Zabranjeno je čišćenje nakon fiziološke potrebe izmetom i kostima

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, pripovijeda: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao je izvršiti fiziološku potrebu i naredio mi da mu donesem tri kamenčića. Našao sam dva a treći kamenčić nisam mogao naći, pa sam mu donio izmet. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo je kamenčiće, a bacio izmet rekavši: ‘Ovo je nečisto. •'31

Ehu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Slijedio sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kada je pošao da obavi fiziološku potrebu; on se nije osvrtao na mene. Kada sam mu se približio, rekao je: ‘Donesi mi kamenčiće da se očistim, ali nemoj donnjeti kost ni izmet. ‘ Donio sam mu kamenčiće u krilu, stavio ih kod njega i otišao, i on se očistio nakon fiziološke potrebe.”32 U drugoj verziji stoji dodatak: “Kada je završio, upitao sam ga: ‘Zašto si mi rekao da ne donosim kosti i izmet?’ Odgovorio je: Jer je to hrana džina; došlo mi je izaslanstvo džina Nasibija, a divni su bili, i od mene tražili da molim Allaha da ih opskrbi, pa sam zamolio Allaha da u svakoj kosti i izmetu koje nađu osjete lijep okus. ” 33

Amir je pripovijedao: “Upitao sam Alkamu da li je Ibn Mesud bio s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, u noći kada su mu došli džini, pa mi je odgovorio da je isto pitanje i on postavio Ibn Mesudu, na šta mu je on odgovorio: ‘Nisam; ali dok smo jedne noći bili s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, on nestade. Tražili smo ga po dolinama i klancima. Budući da ga nismo mogli naći, rekli smo: ‘Odnijeli su ga džini ili je neko na njega izvršio atentat.’ Bila je to najgora noć koju smo ikada proživjeli. Kada je osvanulo, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pojavio se iz pravca pećine Hira. Rekli smo mu: ‘Allahov Poslaniče, nestao si, i mi smo te tražili, ali te nismo našli, i bila je ovo najgora noć koju smo proživjeli.’ On reče: ‘Došao mi je izaslanik džina, pa me poveo sa sobom; tamo sam im učio Kur'an. ‘ Tada nas je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odveo da vidimo njihove tragove i tragove vatre koju su zapalili. Oni su od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, tražili da moli Svevišnjeg Allaha da ih opskrbi, na šta im je rekao: ‘Vaša je hrana kost svake životinje pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, i ona vam je bolja od mesa, za vaše jahaće životinje hrana je balega. ‘ A nama je tada rekao: ‘Zato se vi nemojte čistiti kostima i balegom, to je hrana vaše braće. “‘ 34

Ebuz-Zubejr p ripovijeda da je čuo Džabira, radijallahu anhu, da govori: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je čišćenje nakon fiziološke potrebe kostima i balegom.”35

Šujejm b. Bejtan prenosi da je čuo kako Ruvejfia b. Sabit pripovijeda da mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘O Ruvejfia, možda ćeš nakon mene mnogo poživjeti, zato obavijesti ljude da se Muhammed odriče svakoga ko zaveže svoju bradu, svakoga ko okači metalnu žicu na vrat svoje deve i svakoga ko se nakon fiziološke potrebe očisti životinjskim izmetom ili životinjskom kosti. ‘66

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Delegacija džina došla je kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i zatražila: ‘O Muhammede, zabrani svome ummetu da se nakon fiziološke potrebe čisti kostima, izmetom i ugljevljem, jer to je Svevišnji Allah odredio nama za hranu.’ Potom je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to zabranio.”37

Prethodno smo naveli p redanja Selmana el-Farisija i Huzejme b. Sabita, i nema potrebe da ih ponavljamo.

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, čišćenje nakon fiziološke potrebe životinjskim izmetom, kostima i ugljevljem zabranjeno je.

Drugo, hadisi ukazuju na to da čišćenje nečistoćom nije validno, tim prije što nečistoća (bilo da se radi o osnovnoj nečistoći ili predmetu koji je njome ispdjan) ne otklanja nečistoću.

Treće, zabrana čišćenja spomenutim stvarima ukazuje da čišćenje nakon fiziološke potrebe nije ogranično na kamenje. N aime, izuzimanje kostiju i izmeta ne bi imalo smisla niti bi bilo validno navesti kao razlog da je to hrana džina da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije mislio na čiščenje bilo čime što može poslužiti umjesto kamena (mahramica, zemlja i sl.). D rugim riječima, zabranio je čišćenje kostima i izmetom, a dopustio čišćenje bilo čime mimo toga, i kamenje nije striktno označeno za čišćenje, ono je posebno spomenuto jer preovladava u prirodi.

Četvrto, analogno kostima, izmetu i ugljevlju, neki su učenjaci zabranili čišćenje ljudskom hranom, ugljevljem izgorjelih papira islamske literature, ljigavim predmetima kojima se nečistoća širi a ne uklanja, i suhim predmetima koji ostaju na tijelu i ne uklanjaju nečistoću. Ova analogija ima smisla.

Peto, neki učenjaci tvrde da je čišćenje kostima i izmetom validno, iako je zabranjeno. Međutim, njihovu tvrdnju pobija Ehu Hurejrioo, radijallahu anhu, predanje u kojem je izjavio da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio čišćenje nakon fiziološke potrebe kostima i izmetom rekavši: ‘To dvoje ne otklanja nečistoću. ‘68

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Zabranjeno je namjerno izostavljanje bismille pri abdestu

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Nije ispravan namaz onoga ćovjeka koji ne uzme abdest, a abdest nije ispravan ako ćovjek pri tome ne spomene Allahovo ime. “9

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Nije ispravan abdest u čovjeka koji pri tome ne spomene Allahovo ime. ”

Seid b. Zejd, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Nije ispravan abdest ako ćovjek pri tome ne spomene Allahovo ime.”

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, obaveza je izgovoriti bismillu prilikom uzimanja abdesta jer je to potvrđeno od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Džabir, radijallahu anhu, prenio je dug hadis u kojem, između ostalog, stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘O Dzabire, traži neka donesu vodu za abdest. ” Džabir je povikao: “Ponesite vodu za abdest, ponesite vodu za abdest, ponesite vodu za abdest!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: ‘O Dzabire, polijevaj mi i reci: ‘Bismillah!'” Dalje pripovijeda: “Počeo sam polijevati i rekao sam: ‘Bismillah’, i vidio sam kako voda izvire između Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, prstiju.”12 Dakle, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, neredio je Džabiru, radijallahu anhu, da izgovori bismillu, a poznato nam je da naredba iziskuje obavezu ako ne postoji dokaz koji je spušta na stupanj menduba, a takav dokaz ne postoji, štaviše, hadisi koje smo naveli idu u prilog ovakvom shvatanju Džabirovog, radijallahu anhu, predanja.

Drugo, zabranjeno je hotimično izostaviti bismillu prilikom uzimanja abdesta; abdest onoga ko bismillu hotimično izostavi nije potpun.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Pokuđeno je upotrebljavanje vode što preostane iza žene

El-Hakem b. Amr el-Giffari, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da čovjek uzima abdest vodom što preostane iza abdesta žene.1

Humejd el-Himjeri rekao je: “Sreo sam čovjeka koji se s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, družio četiri godine, isto koliko i Ebu Hurejra. Rekao je: ‘Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se žena kupa vodom što preostane iza muškarca, i da se muškarac kupa vodom što p reostane iza žene, a dopustio je da se kupaju zajedno i da svako od njih grabi vodu za sebe.”‘2

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, zabranjeno je uzeti abdest ili gusul vodom kojom se abdestila ili okupala žena.

Drugo, doduše, preneseni su i neki drugi hadisi i predanja što naoko protivrječe navedenim hadisima. Naime, Ibn Omer, radijallahu anhu, izjavio je: “Ljudi i žene za vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, uzimali su abdest iz jedne posude.”3 A Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: “Jedna od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, žena okupala se iz neke posude, pa je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, iz nje htio uzeti abdest, ali ga ona upozori: ‘J a sam se okupala od džunupluka.’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče joj: ‘Ali se voda nije zaprljala . .. .

Treće, učenjaci su se podvojili u mišljenju kada je riječ o usklađivanju hadisa koji zabranjuju upotrebljavanje vode što preostane iza žene i onih hadisa što to dopuštaju. Njihova su mišljenja sljedeća: prvo, hadisi koji to dopuštaju i oni koji zabranjuju slabi su, i ovo je mišljenje zastupao imam Ahmed; drugo, dopušteno je da žena upotrijebi vodu preostalu iza čovjeka, a njemu to nije dopušteno; treće, hadisi koji zabranjuju odnose se na upotrebljavanje vode kojom se žena abdesti sama, jer hadisi koji dopuštaju jasno kazuju da im je dopušteno da se abdeste iz jedne posude zajedno, i ovo je preneseno od imama Ahmeda i Ishaka b. Rahavejha; četvrto, zabranjeno je upotrebljavati vodu kojom se žena okupala nakon prestanka mjesečnog ciklusa, i ovo je mišljenje Abdullaha b. Omera, Eš-Šabija i El-Evzaija; peto, hadisi koji zabranjuju odnose se na upotrebu vode što pada s dijelova tijela, a hadisi koji dopuštaju odnose se na vodu koja je ostala u posudi, i ovo je mišljenje imama El-Hattabija; i, šesto, koristiti vodu nakon žene pokuđeno je, nije zabranjeno, a ovo je mišljenje naveo Ibn Hadžer.

Prvo rješenje (kojem je pribjegao imam Ahmed) nije mjerodavno, tim prije što je u ovome slučaju moguće uskladiti naoko oprečne hadise.
Drugo rješenje pobija Ibn Abbasov, radijallahu anhu, hadis.
Treće pobija Aišina, radijallahu anha, izjava: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i ja kupali smo se od džunupluka iz jedne posude u kojoj smo ukrštali ruke.”5
Četvrto i peto rješenje određivanje je bez validnog dokaza.

Otuda je najprihvatljivije mišljenje da je upotrebljavanje vode preostale iza žene pokuđeno, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Zabranjeno je ograničavanje islama na Kur'an, a zapostavljanje Hadisa

El-Mikdam b. Ma'di Kerib el-Kindi, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Dat mi je Kur'an i Hadis, sličan Kur'anu; uskoro će doći vrijeme kada će siti ljudi sjediti na divanima i govoriti: ‘Dužntost vam je sljediti Kur'an; šta on dopusti, i vi dopustite, a šta on zabrani, i vi zabranite. ‘ Zaista vam je zabranjeno meso pitomih magaraca, meso svih ptica grablJivica i uzimanje stvari koju izgubi muahid , osim ako mu ona više nije potrebna. Dužntost je ugostiti putnika, a onaj ko ne bude ugošćen svoje pravo može sam uzeti.”

* (Muahid je nemusliman u islamskoj državi koji muslimanima plaća glavarinu i uživa njihovu zaštitu.)

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, hadis je jedan od znakova istinitosti Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva. Naime, ovo što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nagovijestio uistinu se desilo, i svi smo toga svjedoci. El-Bejheki veli: “Ovim hadisom Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, htio je ukazati da novotari neće prihvatati njegove hadise, što se zbilja i desilo.” U tome je djelu naslovio poglavlje: Istiniti hadisi o sitim novotarima koji će sjediti na svojim divanima i podlo odbijati Hadis ogranićavajući se na Kur'an i njegove propise vezane za halal i haram, čime će nanijeti štetu islamu.

Imam El-Mubarekfuri rekao je: “Ovaj je hadis jedan od znakova i obilježja istinitosti Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva. Zaista se desilo ono što je nagovijestio. U indijskoj pokrajini Pendžab pojavio se čovjek koji se nazvao sljedbenikom Kur'ana (a razlike li između njega i istinskih sljedbenika Kur'ana!); prvotno je bio pobožan, ali ga je šejtan odveo u zabludu, udaljio od Pravog puta, pa je postao ateista. Govorio je stvari koje muslimani ne govore. Svojski je to radio odbacivajući sve Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, hadise. Između ostalih, navest ćemo sljedeće nevjerničke riječi koje je izgovarao: ‘Svi su hadisi izmišljeni, i to je laž na Svevišnjeg Allaha. Obaveza je prakticirati samo Kur'an, a ne i hadise, čak ako su preneseni kao mutevatir predanja. Na onoga ko radi prema hadisima odnosi se 44. ajet sure El-Maida: ‘A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.” U tome su ga slijedile mnoge neznalice, prihvatajući ga za vođu. Savremeni učenjaci napismeno su ga proglasili nevjernikom, otpadnikom od islama, i u tome nisu pogriješili.”

Slično tome rekao je i šejh Ebul-Hasan Abdullah b. Muhammed erRahmani: ”Hadis je znak i obilježje poslanstva. Nije nepoznato stanovnicima Indije,yosebno pakistanske pokrajine Pendžab, šta se tamo desilo … ”

Sejh El-Azim Abadi zapisao je: “Ostvarila se mudžiza, i desilo se ono što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nagovijestio: u indijskoj pokrajini Pendžab pojavio se čovjek. .. Ovako je spomenuo i šejh El-Mubarekfuri.”

Trag ove mudžize jasno se vidi u dvije vrlo važne stvari: prvo, mudžiza jasno i nedvosmisleno potvrđuje autentičnost Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa, i nju ne mogu anulirati sumnje koje šire neprijatelji Hadisa; i, drugo, mudžiza nam jasno govori da je Hadis Objava koja se objavljuje jer se ostvario gajb koji je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nagovijestio, a on ne zna gajb, osim onoga što mu Svevišnji Allah da na znanje. Treba da ove stvari budu poticaj muslimanima da maksimalno i dosljedno slijede sunnet i da ga brane od din-dušmana svojim životima i imecima.

Drugo, gore navedeni hadis objašnjava mjesto i značaj Hadisa u islamu, ukazuje na to da bez njega islam ne može opstati jer on se ne zasniva samo na Kur'anu, već na Kur'anu i Hadisu.

Treće, Hadis je istovjetan Kur'anu16 kada je u riječ o sljedećem: uzimanju u obzir, obaveznosti slijeđenja i pokoravanja; i jedno i drugo objava je od Svevišnjeg Allaha.

Ibn Hazm rekao je: “Istinu je rekao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a to je da je Hadis kao i Kur'an, i da nema razlike kada je riječ o obaveznosti pokoravanja i jednom i drugom izvoru. Svevišnji Allah to potvrđuje riječima: ‘Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okreće – pa, Mi te nismo poslali da im čuvar budeš.’ (En-Nisa, 80) Također je isto što i časni Kur'an kada je riječ o njegovoj objavi: ‘On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje .. .’ (En-Nedžm, 3-4).”

Dakle, hadisi pojašnjavaju časni Kur'an; sužavaju značenje ajeta neograničenog značenja; posebno ih određuju, pojašnjavaju njihovu sažetost; derogiraju ih; objašnjavaju nejasnoće u njima.

Četvrto, obaveza je pokoravati se Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, u onome što je naredio ili zabranio samo on, odnosno u vezi s čim ne postoji ajet, jer njegovi su hadisi argument sami po sebi. S tim u vezi imam El-Begavi veli: ”Hadis je dokaz za sljedeću konstataciju: kada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, donese propis, čovjek nema potrebe da ga provjerava u Kur'anu, drugim riječima, sve što je od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, preneseno kao autentično predanje – dokaz je samo po sebi.”18

Peto, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisima donio je neke propise koji nisu spomenuti u časnom Kur'anu. U hadisima je sadržano pet islamskih propisa: halal, haram, mendub, mekruh i mubah.

Šesto, hadisi-ahad (predanja koja nisu na stupnju mutevatira) dokazi su glede propisa i glede vjerovanja. Ibn Kajjim zapisao je: “U autentičnom Ebu Rafijevom predanju stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Nipošto nemojte da se desi da iko od vas sjedne na svoj divan, pa ga neko podsjeti na moj hadis, a on da kaze: ‘Ne znam ja kakvi su to hadisi; neka među nama presudi Kur'an!’ Zaista mi je dat Kur'an i Hadis, sličan Kur'anu. ‘

Način dokazivanja: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu zabranjuje generalno da čovjek ne prihvata autentične hadise pod geslom da prihvata isključivo časni Kur'an; obaveza je beskompromisno prihvatiti autentične hadise. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu govori da je Hadis Objava koju mu Allah, dželle šanuhu, objavljuje. Hadisi iziskuju jekin, sigurno saznanje, jer da to ne iziskuju, čovjek bi mogao reći: ‘To su ahad-hadisi, a oni ne iziskuju sigurno saznanje, i Allah me nije obavezao da prihvatam i vjerujem u ono za šta nisam siguran da je autentično.’ Baš na ovo upozorio je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i to zabranio, budući da je znao da će neki ljudi iz njegovog ummeta tako govoriti. Reći: ‘Ne znam ja kakvi su to hadisi .. .’ ili kazati: ‘Hadisi ne iziskuju sigurno saznanje’ – isto je. Prvaci ove skupine govorili su: ‘Ne znamo mi kakvi su to hadisi’, a potonji govore: ‘Neka nam presude racionalni dokazi.’ U to jasno pozivaju govoreći: ‘Nad pojedinačnim i mutevatir-hadisima preferiramo razum, čak i analogiju.”‘19

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf