Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Je li dozvoljeno da imam bude na izdignutom mjestu u odnosu na muktedije?
Hummam pripovijeda: "Huzejfa je jednom prilikom u El-Medainu predvodio namaz na kamenoj klupi, pa ga je Ebu Mesud povukao za košulju, a kada je završio namaz, upitao je Huzejfu: 'Zar nisi znao da je to zabranjeno?' Huzejfa je odgovorio: 'Sjetio sam se tek kada si me povukao."'24 Propisi vezani za poviše
Hummam pripovijeda: “Huzejfa je jednom prilikom u El-Medainu predvodio namaz na kamenoj klupi, pa ga je Ebu Mesud povukao za košulju, a kada je završio namaz, upitao je Huzejfu: ‘Zar nisi znao da je to zabranjeno?’ Huzejfa je odgovorio: ‘Sjetio sam se tek kada si me povukao.”‘24
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, navedeno predanje jasno ukazuje da je pokuđeno da imam u odnosu na muktedije stoji na višem mjestu. Kada je tako postupio Huzejfa, Ebu Mesud el-Bedri upozorio ga je, a Huzejfa je prihvatio upozorenje.
Drugo, dopušteno je da imam u odnosu na muktedije zauzme više mjesto u cilju demonstracije namaza i poučavanja, na osnovu predanja Sehla b. Sa'da, radijallahu anhu: “Vidio sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da klanja na minberu: namaz je započeo na njemu i učinio ruku, potom sišao natraške i na zemlji učinio sedždu, pa se ponovo popeo. Kada je završio namaz, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘O ljudi, ovo sam uradio da se prema meni ravnate i da naučite klanjati kako ja klanjam.’ 25
Treće, dokazivanje Sehlovim, radijallahu anhu, predanjem kada je riječ o zauzimanju višeg mjesta za imama, bilo da se radi o poučavanju ili ne, nije ispravno. Naime, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na kraju hadisa naveo je razlog obavljanja namaza na minberu i objasnio svoju namjeru, i tu se moramo zaustaviti.
Četvrto, s druge strane, neki su učenjaci rekli da je zauzimanje višeg mjesta zabranjeno u svakom slučaju, a svoj stav obrazlažu na sljedeći način: “Da bi se povodio za imamom, muktedija mora gledati kako imam obavlja ruku i sedžu, i kada bi bio na višem mjestu u odnosu na njih, oni bi morali dizati pogled, a to je u namazu zabranjeno.” Ali dokazivanje je diskutabilno, jer dizanje pogleda radi praćenja imama nije zapostavljanje namaza, i zabranjeno dizanje pogleda ne odnosi se na ovo.
Peto, neki su učenjaci dopustili da muktedije budu na višem mjestu u odnosu na imama. To dokazuju predanjem u kojem stoji da je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kao muktedija, klanjao na krovu džamije.26 Svoj stav potkrijepili su i predanjem u kojem stoji da je Enes, radijallahu anhu, u Ibn Abdulharisovoj kući, koja je stršila prema džamiji i imala vrata prema njoj, skupljao ljude i klanjao za imamom koji se nalazio u džamiji?’
I ovo je dokazivanje pogrešno zbog sljedećeg: prvo, predanja na koja se pozivaju slaba su; drugo, oprečna su predaniima Omera, radijallahu anhu, Eš Šabija i Ibrahima, koja su zabilježili Ibn Ebu Šejba, 2/223, i Abdurrezzak, 3/81- 82, a u kojima stoji da muktedija nema pravo klanjati za imamom ako ih dijeli put i slično; treće, mora se kazati: predanja koja to dopuštaju odnose se na prijeku potrebu, ispunjenost džamije i sl. (a na to nas upućuju riječi Hišama b. Urve: “Ebu Murra i ja došli smo u džamiju, ali je već bila puna, pa smo, pristajući za imamom, klanjali u jednoj kući koja se nalazila preko puta džamije”2\ četvrto, ako bismo to dopustili, suprotstavili bismo se hadisima koji naređuju spajanje i upotpunjavanje safova, a to je dopušteno samo u prijekoj potrebi. Na ovo je upozorio i šejhul-islam Ibn Tejmijja, kada je rekao: “Ne može se klanjati po putevima i pločnicima ako u džamiji ima slobodnog mjesta, a onaj ko to učini zaslužuje odgojno-popravne mjere. U tome slučaju onaj ko zakasni na namaz nije grešan ako se provlači pored njih da stane u prve redove. Kada se džamija ispuni, ljudi će se poredati izvan nje, i u tome je slučaju njihov namaz ispravan, tj. ako su safovi spojeni. Međutim, ako između dva safa postoji put kojim ljudi prolaze, namaz potonjih nije ispravan, po jačem od dva mišljenja islamskih učenjaka. Po jačem mišljenju, također nije ispravan namaz onih bez prijeke potrebe stoje iza zida i sl. i ne vide saf ispred sebe, iako čuju imamov glas; ni namaz onih koji klanjaju u dućanu, a safovi nisu spojeni, i nemaju pravo pristati za imamom pod isprikom da će se safovi spojiti, već moraju ući u džamiju i popunjavati prve safove, pa one iza njih”29; i, peto, ako dopustimo da muktedije zauzimaju više mjesto od imama, to lahko može odvesti u omalovažavanje imama za kojim pristaju.
Šesto, podizanje džamija na spratove dopušteno je ako za tim postoji potreba. Međutim, mora se paziti da muktedije budu iza imama, i da safovi na prvom spratu budu spojeni, a Svevišnji Allah najbolje zna.
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Je li dozvoljeno biti imam u džamiji ako te ljudi mrze?
Ebu Umama, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Od tri kategorije ljudi namaz neće biti primljen: od odbjeglog roba, dok se ne vrati; od žene koja je zanoćila, a njen je muž na nju srdit i od ćovjeka koji predvodi namaz ljudima, a oni ga preziru. ''13 Talhviše
Ebu Umama, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Od tri kategorije ljudi namaz neće biti primljen: od odbjeglog roba, dok se ne vrati; od žene koja je zanoćila, a njen je muž na nju srdit i od ćovjeka koji predvodi namaz ljudima, a oni ga preziru. ”13
Talha b. Ubejdullah, radijallahu anhu, predvodio je namaz nekim ljudima, i, nakon što je završio namaz, okrenuo se i upitao: “Imamio sam vam, a zaboravio sam upitati jeste li zadovoljni da vam uopće budem imam.” Oni su odgovorili: “Zadovoljni smo, ta ko može biti nezadovoljan da ga u namazu predvodi Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, pomoćnik?!” On odgovori: “Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘Nije primljen namaz čovjeku koji imami ljudima, a oni ga preziru. “14
Ata b. Dinar el-Huzeli pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Tri kategorije ljudi namaz klanjaju formalno, neće im biti primljen, niti će biti uzdignut na nebo: čovjek koji imami ljudima, a oni ga preziru; čovjek koji na svoju ruku predvodi dženaza-namaz i žena koju čovjek noću pozove u postelju, a ona ga odbije. ‘ 15
Amr b. el-Haris b. el-Mustalik rekao je: “Govorilo se: ‘Najveću kaznu na Sudnjem danu imat će dvije kategorije ljudi: neposlušna žena i čovjek koji imami ljudima, a oni ga preziru.”‘16
Hadise u tome smislu prenijeli su još sljedeći ashabi: Abdullah b. Amr b. el-As, Abdullah b. Abbas, Ebu Seid el-Hudri i Selman el-Farisi, ali u njihovim lancima prenosilaca postoje određene mahane.
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, imam Et-Tirmizi rekao je: “Neki učenjaci drže da je pokuđeno da imam bude čovjek koga svijet prezire, ali ako je prijezir bezrazložan, tada su oni grešni. S tim u vezi imam Ahmed i Ishak b. Rahavejh kažu: ‘Ako ga prezire jedan, dvojica ili trojica, nema problema u tome da im imami, ali ako ga preziru mnogi, tada ih neće predvoditi u skupnom namazu.”‘17
Umjesno je napomenuti sljedeće dvije stvari: prvo, budući da hadisi ukazuju na to da takvom čovjeku namaz neće biti primljen, da neće biti uzdignut na nebo, da to povlači kaznu na Sudnjem danu – zabranjeno mu je imamiti ljudima koji ga preziru; i, drugo, kada je riječ o tome, mjerodavno je ako muktedija koji preziru određenog imama ima mnogo, a ako su dvojica ili trojica tada se njihov prijezir ne uzima u obzir.
Drugo, prijezir koji je o ovom pitanju mjerodavan jeste onaj u ime vjere, ne prijezir u ime neke ovosvjetske dobrobiti, ova vrsta prijezira nije mjerodavna, a njome su iskušani brojni muslimani danas, Allah nas sačuvao toga iskušenja!
Treće, kada je riječ o ovom pitanju, u obzir dolaze isključivo sljedbenici ehlu-sunneta, ne novotari i sljedbenici strasti, jer oni preziru ehlu-sunnet u osnovi. S tim u vezi, imam Eš-Ševkani zapisao je: “U obzir se uzima prijezir pravih vjernika, ne onih drugih. Imam El-Gazali u djelu Ihjau ulumid-din čak je rekao: ‘Kada bi ehlu-sunnet bili manjina i prezirali ga, oni su mjerodavni.”‘18
Četvrto, neki učenjaci ističu razliku između imameta vladara i običnih ljudi, otuda su protumačili da se gore navedeni hadisi odnose na obične imame, tim prije jer ljudi uglavnom preziru vladare. Ali je ovo isticanje razlike diskutabilno. Štaviše, da su rekli suprotno, bilo bi logičnije i ispravnije, jer su prvi imami uglavnom obnašali dužnost vladara, dakle razlika ne postoji, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Da li je zabranjeno postiti dva ili više dana uzastopno bez jedenja i pijenja (visal)?
Ibn Omer, radijallahu anhu, govorio je: "Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio visal, ashabi su rekli: 'I ti postiš nekoliko dana neprekidno!', na šta je odgovorio: "Ja nisam poput vas, mene se hrani i poji." Aiša, radijallahu anha, rekla je: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,više
Ibn Omer, radijallahu anhu, govorio je: “Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio visal, ashabi su rekli: ‘I ti postiš nekoliko dana neprekidno!’, na šta je odgovorio: “Ja nisam poput vas, mene se hrani i poji.”
Aiša, radijallahu anha, rekla je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima je zabranio visal iz samilosti prema njima, pa su rekli: ‘I ti postiš nekoliko dana neprekidno!’ On reče: “Ja nisam poput vas, mene hrani i poji moj Gospodar. ”
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da čovjek posti nekoliko dana neprekidno, pa je neki čovjek rekao: ‘Allahov Poslaniče, i ti postiš po nekoliko dana neprekidno’, pa ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: :” Ko je od vas sličan meni?! Dok spavam, mene hrani i poji moj Gospodar. ” Ashabi su i dalje insistirali na neprekidnom postu, pa je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, tražio da poste samo dva dana uzastopno. Ashabi su vidjeli mlađak, a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Da se mlađak nije pojavio, tražio bih da postite još!’ A to je učinio kažnjavajući ih zbog neposlušnosti.”
Enes, radijallahu anhu, rekao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na početku ramazana postio je nekoliko dana neprekidno, pa su tako učinili i neki muslimani. Kada je za to čuo, rekao je: ‘Da nam ramazan potraje, postili bismo uzastopno, toliko da bi oni uporni ostavili svoju upornost: vi niste poput mene ‘, ili je rekao: Ja nisam poput vas, mene neprestano hrani i poji moj Gospodar.
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, kada je riječ o uzastopnom postu, imam El-Begavi ostavio je sljedeći zapis: ” Visal je uzastopni post dva dana bez jela, i to je jedna od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti, tj. stvari koje su bile samo njemu dopuštene. Po većini učenjaka, to je zabranjeno ostalim muslimanima; ako čovjek u toku noći pojede bilo šta ili popije bilo kakve tekućine, na njega se zabrana ne odnosi.”
Drugo, ”Većina učenjaka smatra da je visal zabranjen, i hadisi koje smo naveli idu u prilog njihovom mišljenju. Oni su kazali da Aišine, radijallahu anha, riječi: ‘ .. .iz samilosti’ ne isključuju zabranu, jer im je, iz svoje samilosti, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da poste dva dana uzastopno”, ističe imam Eš-Ševkani.
Treće, dopušteno je postiti neprekidno do zore sljedećeg dana, na osnovu Ebu Seidovog, radijallahu anhu, predanja, a postiti bez konzumiranja hrane i pića duže od toga zabranjeno je. Nakon što je naveo mišljenja učenjaka o pitanju uzastopnog posta, Ibn Kajjim el-Dževzijja zapisao je sljedeće: ” … treće mišljenje: dopušteno je uzastopno postiti od zore do zore – najprihvatljivije je. To je preneseno od Ahmeda i Ishaka b. Rahavejha. Oni su se u tome poveli za Ebu Seidovim predanjem … To je najlakši i najprihvatljiviji uzastopni post. Sehur nakon takvog posta ustvari je zakasnjela večera, jer postač nastupanjem noći ima pravo na obrok, a ovim je svoju večeru zapravo odgodio do zore, a Svevišnji Allah najbolje zna.”
Četvrto, kada je riječ o Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: ‘ .. mene hrani i poji moj Gospodar”, učenjaci ih ne tumače istovjetno: neki kažu da se te riječi odnose na hranu i piće u pravom smislu, dok drugi kažu da se to odnosi na tjelesnu snagu. U vezi s tim, pronašao sam divan zapis Ibn Kajjima el-Dževzijje: “Ko razmisli o Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “ja nisam poput vas, mene neprestano hrani i poji moj Gospodar” vidjet će da se to odnosi na duševnu hranu i piće, na ono što dušu snaži i krijepi: slast, radost i užitak, čiji je vrhunac osjetio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem; a onaj ko osjeti neznatni dio onoga što je osjetio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osjeća da su ovaj svijet i njegove ljepote ništavni, prašina, prolazni užitak. Pogriješili su oni učenjaci koji kažu da se navedeni hadis odnosi na konzumiranje hrane i pića, zbog sljedećih razloga: prvo, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ja sam kod svoga Gospodara, On me poji i hrani’, i da se radilo o hrani i piću u pravom smislu te riječi, onda se tu ne bi radilo o uzastopnom postu; drugo, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima je rekao da oni nisu poput njega kada je riječ o uzastopnom postu, jer kada bi oni neprekidno postili, od toga bi imali štetu, drugim riječima, da se radilo o pravom jedenju i pijenju, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio bi: ‘Ni ja ne postim uzastopno, već jedem i pijem kao što i vi jedete i pijete’; on nije negirao njihovo zapažanje: ‘I ti postiš neprekidno!’, što ukazuje da je postio neprekidno; i, treće, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jeo i pio u pravom smislu riječi, ne bi napravio razliku između sebe i ashaba, već bi imali isti status: niko ne posti neprekidno. Sljedeće zna većina ljudi: kada se čovjeku desi nešto lijepo, kada ostvari želju, kada mu dođe njegov voljeni, odnosno kada ga nešto zabrine i rastuži – zaboravi i hranu i piće. Mnogi zaljubljeni danima ne jedu, a ne osjećaju glad; a o tome su spjevani divni stihovi.”
Peto, komentirajući hadise koji govore o uzastopnom postu, Ibn Hibban veli: “Ovi su hadisi dokaz da su sva predanja u kojima stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stavljao kamen za pojas – ništavna. U tim hadisima je spomenuta riječ hudžv a ne hadžer. prva riječ znači kraj haljina, a druga – kamen. Naime, Svevišnji Allah hranio je i pojio Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi on postio uzastopno, drugim riječima, kako bi ga pustio da posti uzastopno i da gladuje toliko da mora stavljati kamen za pojas! Zar prisustvu kamena može utoliti glad?! ”
Međutim, učenjaci nisu prihvatili ovo Ibn Hibbanovo obrazloženje. Najljepše što je o tome zapisano jeste Ibn Hadžerova izjava: “Mnogi su učenjaci pobili ovo Ibn Hibbanovo mišljenje. Najjači dokaz protiv njega jeste Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje koje je zabilježio i sam Ibn Hibban u svome Es-Sahihu, a u kojem je rekao: ‘Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog je dana izašao iz kuće u podne i vidio Ehu Bekra i Omera napolju, pa ih je upitao: ‘.Sta vas je istjeralo iz kuće?’ ‘Istjerala nas je glad’, odgovoriše, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život i mene je iz kuće istjerala glad . . . ” A na Ibn Hibbanove riječi: ‘Zar prisustvo kamena može utoliti glad?!’ odgovaramo ovako: stavljanje kamena za pojas uspravlja leđa, jer se prazan stomak obično savije i otežava uspravno stajanje, i kada se za pojas sveže kamen, pomaže u održavanju; neki ljudi kojima se to desilo govorili su: ‘Mislio sam da stomak nose noge, ali sam vidio da on ustvari održava noge.”‘
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li je pokuđeno jesti meso bodljorepog guštera ?
Abdurrahman b. Šibl, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odvraćao od jedenja mesa bodljorepog guštera.203 Propisi u vezi s poglavljem: Prvo, postoje hadisi koje su zabilježili El-Buhari i Muslim, a koji ukazuju da je meso bodljorepog guštera dopušteno i daviše
Abdurrahman b. Šibl, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odvraćao od jedenja mesa bodljorepog guštera.203
Propisi u vezi s poglavljem:
Prvo, postoje hadisi koje su zabilježili El-Buhari i Muslim, a koji ukazuju da je meso bodljorepog guštera dopušteno i da se ono jelo uPoslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, prisustvu; da je to meso bilo zabranjeno, ne bi ga ljudi konzumirali. Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ja ne jedem meso bodljorepog guštera, ali ne zabranjujem da se jede. ” Ibn Abbas prenosi od Halida b. el-Velida, radij allahu anhum, da je ušao s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, kod Mejmune, radijallahu anha, pa je donesen pečen bodljorepi gušter i Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
htio dohvatiti mesa. Tada jedna žena reče: “Recite Resulullahu, sallallahu
alejhi ve sellem, šta je na trpezi!” Kada su ga obavijestili da su servirali bodljorepog guštera, odustao je od njega. Halid je upitao: “Allahov Poslaniče, da li je zabranjeno konzumiranje njegovog mesa?” “Nije zabranjeno “, odgovori on, ‘Ali se nisam navikao da ga konzmiram, pa ga izijegavam. ” Halid je potom isjeckao meso i pojeo ga, a Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, gledao.
Ovi hadisi nisu u kontradiktornosti s predanjem koje je prenio Abdurrahman b. Šibl, usto su vjerodostojniji i jasno ukazuju na to da je meso ovog guštera dopušteno konzumirati.
Nakon što je Ibn Hadžer, u djelu Fethul-Bari, 9/666, ocijenio dobrim Abdurrahmanovo predanje i pobio mišljenje onih učenjaka koji ga smatraju slabim, rekao je: “Premda navedeni hadisi direktno i indirektno ukazuju da je dozvoljeno jesti meso bodljorepog guštera, moguće ih je uskladiti s hadisom u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odvraćao od njegovog konzumiranja. ( … ) Naime, pokuđeno je da se konuzumira meso ovog guštera onaj čovjek kojem se njegovo meso gadi, a hadisi u kojima se ono dopušta odnose se na one kojima se ne
gadi. Prema tome, ne mora značiti da za svakog važi isti propis.”
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Da li je zabranjeno jesti meso domaće životinje koja se hrani nečistoćom ?
Ibn Omer, radijallahu anhu, kaže: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je konzumiranje mesa deva koje se hrane nečistoćom i njihovo jahanje."l98 U drugoj verziji stoji: "Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio konzumiranje mesa i mlijeka životinje koja se hrani nečisviše
Ibn Omer, radijallahu anhu, kaže: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je konzumiranje mesa deva koje se hrane nečistoćom i njihovo jahanje.”l98
U drugoj verziji stoji: “Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio konzumiranje mesa i mlijeka životinje koja se hrani nečistoćom.”199
Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca Šuajba, a ovaj od svog oca da je rekao: “Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je konzumiranje mesa domaćih magaraca i meso i jahanje životinje koja se hrani nečistoćom.”200 Tu su i hadisi koje prenose Ibn Abbas, Ebu Hurejra Džabir, radijallahu anhum.
Propisi u vezi s poglavljem:
Prvo, kada je riječ o životinji koja se hrani nečistoćom, zabranjeno je njeno jahanje, konzumiranje njenog mlijeka i mesa.
Drugo, ukoliko čovjek želi zaklati i jesti meso životinje koja se hrani nečistoćom, zatvorit će je, da bi promijenila hranu. Kada bi Ibn Omer htio zaklati kokoš koja se hranila nečistoćom, zatvorio bi je tri dana prije klanja.
Treće, neki učenjaci tvrde da je zabranjeno kozumiranje mesa samo četveronošca koji se hrani nečistoćom. Pa ipak, ispravno je da se navedeni hadisi odnose na bilo koju životinju koja se hrani nečistoćom.
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Da li je zabranjeno jesti meso domaće životinje koja je ubijena strijelom?
Ebud-Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio konzumiranje mesa domaće životinje koja se gađa strijelom i umrc. 191 Ebu Saleba el-Hušeni, radijallahu anhu, kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je otimačinu, pljačkanje, komumirviše
Ebud-Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio konzumiranje mesa domaće životinje koja se gađa strijelom i umrc. 191
Ebu Saleba el-Hušeni, radijallahu anhu, kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je otimačinu, pljačkanje, komumiranje mesa domaće životinje koja je ubijena strijelom i jedenje mesa mesoždera.”192
Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio mlijeko životinje koja se hrani nečistoćom, konzumiranje mesa domaće životinje koja je ubijena strijelom i pijenje iz mješine.
Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio konzumiranje mesa domaćih magaraca i mesa domaće životinje koja je ubijena strijelom.
Tu su i hadisi koje su prenijeli El-lrbad, Ebu Hurejra i Semura, radijallahu anhum.
Propisi u vezi s poglavljem:
Prvo, zabranjeno je konzumiranje mesa domaće životinje koja je
zatvorena pa ubijena strijelom.
Drugo, navedeni se hadisi odnose na životinju koja je zatvorena
pogođena strijelom i koja se zatim ne zakolje, a ne odnosi se na divlje
životinje koje se love jer se domaća životinja može zaklati, za razliku od
divlje.
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Da li je zabranjeno jesti meso domaćih magaraca ?
Ibn Omer, radijallahu anhu, kaže: "Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Bici na Hajberu zabranio jedenje bijelog luka i meso domaćih magaraca.'' Alija, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Bici na Hajberu zabranio privremeni brak i jedenviše
Ibn Omer, radijallahu anhu, kaže: “Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Bici na Hajberu zabranio jedenje bijelog luka i meso domaćih magaraca.”
Alija, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Bici na Hajberu zabranio privremeni brak i jedenje mesa domaćih magaraca.
Džabir, radijallahu anhu, kazivao je: “Resulullah je, sallallahu alejhi ve sellem, u Bici na Hajberu zabranio meso domaćih magaraca, a dozvolio je konjsko meso.”
U drugoj verziji stoji da su ashabi u Bici na Hajberu klali konje, mazge i magarce, pa im je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da jedu meso mazgi i magaraca, a dozvolio im je konjsko meso. 187
Enes b. Malik, radijallahu anhu, kazuje: “Rano smo stigli na Hajber, pa smo zatekli njegove stanovnike da polaze na njivu noseći motike, i kad su vidjeli Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, povikali su: ‘Muhammed! Tako nam Allaha, Muhammed i njegova vojska!’ Tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Allah je najveći! Razoren je Hajber! Kada mi dođemo u dvorište nekog naroda, zlo će jutro osvanuti onima kqji su bili opomenuti!’ I kasnije smo našli magarećeg mesa, ali je glasnik Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, povikao: ‘Allah i Njegov Poslanik zabranjuju vam konzumiranje magarećeg mesa jer je nečisto!”Tu su i hadisi koji se prenose od Abdullaha b. Ebu Evfaa, El-Beraa b. Aziba, Ibn Abbasa, Seleme b. el-Ekvaa i Ebu Sa'lebe, a zabilježili su ih El-Buhari i Muslim ili jedan od njih dvojice.
Propisi u vezi s poglavljem :
Prvo, većina učenjaka iz generacije ashaba i kasnije generacije na stanovištu su da je zabranjeno jesti meso domaćih magaraca. To je zabranjeno na osnovu mutevatir-hadisa.
Drugo, navode se mnogobrojni povodi za ovu zabranu, ali od njih ništa ne zavisi jer je meso domaćih magaraca nečisto, kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. To je potvrdio prevrtanjem lonca u kojem se ono kuhalo i njegovim čišćenjem. Ako i nestane nekog od tih povoda, uvijek će ostati glavni povod: nečistoća mesa, a Allah najbolje zna.
Treće, pored magarećeg, zabranjeno je i meso mazge.
Četvrto, konjsko je meso dopušteno konzumirati, na osnovu hadisa koje su prenijeli Esma i Džabir b. Abdullah, radijallahu anhum.
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Da li je zabranjeno jesti meso zvijeri s očnjacima i pandžama?
Ebu Saleba, radijallahu anhu, prenosi da je .Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio jedenje mesa divlje zvijeri koja ima očnjake. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: "Zabranjeno je konzumirati meso zvijeri kojaviše
Ebu Saleba, radijallahu anhu, prenosi da je .Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio jedenje mesa divlje zvijeri koja ima očnjake. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: “Zabranjeno je konzumirati meso zvijeri koja ima očnjake. “181
Ibn Abbas, radijallahu anhu, imao je običaj kazati: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je konzumiranje mesa zvijeri koje imaju očnjake i ptica koje imaju pandže.”182
Propisi u vezi s poglavljem:
Prvo, imam El-Begavi zapisao je u djelu Šerhus-sunna, 1 1 /234: “Zabranjeno je konzumiranje mesa zvijeri koje napadaju očnjacima, kao, naprimjer, vuk, lav, pas, leopard, tigar, medvjed, majmun itd. I sto tako, zabranjeno je konzumiranje mesa ptica koje imaju pandže, kao što su, naprimjer, orao, soko itd.”
Drugo, kada se radi o konzumiranju mesa hijene, islamski učenjaci imaju podijeljena mišljenja; utemeljenije je da je njeno meso dozvoljeno, na osnovu predanja u kojem je zabilježeno da je neko upitao Džabira, radijallahu anhu: “Da li dopušteno loviti hijenu?” “Da”, odgovorio je. “Da li se jede njeno meso?”, opet će pitalac. “Da”, odgovori Džabir, “tako sam čuo od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.”183 Ibn Hadžer, u djelu Fethul-Bari 9/658, tvrdi da postoji nekoliko prihvatljivih hadisa koji dopuštaju jedenje mesa hijene. Ovo Džabirovo predanje posebnog je karaktera, a hadisi koje smo naveli općenitog su karaktera, te među njima nema oprečnosti. Imam Eš-Ševkani zapisao je u djelu Nejluj-evtar, 8/291: “Većina učenjaka smatra da je meso hijene zabranjeno. Svoj stav dokazuju općenitim hadisima u kojima se zabranjuje konzumiranje mesa zvijeri koje imaju očnjake. Ali, tu je Džabirovo predanje, koje je posebnog
karaktera, i ono ograničava značenje hadisa o zabranjenosti konzumiranja
zvijeri koje imaju očnjake ( … ).”
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Da li je dozvoljeno jesti i piti iz zlatnog i srebrenog posuđa?
lbn Ebu Lejla pripovijeda da je Huzejfa bio u Medainu, pa je jednom prilikom zatražio vode i predstojnik mu je donio srebreni pehar ;vHuzejfa ga je bacio na njega i rekao: "Bacio sam ovaj pehar na njega samo zato što sam mu zabranio da donese srebreni pehar, a on me nije poslušao! Vjerovjesnik, sallviše
lbn Ebu Lejla pripovijeda da je Huzejfa bio u Medainu, pa je jednom prilikom zatražio vode i predstojnik mu je donio srebreni pehar ;vHuzejfa ga je bacio na njega i rekao: “Bacio sam ovaj pehar na njega samo zato što sam mu zabranio da donese srebreni pehar, a on me nije poslušao! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio nam je oblačenje odjeće od svile i brokata, i pijenje iz zlatnih i srebrenih posuda. Rekao je: To pripada nevjernicima na dunjaluku, a vama na ahiretu. “‘146
Majka pravovjernih Ummu Selema, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko pije iz srebrene posude u svoj stomak ustvari unosi džehennemsku vatru. ‘ ‘ 147 A u drugoj verziji stoji: “Onoj ko jede i pije iz srebrenog i zlatnog posuđa u svoj stomak ustvari unosi džehennemsku vatru. ”148 Slični hadisi preneseni su od El-Beraa b. Aziba i Enesa b. Malika, radijallahu anhum.
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je jesti i piti iz zlatnog i srebrenog posuđa. Onaj ko to čini poistovjećuje se s onima koji se suprotstavljaju Šerijatu, a na koje se Allah rasrdio.
Drugo, nevjernici jedu i piju iz zlatnog i srebrenog posuđa na ovom svijetu, a mi ćemo, ako Bog da, jesti i piti iz zlatnog i srebrenog posuđa na ahiretu.
Treće, onaj koji upotrebljava ovo posuđe zaslužuje džehennemsku vatru.
Četvrto, status jedenja i pijenja ima upotreba flašice za miris ili za surmu koja je sačinjena od zlata i srebra.
Peto, ovaj propis odnosi se na muškarce i žene podjednako, osim što je ženama dopušteno nošenje nakita, a muškarcima je dozvoljeno nošenje srebrenog prstenja.
———–
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Da li je strogo zabranjeno imati spolni odnos za vrijeme posta?
Ehu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je: "Neki je čovjek došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: 'Allahov Poslaniče, propao sam!' '.Šta te upropastilo?', upita ga Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a čovjek odgovori: 'Imao sam spolni odnos sa suprugom u ramazanu.' Naviše
Ehu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Neki je čovjek došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Allahov Poslaniče, propao sam!’ ‘.Šta te upropastilo?’, upita ga Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a čovjek odgovori: ‘Imao sam spolni odnos sa suprugom u ramazanu.’ Na to ga Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ‘Možeš li osloboditi roba?’ ‘Ne mogu’, odgovori. ‘Možeš li postiti dva mjeseca uzastopno?’, upita Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a on odgovori: ‘Ne mogu.’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, opet, upita: ‘Imaš li hrane da nahraniš šezdeset siromaha?’ On odgovori: ‘Nemam.’ Potom je sjeo. Tada neko donese korpu s hurmama. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: Udijeli ovo kao milostinju!’ On upita: ‘Zar ima iko siromašniji od nas! U cijeloj Meclini nema nikoga potrehnijeg od nas.’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nasmija se toliko da su se vidjeli njegovi očnjaci, pa reče: Podijeli ove hurme sa svojom porodicomf”‘
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, spolni odnos kvari post isto kao što ga kvari jedenje pijenje, i o tom pitanju nema razilaženja među islamskim učenjacima.
Ibn Kajjim kaže: “Časni Kur'an ukazuje na to da spolni odnos kvari post kao što ga kvari jedenje i pijenje, i ne znam da je ijedan učenjak rekao drukčije.” Imam Eš-Ševkani zapisao je: “Po svim učenjacima, namjerno činjenje spolnog odnosa kvari post; neki su učenjaci kazali da spolni odnos iz zaborava ima status jedenja i pijenja iz zaborava.” Rekao sam: na gornju konstataciju ukazuju Kur'an i Hadis. Svevišnji Allah rekao je: “Zato se sada sastajte s njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio … ” (El-Bekara, 187) . Dakle, Svemogući je Allah dopustio činjenje spolnog odnosa nakon posta, a to znači da je za vrijeme posta to zabranjeno, kao što je zabranjeno konzumiranje hrane i pića. Dokaz za to jeste i sljedeći hadisi-kudsi koji je zabilježio imam El-Buhari: ‘ .. ostavlja hranu, piće i spolno naslađivanje radi Mene”, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.
Drugo, ko za vrijeme posta ima spolni odnos obavezan je učiniti teški iskup: oslobađanje roba; ako to ne može, obavezan je postiti dva mjeseca uzastopno; ako ni to ne može, onda je obavezan nahraniti šezdeset siromaha, i taj je redoslijed obavezan; obveznik nema pravo izbora.
Treće, takav je čovjek obavezan napostiti dan koji je pokvario na takav način, na osnovu verzije u kojoj stoji da mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na kraju hadisa, rekao: “Naposti taj dan i moli Allaha za oprost!” Ova je verzija autentična. Učenjaci, između ostalih i Ibn Hadžer, prihvatili su je. Kada je o tome riječ, on kaže: ” … na osnovu ovih lanaca prenosilaca, vidimo da verzija s ovim dodatkom ima osnovu.” Nju je prihvatio i šejh El-Albani u svojim opaskama na Ibn Huzejmino djelo Es-Sahih, 3/223, gdje je zapisao sljedeće: “Verzija u kojoj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio čovjeku da napasti pokvareni dan ramazana nije prenesena samo jednim putem, naprotiv, tu su brojni lanci prenosilaca koji jedni druge pojačavaju, kako kaže Ibn Hadžer u djelu Fethui-Bari. Hadis sam analizirao u opaskama na Ibn Tejmijjino djelo Es-Sijam, str. 25-27, ali sam zaboravio navesti verziju koju je naveo Ibn Huzejma. Naime, radi se o predanju koje je prenio Amr b. Šuajb, on od svoga oca Šuajba, a ovaj od svoga oca … U nekim lancima prenosilaca El-Hadždžadž b. Erta jasno se izjasnio da je hadis čuo, i ovo je veoma jak dokaz da je predanje autentično, i kada je riječ o tome, sumnji nema mjesta.”
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf