Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Kako treba postupati bolesnik?
Bolesnik se učtivo obraća svome Gospodaru: “Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji.“644 I rekao je Uzvišeni: “…i koji me kada se razbolim liječi. “645 Bolest je iskupljenje za grijehe: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kome Allah želi dobro, iskuša ga nevoljom.više
Bolesnik se učtivo obraća svome Gospodaru:
“Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji.“644
I rekao je Uzvišeni:
“…i koji me kada se razbolim liječi. “645
Bolest je iskupljenje za grijehe: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kome Allah želi dobro, iskuša ga nevoljom. “646 Također je rekao: “Muslimana ne pogodi ni bolest ni tegoba, niti briga niti tuga, niti bilo koja neprijatnost, čak ni najmanji ubod trna, a da mu Allah time neće oprostiti neke njegove grijehe i pogreške. “647
Pogoršanje Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, bolesti: Kada je u Poslanikovu sobu ušao Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, rekao mu je: “O Allahov Poslaniče, imaš žestoku groznicu?”, a Poslanik je na to odvratio: “Da, mene obuzima groznica kao što obuzima dvojicu od vas.” Ibn Mes'ud ga upita: “To je zato što će tebi pripasti dvije nagrade?!”, a Poslanik reče: “Da, to je tako, i nijednog muslimana neće pogoditi neka nedaća, koliko najmanji ubod trna i više iskušenje od toga, a da mu zbog toga Allah neće oprostiti grijehe kao što lišće spada sa drveća. “648
Vjernik se stavlja na kušnju, kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Vjernik je poput tek zasađene biljke, s koje god strane vjetar puše, savija je, a kad utihne, ona se opet uspravi. A razvratnik je poput cedra koji ostaje gluh i uspravan sve dok ga Allah, kada odluči, potpuno ne skrši. “649
Zadovoljstvo Allahovom odredbom u stanju bolesti ili zdravlja, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Čudan li je primjer vjernika! Za razliku od drugih, on u svakoj situaciji dobija: ako ga zadesi kakvo dobro, on zahvali Allahu i bude nagrađen zbog toga, a ako ga, pak, pogodi kakva nesreća, on se strpi, pa mu i to donese nagradu od Allaha. “650
Nagrada onome ko se strpi na gubitku vida, zbog riječi Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, koje prenosi od svog Gospodara: “Kada Svoga roba iskušam gubitkom vida, pa se on na tome strpi, u zamjenu za to dat ću mu Džennet. “651
Nagrada za epileptičara koji iskaže strpljenje u tom stanju. U tom smislu prenosi se hadis o ženi koja je bolovala od epilepsije pa je pitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za pomoć, a on joj je rekao: “Ako hoćeš, budi strpljiva, imat ćeš za to Džennet”, pa je ona rekla: “Strpit ću se” … hadis 652
Nagrada za onoga ko se strpi na gubitku djeteta. Tome u prilog govori i sljedeći hadis: “Kada Allah iskuša roba gubitkom djeteta, pa se on zahvali Allahu i ne kaže ništa loše, Allah kaže svojim melekima: ‘Sagradite Mome robu kuću u Džennetu i nazovite je kućom zahvale’. “653
Nagrada onome ko se strpi na gubitku voljene osobe, zbog riječi Uzvišenog: “Kada Svome robu vjerniku na dunjaluku usmrtim blisku osobu, a on to mirno podnese, nemam za njega druge nagrade osim Dženneta. “654
Dozvoljeno je obavijestiti druge o bolesti, ali ne u vidu protesta i srdžbe, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Mene obuzima groznica kao dvojicu od vas”,655 i rekao je Aiši: “O moja glava”656. Što se tiče jadanja, ono treba da bude upućeno samo Allahu, kao što se navodi u kur'anskom kazivanju o Jakubu:
“Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim.”657 Prenosi se od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem da je rekao: “O Allahu moj, Tebi se jadom na slabost svoje snage. “658
Bolesniku se pišu djela koja je radio dok je bio zdrav, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada se Allahov rob razboli ili bude na putovanju, pišu mu se dobra djela koja je radio dok je bio zdrav i kod kuće. “659
Posjećivanje bolesnika. U hadisu se navodi: “Posjećujte bolesnika”660, kao i riječi: “A kada se razboli, vi ga posjetite”.661
O posebnom mjestu koje kod Allaha zauzima bolesnik govori i sljedeći hadisi-kudsijj: “O sine Ademov, razbolio sam se a nisi me posjetio?” “Kako da te posjetim a Ti si Gospodar svjetova?”, reći će mu on, a Allah će mu odgovoriti: “Zar nisi znao daj e taj i taj Moj rob bolestan, a ti ga nisi posjetio? Zar nisi znao da bi Me, da si ga obišao, kod njega našao. “662
Šta se kaže prilikom posjete bolesnika? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom obilaska bolesnika, rekao bi: “Nije to teškoća i neprijatnost, to je samo čišćenje, ako Bog da. “663
Posjećivanje bolesnih beduina, shodno praksi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je posjećivao beduine.
Posjećivanje bolesnih nevjernika. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio je jednog mladića koji ga je služio, pa mu je rekao: “Primi islam “664, pa je mladić primio. Ovo se čini ako je u tom posjećivanju korist za islam.
Posjećivanje bolesnih rođaka mušrika. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio je svog amidžu Ebu Taliba i tom prilikom upoznao ga je sa riječima tevhida.
Posjećivanje bolesnih muškaraca od strane žena. Aiša je posjetila svoga oca i Bilala.
Posjećivanje onoga ko ima upalu oka. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio Zejda b. Erkama koji je osjećao bol u očima.
Dozvoljeno je liječenje, shodno riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Liječite se, jer Uzvišeni Allah nije ostavio nijednu bolest a da za nju nije stvorio lijek, osim jedne bolesti: duboke starosti. “665
Zabrana liječenja alkoholom, zbog riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “On nije lijek, on je bolest. “666
Zabrana liječenja otrovom, zbog Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, zabrane liječenja nečistim stvarima, a u to spada i otrov.
Nema smetnje da doktor bude nevjernik, samo ako je povjerljiv, zato što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se traži lijek od Harisa b. Kelde koji je tada bio nevjernik.
Traženje lijeka od žene. Muškarcu je dozvoljeno da u nuždi liječi ženu, kao i ženi da liječi muškarca. Rebi’ bint Muavez bin Afra rekla je: “Bili smo u jednom pohodu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i slali poginule i ranjene za Medinu.”667 Žene su za vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, liječile ranjenike.668 Kaže Uzvišeni:
“… osim u onome u čemu ste prinuđeni. “669
Dozvoljeno je liječiti šerijatski dozvoljenom rukjom, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema smetnje u rukji ukoliko u njoj nema širka. “670
Traženje zaštite kod Allaha za porodicu i djecu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, činio je to za neke članove svoje porodice i potirao ih svojom desnom rukom govoreći: “O Allahu moj Gospodaru ljudi, odagnaj nesreću, izliječi, Ti si Onaj koji liječi, nema lijeka osim Tvog lijeka, koji neće iznevjeriti bolesnog. “671 Tako se utjecao Allahu i za unuke Hasana i Husejna, radijallahu anhuma, govoreći: “Tražim zaštitu kod Allaha za vas Njegovim savršenim riječima od svakog šejtana nevaljalca i urokljiva pogleda. “672
Učenje rukje samom sebi, zbog Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upućenih Osmanu b. Ebil- Asu: “Stavi svoju ruku na onaj dio tijela koji te boli i reci tri puta: ‘U ime Allaha’, i sedam puta: ‘Utječem se Allahovom silom i svemoći od zla na koje nailazim i od kojeg strahujem. ‘”673
Dova posjetioca za bolesnika. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko posjeti bolesnika, a kome još nije došao smrtni čas, i kaže kod njega sedam puta: ‘Molim Velikog Allaha, Gospodara veličanstvenog Arša, da te izliječi’, Allah će ga izliječiti od te bolesti. “674
Zabrana zapisa i hamajlija. Prenosi se od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ko stavi talisman oko vrata, Allah mu neće ispuniti ono zbog čega ga je stavio. Ko stavi zapis, Allah mu neće sačuvati ono što je naumio. “675 U hadisu se navodi: “Zaista su rukje, talismani i gatanje širk. “676 Shodno tome, nikakve dove, pa čak ni ispisane ajete nije dozvoljeno staviti oko vrata. Ovom zabranom prekidaju se svi putevi koji vode ka širku, a staje se na put odbrane čistog tevhida, daleko od sumnjivih stvari. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ostavi ono u čiju ispravnost sumnjaš i prikloni se onome u što ne sumnjaš. “677
Zabrana bolesniku da boravi među zdravim osobama, zbog hadisa: “Ne uvodi se bolesni među zdrave. “678 A što se tiče hadisa: “Nema zaraze niti njenog širenja”679, njegovo značenje je: Nema zaraze same po sebi, da se prenosi, naprotiv, Allah je taj koji apsolutno upravlja svime i On je taj koji Svojom voljom prenosi bolest, kada hoće i na koga hoće, a ne bolest kao bolest.
Zabrana odlaska iz mjesta u kojem hara kuga ili ulaska u to mjesto, zbog riječi Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: “Ako se desi u zemlji u kojoj ste vi, nemojte iz nje izlaziti, a ako se desi u zemlji u kojoj se ne nalazite, ne ulazite u nju.” 680
Poželjno je spominjati smrt i pripremati se za nju, zbog Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Budi na dunjaluku kao da si putnik”681; i riječi “Kada klanjaš, klanjaj kao da ti je posljednji namaz.”682
Kaže Uzvišeni:
“Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete, sve dok grobove ne naselite. “683
I kaže:
“Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti.“684
I kaže:
“Sve što je na Zemlji prolazno je. “685
Pokuđenost priželjkivanja smrti, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Neka niko ne priželjkuje smrt zbog nevolje koja ga je snašla. “686 A ako strahuje od iskušenja u vjeri, onda u tome nema smetnje, zbog hadisa: “A oko želiš kušnju nekom narodu, usmrti me prije nego budem iskušan. “687 Također, bilježi se da je i Omer priželjkivao smrt.
Dug život ispunjen dobrim djelima, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Najbolji od vas je onoj koji dugo poživi i dobra djela čini. “688
Lijepo mišljenje o Allahu, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Neko niko od vas ne umre a da nema lijepo mišljenje o Allahu. “689
Dova posjetioca za onoga kome je došla smrt, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada budete u prisustvu bolesnika ili mejita, recite mu lijepe riječi, jer zaista meleki aminaju na ono što vi govorite. “690
———-
Vidi manjeIz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni
Da li je zabranjeno da žena putuje bez muža, odnosno bez mahrema?
Ehu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ženi koja vjeruje u Allaha i u Sudnji dan nije dopušteno putovanje u trajanju od tri dana i više osim s ocem, ili sinom, ili mužem, ili bratom, ili nekim drugim mahremom. " Abdullah b . Amr b. el-Asviše
Ehu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ženi koja vjeruje u Allaha i u Sudnji dan nije dopušteno putovanje u trajanju od tri dana i više osim s ocem, ili sinom, ili mužem, ili bratom, ili nekim drugim mahremom. ”
Abdullah b . Amr b. el-As, radijallahu anhu, kazivao je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka žena ne poduzima putovanje u trajanju od dva dana osim s mužem, odnosno s mahremom. ‘ Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Muslimanki je zabranjeno poduzeti putovanje u trajanju jedne noći osim s mahremom . .. Ovaj isti ashab prenio je sljedeći hadis: “Ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije dopušteno krenuti na putovanje u trajanju od jednog dana i jedne noći ako u njenoj pratnji nije mahrem. ” On je također prenio i ove Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Neka žena ne kreće na put od dvanaest milja bez mahrema. ”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, ženi koja vjeruje u Allaha, dželle šanuhu, i u Kijametski dan zabranjeno je putovanje bez muža, odnosno bez mahrema: oca, brata, sina, ili nekog drugog trajnog mahrema. Otuda su neki učenjaci, poput Ibn Huzejme i Ibn Hibbana (koji je u svojoj hadiskoj zbirci Es-Sahih, na osnovu Ebu Hurejrinog, radijallahu anhu, predanja naslovio poglavlje: Ženi je zabranjeno poduzimanje dugog ili kratkog putovanja bez mahrema) smatrali da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjući broj dana, odnosno noći, nije imao za cilj ograničiti putovanje na taj broj dana, odnosno noći. Rekao sam: njihovom mišljenju u prilog ide Ibn Abbasova, radijallahu anhu, izjava: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘Neka se čovjek ne osamljuje sa ženom bez prisustva njenog mahrema, i neka žena ne putuje osim u pratnji mahrema. ‘ Neki čovjek ustade i reče: ‘Allahov Poslaniče, moja je supruga otišla na hadž dok sam bio u toj i toj bici!’ ‘Onda idi i obavi hadž sa svojom suprugom!’, naredi mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.” Na osnovu ovog Ibn Abbasovog (2731) i Ebu Hurejrinog predanja (2732) , Ibn Hibban naslovio je poglavlje: Ženi je zabranjeno poduzimanje dugog ili kratkog putovanja bez mahrema. Kada je riječ o tom pitanju, Ibn Hadžer je ostavio sljedeći zapis: “Većina je učenjaka ovdje kazala da je ženi zabranjeno poduzimanje putovanja općenito ako nema mahrema, jer hadisi nisu istovjetno odredili trajanje putovanja. Imam En-Nevevi rekao je: ‘Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, određujući trajanje puta danima i noćima, nije mislio na ograničavanje puta, već je značenje: ženi je zabranjeno poduzimanje svega što se smatra putovanjem osim u pratnji mahrema. Ovdje je ograničavanje izrečeno na osnovu odgovora koji je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, davao onome ko ga je pitao s tim u vezi, i taj se broj dana ne uzima kao mjerodavan kada je riječ o putovanju žene bez mahrema.'”
Drugo, imam El-Begavi veli: ” .. .iz ovoga se hadisa razumije da žena nije obavezna poći na hadž ako nema mahrema koji će je pratiti. Ovo je stav sljedećih autoriteta: En-Nehaija, Hasana el-Basrija, Sufjana es-Sevrija, Ahmeda, Ishaka b. Rahavejha i hanefijskih pravnika. Međutim, neki učenjaci tvrde da mora poći na hadž u društvu skupine žena. To je mišljenje imama Šafija i Malika. Prvo je mišljenje prioritetnije, na osnovu vanjskog značenja hadisa.”
Treće, ovaj je isti imam napisao: ” … a kada je riječ o nevjernici koja prihvati islam a nalazi se u zemlji koja ratuje protiv muslimana, odnosno kada je riječ o muslimanki koja se oslobodila od zarobljeništva nevjernika, ove dvije kategorije žena moraju napustiti nevjerničku zemlju, makar putovale same, bez mahrema, ako se ne plaše samoće i opasnosti.” Nadovezujući se na ovu El-Begavijevu izjavu, Ibn Hadžer kaže: “Neki su učenjaci dodali i treću kategoriju, a tu spada žena koja zaostane iza društva te je nađe povjerljiv čovjek, tada joj je dopušteno da je on prati, dok ne sustignu njeno društvo.” Rekao sam: putovanje je u ovim slučajevima prijeka potreba, a kada je posrijedi prijeka potreba, čovjek nema grijeha, ali: ” Neophodna potreba mora se precizno procijeniti”, stoji u fikhskom pravilu. Četvrto, oni učenjaci koji ženi dopuštaju putovanje bez muža, odnosno bez mahrema, kao dokaz uzeli su analogiju. To moramo objasniti, jer obični se svijet zbog toga mnogo zbunjuje. Naime, neki učenjaci dopuštaju ženi obavljanje obaveznog hadža u povjerljivom društvu, odnosno s pouzdanim ženama, analogno nevjernici koja prihvati islam i napusti zemlju nevjerstva, putujući u zemlju islama, odnosno analogno ženi koja je u sličnoj situaciji.
Na ovo su učenjaci odgovorili rekavši da se ovdje radi o putovanju iz prijeke potrebe, a putovanje koje nije iz prijeke potrebe ne može se dopustiti, analogno onom putovanju koje se poduzme iz prijeke potrebe: žena koja prihvati islam i putuje sama, sprečava sigurnu štetu čineći nešto u čemu je šteta moguća ali nije sigurna, a takav slučaj nije s ženom koja želi poći na hadž bez mahrema.
Neki su kao dokaz uzeli predanje u kojem stoji da je Omer, radijallahu anhu, pred kraj života dopustio Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, suprugama da pođu na hadž u pratnji Osmana b. Affana i Abdurrahmana.
A na ovo se može odgovoriti iz dva aspekta: prvo, ovo je samo Omerov, radijallahu anhu, postupak, i ne smije se pretpostaviti Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima; i, drugo, to je dopustio jer su Poslanikove, sallahu alejhi ve sellem, supruge, majke pravovjernih, zabranjene vjernicima.
A neki učenjaci kao dokaz uzeli su hadis Adija b. Harima, radijallahu anhu, u kojem je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako duže poživiš, sigurno ćeš vidjeti ženu da putuje u nosiljci iz Hire do Meke, ne bojeći se nikog osim Allaha. ” Međutim, učenjaci su rekli da hadis ukazuje da će se takvo nešto desiti, ali ne ukazuje na to da je dopušteno ženi da sama putuje. A oni koji dopuštaju njeno putovanje odbili su ovo tumačenje, rekavši da je hadis izrečen u smislu pohvale i uzdizanja dini-islama, a iz toga se može shvatiti da je ta ista stvar dopuštena.
Eš-Ševkani je preferirao stav ovih posljednjih, kada je rekao: “Preče je ovaj hadis protumačiti onako kako su ga protumačili oni što dopuštaju ženi putovanje, jer se na taj način postiže saglasnost između ovog i drugih hadisa koji govore o tome.”
Peto, Ibn Hadžer rekao je: “Po učenjacima, mahrem je onaj čovjek kome je zauvijek zabranjeno stupiti u brak s određenom ženom, ili kome je to zabranjeno zbog određenog uzroka. Iz neprestane zabrane izuzima se svastika i ženina amidžinica, a zbog određenog uzroka izuzima se majka i kćerka one žene s kojom je čovjek imao spolni odnos u braku čija je ispravnost sumnjiva.
Definicija se, također, ne proteže na ženu koja je na sebe prizvala Allahovu srdžbu, da je stigne ako je počinila nemoral. Imam Ahmed smatrao je da otac nevjernik ne može biti mahrem kćerki muslimanki, jer niko ne može biti siguran da je neće pokušati odvratiti od islama kada se s njome osami.”
Prihvatajući Ahmedovo mišljenje koje je prenio Ibn Hadžer, imam Eš-Ševkani dodao je: “To iziskuje da i ostali rođaci nevjernici imaju status oca, tim prije što uzrok postoji, a to je mogućnost da je odvrate od islama.”
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Džuma namaz
Vrijednost džuma-namaza: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Najbolji dan u kome je sunce ikada izašlo je petak, dan džume; u njemu je stvoren Adem, u njemu je ušao u Džennet i u njemu je izveden iz njega, i u njemu će nastupiti Sudnji dan. "618 Dova petkom: Vjerovjesnik, sallaviše
Vrijednost džuma-namaza: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najbolji dan u kome je sunce ikada izašlo je petak, dan džume; u njemu je stvoren Adem, u njemu je ušao u Džennet i u njemu je izveden iz njega, i u njemu će nastupiti Sudnji dan. “618
Dova petkom: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista u ovom danu postoji jedan trenutak u kojem rob musliman, ako zamoli Allaha, subhanehu ve te'ala, za nešto, On će mu to dati.” A taj trenutak je posilje ikindije.619
Poželjno je da se što više donosi salavat i selam na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Povećajte donošenje salavata na mene petkom i uoči petka. “620
Učenje sure EI-Kehf, jer se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ko prouči suru El-Kehf petkom, svjetlost će ga obasjati između dvije džume. “621
Poželjno je okupati se petkom zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Svakom punoljetnom obaveza je okupati se petkom … “622 Sa stepena obaveznosti spuštaju ga brojni hadisi, a jedan od dokaza jeste i predaja u kojoj se navodi da je Omer ukorio Osmana zbog izostavljanja kupanja u ovom danu, međutim Osman nije vratio i okupao.
Poželjno je uljepšati se petkom, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ” … i obuče svoju najljepšu odjeću. “623
Lijepo je namirisati se petkom, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ” … i ukoliko bude imao miris, namirisat će se njime!”624
Lijepo je da se operu zubi, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Svaki musliman obavezan je petkom okupati se, namirisati i oprati zube.” 625
Poraniti na džuma-namaz: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je u značenju hadisa: “Ko ode u prvom satu, kao da je za kurban žrtvovao devu! Ko ode u drugom satu, kao da je žrtvovao kravu! Ko ode u trećem satu, kao da je žrtvovao ovna! Ko ode u četvrtom satu, kao da je žrtvovao kokoš! Ko ode u petom satu, kao da je žrtvovao jaje … “626 Hadis.
Prelaženje preko drugih ljudi: Zabranjeno je gaziti i prelaziti preko drugih ljudi u džamiji, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi koje je uputio jednom čovjeku kada ga je vidio kako se gura i gazi preko drugih ljudi: “Sjedi jer uznemiravaš i povređuješ. “627 Dozvoljeno je to činiti iz opravdanog razloga, kao naprimjer, progurati se do praznog mjesta, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako postupio nakon što je klanjao ikindija-namaz, pa je, vrativši se, pojasnio ashabima da mu je u kući ostalo nepodijeljenog zlata.
Vrijeme džuma-namaza je vrijeme podne-namaza, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao džuma-namaz kada bi sunce bilo u zevalu.
Broj džematlija s kojima se može uspostaviti džuma-namaz: Džuma namaz ispravna je sa dvojicom ljudi i više, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Dvojica i više čine džemat. “628 Nema vjerodostojnog dokaza kojim se uvjetuje određeni broj klanjača za džumu.
Mjesto obavljanja džuma-namaza: Ispravno je da se džuma obavlja u svakom naseljenom mjestu, u selu ili gradu, i ispravno je obavljanje džuma namaza na više lokacija, jer je Omer, radijallahu anhu, pisao stanovnicima Bahrejna da obavljaju džuma-namaz ma gdje god bili. Prva džuma koja je obavljena u islamu mimo mesdžida Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medini jeste džuma Dževasa u Bahrejnu.
Džumanska hutba je obavezna, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustrajavao u njoj i rekao je: “Klanjajte onako kako mene vidite da klanjam. “629 Svevišnji Allah učinio je obaveznim odlazak na džumu, a odlazak nije obavezan osim radi obaveznog.
Kada se popne na minber, imam treba prvo poselamiti prisutne, jer bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi se popeo na minber, poselamio prisutne.
Učenje ezana za džumu: Bilal, radijallahu anhu, učio bi ezan kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo na minber, a kada se povećao broj ljudi u vrijeme Osmana, radijallahu anhu, pridodao je i drugi ezan.
Okretanje imama prema prisutnima: Prenosi se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je u toku stajanja na minberu bio okrenut prema svojim ashabima.
Otpočinjanje hutbe sa zahvalom Allahu kako se to vjerodostojno prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki govor koji se ne otpočne sa zahvalom Allahu, u njemu nema bereketa. “630
Stajanje prilikom držanja hutbe i sjedenje između dvije hutbe jer bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, držao petkom hutbu stojeći, zatim bi sjeo, a onda ponovo ustao.
Podizanje glasa prilikom držanja hutbe: Kada bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, držao hutbu, oči bi mu se zacrvenjele, glas povisio i srdžba povećala.
Skraćivanje hutbe, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Uistinu, dužina čovjekovog namaza i kratkoća njegove hutbe ukazuju na njegov fikh (razumijevanje vjere). Zato odužite sa namazom, a hutbu skratite. “631
Prekidanje hutbe od strane imama zbog određenog razloga: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prekinuo je hutbu kada je Hasan ušao u mesdžid vukući za sobom odjeću, pa ga je uzeo u naručje i popeo se na minber.
Razgovor imama sa klanjačima u toku hutbe: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dok je držao hutbu naredio je čovjeku koji je ušao u mesdžid da ustane i klanja dva rekata.
Učenje dove za kišu od strane hatiba, jer bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učio dovu za kišu tokom hutbe i podizao bi ruke.
Zabranjenost govora tokom hutbe, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ako na džumi, dok imam drži hutbu, svome prijatelju kažeš: ‘Šuti’, pogriješio si. “632
Za onoga koji stigne da klanja makar jedan rekat džuma-namaza, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko stigne da klanja jedan rekat džuma-namaza, neka mu pridoda i drugi, i njegov namaz će biti potpun. “633 Međutim, onaj koji ne stigne klanjati nijedan rekat, nije prispio na džumu, i stoga će klanjati podne-namaz.
Ukoliko bude velika gužva: Bilježi se od Omera, radijallahu anhu, da je rekao: “Kada bude velika gužva, činite sedždu na leđima svoga brata.”634
Klanjanje nafile nakon džuma-namaza: Ukoliko klanja u mesdžidu, klanjat će četiri rekata, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ko od vas bude klanjao nakon džuma-namaza, neka klanja četiri rekata. “635 Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao bi dva rekata u svojoj kući.
Da li imam klanja nafilu prije džuma-namaza? Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što bi se proučio ezan za džuma-namaz, ne bi klanjao ništa, a ne prenosi se od njega da je klanjao i u kući prije nego što bi izašao na džumu.
Podudaranje džume i bajrama: Bilježi se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je klanjao bajram-namaz u petak, a zatim rekao: “Ko želi da klanja, neka klanja!”636, tj. džuma-namaz. On je klanjao džuma-namaz s onima koji su bili s njim i rekao je: “Mi smo ti koji klanjaju džumu. “637
618 Sahih: Muslim (1411), Ahmed (9041, 10547), Tirmizi (450) i drugi.
619 Sahih: Buharija (883, 4884), Muslim (1403), Ahmed (6854, 7363) i drugi.
620 Hasen bez dodatka ·· … i uoči petka”; Šafija u Musnedu (1/70) i u El-Ummu (l/208), Ibn Adijj u Kamilu (3/102), Bejheki u Šu'abu (3030). Pogledati: Temamul-minne (1/324).
621 Sahih mevkuf: Hakim (3392), Bejheki u Sunenu sugra (635) i Sunenu kubra (5792). Pogledati: Miškat (2175). Ovo su riječi Ebu Seida ei-Hudrija, a ne Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.
622 Sahih: Bu harija (858, 879, 880), Muslim (846), Ahmed (11231) i citat je njegov.
623 Hasen: Ahmed (11231). Pogledati prethodni hadis. 624 Pogledati prethodni hadis.
625 Sahih: Ahmed (22567). Pogledati: El-Džami'u es-sagir (5339).
626 Sahih: Buharija (881, 929), Muslim (850), Ahmed (9610), Ebu Davud (351) i drugi.
627 Sahih: Ahmed (17221, 17244), Ebu Davud (1120), Nesai (1399).
628 Daif: Ibn Madže (972), Darekutni u poglavlju Dvojica i više čine džemat (1), Hakim (7957).
629 Sahih: Buharija (631, 6008, 7246), Muslim (674).
630 Daif džidden: Ebu Davud (4840). Pogledati: lrvaul-galil (1, 607).
631 Sahih: Muslim (869), Ahmed (17853), Darimi (1556).
632 Sahih: Buharija (934), Muslim (851), Ahmed (7288, 7269) i drugi.
633 Daif: Darekutni u Sunenu (12). Pogledati: El-‘ll el (9/223-224.)
634 Sahih mevkuf: Ahmed (217), Abdurrezzak u Musannefu (1556), Ibn Ebi Šejbe (2720). Bejheki u Sunenu kubra (5419).
635 Sahih: Muslim (881), Ebu Davud (1131), Tirmizi (523), Darimi (1575).
636 Sahih: Ahmed (18831), Ebu Davud (1070), Ibn Madže (1310), Dari mi (1612).
637 Sahih: Ebu Davud (1073), Ibn Madže (1311).
———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni
Vidi manjeSmije li se ležati u džamiji na leđima sa nogom preko noge?
Zabranjeno je u džamiji leći poleđice stavivši nogu preko noge Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka niko od vas ne liježe, stavljqjući nogu preko noge. ' 84 Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je da je Resulullah, sallallahu aviše
Zabranjeno je u džamiji leći poleđice stavivši nogu preko noge
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka niko od vas ne liježe, stavljqjući nogu preko noge. ‘ 84
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da čovjek legne i stavi noge jednu preko druge.85
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, zabranjeno je ležati poleđice stavivši nogu preko noge na način koji otkriva stidno mjesto. El-Begavi zapisao je: “Zabrana se odnosi na ležanje kada čovjek uspravi koljeno, prebaci nogu preko noge a nije ogrnut, ili mu je ogrtač uzak toliko da će se otkriti stidno mjesto; ako je širok, tada nema problema u tome.”86
Muhammed b. Hibban rekao je: “Zabranjeno je da čovjek liježe poleđice i stavi nogu preko noge. Ashabi su oblačili mi'zer, vrstu donje odjeće, a ispod nisu nosili pantalone, pa je postojala mogućnost da se vidi njihovo stidno mjesto, zbog čega je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio takvo ležanje.”87
A imam En-Nevevi rekao je: “Islamski autoriteti kažu da se hadisi koji zabranjuju ovakvo ležanje odnose na ležanje za koje postoji bojazan da će se otkriti stidno mjesto, a i sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ležao je na način da nije postojala mogućnost da se vidi njegovo stidno mjesto, i u tome nema problema, nije čak ni pokuđeno. Iz hadisa zaključujemo da je u džamiji dopušteno leći na bok i poleđice. El-Kadi kaže: ‘To je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, možda učinio iz prijeke potrebe, umora i sl., međutim, zna se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u društvu drukčije sjedio: ili podvijenih prekrštenih nogu ili podvijenih nogu umotan (ovako najčešće) ili je čučao ili sjedio na petama; uglavnom birao je način koji odiše skromnošću.’ Kažem: možda je to učinio da objasni da je to dopušteno, odnosno, kao da je htio reći: kada ležite poleđice, lezite ovako; ja jesam zabranio ležanje poleđice, ali ne generalno, već one koje otkriva stidno mjesto ili vodi u njegovo otkrivanje, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.”88
Drugo, na osnovu rješenja prethodnih učenjaka možemo kazati da je opisani način ležanja dopušten ako čovjek može osigurati da mu se ne vidi stidno mjesto, bilo da obuče pantalone ili da noge opružene stavi jednu preko druge. Dokaz za to jeste predanje koje je prenio Abbad b. Temim od svoga amidže, koji je izjavio da je vidio Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da leži u džamiji stavivši nogu preko noge.89 Otuda je Ibn Hibban rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, legao je pruživši noge, a nije legao na način koji je zabranio, i to ne ide u prilog ljudima koji ne poznaju hadiske znanosti, koji će reći da su Resulullahovi, sallallahu alejhi ve sellem, hadisi proturječni.”90
Rekao sam: na to nas upućuje i kontekst hadisa u kojima je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to zabranio. Iz njih se zaključuje da se radi o stavljanju nogu jedne preko druge ili povijanju noge u koljenu ne stavljajući drugu preko nje, što se jasno vidi iz sljedećeg Džabirovog, radijallahu anhu, predanja: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se čovjek potpuno umota u ogrtač, da sjedi potpuno umotan obuhvativši koljena i da liježe poleđice stavivši nogu preko noge.”91
Treće, kada je riječ o uzroku zabrane ovog načina ležanja, prenesen je izuzetno slab (munker) hadis: “Nakon što je Svevišnji Allah završio stvaranje, legao je i stavio nogu preko noge i rekao: ‘Nijednom stvorenju ne priliči da ovako legne.”‘ Zabilježio ga je El-Bejheki u djelu El-Esmau ves-sijat, str. 761. Savremeni muhadis šejh El-Albani u djelu Silsiletul-ehadisid-daifa (755) oduljio je objašnjavajući neosnovanost ovog hadisa, i to je izvrsno učinio, pa ko može neka to pročita.
Četvrto, neki učenjaci tvrde da su hadisi u kojima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje ležanje poleđice derogirani njegovim postupkom, a to je diskutabilno jer, po većini učenjaka usuli-fikha, djelo ne može derogirati riječi, a derogacija se ne može utvrditi bez dokaza, i njoj se pristupa samo ako se naoko oprečni dokazi ne mogu uskladiti, odnosno jedni nad drugima preferirati.
Peto, to što je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u džamiji legao poleđice nije njegova posebnost, to su činili Omer i Osman, radijallahu anhum.
Šesto, propis se ne odnosi samo za džamiju već i na druga mjesta, a poglavlje: Zabranjeno je u džamiji leći poleđice stavivši nogu preko noge naslovio sam tako povodeći se za predanjem Abbada b. Temima koje je prenio od svog amidže. Također sam se poveo za El-Buharijevim naslovom u Es-Sahihu: Ležanje u džamiji opruženih nogu.
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Može li ući u džamiju onaj ko je konzumirao luk?
Zabranjen je ulazak u džamiju onome ko je konzumirao luk Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, za vrijeme Bitke na Hajberu rekao: ''Neka se ne približava našoj džamiji ko je jeo ovog povrća" tj. luka. 49 Enes, radijallahu anhu, rekao je: "Čuo sam Vjerovjeviše
Zabranjen je ulazak u džamiju onome ko je konzumirao luk
Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, za vrijeme Bitke na Hajberu rekao: ”Neka se ne približava našoj džamiji ko je jeo ovog povrća” tj. luka. 49
Enes, radijallahu anhu, rekao je: “Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da u vezi s lukom govori: ‘Ko je jeo ovog povrća neka nam se ne približava: ili je rekao: ‘ … neka nipošto ne klanja s nama. “50
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Ko jede luka neka se odvoji od nas”, ili je rekao: “… neka ne dolazi u našu džamiju, i neka ostane u svojoj kući. 51
U drugoj verziji stoji: ”Ko je jeo crveni luk ili bijeli luk ili prasu neka se ne približava našoj džamiji, jer i meleki osjećaju neprijatnost od onoga od ćega je ljudi osjećaju”. 52
Omer, radijallahu anhu, držeći džumansku hutbu, između ostalog, rekao je: “Vi, također, jedete dvije vrste povrća koje ima neugodan miris: crveni luk i bijeli luk. Uistinu bi Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi kod nekoga osjetio neprijatan miris luka, naređivao da se on potjera iz džamije i odvede kod mezarja Bekia; ko ga ipak želi konzumirati neka neprijatan miris odstrani kuhanjem.”53
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, kada čovjek jede crvenog luka, bijelog luka ili prase zabranjeno mu je da ide u džamiju na zajednički namaz.
Drugo, konzumiranje ovog povrća zabranjeno je prilikom odlaska u džamiju, ali nije zabranjeno općenito, jer to je povrće, u osnovi, dopušteno. Na to ukazuju Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ko je jeo … ” i Omerove, radijallahu anhu, riječi: ” … ko ga ipak želi konzumirati neka neprijatan miris odstrani kuhanjem.” To se jasno vidi i iz sljedećeg Ebu Seidovog, radijallahu anhu, predanja: “Odmah po oslobođenju Hajbera mi smo, ashabi, pojeli mnogo bijelog luka i otišli u džamiju. Kada je osjetio neugodan miris, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ko je jeo ovog neprijatnog povrća neka ne prilazi džamiji’, na šta ljudi rekoše: ‘To je zabranjeno, to je zabranjeno!’ Kada je za to čuo, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘O ljudi, ja nemam prao zabraniti ono što je Allah dopustio; luk je povrće čiji miris nevolim.” 54
Treće, konzumiranje luka prilikom odlaska u džamiju zabranjeno je zbog toga što ima veoma neugodan miris, isto je i s rotkvom čije konzumiranje uzrokuje neprijatno podrigivanje. (Važna napomena: cigarete također imaju isti tretman, utoliko gore što su štetne i imaju jako neugodan miris.)
Četvrto, meleki osjećaju neprijatnost od onoga od čega osjećaju neprijatnost ljudi, i zato musliman treba lijepo mirisati, posebno na mjestima gdje se javno obavlja ibadet, gdje se muslimani skupljaju radi predavanja i stjecanja znanja, u protivnom ljudi će prezirati sjedenje s njim. Dokaz za ovo jesu Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi u Džabirovom, radijallahu anhu, predanju: “… i neka ostane u svojoj kući. ”
Peto, islam teži svemu u čemu je jedinstvo među njegovim sljedbenicima, a osuđuje sve što ljude tjera od islama i razjedinjuje muslimane.
Šesto, neki učenjaci smatraju da je konzumiranje bijelog luka, crvenog luka i prase opravdanje za neodlazak na zajednički namaz u džamiju. To nije tačno, već je to samo kazna onome ko je jeo luk: lišenje vrijednosti zajedničkog namaza. Neki učenjaci navedenim hadisima dokazuju da zajednički namaz u džamiji nije obavezan svakom pojedincu (farzi-ajn). Oni kažu: “Kada je riječ o konzumiranju luka i prase, nužno je tačna jedna od sljedeće dvije stvari: ili je dopušteno konzumirati to povrće (otuda zajednički namaz u džamiji nije farziajn), ili je zabranjeno njegovo konzumiranje (otuda je zajednički namaz u džamiji farzi-ajn) . A budući da većina ummeta smatra da je konzumiranje toga povrća dopušteno, onda namaz u džamatu nije obaveza svakom pojednicu.” Rekao sam: njihovo je dokazivanje diskutabilno iz više aspekata: prvo, konzumiranje povrća koje ima neprijatan miris ne sučeljava se s obavezom obavljanja skupnog namaza u džamiji, isto kao što je intuitivno postavljena trpeza (koja je halal isto kao i sporno povrće) opravdanje za izostanak iz džemata; drugo, onome ko jede bijelog luka ili crvenog luka Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao kaznu jasno je naredio da izostane iz zajedničkog namaza (slučaj s čovjekom koji je zaudarao na luk, pa je istjeran iz džamije i odveden kod Bekie), i to pravilo iziskuje da je zajednički namaz u džamiji obaveza svakom pojedincu, jer da nije tako, ukor i odstranjivanje iz džamije ne bi imali nikakvog smisla; i, treće, lično sam vidio kako neki ljudi koji prizivaju učenost konzumiraju bijeli ili crveni luk pred zajednički namaz, da bi, po njima, imali opravdanje za izostajanje iz namaza u džamiji. Šejtan je vješto iskoristio njihovo neznanje i neupućenost u islamske propise; griješe u tome što namjerno izostavljaju namaz u džematu i što smatraju da je konzumiranje tog povrća opravdanje za izostajanje iz namaza, to je samo kazna i ukor.
Sedmo, kada je riječ o konzumiranju bijelog ili crvenog luka ili prase, džamijski harem i njegova blizina imaju tretman džamije, što se jasno vidi iz činjenice da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, onoga ko konzumira to povrće dao odstraniti iz džamije i odvesti kod Bekie.
Osmo, neki su učenjaci kazali da se ova zabrana odnosi isključivo na Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju u Medini. Svoj stav dokazuju Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “… neka ne dolazi u našu džamiju. ” Međutim, njihovo je dokazivanje diskutabilno iz više aspekata: prvo, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ove je riječi izgovorio na Hajberu (Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, improvizirao je na Hajberu mesdžid u kojem je klanjao dok je tamo boravio), što je Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, jasno izjavio u prethodnom hadisu, i iz toga se ima zaključiti da se pod izrazom “džamija” misli na vrstu, tj. neka ne prilazi nijednoj džamiji; i, drugo, dokaz da se hadis odnosi na sve džamije jeste verzija koju su zabilježili imam Ahmed i Ibn Huzejma, a u njoj stoji: ·”… neka se ne približava džamijama. ” U tome je smislu Abdurrezzak zabilježio Ibn Džurejdžove riječi: “Upitao sam Ataa da li se zabrana odnosi isključivo na Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju ili i na druge džamije, na šta je odgovorio: “Naprotiv, odnosi se na sve džamije.”
Deveto, zabrana odlaska u džamiju vrijedi sve dok postoji neugodan miris; kada mirisa nestane, zabrana prestaje. Ibn Huzejma zabilježio je autentično predanje u kojem Mugira b. Su'ba pripovijeda: “Jeo sam luk i otišao u džamiju da klanjam, a kada sam došao, vidio sam da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, već bio klanjao jedan rekat. Nakon što je završio, ustao sam da naklanjam propušteni rekat, pa je od mene osjetio neprijatan miris. Rekao je: ‘Ko je jeo ovoga povrća neka se ne približava našoj džamiji sve dok neprijatnog mirisa ne nestane. ‘ Završio sam namaz i prišao mu, rekavši: ‘Allahov Poslaniče, imam opravdanje za konzumiranje luka; daj mi ruku’, i bio je prijatan i dao mi ruku. Uvukao sam je kroz rukav do prsa, i on je našao da su previjena. Reče mi: Ti imaš opravdanje.”
Ebu Davud i Ibn Huzejma zabilježili su autentično predanje koje prenosi Huzejfa, radijallahu anhu, a u njemu stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta ponovio: “Ko je jeo ovog neprijatnog povrća neka se ne približava našoj džamiji. ” Ibn Huzejma ovo predanje pogrešno je razumio kada je naslovio poglavlje: Zabrana odlaska u džamiju za onoga ko je jeo luk traje tri dana. Naime, riječ “selasen” znači da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, te riječi tri puta ponovio, a ne znači da zabrana važi tri dana, budući da neprijatan miris ne traje toliko – već smo kazali da zabrana prestaje kada nestane neprijatnog mirisa.
Deseto, iz gore navedenog El-Mugirinog, radijallahu anhu, predanja da se zaključiti da se u vezi s konzumiranjem luka izuzima onaj ko ga mora iz prijeke potrebe konzumirati, a on ima opravdanje za izostanak iz zajedničkog namaza u džamiji, a Svevišnji Allah najbolje zna.
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Da li se može prisvojiti mjesto u džamiji?
Zabranjeno je u džamiji odabiranje posebnog mjesta za namaz Abdurrahman b. Šibi rekao je: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je kratko zadržavanje na sedždi, oponašanje zvijeri pružanjem podlaktica po zemlji na sedždi i odabiranje posebnog mjesta za namaz u džamiji, kao što deva odviše
Zabranjeno je u džamiji odabiranje posebnog mjesta za namaz
Abdurrahman b. Šibi rekao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je kratko zadržavanje na sedždi, oponašanje zvijeri pružanjem podlaktica po zemlji na sedždi i odabiranje posebnog mjesta za namaz u džamiji, kao što deva odabira posebno mjesto u toru.”34
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, Džemaluddin el-Kasimi rekao je: ”Neki ljudi privrženi skupnom namazu u džamiji odrede sebi posebno mjesto na kojem će klanjati: iza imama, pored ili ispred minbera, na krajnjoj desnoj ili lijevoj strani džamije, na uzdignutom mjestu na začelju, u toj mjeri da im je ibadet i boravak prijatan samo tu. Štaviše, ako nekoga vidi na svome već odavno usvojenom mjestu, možda ga i otjera, jer želi zadržati monopol nad tim dijelom džamije; ako mu se zahtjev ne ispuni, odlazi srdit izgovarajući riječi: ‘La havle ve la kuvvete illa billah’, ili govori: ‘Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun.’ Da bi ostvarili svoje pravo, neki od njih u pomoć pozovu pobožne neznalice, kao što su oni, da uklone nepoželjnog čovjeka. Pored ove, postoje i brojne druge ukorijenjene novotarije kada je riječ o džamijama. Očito je da je želja za određenim mjestom produkt neznanja, odnosno želje za pokazivanjem pred svijetom i prestižom: ljudi moraju reći da na tome i tome mjestu klanja samo taj i taj čovjek, odnosno da klanja u prvom safu i sl. Djelo čovjeka koji želi i voli da bude primijećen i zapažen ništavno je, da Svemogući Allah sačuva! Možemo pretpostaviti da ovakav čovjek nema namjeru da se pokazuje, i da to neće umanjiti slast ibadeta stalnim boravkom na istom mjestu i njegovoj privrženosti u toj mjeri da u džamiju odlazi samo zbog toga mjesta, ali Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je kratke sedžde, pružanje podlaktica po zemlji na sedždi i određivanje posebnog mjesta za namaz u džamiji, kao što deva sebi odredi posebno mjesto u toru.
U hanbelijskom pravnom djelu Šerhul-ikna stoji sljedeća konstatacija: ‘Pokuđeno je da muktedija uvijek klanja na jednom mjestu, to nije pokuđeno samo imamu.’ A u djelu Fethul-Kadir renesen je sljedeći citat iz El-Halvanijevog djela En-Nihaja: ‘Pokuđeno je odrediti posebno mjesto u džamiji za namaz, jer će se čovjek potpuno navići na to mjesto, a na drugom mjestu ibadet će mu biti težak, otuda je propisano da se dobrovoljni ibadeti u određenoj mjeri izostave kada postanu navika; zbog toga je pokuđeno postiti cijeli život.”‘35
Drugo, Ibn Huzejma u svome Es-Sahihu naslovio je poglavlje: Zabranjeno je da ćovjek sebi odredi posebno mjesto u džamiji na osnovu Allahovih rijeći: “Džamije su Allaha radi … ” (El-Džinn, 18) iz kojih se razumije da veće pravo ima onaj ko prije dođe u džamiju, i kada je rijeć o džamiji, niko nema pravo na monopol.
Treće, iz zabrane se izuzimaju dvije kategorije ljudi: imam i hafizi, koji imaju pravo na prvi saf, tj. iza imama, tim prije što je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da ljudi takvih karakteristika stoje iza njega. Ibn Mesud, radijallahu anhu, izjavio je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pred namaz dirao nas je po ramenima i govorio: ‘Ispravite safove, i nemojte stajati neuredno, da vam se srca ne raziđu; neka iza mene stanu punoljetni i ućeni ljudi, a iza njih oni koji slijede, pa potom oni koji slijede. “36
Četvrto, između gore navedenog hadisa i sljedećih Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Nijedan ćovjek neće odrediti sebi mjesto u džamiji za namaz i zikrullah a da mu se Allah neće obradovati kao što se porodica obraduje putniku kada se vrati s puta” ” – nema neslaganja, jer se ovaj hadis odnosi na odlazak u džamiju i čekanje namaza u njoj, što je pojašnjeno u Ebu Hurejrinom, radijallahu anhu, predanju: ”Kada ćovjek lijepo i propisno uzme abdest i pođe u džamiju iskljućivo radi namaza, Allah mu se obraduje kao što se porodica obraduje putniku kada se vrati s puta. ‘68 Dakle, hadisi nose različito značenje.
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Vidi manjeKoji propisi se odnose na pregradu – sutru u namazu?
Sutra (perda, pregrada) klanjača Propisano je klanjaču da stavi ispred sebe sutru- perda koja će sprečavati prolaznike da prođu ispred njega i sprečavati ga da gleda u ono što je iza nje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kada neko od vas klanja, neka klanja prema sutri i nekviše
Sutra (perda, pregrada) klanjača
Propisano je klanjaču da stavi ispred sebe sutru- perda koja će sprečavati prolaznike da prođu ispred njega i sprečavati ga da gleda u ono što je iza nje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada neko od vas klanja, neka klanja prema sutri i neka joj se približi. “565
Postavljanje koplja i sličnog kao pregrade, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabadao koplje ispred sebe i klanjao prema njemu.
Namaz bez sutre: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je u pustinji, a ispred sebe nije stavio nikakvu pregradu.566
Sutru može sačinjavati sve što se može postaviti ispred klanjača jer se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Kada neko od vas klanja, neka se zakloni u namazu, pa makar strijelom. “567
Sklanjanje iza štapa ili linije, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Kada neko od vas klanja, neka postavi ispred sebe nešto, a ako ne nađe ništa, neka postavi štap, a ako nema ni to, onda neka povuče liniju, tada mu neće našteti onaj ko prolazi ispred njega. “568
Veličina sutre: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ako ispred sebe postavite sutru u visini zadnjeg dijela sedla, neće vam naštetiti što god da prođe ispred vas. “569
Ukoliko se klanja u džematu, imam biva sutra svim džematlijama, jer je Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao: “Došao sam na magarcu – a već sam se približio godinama punoljetstva – dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, predvodio namaz na Mini. Prošao sam između nekih saffova, pustio magarca da pase gdje hoće i priključio se saffu, pa niko nije osudio moj postupak.”570
Klanjačeva udaljenost od sutre: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je a između njega i zida bila je udaljenost oko tri lakta, a također između njegovog mjesta na kojem je klanjao i sutre bila je udaljenost koliko može proći ovca.
Zabranjeno je prolaziti ispred klanjača, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Da zna onaj koji prolazi ispred klanjača koliki snosi grijeh, bilo bi mu bolje da sačeka i četrdeset prije nego prođe ispred njega. “571 Bilježi se da “četrdeset” označava “četrdeset godina”.
U Mesdžidul-haramu nije propisana sutra, jer se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je klanjao u pravcu Crnog kamena, bez postavljene sutre, a muškarci i žene prolazili su ispred njega.572
Sprečavanje prolaska ispred klanjača, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Kada neko od vas bude klanjao prema nečemu što će ga zakloniti od prolaznika, neka spriječi onoga ko bude pokušao proći ispred njega, a ako odbije, neka ga snažno odgurne, jer takav je uistinu šejtan. “573
Da li je sutra obavezna? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Odvraćajte koliko ste u mogućnosti. “574 Prenosi se da je također Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Namaz neće ništa prekinuti. “575
Opasnost prolaska žene, psa i magarca ispred klanjača, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Namaz muškarca pokvarit će prolazak žene, magarca i crnog psa.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je zašto crni pas, pa je odgovorio: “Crni pas je šejtan. “576 A što se tiče Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, namaza koji je klanjao u pravcu Aiše, radijallahu anha, ona je nepomično ležala ispred njega, poput mejita.
565 Sahih: Ahmed (27750), Ebu Davud (695), Nesai (748). Pogledati: Miškat (782).
566 Daif: Ibn Huzejme (841). Pogledati: Silsilu dai'fu (5814), Albani.
567 Ahmed (14916, 14918).
568 Daif: Ahmed (7345, 7411, 7560), Ebu Davud (689), Ibn Madže (943). Pogledati: Silsilu sahihu (1/30).
569 Hasen sahih: Ahmed (1391), Ibn Madže (940).
570 Sahih: Buharija (76, 493, 861), Muslim 8504), Ebu Davud (715) i drugi.
571 Sahih: Buharija (SlO), Muslim (S07), Ahmed (17089), Ebu Davud (701) i drugi.
572 Daif: Ibn Hibban (2364), Taberani u Kebiru (687). U lancu prenosilaca postoji prekid. Kesir b. Kesir nije čuo ovaj had is od svoga oca – kako se spominje u lancu prenosi laca -već ga je čuo od nekoga drugog iz svoje porodice koji mu je ovaj hadis ispričao od njegovog djeda EIMuttaliba b. Ebi Veda'a. Također, u lancu prenosilaca je i Zuhejr b. Muhammed ei-‘Anberi čiji hadisi, koje stanovnici Šama prenose od njega, nisu ispravni, a ovaj hadis od njega prenosi EIVelid b. Muslim, jedan od stanovnika Šama.
573 Sahih: Buharija (509, 327S), Muslim (SOS), Ahmed (10906, 11001) i drugi.
574 Daif: Ebu Davud (719).
575 Daif: Ebu Davud (720).
576 Sahih: Muslim (510), Ahmed (20816, 20835), Ebu Davud (702) i drugi.
———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni
Vidi manjeKoju poeziju je zabranjeno recitovati?
Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca Šuajba, a ovaj od svoga oca da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio kupoprodaju u džamiji, raspirivanje za izgubljenu stvar, recitiranje poezije i sjedanje u krug petkom prije džuma-namaza.26 Hakim b. Hizam, radijallahu anhu, rekao je: "Vjerovjesnik,više
Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca Šuajba, a ovaj od svoga oca da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio kupoprodaju u džamiji, raspirivanje za izgubljenu stvar, recitiranje poezije i sjedanje u krug petkom prije džuma-namaza.26
Hakim b. Hizam, radijallahu anhu, rekao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je odmazdu u džamiji, recitiranje stihova i izvršavanje šerijatskih kazni.”27
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, hadisi koji zabranjuju recitiranje poezije u džamiji odnose se na pagansku poeziju koja poziva na razvrat, ili se odnose na to da u džamiji prevlada poezija nad stjecanjem znanja, poučavanjem Kur'ana, obavljanjem zikra i slavljenjem Svevišnjeg Allaha.
Drugo, recitiranje poezije koja govori o Istini, brani islam i muslimane, a ismijava mnogobošce, objašnjava njihovu zabludu i otklanja sumnje – dopušteno je. Ebu Selema b. Abdurrahman b. Avf čuo je Hasana b. Sabita el Ensarija kako traži od Ebu Hurejre da posvjedoči govoreći mu: “Preklinjem te Allahom, kaži jesi li čuo Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘O Hasane, odbrani Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem; moj Allahu, pomozi ga Džibrilom!’ Na to je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, odgovorio: “Da, čuo sam ga da tako govori.”28
U verziji koju prenosi Seid b. el-Musejjib stoji da je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao: “Omer je prošao pored Hasana dok je recitirao poeziju i upozorio ga na to, a Hasan je odgovorio: ‘Recitirao sam poeziju, dok je u džamiji bio onaj ko je bolji od tebe.’ Potom se okrenuo Ebu Hurejri i rekao mu: ‘Preklinjem te Allahom, kaži jesi li čuo Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘Odbrani me; moj Allahu, pomozi ga Džjbrilom!’ Na to je Ehu Hurejra, radijallahu anhu, odgovorio: ‘Da, čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da tako govori.”‘29
Otuda je Ibn Huzejma u svojoj hadiskoj zbirci Es-Sahih naslovio poglavlje: Hadisi koji ukazuju da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u džamiji zabranio recitiranje određene poezjje, a dopustio Hasanu b. Sabitu recitiranje poezjje kojom ismijava mnogobofce, moleći Svevišnjeg Allaha da ga pomogne Džibrilom dok brani Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Kako klanjati i postiti u skandinavskim zemljama?
Namaz onog ko živi u mjestu gdje se noć i dan smjenjuju u toku 24 sata Prije nego spomenemo propis namaza i posta u zemljama u kojima noć ili dan traje više od 24 sata (mjesec, dva ili šest), treba znati da oni koji borave u mjestima u kojima se razlikuje dan od noći u toku 24 sata tako što je poznaviše
Namaz onog ko živi u mjestu gdje se noć i dan smjenjuju u toku 24 sata
Prije nego spomenemo propis namaza i posta u zemljama u kojima noć ili dan traje više od 24 sata (mjesec, dva ili šest), treba znati da oni koji borave u mjestima u kojima se razlikuje dan od noći u toku 24 sata tako što je poznat vremenski izlazak Sunca i njegov zalazak, iako dan bude veoma dug ljeti i kratak zimi, na njima je obaveza da klanjaju propisanih pet namaza u njihovo vrijeme koje je šerijatski određeno, jer je došlo u kur'anskom ajetu: “Obavljaj namaz sa naginjanjem Sunca (zapadu), do mraka noći, i Kur'an (uči) zorom” (El-Isra’, 78).
A što se tiče njihovog određivanja vrijeme posta mjeseca Ramazana, na onima kojima je post obavezan je da se sustežu od hrane i pića i ostalog što kvari post od zore do zalaska Sunca u svojim mjestima sve dok se dan u njihovom mjestu razlikuje od noći i dok jedan dan i noć ukupno traju 24 sata.
Namaz onih koji žive u mjestima u kojima Sunce ne zalazi ljeti niti izlazi zimi
A oni koji žive u mjestima u kojima Sunce ne zalazi ljeti niti izlazi zimi, ili u mjestima gdje dan traje šest mjeseci i noć traje šest mjeseci, na njima je obaveza da klanjaju pet propisanih dnevnih namaza u svakih 24 sata i da odrede njihova vremena oslanjajući se pri tome na vrijeme namaza u njima najbližem mjestu u kojem se znaju namaska vremena pet propisanih namaza. Dokaz za ovo je ono što je došlo u hadisu Isra'a i m'iradža da je Allah ovom Ummetu naredio pedeset namaza u jednom danu i noći, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio svoga Gospodara da smanjuje sve dok mu nije rečeno: “O Muhammede, oni (namazi) su pet namaza u toku dana i noći”. Bilježi ga Muslim. I ono što je došlo u hadisu Talhe ibn Abdullaha, radijallahu anhu, da je rekao: “Došao je čovjek Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, od stanovnika Nedžda raščupane kose, čujemo njegov glas ali ne razumijemo šta kaže, sve dok se nije približio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kad ono pita ga o Islamu.
Pa mu kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Pet namaza u toku dana i noći”. Pa je rekao (čovjek): “Jesu li mi obavezni drugi namazi?” Odgovorio je: “Nisu osim ako dobrovoljno klanjaš”. Bilježe ga Buharija i Muslim.
U vjerodostojnom hadisu se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pričao ashabima o Mesihu Dedždžalu pa su rekli: “Koliko će boraviti na zemlji?” Pa je rekao, sallallahu alejhi ve sellem: “Četrdeset dana: dan kao godina, dan kao mjesec, dan kao sedmica, a ostali dani kao obični dani”. Pa smo rekli: O Allahov Poslaniče, taj dan što je kao godina, je li nam u njemu dovoljno namaza kao u jednom danu? Pa je odgovorio: “Ne, nego im odredite vremena”. Bilježi ga Muslim. Pa dan koji je kao godina nije ubrojao jednim danom u kojem je dovoljno pet propisanih namaza za jedan dan, nego je naredio pet namaza u svakih 24 sata. I naredio im je da ih podijele na njihova vremena na osnovu vremenske razlike među njima u običnom danu u njihovim mjestima.
S toga je obaveza na muslimanima koji žive u mjestima za koja je postavljeno ovo pitanje kako se u njima određuju namaska vremena (u skandinavskim zemljama), da ta namaska vremena odrede oslanjajući se na najbliže njima mjesto gdje se raspoznaje dan od noći i u kojem se znaju namaska vremena pet propisanih dnevnih namaza uz pomoć šerijatski određenih znakova u svakih 24 sata.
Isto tako, na njima je obaveza post mjeseca Ramazana i na njima je da odrede vrijeme posta tako da odrede početak i kraj Ramazana, da odrede početak posta (sehur) kao i njegov završetak (iftar) za svaki dan Ramazana tako što će gledati na zoru i zalazak Sunca u njima najbližem mjestu u kojem se raspoznaje zora i zalazak Sunca i u kojem se raspoznaje dan od noći i u kojem dan i noć traju 24 sata.
Dokaz za ovo su spomenuti hadisi o Mesihu Dedždžalu i njegovom, sallallahu alejhi ve sellem, upustvu ashabima kako će tada odrediti namaska vremena jer u ovome nema razlike između namaza i posta. Ve billahi tevfik. Ovo je rezime fetve koju je po ovom pitanju izdalo Vijeće visokorangiranih učenjaka. Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa web stranice http://www.zijad-ljakic.com
Vidi manjeDa li je zabranjeno izdvajanje u ime milostinje onoga što ne vrijedi?
Svevišnji Allah rekao je: "O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stječete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili - kada ni vi sami to ne biste primili, osim zatvorenih očiju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojaviše
Svevišnji Allah rekao je: “O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stječete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili – kada ni vi sami to ne biste primili, osim zatvorenih očiju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan.” (El-Bekara, 267) Ebu Umama Sehl b. Hanif Allahove, dželle šanuhu, riječi: ” … ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili … ” komentirao je na sljedeći način: “To se odnosi na džu'rur i hubejk. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je, nakon što je objavljen ovaj ajet, izdvajanje na ime zekata bezvrijednog imetka.”76 Avf b. Malik, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom je prilikom izašao a u ruci je držao štap. Kada je vidio nekog čovjeka koji je nosio grozd suhih datula, počeo je štapom ubadati grozd i govoriti: ‘Da je htio, vlasnik ovog imetka mogao je izdvojiti i bolje od ovog; vlasnik ovog zekata na Sudnjem će danu jesti .suhe datule.”‘
El-Berra b. Azib rekao je: “Allahove su riječi: ‘O vjernici, udjeljuj te od lijepih stvari koje stječete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili … ‘ objavljene glede ensarija. Naime, oni su nakon obrezivanja palmi donosili grozdove nezrelih hurmi i kačili ih o uže razapeto između dva stupa u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, džamiji, pa su siromašni muhadžiri jeli te hurme, a neko bi donio i grozd najlošijih hurmi, misleći da nije problem staviti i koji takav grozd, jer je mnogo grozdova lijepih hurmi, pa je Svevišnji Allah objavio: ‘… ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili … ‘ tj. nemojte kao milostinju davati suhe hurme koje ni sami ne biste primili, osim zatvorenih očiju; to biste primili stideći se vlasnika i bojeći ga se. Svevišnji Allah dao vam je preko vaše potrebe, zato znajte da On nije ovisan o vašoj milostinji. ”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, vlasniku imetka nije dopušteno izdvajanje najgoreg dijela imetka a ostavljanje najvrednijeg.
Drugo, navedeni ajet i drugi ajeti te hadisi koji govore o tome dokaz su da je jedan od izvora islama kijas, analogija. Naime, ako čovjeku ne bi bilo drago uzeti ponuđeni bezvrijedan imetak, kako onda nešto bezvrijedno može ponuditi drugome, posebno kada se radi o djelu pomoću kojeg se želi umiliti Svevišnjem Allahu.
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf