Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Je li zabranjeno obavljati namaz u prisustvu hrane?
Pokudeno je obavljanje namaza u prisustvu jela Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ako se postavi večera i uspostavi akšam-namaz; prvo večerajte. '21 Ibn Omer, radijallahu anhu, govorio je: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:više
Pokudeno je obavljanje namaza u prisustvu jela
Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ako se postavi večera i uspostavi akšam-namaz; prvo večerajte. ‘21
Ibn Omer, radijallahu anhu, govorio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Kada se pred nekoga postavi jelo pa se tada uspostavi namaz; neka prvo jede, i neka ne žuri, neka polahko završi . . , 22
Ibn Omer, radijallahu anhu, u ovom slučaju prvo bi objedovao, i ne bi išao na namaz dok ne bi završio, iako bi čuo imamovo učenje.
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, gore navedeni hadisi odnose se na akšam-namaz, tim prije što je to jasno rečeno u jednoj verziji Enesovog, radijallahu anhu, predanja, a nju je zabilježio imam Muslim: “Koda dođe vrijeme večere a uspostavi se namaz; prvo večerajte, pa potom klanjajte akšam-namaz; i nemojte žuriti s objedom. ” A u drugoj verziji stoji: “Kada se uspostati namaz; a čovjek je postio taj dan, neka večera prije nego što klanja akšam-namaz; i neka ne žuri s objedom. ”
Međutim to ne znači da drugi namazi nemaju isti tretman, i to na osnovu sljedećeg: izjednačavanje drugih namaza s akšam-namazom podudara se sa značenjem i riječima Aišinog, radijallahu anha, predanja u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema namaza kada je postavljeno jelo ni kada se čovjek opire fiziološkoj potrebi’ 23 gladan čovjek može željeti hranu više nego onaj koji je postio; hadis je općenit budući da je povod zabrane obavljanja namaza pored postavljene hrane negativan utjecaj na skrušenost. Zbog toga je Ebu Derda govorio: “Pronicljiv je čovjek koji obavi sve potrebe prije namaza, pa u namaz stupi skrušeno.”24
Drugo, kada je riječ o propisu vezanom za obavljanje namaza kada je postavljeno jelo, on je usko vezan za povod (a povod je negativan utjecaj na skrušenost): kada povod postoji, postoji i propis; ako povod ne postoji, ne postoji ni propis, naprimjer, čovjek je postio, ali nije gladan, i njemu nije pokuđeno klanjati, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.
Treće, pozivajući se na navedene hadise, neki učenjaci tvrde da se namasko vrijeme produžuje u slučaju da jelo bude postavljeno neposredno prije završetka namaskog vremena. Smatram da hadisi na to ne ukazuju iz sljedećih aspekata: prvo, kada se radi dva zla, čovjek se mora ograničiti na manje, a odsustvo skrušenosti manje je zlo od propuštanja namaza u njegovom vremenu (što je slučaj s namazom u strahu, kada se u obzir uzima isticanje namaskog vremena); i, drugo, rekavši da se ne žuri s objedom, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nije mislio na odugovlačenje objeda do isteka namaskog vremena, već je htio ukazati da je skrušenost u namazu važnija od namaza u prvom vremenu. U tome je smislu Nafia govorio: “Kada bi sunce zašlo i noć se mogla jasno razlikovati od dana, Ibn Omer nekada je nakon posta prvo objedovao dok je mujezin učio ezan, pa ikamet, on bi čuo poziv, ali bi i dalje jeo, i ne bi žurio, potom bi otišao na namaz, govoreći: ‘Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Nemojte žuriti postavljenom večerom.’ 25
Četvrto, neki su učenjaci navedene hadise uzeli za dokaz mišljenju da prisustvovanje zajedničkom namazu nije obavezno, jer se čovjek uglavnom zauzme jelom umjesto namazom. Ali to je dokazivanje pogrešno. Postavljena hrana, doduše, opravdava izostajanje iza zajedničkog namaza, ali ne obezvređuje njegovu obaveznost glede onoga ko je dužan klanjati u džematu, i ovo treba dobro shvatiti.
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Treba li požuriti da stignemo ako je namaz već počeo?
Pokudeno je na uspostavljeni namaz ići žurno Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Kada se uspostavi namaz nemojte žuriti, idite na njega smireni, ono što stignete, klanjajte, a ono što vas prođe, naklanjajte. "9 Ebu Katada pripovijedao je: "Kaviše
Pokudeno je na uspostavljeni namaz ići žurno
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Kada se uspostavi namaz nemojte žuriti, idite na njega smireni, ono što stignete, klanjajte, a ono što vas prođe, naklanjajte. “9
Ebu Katada pripovijedao je: “Kada smo jednom p rilikom došli u džamiju da klanjamo, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je naše glasove i žamor, pa je upitao: ‘Šta vam je?’ ‘Žurili smo na namaz’, odgovorismo, a on reče: ‘Nemojte tako činiti! Kada pođete na namaz budite smireni, pa ono što stignete, klanjajte, a ono što vas prođe, naklanjajte. “10
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, pokuđeno je žuriti na uspostavljeni namaz iz bojazni da će namaz proći. Na namaz treba ići smireno, jer onaj ko pođe na namaz praktično je njime okupiran i treba se potpuno okititi adabima odlaska u džamiju.
Drugo, žurenje uzrokuje umor i zadihanost, a to umanjuje skrušenost u namazu.
Treće, gore navedeni hadisi nisu oprečni Allahovim riječima: “O vjernici, kad se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i požurite da molitvu obavite … ” (El-Džumua, 9). Naime, žurenje naređeno u ajetu odnosi se na ostavljanje svih poslova i ranjenje na namaz, što se vidljivo razlikuje od žurenja koje je zabranjeno u hadisima. To što je Svevišnji Allah, nasuprot kupoprodaji, spomenuo požurivanje na molitvu ukazuje da se misli na požurivanje s pokornošću, jer pokornost Svemogućem Allahu nasuprot je stjecanju ovosvjetskih dobara. A žurenje koje je spomenuto u hadisu odnosi se na sami hod koji lišava skrušenosti; otuda je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ”.. zato na namaz ne idite žureći, već idite smireni’: a Svevišnji Allah najbolje zna.
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Kako se uči etehijjatu, salavati i dova?
Prvi tešehhud: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi sjeo nakon prva dva rekata, kratko bi sjedio i učio: “Ettehijjatu lillahi ves-salevatu vettajjibatu, esselamu alejke ejjuhe-n-nebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu, esselamu alejna ve ala ibadillahi-s-salihin. Ešhedu en la ilahe illalviše
Prvi tešehhud: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi sjeo nakon prva dva rekata, kratko bi sjedio i učio: “Ettehijjatu lillahi ves-salevatu vettajjibatu, esselamu alejke ejjuhe-n-nebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu, esselamu alejna ve ala ibadillahi-s-salihin. Ešhedu en la ilahe illallahu ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve Rasuluhu / Najljepši pozdravi pripadaju samo Allahu, blagoslovi i dobrote; selam tebi, Vjerovjesniče, i Allahova milost i Njegova blagodat; mir nama i dobrim Allahovim robovima. Svjedočim da nema boga koji zaslužuje da bude obožavan osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. “387 Ne prenosi se od Poslanika da je donosio salavat na sebe i svoju porodicu i da se utjecao od kaburskog azaba i drugog na prvom sjedenju. Po pitanju toga prenose se općeniti hadisi za koje su pojedini učenjaci rekli da se odnose i na prvo sjedenje, ali je ispravno da se odnose samo na zadnje sjedenje.
Klanjač će donijeti salavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, na zadnjem sjedenju na sljedeći način:
a) “Allahumme salli'ala Muhammedin ve'ala ali Muhommedin, kema sallejte ‘ala Ibrahime ve'ala ali Ibrahime, inneke hamidun medžid. Allahumme barik'ala Muhammedin ve'ala ali Muhammedin kema barekte ‘ala Ibrahime ve'ala ali Ibrahime fil-‘alemine, inneke hamidun medžid / Allahu moj, smiluj se Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovom potomstvu, kao što si se smilovao Ibrahimu, alejhis-selam, i njegovom potomstvu. Zaista si Ti Hvaljeni i Vječni. Allahu moj, blagoslovi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovo potomstvo kao što si blagoslovio Ibrahima, alejhis-selam, i njegovo potomstvo u svim svjetovima. Doista si Ti Hvaljen i Vječan. “388
b) “Allahumme salli'ala Muhammedin ve'ala ali Muhammedin, kema sallejte ala Ibrahime ve'ala ali Ibrahime, inneke hamidun medžid. Allahumme barik'ala Muhammedin ve'ala ali Muhammedin kema barekte'ala Ibrahime ve'ala ali Ibrahime inneke hamidun medžid / Allahu moj, smiluj se Muhammedu, sallalahu alejhi ve sellem, i njegovom potomstvu kao što si se smilovao Ibrahimu, alejhis-selam, i njegovom potomstvu. Zaista si Ti Hvaljeni i Vječni. Allahu moj, blagoslovi Muhammeda, sallalahu alejhi ve sellem, i njegovo potomstvo kao što si blagoslovio Ibrahima, alejhis-selam, i njegovo potomstvo. Doista si Ti Hvaljen i Vječan. “389
Dova nakon zadnjeg sjedenja a prije predaje selama: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada neko od vas završi sa zadnjim tešehhudom, neka zatraži utočište kod Allaha od četvero, govoreći: Allahumme inni e'uzu bike min azabi džehenneme, ve min azabil-kabr, ve min fitnetil-mahja vel-memati, ve min šerri fitnetil-mesihi-d-dedždžal / Allahu moj, utječem se Tebi od kazne Džehennema, kazne u grobu, iskušenja života i smrti i iskušenja Mesiha Dedždžala.”390
U drugom predanju stoji: “Allahumme inni e'uzu bike minel-me'semi vel-magremi! / Allahu, utječem Ti se od grijeha i zla (nesreće). “391
I rekao je: “Allahumma-gfir li ma kaddemtu ve ma ehhartu, ve ma esrertu ve ma e'alentu, ve ma esreftu ve ma Ente e'alemu bihi minni. Entel-mukaddimu ve Ente-l-muehhiru, la ilahe illa Ente! / Allahu, oprosti mi moje ranije grijehe i kasnije, one što počinih potajno i na javi, one u kojima nisam namjere imao kao i one o kojima Ti znaš bolje od mene. Ti si Prvi i Posljednji. Nema boga mimo Tebe koji zaslužuje da bude obožavan!”397
I rekao je: “Allahumme inni zalemtu nefsi zulmen kesiren ve la jagfiru-z-zunube illa Ente, fa-gfir li magfireten min ‘indike, ve-rhamni inneke Entel-gafurur-rahim! / Allahu, doista sam sebi počinio nasilje mnogo, a grijehe ne oprašta niko drugi osim Tebe. Zato, oprost mi Svoj pokloni i smiluj mi se! Doista, jedino si Ti Oprostitelj Milostivi. “393
Klanjaču je ostavljena mogućnost da odabere koju god hoće od spomenutih dova, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Zatim neko odabere dovu koja mu se sviđa i neka dovi njome. “394
Zatim će predati selam na desnu i lijevu stranu, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, predavao selam tako da bi se vidjela bjelina njegovog obraza i govorio bi: “Es-selamu alejkum ve rahmetullah”395 i na desnu i na lijevu stranu, a spominje se i dodatak ” … ve berekatuhu “396.
Pročitajte detaljnije na ovom linku:
https://pitajucene.com/pitanje/sta-trebamo-uciti-kada-klanjamo-iza-imama/
387 Sahih: Buharija (831, 835, 1202), Muslim (402), Ahmed (3552, 3615) i drugi.
388 Sahih: Muslim (405), Ahmed (16619, 21837), Tirmizi (3220}, Nesai (1285) i drugi.
389 Sahih: Buharija (3370, 4797, 6357), Muslim (406), Ahmed (17638, 17661) i drugi.
390 Sahih: Muslim (588}, Ahmed (7196, 9824), Ebu Davud (983) i drugi.
391 Sahih: Buharija (833, 2397), Muslim (589) i drugi.
392 Sahih: Muslim (771), Ahmed (805), Ebu Davud (760), Tirmizi (3421).
393 Sahih: Buharija (834, 6326, 7388), Muslim (2705), Ahmed (8,29), Tirmizi (3531) i drugi.
394 Sahih: Buharija (835), Muslim (402), Ahmed (3615, 3909, 4090) i drugi.
395 Sahih: Ahmed (3691, 3869), Ebu Davud (996), Tirmizi (295) i drugi.
396 Šaz: Ebu Davud (997).
———–
Vidi manjeIz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni
Šta trebamo učiti kada klanjamo iza imama?
Učenje za imamom a) Na namazima na kojima se uči u sebi, muktediji je obaveza da uči, zbog općenitih Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Nema namaza onome ko ne prouči Ummul-Kur'an. "354 b) Na namazima na kojima se uči glasno, muktedija će učiti Fatihu u sebi, zbog općenitosti prviše
Učenje za imamom
a) Na namazima na kojima se uči u sebi, muktediji je obaveza da uči, zbog općenitih Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Nema namaza onome ko ne prouči Ummul-Kur'an. “354
b) Na namazima na kojima se uči glasno, muktedija će učiti Fatihu u sebi, zbog općenitosti prethodnog hadisa, i ovo je bolje i sigurnije, a ukoliko bi se zadovoljio učenjem imama, to bi bilo ispravno, zbog riječi Uzvišenog Allaha:
“A kada se Kur'an uči, vi slušajte i šutite da bi vam se milost ukazala!”355, i zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ko bude klanjao za imamom, pa imamovo učenje je i njegovo učenje. “356 Ovo mišljenje zastupa veliki broj učenjaka.
Izgovara tekbir prilikom svakog spuštanja i podizanja, svakog ustajanja i sjedanja, izuzev podizanja sa ruku'a, jer će tada izgovoriti: “Semi'allahu limen hamideh / Allah čuje onoga koji Ga hvali.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tako je postupao.
Način obavljanja ruku'a: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi otišao na ruku'u, poravnao bi leđa, glavu ne bi ni spuštao ni dizao prema gore, raširio bi prste i šakama obuhvatio koljena.
Zikrovi koji se uče na ruku'u:
a) Nakon što je objavljeno “Slavi ime svoga Gospodara Velikog “357, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ove riječi učite na vašem ruku'u. “358 A Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio bi: “Subhane Rabijel-Azim / Neka si slavljen, Gospodaru moj Veliki. “359 Također, prenosi se od njega, sallallahu alejhi ve sellem, da bi učio i: “Subhane Rabijel-Azim ve bi hamdihi / Neka si slavljen, Gospodaru moj Veliki, i hvaljen. “360
b) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi otišao na ruku'u, učio bi: “Allahumme leke reka'tu, ve bike amentu, ve leke eslemtu, Ente Rabbii, haše'a leke sem'i ve besari ve muhhi, ve'azmi ve'asabi ve ma istekalle bihi kademi lillahi Rabbil-‘alemin! /'Allahu moj, Tebi ruku’ (pregibanje) činim, u Tebe vjerujem i radi Tebe sam islam prihvatio, Ti si moj Gospodar, Tebi skrušenost iskazuje moj sluh i vid moj, i moje misli, kosti moje i nervi moji, i ono što nose moje noge, samo Allahu Gospodaru svih svjetova. “361
c) I govorio bi na svome ruku'u: “Subbuhun, Kuddusun, Rabbul-mela'iketi verRuhi / ‘Slavljeni, Sveti, Gospodar Meleka i Ruha. “362
d) Također, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učio bi na ruku'u: “Subhane zil-Džeberuti, vel-Melekuti, vel-Kibrija'i vel-Azameti / Neka si slavljen, Ti koji posjeduješ silu, vlast, veličinu i uzvišenost. “363
e) Često bi učio na ruku'u: “Subhanekellahumme, Rabbena, ve bi hamdike Allahumme-gfir li / Neka si slavljen, Gospodaru naš, i radi Tvoje hvaljenosti, Allahu moj, oprosti mi. “364
Kada se podiže sa ruku'a i uspravlja, klanjaču se preporučuje – svejedno bio imam, muktedija ili samostalni klanjač – da prilikom vraćanja sa ruku'a kaže: “Semi'allahu limen hamideh / Allah čuje onoga koji Ga hvali”. Kada se uspravi, reći će: “Rabbena ve lekel-hamdu / Gospodaru naš, samo Tebi pripada hvala. “365
Također, bilježi se da je učio i sljedeće dove:
“Allahumme Rabbena ve lekel-hamdu / Allahu naš, Gospodaru naš, samo Tebi pripada hvala”366 ;
“Rabbena ve lekel-hamdu hamden kesiren, tajjiben, mubareken fihi / Gospodaru naš, Tebi pripada hvala beskonačna, lijepa hvala u kojoj je (za nas) svaki blagoslov”367;
“Allahumme, Rabbena lekel-hamdu mil'e-s-semavati ve mil'e-l-erdi vema bejnehuma ve mil'e ma ši'te min šej'in ba'du. Allahumme tahhirni bil-ma'i vesseldži vel-bered vel-maul-barid. Allahumme tahhirni minez-zunubi ve nekkini minha kema junekkas-sevbul-ebjedu mined-denes / Allahu naš, Gospodaru naš, samo Tebi pripada hvala koja ispunjava nebesa i Zemlju, i koja ispunjava ono što je između njih, i ono što ispunjava što Ti hoćeš osim njih. Allahu moj, očisti me snijegom, gradom i hladnom vodom! Allahu moj, očisti me od grijeha kao što se bijela odjeća čisti od prljavštine . “368
A nakon riječi: ” … ve mil'e ma ši'te min šej'in ba'du”, bilježi se da je izgovarao: “Ehles-senai vel-medždi ehakku ma kalel-abdu ve kulluna leke abdun. Allahumme la mani'a lima ea'tajte ve la mu'tije lima mena'te ve la jenfe'u zel-džeddi minkel-džeddu / Ti zaslužuješ svu hvalu i slavu. Najpreče što neki rob kaže, a svi smo mi Tvoji robovi, jeste: ‘Allahu moj, ono što Ti daješ niko ne može uskratiti, niti iko može dati ono što Ti uskratiš, a niti ikome koristi njegova snaga pored Tvoje snage. ‘”369
Kako se odlazi na sedždu: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi odlazio na sedždu, spuštao bi koljena prije ruku, a kada bi se dizao, ruke bi podizao prije koljena370, a bilježi se i da bi spuštao svoje ruke prije koljena.371 Međutim, prvi način je ispravniji.372
Način obavljanja sedžde: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi učinio sedždu, spustio bi čelo između šaka, skupljajući svoje prste, a čelo bi priljubio uz tlo, odvojio ruke od bokova, a šake bi stavio u visini ramena. Kada bi činio na ruku'u, razmaknuo bi prste ruku, a kada bi otišao na sedždu skupio bi ih jedan uz drugoga. Svoje šake nije ni ispružao ni skupljao u pesnicu, a nožne prste usmjerio bi u pravcu Kible.
Vrijeme ostanka na sedždi i zikrovi na njoj: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na sedždi bi učio: “Subhane Rabbijel-E'ala / Slavljen nekaje Gospodar moj, Uzvišeni. “373 Dovoljno je proučiti tri tesbiha, dok se smatra potpunim proučiti deset puta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio bi: “Najbliže što čovjek može biti svome Gospodaru jeste kada je na sedždi, pa stoga mnogo na sedždi učite dovu. “374 Rekao je: “Što se tiče sedžde, na njoj mnogo učite dovu, jer je moguće da vam se Uzvišeni odazove. “375
Kada bi otišao na sedždu učio bi: “Allahumme leke sedžedtu ve bike amentu, ve leke eslemtu. Sedžede vedžhije li-l-lezi halekahu ve savverehu ve šekka sem'ahu ve besarehu. Tebare-kallahu ahsenu-l-halikine / Allahu moj, Tebi sedždu činim i u Tebe vjerujem; Tebi sam se potpuno predao. Lice moje na sedždu pada Onome koji ga stvori i uobliči, i koji je na njemu osjetila za sluh i vid otvorio: Blagodaran je Allah, najljepši Stvaratelj. “376
Također bi učio: “Rabbi e'ati nefsi takvaha ve zekkiha Ente hajru men zekkaha, Ente velijjuha ve mevlaha 1 Gospodaru, podari mojoj duši bogobojaznost, očisti je, jer Ti si onaj koji je najbolje čisti, Ti si njen zastupnik i Gospodar. ”377
I također bi učio: “Allahumme-gfir li zenbi kullehu, dikkahu ve džillehu, ve evvelehu ve ohirehu ve'alanijjetehu ve sirrehu / Allahu moj oprosti mi svaki moj grijeh; mali i veliki, prošli i budući, javni i tajni. “378
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio je sedždu i rekao: “Allahumme inni e'uzu bi ridake min sehatike, ve bimu'a-fatike min ukubetike, ve e'uzu bike minke, la uhsi senaen ‘alej-ke. Ente kema esnejte ‘ala nefsike / Allahu moj, sklanjam se pod zadovoljstvo Tvoje pred srdžbom Tvojom, pod oproštaj Tvoj pred kaznom Tvojom, od Tebe tražim zaštitu pred Tobom. Nisam u stanju ispoljiti Tebi zahvalu. Ti si onakav kako si o Sebi (pohvalno) rekao. “379
Bilježi se od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je na sedždi još učio: “Allahumma-gfir li hatieti ve džehli, ve israfi fi emri, ve ma Ente e'alemu bihi minni! Allahuma-gfir li džiddi ve hezli, ve hatieti ve ‘amdi, ve kullu zalike ‘indi. Allahumma-gfir li ma kaddemtu ve ma ehhartu, ve ma esrertu ve ma e'alentu. Ente ilahi, la ilahe illa Ente / Allahu moj, oprosti mi moju pogrešku i moje nepromišljene postupke, moje pretjerivanje i grijehe koje sam počinio, a Ti ih poznaješ bolje od mene. Allahu moj, oprosti mi grijehe koje svjesno učinim kao i one što ih u šali učinim, iz pogreške ili namjerno, a sve je to od mene. Allahu moj, oprosti mi moje ranije grijehe i kasnije, one što počinih potajno i na javi. Ti si moj Bog. Nema boga mimo Tebe koji zaslužuje da bude obožavan!”380
Sjedenje između dvije sedžde: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi sjeo između dvije sedžde, ispružio bi lijevu nogu, a desnu uspravio. U skladu sa njegovim, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetom jeste i da se desno stopalo uspravi i prsti desne noge usmjere prema Kibli, a da se na lijevo stopalo sjedne, i u ovom položaju sjedio bi sve dok se svaka kost ne bi vratila na svoje mjesto.
U sunnetu se bilježi da bi ispružio svoja stopala i sjedio na svojim petama, i ovo je dozvoljeno sjedenje na petama, a što se tiče sjedanja stražnjicom na tlo, uz uspravljanje stopala, to je zabranjeno jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se sjedi kako sjedi pas. Od sunneta je da se desna ruka stavi na desnu natkoljenicu. Pri ovom sjedenju između dvije sedžde stavlja se i lijeva ruka na lijevu natkoljenicu tako da prsti ne budu previše opušteni. Prsti ruku okrenuti su prema Kibli i njihovi vrhovi dosežu do koljena. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio bi između dvije sedžde: “Rabbi-gfir li, Rabbi-gfir li / Gospodaru moj, oprosti mi, Gospodaru moj, oprosti mi! “381, a također je učio i: “Allahumme-gfir li, ve-rhamni ve'afini, vehdini, verzukni, vedžburni / Allahu moj, oprosti mi i smiluj se, sačuvaj me, uputi me i opskrbu mi daj, učini me zadovoljnim!”382
Sjedenje radi odmora: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prije nego što bi ustao na drugi ili četvrti rekat, malo bi prisjeo na poleđinu svojih peta.
Način sjedenja na tešehhudu: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi sjeo na tešehhud, stavio bi lijevu ruku na lijevo koljeno, a desnu ruku na desno koljeno, i napravio bi “53”383, tj. skupio bi prste desne ruke, palac stavio na zglob srednjeg prsta ispod kažiprsta, a kažiprstom bi pokazivao u pravcu Kible, dok bi ostale prste skupio. U predanju se spominje: “Napravio bi halku sa palcem i srednjim prstom, kažiprstom bi pokazivao u pravcu Kible, a zatim bi podigao svoj prst i pomjerao ga, dovio bi njime. “384 Moguće je da se pod pomjeranjem misli na pokazivanje u pravcu Kible jer se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je pokazivao svojim kažiprstom u toku dove ne pomjerajući ga. Bilježi se da je pokazivao svojim kažiprstom i pogled mu ne bi prelazio njegov kažiprst, a također se bilježi da bi i malo povio svoj kažiprst dok bi dovio. Kada je vidio Sa'da da dovi sa dva prsta, rekao mu je: “Sa'de, jednim, jednim. “385 Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi sjeo nakon dva rekata, sjeo bi na lijevu nogu, a desnu bi uspravio, a kada bi sjeo nakon zadnjeg rekata, izbacio bi lijevu nogu, a uspravio desnu.386
Prvi tešehhud: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi sjeo nakon prva dva rekata, kratko bi sjedio i učio: “Ettehijjatu lillahi ves-salevatu vettajjibatu, esselamu alejke ejjuhe-n-nebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu, esselamu alejna ve ala ibadillahi-s-salihin. Ešhedu en la ilahe illallahu ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve Rasuluhu / Najljepši pozdravi pripadaju samo Allahu, blagoslovi i dobrote; selam tebi, Vjerovjesniče, i Allahova milost i Njegova blagodat; mir nama i dobrim Allahovim robovima. Svjedočim da nema boga koji zaslužuje da bude obožavan osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. “387 Ne prenosi se od Poslanika da je donosio salavat na sebe i svoju porodicu i da se utjecao od kaburskog azaba i drugog na prvom sjedenju. Po pitanju toga prenose se općeniti hadisi za koje su pojedini učenjaci rekli da se odnose i na prvo sjedenje, ali je ispravno da se odnose samo na zadnje sjedenje.
Klanjač će donijeti salavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, na zadnjem sjedenju na sljedeći način:
a) “Allahumme salli'ala Muhammedin ve'ala ali Muhommedin, kema sallejte ‘ala Ibrahime ve'ala ali Ibrahime, inneke hamidun medžid. Allahumme barik'ala Muhammedin ve'ala ali Muhammedin kema barekte ‘ala Ibrahime ve'ala ali Ibrahime fil-‘alemine, inneke hamidun medžid / Allahu moj, smiluj se Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovom potomstvu, kao što si se smilovao Ibrahimu, alejhis-selam, i njegovom potomstvu. Zaista si Ti Hvaljeni i Vječni. Allahu moj, blagoslovi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovo potomstvo kao što si blagoslovio Ibrahima, alejhis-selam, i njegovo potomstvo u svim svjetovima. Doista si Ti Hvaljen i Vječan. “388
b) “Allahumme salli'ala Muhammedin ve'ala ali Muhammedin, kema sallejte ala Ibrahime ve'ala ali Ibrahime, inneke hamidun medžid. Allahumme barik'ala Muhammedin ve'ala ali Muhammedin kema barekte'ala Ibrahime ve'ala ali Ibrahime inneke hamidun medžid / Allahu moj, smiluj se Muhammedu, sallalahu alejhi ve sellem, i njegovom potomstvu kao što si se smilovao Ibrahimu, alejhis-selam, i njegovom potomstvu. Zaista si Ti Hvaljeni i Vječni. Allahu moj, blagoslovi Muhammeda, sallalahu alejhi ve sellem, i njegovo potomstvo kao što si blagoslovio Ibrahima, alejhis-selam, i njegovo potomstvo. Doista si Ti Hvaljen i Vječan. “389
Dova nakon zadnjeg sjedenja a prije predaje selama: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada neko od vas završi sa zadnjim tešehhudom, neka zatraži utočište kod Allaha od četvero, govoreći: Allahumme inni e'uzu bike min azabi džehenneme, ve min azabil-kabr, ve min fitnetil-mahja vel-memati, ve min šerri fitnetil-mesihi-d-dedždžal / Allahu moj, utječem se Tebi od kazne Džehennema, kazne u grobu, iskušenja života i smrti i iskušenja Mesiha Dedždžala.”390
U drugom predanju stoji: “Allahumme inni e'uzu bike minel-me'semi vel-magremi! / Allahu, utječem Ti se od grijeha i zla (nesreće). “391
I rekao je: “Allahumma-gfir li ma kaddemtu ve ma ehhartu, ve ma esrertu ve ma e'alentu, ve ma esreftu ve ma Ente e'alemu bihi minni. Entel-mukaddimu ve Ente-l-muehhiru, la ilahe illa Ente! / Allahu, oprosti mi moje ranije grijehe i kasnije, one što počinih potajno i na javi, one u kojima nisam namjere imao kao i one o kojima Ti znaš bolje od mene. Ti si Prvi i Posljednji. Nema boga mimo Tebe koji zaslužuje da bude obožavan!”397
I rekao je: “Allahumme inni zalemtu nefsi zulmen kesiren ve la jagfiru-z-zunube illa Ente, fa-gfir li magfireten min ‘indike, ve-rhamni inneke Entel-gafurur-rahim! / Allahu, doista sam sebi počinio nasilje mnogo, a grijehe ne oprašta niko drugi osim Tebe. Zato, oprost mi Svoj pokloni i smiluj mi se! Doista, jedino si Ti Oprostitelj Milostivi. “393
Klanjaču je ostavljena mogućnost da odabere koju god hoće od spomenutih dova, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Zatim neko odabere dovu koja mu se sviđa i neka dovi njome. “394
Zatim će predati selam na desnu i lijevu stranu, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, predavao selam tako da bi se vidjela bjelina njegovog obraza i govorio bi: “Es-selamu alejkum ve rahmetullah”395 i na desnu i na lijevu stranu, a spominje se i dodatak ” … ve berekatuhu “396.
354 Prethodio je izvod had isa.
355 Prijevod značenja EI-E'araf, 204.
356 Daif: Ahmed (14233), Ibn Madže (850). Pogledati: lrva'ul-galil (SOO) i Sifetus-salati od Albanija, str. 81. Šejh Alba ni, rahmetullahi alejhi, had is je ocijenio dobrim.
357 Prijevod značenja EI-Vaki'a, 74.
358 Hasen: Ahmed (16961}, Ebu Davud (869}, Ibn Madže (887), Darimi (1305). Pogledati: Miškat (879).
359 Sahih: Muslim (772), Ahmed (22729, 22750}, Ebu Davud (871) i drugi.
360 Daif: Ebu Davud (869).
361 Sahih: Muslim (771), Ahmed (963), Ebu Davud (760) i drugi.
362 Sahih: Muslim (487), Ahmed (23543, 24109), Ebu Davud (872) i drugi.
363 Sahih: Ahmed (23460}, Ebu Davud (873), Nesai (1049, 1132). Pogledati: Miškat (882).
364 Sahih: BuharUa (794, 817, 4293), Muslim (484), Ahmed (23643, 23703) i drugi.
365 Sahih: Buharija (4070, 4559}, Ahmed (6313).
366 Sahih: Buharija (795), Ahmed (9527).
367 Sahih: Buharija (799), Ahmed (18517), Ebu Davud (770) i drugi.
368 Sahih: Muslim (476), Ahmed (18639).
369 Sahih: Muslim (477), Ahmed (11418), Ebu Davud (847), Nesai (1068) i drugi.
370 Daif: Ebu Davud (838), Tirmizi (268), Nesai (1089, 1154), Ibn Madže (882). Pogledati: lrva'u/galil (357)
371 Daif: Ahmed (8732), Ebu Davud (840), Nesai (1091), Darimi (1321). Pogledati: Miškat (899). U prenošenju ovog hadisa izdvaja se Muhammed b. Abdillah b. Hasen. Hadis su osporili Buharija, Tirmizi, Darekutni i drugi, rahmetullahi alejhim.
372 Allah najbolje zna, u ovom pitanju ima širine, pošto dokazi i za jedno i za drugo mišljenje nisu jaki, pa se mogu praktikovati oba mišljenja bez ikakve smetnje.
373 Sahih: Muslim (772), Ahmed (22729, 22750), Ebu Davud (871) i drugi.
374 Sahih: Muslim (482), Ahmed (9165), Ebu Davud (875), Nesai (1137).
375 Sahih: Muslim (479), Ahmed (1903), Ebu Davud (876) i drugi.
376 Sahih: Muslim (771), Ahmed (731, 805), Ebu Davud (760) i drugi.
377 Daif: Ahmed (25229). Pogledati: Medžme'uz-zevaid (2/127; 10/110). 378 Sahih: Muslim (483), Ebu Davud (878).
379 Sahih: Muslim (486), Ahmed (23791), Ebu Davud (879), Tirmizi (3493), i drugi.
380 Sahih: Buharija (6398, 6399), Muslim (2719), Ahmed (19239) i nisam ga pronašao kod spomenutih autora kao ni kod drugih da je posebno ograničen na sedždu.
381 Sahih: Ahmed (22866), Ebu Davud (874), Nesai (1069, 1145). Pogledati: Miškat (1200).
382 Daif: Ebu Davud (850), Tirmizi (284), Ibn Madže (898). U prenošenju ovog hadisa izdvaja se Kami! Ebui-‘Aia koji je bio saduk i griješio. Stoga su se islamski učenjaci i razišli oko vjerodostojnosti ovoga hadisa.
383 Sahih: Muslim (580), Ahmed (6118).
384 Sahih: Ebu Davud (957), Nesai (889, 1265, 1268), Ibn Madže (912).
385 Hasen sahih: Ahmed (9152, 10361), Tirmizi (3557), Nesai (1272) od Ebu Hurejre, radijallahu anhu. Bilježe Ebu Davud (1499), Nesai (1272) od Sa'da, radijallahu anhu.
386 Pogledati način obavljanja namaza u podužem hadisu kod Ebu Davuda (730, 963).
387 Sahih: Buharija (831, 835, 1202), Muslim (402), Ahmed (3552, 3615) i drugi.
388 Sahih: Muslim (405), Ahmed (16619, 21837), Tirmizi (3220}, Nesai (1285) i drugi.
389 Sahih: Buharija (3370, 4797, 6357), Muslim (406), Ahmed (17638, 17661) i drugi.
390 Sahih: Muslim (588}, Ahmed (7196, 9824), Ebu Davud (983) i drugi.
391 Sahih: Buharija (833, 2397), Muslim (589) i drugi.
392 Sahih: Muslim (771), Ahmed (805), Ebu Davud (760), Tirmizi (3421).
393 Sahih: Buharija (834, 6326, 7388), Muslim (2705), Ahmed (8,29), Tirmizi (3531) i drugi.
394 Sahih: Buharija (835), Muslim (402), Ahmed (3615, 3909, 4090) i drugi.
395 Sahih: Ahmed (3691, 3869), Ebu Davud (996), Tirmizi (295) i drugi.
396 Šaz: Ebu Davud (997).
Vidi manje———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni
Šta spada u sunnete namaza?
NAMASKI SUNNETI Podizanje ruku, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom stupanja u namaz dizao ruke, ispruživši ih. a) Vrijeme podizanja ruku: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, podizao bi ruke kada bi izgovarao tekbir, a spominje se da bi prvo izgovorio tekbir pa bi podigviše
NAMASKI SUNNETI
Podizanje ruku, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom stupanja u namaz dizao ruke, ispruživši ih.
a) Vrijeme podizanja ruku: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, podizao bi ruke kada bi izgovarao tekbir, a spominje se da bi prvo izgovorio tekbir pa bi podigao ruke, kao što se spominje da bi ponekad podigao ruke pa onda izgovorio tekbir.
b) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dizao bi ruke u visinu ramena i u visinu ušiju.
c) Ruke se dižu kod početnog tekbira, prilikom odlaska na ruku'u, prilikom vraćanja sa ruku'a i prilikom ustajanja na treći rekat. Ovako se vjerodostojno prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.
Stavljanje desne ruke preko lijeve, jer je u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, naređivano da svaki čovjek stavi desnu ruku preko lijeve u namazu.
Položaj ruku u namazu je na prsima. Vail b. Hudžr kaže: “Klanjao sam sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je stavio desnu ruku preko lijeve na svojim prsima. “344
Početna dova. Postoji više verzija početne dove:
a) Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Allahumme ba'id bejni ve bejne hatajaje, kema ba'adte bejnel-mešriki vel-magrib. Allahumme nekkini min hatajaje kema junekka-s-sevbul-ebjedu mine-d-denes. Allahummagsilni min hatajaje bil-ma'i ves-seldži vel-bered!
Prijevod: (Allahu moj, udalji mene od mojih grijeha kao što si udaljio istok od zapada, Allahu moj, očisti me od grijeha kao što se očisti bijelo odijelo od prljavštine, Allahu moj, okupaj me od mojih grijeha vodom, snijegom i gradom). “345
b) Također, njegove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Vedždžehtu vedžhije lillezi fetare-s-semavati vel-erda hanifen muslimen ve ma ene minel-mušrikin. Inne salati ve nusuki ve mahjaje ve memati lillahi Rabbil-‘alemin la šerike lehu ve bi zalike umirtu ve ene minel-muslimin. Allahumme Ente-l-Meliku, la ilahe illa Ente, Ente Rabbi ve ene abduke, zalemtu nefsi, va'tereftu bizenbi, fagfir li zunubi džemia. lnnehu la jagfiruz-zunube illa Ente. Vehdini li ahsenil-ahlak, la jehdi li ahseniha illa Ente. Vasrif anni sejjieha, la jasrifu anni sejjieha illa Ente. Lebejke ve sa'dejke, vel-hajru kulluhu fi jedejke, veš-šerru lejse ilejke. Ve ene bike ve ilejke, tebarekte ve te'alejte, estagfiruke ve etubu ilejke!
Prijevod: (Okrećem lice prema Onome koji je stvorio nebesa i Zemlju, kao pravovjeran, musliman i ja nisam od mnogobožaca. Uistinu, moj namaz i svi moji obredi, moj život i moja smrt pripadaju samo Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji nema sudruga. To mi je naređeno i ja sam od muslimana. Allahu moj, Ti si Vladar, drugog boga osim Tebe nema, Ti si moj Gospodar, a ja Tvoj rob! Sebi sam učinio nasilje i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Uistinu, grijehe ne oprašta niko drugi osim Tebe. Uputi me na lijepo ponašanje, jer doista na lijepo ponašanje ne upućuje niko drugi osim Tebe. Sačuvaj me lošeg ponašanja jer doista niko drugi osim Tebe ne može me sačuvati lošeg ponašanja. Tebi se odazivam! Sve dobro je u Tvojim rukama, dok se zlo ne pripisuje Tebi. Ja sam uz Tebe i idem ka Tebi. Neka Si blagoslovljen i uzvišen. Od Tebe oprosta tražim i Tebi se kajem!”346
c) Prenosi se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, jedna od najljepših početnih dova: “Subhanekellahume ve bi hamdike ve tebareke-smuke ve te'ala džedduke ve la ilahe gajruke!
Prijevod: (Slava Tebi, Allahu moj, i sa Tvojom zahvalom i blagoslovom imena Tvoga. Ti si uzvišen i nema boga osim Tebe. “347
Isti'aza – traženje utočišta od prokletog šejtana, zbog riječi Uzvišenog Allaha:
“A kada hoćeš da učiš Kur'an, ti zatraži utočište od prokletog šejtana. “348
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon početne dove, učio bi: “Allahume inni e'uzu bike mine-š-šejtani-r-radžim min hemzihi, ve nefhihi, ve nefsihi!
Prijevod: (Allahu moj, ja Ti se utječem od prokletog šejtana, njegovog ludila, oholosti i poezije. “349
Početna dova uči se u sebi, jer je tako prakticirao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Početna dova uči se samo na prvom rekatu, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učenje na drugom rekatu otpočinjao sa Elhamdu lillahi Rabbil'alemin, i nije učio početnu dovu.
Izgovaranje “amin”. Sunnet je da riječi amin izgovori i imam, i muktedija i osoba koja klanja sama, glasno na namazima na kojima se uči glasno, i u sebi na namazima u kojima se ne uči glasno. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovarao bi riječi amin otežući pri tome svoj glas.350 Podstaknuo je na njihovo izgovaranje rekavši: “Židovi vam ne zavide ni na čemu kao što vam zavide na selamu i izgovaranju riječi ‘amin’ nakon imama. “351 Također je rekao: “Onaj čije se izgovaranje ‘amin’ poklopi sa izgovaranjem ‘amin’ od strane meleka, bit će mu oprošteni prethodni grijesi. “352
Nakon Fatihe uči se nešto iz Kur'ana na prva dva rekata, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učio na njima.
Može se zadovoljiti učenjem jedne sure, ili spojiti dvije sure, ili proučiti nekoliko ajeta, zbog sličnog postupka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ponekad bi učio duže sure, a ponekada kraće, shodno situaciji u kojoj se nalazio, kada bi naprimjer bio na putovanju i slično. Na sabah-namazu učio je od šezdeset do stotinu ajeta, a također je dugo učio i na podne-namazu. Na ikindija-namazu učio je upola manje od onoga što je učio na podne-namazu, a na akšam-namazu učio je kratke mufessal sure, a zabilježeno je da je ponekad učio i duže sure. Što se tiče jacija namaza, učio je sure srednje dužine, poput sura EI-E'ala, Ved-duha, EI-Inširah, Veš-šemsi, Vet-tini i slično.
Što se tiče džuma-namaza, učio je suru El-Džumu'a, El-Munafikun, Sebbih (El E'ala), El-Gašije. Na bajram-namazima učio je Kaf, Ikterebet ili Sebbih (EI-E'ala) i EI-Gašije. Na prvom rekatu prakticirao je učiti duže nego na drugom rekatu. Polahko bi učio i zastajao kod svakog ajeta otežući svoj glas. U tom smislu prenosi se da je rekao: “Nije od nas onaj koji ne uči Kur'an uljepšavajući svoj glas. “353 Kada bi prilikom učenja Kur'ana na nafila-namazu, u ajetu spominjao tesbih, i on bi izgovarao tesbih, molio bi Allaha i utjecao Mu se. Glasno bi učio na sabahu, džumi, na prva dva rekata akšama i jacije, na bajramima, prilikom pomračenja Sunca i namaza za kišu.
344 Sahih, bez riječi “na prsima”. Ovaj dodatak na prsima nije vjerodostojno prenesen i svi hadisi koji govore o položaju ruku u namazu dok je klanjač na staja nju slabi su.
345 Sahih: Buharija (744), Muslim (598), Ahmed (7124), Ebu Davud (781) i drugi.
346 Sahih: Muslim (771), Ahmed (805), Ebu Davud (760), Tirmizi (3421-3423) i drugi.
347 Sahih mevkuf. Ahmed (11081, 11260), Ebu Davud (775), Tirmizi (242), Nesai (899, 900) od Ebu Se'ida ei-Hudrija, radijallahu anh, a bilježi Ebu Davud (776), Tirmizi (243), od Aiše, radijallahu anha. Pogledati: Miškat (815).
348 Prijevod značenja En-Nahl, 98.
349 Daif: Ahmed (16297, 16298), Ebu Davud (764), Ibn Madže (807). Pogledati: Miškat (817). Ovaj hadis došao je raznim putevima, lancima prenosi laca i nijedan od njih nije ispravan.
350 Sahih: Ahmed (18363), Tirmizi (248).
351 Sahih: Ibn Madže (856). Pogledati: Et-Tergib ve-t-terhib s ocjenom od še j ha Albanija (515) i Sifetus-sa/ati od Albanija (97).
352 Sahih: Buharija (780, 6402), Muslim (410), Ahmed (7147, 7203) i drugi.
353 Sahih: Buharija (7527).
Vidi manje———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni
Da li će čovjek, doviti Allahu, za svog umrlog roditelja, koji nikada Njemu Uzvišenim nije pao na sedzdu?
:Bismillahir-rahmanir-rahim Ovo pitanje ćemo podijeliti na dva dijela: Prvi: Da li će čovjek, doviti Allahu, za svog umrlog roditelja, koji nikada Njemu Uzvišenim nije pao na sedzdu? Drugi: Neki se pravdaju predajom da će Allah uvesti u Džennet svakog onoga ko je bar jednom u životu izgovorio 'la ilviše
:Bismillahir-rahmanir-rahim
Ovo pitanje ćemo podijeliti na dva dijela:
Prvi: Da li će čovjek, doviti Allahu, za svog umrlog roditelja, koji nikada Njemu Uzvišenim nije pao na sedzdu?
Drugi: Neki se pravdaju predajom da će Allah uvesti u Džennet svakog onoga ko je bar jednom u životu izgovorio ‘la ilahe illallah’.
Što se tiče prvog dijela pitanja, može se doviti na sledeći način:
‘Allahu Milostivi oprosti grijehe mojim roditeljima ako su umrli kao muslimani’.
‘Allahu Milostivi oprosti grijehe svima iz moje familije koji su preselili kao muslimani’.
Na prvi dio pitanja već je ranije odgovoreno, potražiti pitanje koje je objavljeno na grupama: 26 april 2019 godine.
Što se tiče drugog dijela pitanja, ‘da će Allah uvesti u Džennet svakog onoga ko je bar jednom u životu izgovorio ‘la ilahe illallah’, a ništa od Islama nije radio, to je neispravno i to je stav Murdžija.
Ko su Murdžije?
Murdžije su svi oni koji kažu da djela nisu sastavni dio imana, kod njih iman je jedna kruta cjelina, ne povećava se niti se smanjuje, tako da sve islamske sekte koje smatraju da djela nisu od imana pripadaju jednoj zajedničkoj sekti koja se zove murdžije.
Te sekte su: džehmije, kulabije, keramije, ešaire, maturidije, murdžijetul-fukaha.
Iako su se ove sekte usaglasile po pitanju djela, tj. da djela nisu od imana, razišle su se po pitanju definicije imana.
Definicija imana kod ovih sekti:
– Džehmije kažu: iman je samo spoznaja Allaha srcem (el-marifeh).
– Maturidije kažu: iman je samo vjerovanje (potvrda) srcem (tasdik).
– Ešaire kažu: iman je samo vjerovanje (potvrda) srcem (tasdik).
– Kulabije kažu: iman je vjerovanje (potvrda) srcem i očitovanje jezikom.
– Murdžijetul-fukaha kažu: iman je vjerovanje srcem i očitovanje jezikom.
Pošto djela kod ovih sekti nisu od imana, znači da svako ko makar i jednom izgovori la ilahe illellah postaje musliman, pa makar i ne radio ništa od islama, poput namaza, posta, zekata isl.
Zašto ove sekte smatraju da djela nisu sastavni dio imana?
Zato što smatraju da je iman jedna kruta cjelina, koja ne raste i ne opada, pa ako bi musliman uradio neki od velikih grijeha, narušio bi iman, a pošto je kod njih iman kruta cjelina (nije fleksibilna), narušio bi se iman u potpunosti, tj. poništio bi se iman, pa bi muslimani postali nevjernici, i da bi to izbjegli izbacili su djela iz imana, zatim da bi potvrdili svoja uvjerenja potražili su dokaze poput hadisa: ‘ko kaže la ilahe illallah ući će u Džennet’.
Gdje god se u svijetu Islam slabo praktikuje razlog je raširenost maturidijske i ešarijske akide.
Nasuprot murdžija su haridžije i mu'tezile.
Oni kažu ko kaže ‘la ilahe illallah’, postaje musliman, ali ako uradi veliki grijeh (poput konzumiranja alkohola), postaje nevjernik.
Zašto imaju ovakvo ubjeđenje?
Oni smatraju da su djela sastavni dio imana, ali i kod njih iman je jedna kruta cjelina, ne povećava se niti se smanjuje, pa ako musliman uradi neki od velikih grijeha, narušio je iman, a pošto je kod njih iman kruta cjelina, narušio je iman upotpunosti, tj. poništio se iman u potpunosti, i zbog toga postaje nevjernik, zatim da bi potvrdili svoja uvjerenja potražili su dokaze poput hadisa: ‘bludnik u trenutku dok čini blud nije vjernik, čovjek u trenutku dok pije alkohol nije vjernik’.
Gdje je istina?
Istina je uz Ehli sunnet vel džemat, oni smatraju sa su djela sastavni dio imana, iman je fleksibilna cjelina, povećava se i smanjuje, pa ako musliman uradi veliki grijeh, narušio je samo dio imana (jer je fleksibilna cjelina koja raste i opada), iman se smanjio i nije upotpunosti poništen, zato onaj ko uradi veliki grijeh kod njih je musliman grešnik, ili mu'min fasik. Svoje mišljenje izgradili su analizirajući sve dokaze, a ne samo jednu skupinu dokaza poput murdžija i haridžija.
Kako razumjeti hadis ‘ko kaže la ilahe illallah ući će u Džennet’?
Značenje hadisa je: ko izgovori riječi ‘la ilahe illallah’, znajući njeno značenje, i radeći ono na što upućuju te riječi, ući će u Džennet.
Ako bi neki nemusliman izgovorio riječi ‘la ilahe illallah’, ne znajući šta znače, da li bi postao musliman? – Sigurno ne bi, ulema je po ovom pitanju saglasna.
Značenje riječi ‘la ilahe illallah’ je nema istinskog božanstva osim Allaha, odnosno, potvrda da samo Allah zaslužuje da se obožava, te negiranje prava obožavanja bilo koga drugog osim Allaha.
Dakle, iz razumjevanja značenja ‘la ilahe illallah’ proizilazi da se Allah mora obožavati, pa onaj ko ne obožava Allaha puko izgovaranje ‘la ilahe illallah’ nema nikakve koristi.
Šejh Abdurrahman b. Hasan Ali Šejh veli: „Ko smatra da se pod riječima la ilahe illellah misli samo na puki govor, suprotstavio se uputi s kojom su došli poslanici i vjerovjesnici i slijedi put koji nije put mu'mina.“
Medžmu'ur-resail vel-mesailin-nedždijje, 4/298-299
Ovako su prve generacije razumijevale značenje riječi la ilahe illellah, na šta upućuju i riječi Hasana Basrija kada mu je neko rekao da će u Džennet ući onaj ko kaže la ilahe illellah. On je tada kazao:
„Onaj ko kaže la ilahe illellah i ispuni obaveze koje proizlaze iz tih riječi, ući će u Džennet.“
Tertibul-emalil-humejsijje, 1/16; Šerhu akideti ehlis-sunneh, 2/158
Kada je neko upitao Vehba b. Munebbiha: „Zar la ilahe illellah nije ključ Dženneta?“ On je kazao: „Naravno, ali svaki ključ ima svoje zupce. Ako dođeš sa ključem koji ima te zupce, biće ti otvoreno, dok u suprotnom neće.“
Bilježi ga Buhari kao muallek-predaju, str. 216; Ebu Nuajm, Hil'jetul-enbija, 4/66; Begavi, Šerhus-sunneh, 1/47
Pod zupcima se misli na uslove (šartove) ispravnosti la ilahe illellah, njih je sedam:
Prvi: Znanje da ne postoji niko drugi ko zaslužuje da bude obožavan mimo Allaha.
Drugi: Uvjerenje srcem u ispravnost tih riječi.
Treći: Pokornost i predanost njima, formalno i suštinski, i vanjštinom i nutrinom, a to su ibadeti i ostala dobra djela.
Četvrti: Prihvatanje svega onoga što iz tih riječi proizlazi, poput ibadeta.
Peti: Iskrenost u njima.
Šesti: Potvrda istinitosti tih riječi, ali ne samo riječima, nego i srcem.
Sedmi: Ljubav prema tim riječima kao i prema njenim sljedbenicima, te ljubav i mržnja zasnovani na njima.
Dakle, bez ibadeta nema ispravnog razumjevanja riječi ‘la ilahe illallah’, niti ispravne primjene tih riječi, a puko izgovaranje tih riječi bez ispravnog razumjevanja i primjene nema nikakvih rezultata niti vrijednosti.
To je ispravan stav i to je stav selefa i Ehli sunneta vel džemata.
Dakle, prve generacije muslimana su shvatile da puko izgovaranje riječi la ilahe illellah, ukoliko ih ne prate djela, a od kojih su na prvom mjestu namaz, nemaju nikakvu vrijednost, na to upućuju i sljedeći hadisi.
Prenosi se od lbnul-Omera da je Allahov Poslanik ﷺ rekao:
“Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu la ilahe illellah (posvjedoče da nema istinskog boga osim Allaha) i da je Muhammed Allahov poslanik, dok ne počnu klanjati namaz i davati zekat.
Kada budu to radili, zaštitiće kod mene svoje živote i svoje imetke, osim kada to pravo islama zahtijeva, a njihov (konačni) obračun pripada Allahu.”
Bilježi ga Buhari, br. 25, i Muslim, br. 22
Prenosi se od Enesa b. Malika da je Allahov Poslanik ﷺ izjavio: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne očituju da nema istinskog boga osim Allaha.
A kada budu to izjavili, obavljali naš namaz, okretali se prema našoj kibli i prinosili žrtvu onako kao što mi koljemo, onda je, s tim njihovim postupkom, njihova krv i imovina za nas neprikosnovena, osim kada to pravda zahtijeva – a konačni njihov obračun pripada Allahu.”
Bilježi ga Buhari, br. 392
Ovi hadisi, kao i citati prvih generacija muslimana, ukazuju da čovjek nije musliman ako samo izgovori la ilahe illellah, već mora i klanjati, jer Poslanik ne prihvata samo šehadet da bi neko bio musliman, nego mora pored šehadeta i klanjati i ostale ibadete raditi.
A Allah najbolje zna
Mr Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe “Delil”
Vidi manjeJe li zabranjeno sijeljenje nakon jacije?
Pokuđeno je sijeljenje nakon jacija-namaza Ebu Berza, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prezirao spavanje prije, a razgovaranje poslije jacija-namaza.60 Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, izjavio je: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prezirao je dviše
Pokuđeno je sijeljenje nakon jacija-namaza
Ebu Berza, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prezirao spavanje prije, a razgovaranje poslije jacija-namaza.60
Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, izjavio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prezirao je da sijelimo poslije jacija-namaza.”61
Ovaj je isti ashab prenio sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Nema bdijenja osim za dvije kategorije ljudi: za onoga ko klanja i za putnika. ‘62
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, imam Et-Tirmizi zapisao je: “Ashabi su se podvojili kada se radi o bdijenju poslije jacija-namaza: neki od njih to smatraju pokuđenim, a drugi drže da to nije pokuđeno ako je riječ o stjecanju znanja, odnosno o svim drugim potrebama, a većina hadisa to dopušta.”63
Drugo, bdijenje je pokuđeno zato što to većinom uzrokuje da čovjek ne klanja noćni namaz i da prespava sabah-namaz.
Treće, kada je riječ o bdijenju po noći, misli se na činjenje dopuštenog, tim prije što se za haram, zabranjeno, ne može reći da je pokuđeno poslije jacije, niti bilo kada: haram je zabranjeno činiti u svakom vremenu.
Četvrto, ovdje pokuđenost nema općenit karakter jer se neke stvari izuzimaju na osnovu jasnih autentičnih hadisa: prvo, namaz i putovanje, i dokaz za to jeste gore navedena Ibn Mesudova, radijallahu anhu, izjava; drugo, stjecanje znanja i činjenje dobra, i za ovo je dokaz Enesovo, radijallahu anhu, predanje: “Jedne smo noći čekali da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izađe pred nas, pa kada je bila ponoć, on je izašao, klanjao nam, a potom rekao: ‘Ljudi su klanjali i zaspali, a vi ste u namazu sve dok čekate drugi namaz: ” Hasan el-Basri govorio je: “Ljudi će biti u dobru dok dobro budu čekali.”64 A na osnovu toga imam El-Buhari u svome Es-S abihu naslovio je poglavlje: Bdijenje nakon jacija-namaza zbog stjecanja znanja i činjenja dobra; treće, gosti i porodica, a imam El Buhari u tome se smislu pozvao na Ebu Bekrovo, radijallahu anhu, bdijenje s gostima i svojom porodicom, a u to ulazi razgovor, milovanje porodice i savjetovanje; i, četvrto, obavljanje potreba drugim muslimanima, a za to je dokaz Omerovo, radijallahu anhu, predanje: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, znao je kod Ebu Bekra presjedjeti cijelu noć kada je riječ o potrebi muslimana, a jedne večeri i ja sam bdio s njima.”65
Peto, na prethodno se rješenje oslanjaju brojni islamski učenjaci. El Begavi rekao je: ” … a kada je riječ o bdijenju poslije jacija-namaza, ashabi i učenjaci nakon njih nemaju istovjetno mišljenje: neki su rekli da je to pokuđeno, pozivajući se na Ebu Berzino, radijallahu anhu, predanje. Između njih je i Seid b. el-Musejjib, koji je također prezirao spavanje prije, a bdijenje poslije jacija namaza. On je govorio: ‘Draže mi je prespavati jacija-namaz nego bespotrebno razgovarati poslije nje.’ Neki su učenjaci dopustili bdijenje kada je riječ o stjecanju znanja, općim potrebama: sijeljenju s porodicom, gostima, i većina hadisa to dopušta.”66
Komentirajući prethodno Omerovo, radijallahu anhu, predanje, imam Eš Ševkani zapisao je sljedeće: “Ovo predanje ukazuje da je bdijenje poslije jacija namaza dopušteno kada je riječ o vjerskoj potrebi, općoj ili posebnoj, a Ebu Berzino i Ibn Mesudovo, radijallahu anhum, i neka druga predanja govore da je bdijenje pokuđeno. To možemo usaglasiti tako što ćemo reći: hadisi koji zabranjuju bdijenje odnose se na beskoristan, a oni koji dopuštaju odnose se na koristan razgovor.
Ili ćemo reći: dokaz iz kojeg se razumije da su sijeljenje i bdijenje poslije jacija-namaza pokuđeni poseban je, tim prije što je razgovaranje i bdijenje radi neke opće koristi po muslimane dopušteno. En-Nevevi tvrdi: ‘Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je razgovaranje poslije jacija-namaza pokuđeno, osim ako se vodi koristan razgovor.’ Neki su učenjaci kazali: ‘Bdijenje poslije jacija-namaza pokuđeno je iz bojazni da čovjek ne zadrijema pred zoru i propusti klanjanje sabah-namaza u džematu, odnosno da ga ne klanja u njegovom pravom vremenu, odnosno pokuđeno je iz bojazni da onaj ko uobičava klanjati noću ili čitati Kur'an, odnosno iz bojazni da će čovjeka ophrvati lijenost tokom dana, zbog čega neće izvršiti obavezne i dobrovoljne ibadete.”67
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Kako se određuje vrijeme namaza?
NAMASKA VREMENA Za namaz postoje određena vremena u kojima se on obavlja. Uzvišeni Allah rekao je: "Uistinu, vjernicima je propisano da namaz obavljaju u određeno vrijeme." 246 Ta vremena općenito su spomenuta u Kur'anu u riječima Svevišnjeg Allaha: "Obavljaj namaz kad sunce s polovine neba krene, pviše
NAMASKA VREMENA
Za namaz postoje određena vremena u kojima se on obavlja. Uzvišeni Allah rekao je:
“Uistinu, vjernicima je propisano da namaz obavljaju u određeno vrijeme.” 246
Ta vremena općenito su spomenuta u Kur'anu u riječima Svevišnjeg Allaha:
“Obavljaj namaz kad sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine, i namaz u zoru … “247
Povodom ovih namaskih vremena, zabilježeni su hadisi u sunnetu:
a) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Vrijeme podne-namaza je kada sunce krene prema zapadu (sa zenita) i sjena čovjeka dostigne dužinu samog čovjeka, dok ne nastupi ikindija. A vrijeme ikindije je do vremena kada sunce požuti. Vrijeme akšama je do iščeznuća crvenila. Vrijeme jacije do pola noći. Vrijeme sabah-namaza je od pojave zore po sve dok ne izađe sunce, a kada sunce počne izlaziti, nemoj klanjati jer sunce izlazi između dva šejtanska roga. “248
b) Džibril je došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Ustani i klanjaj”, pa je klanjao podne-namaz kada je sunce bilo u zenitu. Zatim je došao u vrijeme ikindija-namaza i rekao: “Ustani i klanjaj”, pa je klanjao ikindija-namaz kada je sjenka svake stvari odgovarala njenoj veličini. Zatim mu je došao u vrijeme akšama i rekao: “Ustani i klanjaj”, pa je ustao i klanjao akšam-namaz kada je sunce zašlo. Zatim mu je došao u jacijsko vrijeme i rekao: “Ustani i kalanjaj”, pa je ustao i klanjao jacija-namaz kada je iščeznulo crvenilo na nebu. Zatim mu je došao u zoru i rekao: “Ustani i klanjaj”, pa je ustao i klanjao sabah namaz kada se pojavila zora. Zatim mu je došao drugi dan radi podne-namaza i rekao: “Ustani i klanjaj”, pa je klanjao podne-namaz kada je sjenka svake stvari odgovarala njenoj veličini. Zatim mu je došao radi ikindije i rekao: “Ustani i klanjaj”, pa je klanjao ikindija-namaz a sjenka svake stvari bila je dva puta veća od njene veličine. Zatim mu je došao radi akšam-namaza i rekao: “Ustani i klanjaj”, pa je klanjao akšam-namaz u isto vrijeme, nije ga odgađao. Zatim mu je došao radi jacija-namaza i rekao: “Ustani i klanjaj”, pa je ustao i klanjao jacija namaz kada je prošlo pola noći. Zatim mu je došao radi sabah-namaza kada se skoro razdanilo pa mu je rekao: “Ustani i klanjaj”. Ustao je i klanjao sabah namaz, a Džibril je rekao: “Namasko vrijeme (za svaki namaz) je između ova dva vremena. “249
246 Prijevod značenja En-Nisa’, 103.
247 Prijevod značenja El-Isra’, 78.
248 Sahih: Muslim (612}, Ahmed (6927, 7037).
249 Sahih: Ahmed (13129), Ebu Davud (393}, Tirmizi (149), Nesai (513), Hakim (704), Ibn Hibban (1472).
Vidi manje———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni
Je li zabranjeno sklopiti brak bez prisustva mladinog staratelja i dvojice pravednih svjedoka ?
Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Brak kojii žena sklopi bez dozyole staratelja ništavan je!" Rekao je tako tri puta i dodao: "A ako budu imali snošaj, njoj pripada mehr, a ako se ne slože u pogledu mehra - pa vladar je staratelj onviše
Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Brak kojii žena sklopi bez dozyole staratelja ništavan je!” Rekao je tako tri puta i dodao: “A ako budu imali snošaj, njoj pripada mehr, a ako se ne slože u pogledu mehra – pa vladar je staratelj onome ko .staratelja nema. “4 U drugom predanju stoji: ‘Nema sklapanja braka bez staratelja i dvojice pravednih svjedoka/”5 Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, prenosi sljedeći hadis: ‘Nema sklapanja braka bez mladinog staratelja!”6
Vidi manjePropisi u vezi s poglavljem
Prvo, brak sklopljen bez dozvole mladinog staratelja i dvojice pravednih svjedoka ništavan je prema većini islamskih učenjaka. El-Begavi u djelu .Šerhus-sunna, 9/41, kaže: “Prema hadisu: Nema sklapanja braka bez mladinog staratelja!’ postupala je većina učenjaka iz generacije ashaba, između ostalih, Omer, Alija, Abdullah b. Mesud, Abdullah b. Abbas, Ebu Hurejra, Aiša i neki drugi. U tome su ih slijedili Seid b. el-Musejjeb, Hasan el-Basri, Šurejh, Ibrahim en-Nehai, Katada, Omer b. Abdulaziz … Ovom stavu priklonili su se Ibn Ebu Lejla, Ibn Šubruma, Sufjan es-Sevri, El-Evzai, Abdullah b. Mubarek, Šafi, Ahmed i Ishak.” Ibn Hadžer u djelu Fethui-Bari, 9/187, prenosi od Ibnul-Munzira da su ashabi bili jednoglasni o tom pitanju i dodaje: “Ibnul-Munzir navodi da nijedan ashab nije tvrdio suprotno tome.”
Drugo, hanefijski učenjaci dozvoljavaju ženi da sama sebe uda, analogno činjenici da sama sklapa trgovačke ugovore, a hadise u kojima se uvjetuje dozvola staratelja dovode u vezu s mlađim djevojkama. Međutim, ovo je mišljenje odbačeno, na osnovu kazivanja Makila b. Jesara, radijallahu anhu: “Udao sam svoju sestru za jednog čovjeka i on ju je pustio. Kada joj je istekao priček, došao je i ponovo je zaprosio. Rekao sam mu: ‘Oženio sam te njome i ukazao ti počast, a ti si je pustio i sada si je opet zaprosio. Ne, tako mi Allaha, ona ti se nikada neće vratiti!’ Onaj čovjek nije bio loš, a ona je željela da mu se vrati. Tada je Allah objavio ovaj ajet: ‘ … ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje muževe .. .’ (ElBekara, 232). Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, uradit ću onako kako Allah zapovijeda!’ ‘Onda je udaj za njega!’, rekao mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.”7 El-Begavi u djelu .Šerhus-sunna, 9/45, kazuje: “Ovaj hadis dokazuje da je zabranjeno sklopiti brak bez saglasnosti mladinog staratelja, pa čak i ako je djevojka u mogućnosti da sama sebe uda. Da Makilovo sprečavanje svojoj sestri da stupi u brak nije bilo mjerodavno, sigurno bi se udala jer je bila u stanju to učiniti.”
Hafiz Ibn Hadžer u djelu Fethui-Bari, 9/187, kaže: “Islamski autoriteti nemaju jednoglasno mišljenje u vezi s tim da li je ispravan brak sklopljen bez dozvole staratelja. Većina je učenjaka na stanovištu da je dozvola staratelja uvjet ispravnosti braka i da žena ne može sama sebe udati. Oni svoj stav dokazuju navedenim hadisima, a najjači i najjasniji dokaz u vezi s tim jeste povod objave 232. ajeta sure El-Bekara. U protivnom, Makilovo onemogućavanje sestre da se ponovo uda ne bi imalo smisla – udala bi se, jer kada neko ima pravo da učini nešto, u tome ga niko ne može spriječiti.” Makilov hadis isključuje analogiju u ovom pitanju, kao što kaže Ibn Hadžer. Također, neprihvatljivo je pravljenje razlike između mlađih i starijih djevojaka jer Makilova sestra nije bila mlada. U djelu Nejlul-evtar, 6/258, imam Eš-Ševkani kaže: “Analogija koju su upotrijebili hanefijski učenjaci sasvim je pogrešna, pobija je Makilovo predanje.” Ebu Jusuf i Muhammed b. el-Hasan, učenici imama Ebu Hanife, priklonili su se konsenzusu učenjaka iz generacije ashaba, radijallahu anhum, koji kažu da je ništavan brak skopljen bez dozvole staratelja. Et-Tahavi u djelu Šerhu meanil-asar, 3/13, tvrdi sljedeće: “Ebu Jusuf je govorio: ‘Žena može sklopiti bračni ugovor bez dozvole staratelja .. .’ Potom je Ebu Jusuf napustio ove stavove i priklonio se mišljenju onih koji za valjanost braka uvjetuju saglasnost staratelja.”
Treće, imam Malik smatra da žena koja nije ugledna može sama sebe udati ili ovlastiti nekoga da je uda. El-Begavi, 9/42, kaže: “Hadisi su općenitog karaktera i u njima se ne pravi razlika između žena, te je jasno da je neispravan brak sklopljen bez dozvole staratelja.”
Četvrto, El-Begavi, 9/42, kaže: “Što se tiče Poslanikovih riječi: � ako budu imali snošaj, njoj pripada mehr. .. ‘, dokaz su da spolni odnos u braku u čiju se ispravnost sumnja obavezuje davanje prosječnog mehra, da se kazna za blud ne izvršava i da se vanbračno dijete pripisuje svojim roditeljima.”
Peto, također u djelu Šerhus-sunna, 9/43, El-Begavi je rekao: “Kada je riječi o dijelu hadisa: ‘ … a ako se ne slože u pogledu mehra -pa vladar je staratelj onome ko staratelja nema’, on potvrđuje da žena ni u kom slučaju ne može sama sklopiti bračni ugovor. Kada bi ona to mogla, onda bi joj bilo dato isto pravo prilikom spora, a ne bi bilo dato vladaru. Ovdje se radi o sporu u kojem staratelj ne dopušta štićenici da se uda, a ne radi se o davanju prednosti nekom drugom. Ako joj staratelj ne dopušta da se uda a ona nema mahrema na istom stepenu srodstva, onda pravo njenog udavanja prelazi na vladara, a ne na osobu koja joj je dalja od staratelja.”
Šesto, hafiz Ibn Hadžer, 9/188, kaže: “Iz Makilovog hadisa zaključujemo da ukoliko staratelj ne dopusti svojoj štićenici da se uda, vladar je neće udati sve dok ne zatraži od njega, staratelja, da promijeni mišljenje. Ako pak ostane pri svojoj odluci, tada će je vladar udati, a Allah najbolje zna.”
Sedmo, bračni se ugovor neće sklopiti ukoliko nisu prisutna dvojica pravednih svjedoka. Osmo, ženi nije dozvoljeno da uda drugu ženu kao što joj nije dozvoljeno da uda sama sebe, shodno Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Žena ne može udati drugu ženu, niti može udati sama sebe; bludnica je ona žena koja uda sama sebe. “8
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf
Može li žena predvoditi druge žene u namazu?
Skoro svi učenjaci smatraju da žena ne može predvoditi muškarce u namazu, po njima, takav namaz nije validan. Da je imamet žena bio poznat među prvim generacijama dokaz su predanja zabilježena u hadiskim zbirkama. Rejta Hanifijja govorila je: “Aiša, radijallahu anha, predvodila bi nas u namazu i staviše
Skoro svi učenjaci smatraju da žena ne može predvoditi muškarce u namazu, po njima, takav namaz nije validan. Da je imamet žena bio poznat među prvim generacijama dokaz su predanja zabilježena u hadiskim zbirkama. Rejta Hanifijja govorila je: “Aiša, radijallahu anha, predvodila bi nas u namazu i stala bi između nas.” Hudžejra b. Husajn izjavila je: “Ummu Selema predvodila nas je u namazu i stajala je s nama u saff.” Preneseno je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Ummu Vereki naredio da predvodi žene u svojoj kući. Komentirajući predanje, imam Ebu Tajjib Abadi kaže: “Hadisi ukazuju da žena-imam stoji u saffu sa ženama, a ne ispred njih.” Poznati hanbelijski pravnik Ibn Kudame napominje: “Kada žena predvodi žene u namazu stat će s njima u saff, i to po konsenzusu učenjaka koji dopuštaju imamet žene.” Ikrime prenosi da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, govorio: “Žena-imam stoji sa ženama u saffu.” O stupnju vjerodostojnosti navedenih predanja vidjeti knjigu Odlike i propis namaza u džematu, str. 78-80, Safeta Kuduzovića, a Allah najbolje zna.
________
Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”
Preuzmite knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf
Vidi manje