgovaranje za vrijeme hutbe Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Onaj ko petkom, dok imam drži hutbu, nekome kaže: 'Šuti!', već je izgovorio besmislicu. '25 Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, pripovijedao je: "Abdullahviše
Strogo je zabranjeno razgovaranje za vrijeme hutbe
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Onaj ko petkom, dok imam drži hutbu, nekome kaže: ‘Šuti!’, već je izgovorio besmislicu. ‘25
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Abdullah b. Mesud ušao je u džamiju, dok je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, držao hutbu, sjeo pored Ubejja b. Ka'ba i nešto ga upitao, a ovaj mu nije odgovorio, na šta je Ibn Mesud pomislio da je kivan na njega. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio s namazom, Ibn Mesud upitao je: ‘O Ubejje, zašto mi nisi odgovorio na pitanje?’ ‘Ti nisi klanjao džuma-namaz kao mi!’, odgovori mu Ubejj, pa ovaj preupita: ‘A zašto?’ ‘Zato što si govorio dok je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, držao hutbu’, odgovori mu. Ibn Mesud odmah je ušao kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i to mu spomenuo, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: ‘Istinu je rekao Ubejj, poslušaj ga.” 26
Amr b. Suajb prenosi od svoga oca Suajba, a ovaj od svoga oca da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko se okupa petkom, namiriše, makar mirisom svoje žene ako ga ima, obuče najljepšu odjeću, ne prekoračuje preko ljudi i ne govori za vrijeme hutbe, to će mu biti iskup za grijehe počinjene između dvije džume; ko bude govorio besmislice za vrijeme hutbe i prekoračivao ljude, računa mu se samo kao podne namaz. ‘27
Ovaj isti ashab prenosi od svoga oca Šuajba, a ovaj od svoga oca da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Džuma-namazu prisustvuju tri kategorije ljudi: čovjek koji razgovara za vrijeme hutbe, i to je njegov udio u džumi; čovjek koji moli Svevišnjeg Allaha, i Allah će njemu, ako bude htio, uslišati molbu, a ako bude htio, uskratit će mu; i čovjek koji ne prekoračuje safove, nikoga ne uznemiruje i pomno sluša hutbu, njemu je džuma iskup za grijehe do naredne džume i još tri dana, jer svevišnji je Allah rekao: ‘Ko uradi dobro djelo bit će deseterostruko nagrađen … ‘ (El-En'am, 160). ‘28
Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, govorio je: “Dovoljno si zgriješio da suklanjaču kažeš: ‘Šuti!’ dok imam drži hutbu.'29
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, budući da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, razgovaranje za vrijeme hutbe uračunao u besmislen govor i što je negirao njegovo prisustvo džumi rekavši da nema udjela u nagradi – dokaz je da je razgovaranje za vrijeme hutbe zabranjeno. Na osnovu toga islamski su autoriteti jednoglasni u mišljenju da imamovo uspinjanje na minber iziskuje prekidanje dobrovoljnog namaza, a početak hutbe isključuje razgovaranje.
Drugo, neki su učenjaci rekli da se hadisi koji naređuju šutnju za vrijeme hutbe odnose isljučivo na razgovaranje s ljudima, ali ne i zikr. Međutim, to nije tačno, jer onda bi bilo dopušteno i čitati časni Kur'an. Očito je da se misli na generalnu šutnju; i ko pravi razliku između razgovaranja s ljudima i zikra mora ponuditi dokaz.
Treće, razgovaranje je zabranjeno samo kada imam počne s hutbom, a nije kada sjedi na minberu, prije hutbe. Ibn Šihab ez-Zuhri prenosi da ga je Saleba b. Ebu Malik el-Kurezi izvijestio: “Omer je svojevremeno predvodio džumu; kada bi se popeo na minber, mujezin bi zaučio ezan, a mi bismo razgovarali sve dok mujezin ne završi, a nakon toga slušali bismo, i niko ne bi razgovarao.” Otuda je Ibn Šihab zaključio: “Imamovo penjanje na minber iziskuje prekidanje dobrovoljnog namaza, a početak hutbe isključuje razgovaranje.”30
”Nema smetnje u razgovaranju dok je imam na minberu, dok mujezin uči ezan i nakon toga; razgovarati se može sve dok imam ne počne s hutbom”, zaključio je imam Šafi.
El-Begavi tvrdi: ”Ne smeta razgovaranje sve dok imam ne počne s hutbom.”31
Četvrto, doduše, postoje određena predanja u kojima stoji da su neki tabiini ipak razgovarali za vrijeme hutbe, a učenjaci na ta predanja nisu dali istovjetne odgovore. Naime, jedni tvrde da oni nisu znali da je to zabranjeno, drugi kažu da su razgovarali kada imam drži besmislenu hutbu, jedni kažu da ovi hutbu nisu smatrali sastavnim dijelom džume, a neki, opet, kažu da su razgovarali oni koji nisu čuli imamovo obraćanje.
Mislim, najprikladniji je odgovor da nisu znali da je to zabranjeno, a ako su znali, onda se ničije riječi ne mogu pretpostaviti Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, autentičnim i jasnim hadisima o tome pitanju.
Peto, ko bespotrebno progovori za vrijeme hutbe ima nagradu samo kao da je klanjao podne-namaz. Dokaz za to jeste gore navedeni hadis Amra b. Šuajba. To je odabrao Ibn Huzejma, koji je u svojoj zbirci Es-Sahih naslovio poglavlje: Predanje koje pojašnjava sažet izraz i dokaz da onaj ko besmisleno progovori za vrijeme hutbe gubi nagradu za džumu, ali njegov namaz nije pokvaren, a to sam konstatirao u Es-Sahihu u dijelu Iman. Naime, Arapi negiraju i naziv nečega ako je to nepotpuno. Zbog toga je Resulullah, sallallahu alej hi ve sellem, rekao: ‘Ti nisi obavio džumu … ”
Tome u prilog ide i Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, odobrenje Ka'bu b. Maliku kada je opomenuo Ibn Mesuda, ali Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije mu naredio da ponovi namaz.
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Vidi manjeKako se ravnaju safovi i koja je mudrost toga?
Ibn Mesud, radijallahu anhu, izjavio je: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doticao je naša ramena pred početak namaza, govoreći: 'Poravnajte se, nemojte se razilaziti, pa da vam se srca raziđu. Neka iza mene stanu punoljetni i razumni, a zatim oni koji su iza njih, a zatim oni koji su iza njihviše
Ibn Mesud, radijallahu anhu, izjavio je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doticao je naša ramena pred početak namaza, govoreći: ‘Poravnajte se, nemojte se razilaziti, pa da vam se srca raziđu. Neka iza mene stanu punoljetni i razumni, a zatim oni koji su iza njih, a zatim oni koji su iza njih. “‘30
Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: ‘Zbijte safove, poravnajte ramena, popunite praznine, ne ostavite mjesta za šejtana, blago dotičite ruke vaše braće; ko sastavi saf, neka ga Allah sastavi sa Sobom, a ko prekine saf, neka ga Allah od Sebe odvoji!’ 31
Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Ne smijem dopustiti postojanje praznina u safovima. “‘32
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, safove u zajedničkom namazu zabranjeno je prekidati, krivo uspostavljati i ostavljati praznine za šejtana. Navedeni hadisi na to ukazuju na sljedeće načine: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je ravnanje i zbijanje safova, a zabranio krivo uspostavljanje; jedinstvo srca doveo je u zavisan odnos o uspostavljanju safova, drugim riječima, neuspostavljanje safova vodi u podvojenost, a sve što vodi u haram – zabranjeno je. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, molio je protiv onoga ko prekine saf da ga Svevišnji Allah liši Svoje dobrote.
Drugo, brojne su mudrosti u uspostavljanju safova, a neke od njih jesu sljedeće: prvo, poistovjećivanje sa safovima meleka kod Svevišnjeg Allaha. Džabir b. Semura, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je pred nas i rekao: ‘Zar se nećete poredali u safove, kao što se meleki redaju kod svoga Gospodara?’ Upitali smo: ‘Allahov Poslaniče, a kako se meleki poredaju u safove kod svoga Gospodara? Upotpune prve safove i zbiju se u njima’, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem”33; drugo, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, iza leđa vidio je kako se ashabi redaju. Enes, radijallahu anhu, prenio je sljedeći hadis: ”Lijepo uspostavite safove, uistinu vas vidim iza svojih leđa’ 34; treće, sužavanje prolaza šejtanu, jer on se provlači kroz praznine kao što se između stada provlači janje. U tome je smislu Ebu Umama prenio sljedeći hadis: “Poravnajte safove ravnajući ramena, i blago dotičite ramena vjernika, popunite praznine jer šejtan među vas ulazi kao što se malo janje uvlači među stado ‘35; četvrto, to uljepšava i upotpunjuje namaz. U tome su smislu preneseni brojni hadisi, između ostalih i sljedeći: Enes, radijallahu anhu, prenio je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Poravnajte vaše safove, zaista je poravnavanje safova dio cjelovitosti i potpunosti namaza. ‘36 Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: ”Ispravite safove, odista to namazu daje ljepotu. ‘37
Treće, safovi se uspostavljaju tako što muktedije spajaju ramena i nožne članke. Tako su, klanjajući za Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi činili. Enes, radijallahu anhu, govorio je: “Spajali smo ramena i stopala.”38 A En-Numan b. Bešir izjavio je: ” … pa bismo spojili ramena, koljena i nožne članke.”39
Ovaj sunnet ne poznaju mnogi imami: naređuju ravnanje safova misleći samo na spajanje ramena, a spajanje stopala zapostavljaju.
Kada je riječ o uspostavljanju safova, u mnogim se džamijama pojavila velika novotarija: povlačenje linija ili pružanje konca u cilju ravnanja safova. U tome su brojna zla: zapostavlja se sunnet uspostavljanja safova, i to smeta ljudima dok klanjaju. Neka nas Svevišnji Allah sačuva novotarija!
Četvrto, treba da imam uspostavlja safove naređujući i provjeravajući muktedije, sve dok to ne nauče sami činiti. En-Numan b. Bešir govorio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, poravnavao je naše safove kao da ispravlja luk od strijele, dok ne bi vidio da smo shvatili. Jednog je dana izašao na namaz, i samo što nije učinio početni tekbir, opazio je nekog čovjeka u safu izbočenih prsa, pa nas je upozorio: ‘O Allahovi robovi, ili ćete vi safove poravnavati, ili će vas Allah razjediniti. “40 Dakle, imam će prije namaza popraviti safove: pomjeriti naprijed, odnosno vratiti nazad ljude koji štrče, narediti im da se zbiju i popune praznine.
Peto, kada imam naredi ravnanje safova, muktedije trebaju skupiti ruke i biti nježni prema svojoj braći vjernicima, a kada neko pridođe i želi stati u saf, trebaju mu napraviti mjesta. Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Najbolji među vama jesu oni koji su najnježniji u safu. “11
Ibn Kudama sljedećim hadisom: “… blago dotičite ramena vjernika… ” dokazivao je da je dopušteno povlačenje iz safa. Naime, on kaže: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, time je htio reći da, kada te neko povuče iz safa, istupi i stani snjim, nemoj se opirati”42
Po meni, to je diskutabilno zbog sljedećeg: povlačenje muktedije uzrokuje prekidanje safa, a onoga ko prekine saf Svevišnji će Allah lišiti Svoje dobrote; Ebu Davud zabilježio je Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”.. i blago dotičite ramena vjernika” i objasnio ih na sljedeći način: “Kada čovjek hoće pristupiti u saf, ljudi trebaju skupiti ramena da ovaj može stati”43, a razumijevanje onoga ko prenosi preče je od razumijevanja drugih ljudi, tim prije što on najbolje zna šta znači predanje koje je prenio.
Šesto, kada čovjek dođe u džamiju i ne nađe slobodnog mjesta u safovima, nije mu dopušteno da nekoga izvuče iz safa jer to iziskuje njegovo prekidanje i prazninu; naređeno nam je da popunjavamo praznine.
Nijedan hadis koji govori o tome da je to dopušteno nije autentičan. Neki od tih slabih hadisa jesu sljedeći.
Mukatil b. Hajjan prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čovjek dođe u džamiju, a nema nikoga da s njim stane u saf, neka povuče nekoga iz safa, a ovaj neka s njim stane, o kako će povučeni za to biti obilno nagrađen!”44
Vabisa, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio je nekog čovjeka samog izvan safova i rekao mu: ‘O ti što si klanjao sam, zašto nisi našao mjesta u safu, ili povukao nekoga iz safa; ponovi namaz. “‘45
Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko dođe u džamiju, a svi su safovi popunjeni, neka povuče nekoga iz safa i postavi ga pored sebe.”46
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf