Jedno od Allahovih lijepih imena jeste i ime El-Hadī.
Ovo Allahovo lijepo ime spominje se na dva mjesta u Kur’anu. Tako Uzvišeni Allah kaže: “Isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku nevaljalci neprijatelji budu. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao vodič i kao pomagač!” (El-Furkan, 31.)
Na drugom mjestu kaže: “A doista je Allah Taj koji upućuje vjernike na Pravi put.”(El-Hadždž, 54.)
On je taj koji sve upućuje na ono što hoće, kako kaže Uzvišeni Allah: “Gospodar naš je Onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi, uputio.” (Ta-Ha, 50.)
I od Njegovih osobina je da upućuje koga hoće na pravi put, kako kaže: “Allah sve ljude poziva u Kuću spasa ali na Pravi put upućuje koga hoće.”(Junus, 25.)

Značenje imena El-Hadi
U arapskom jeziku hadi ima značenje: upućivača, vodiča, onoga koji ide ispred. Ovo ime dolazi od riječi huda koja u arapskom jeziku ima značenje: izvođenja iz jednoga u drugo, pokornost i pobožnost, dan. (Vidjeti: Ibnul-Menzur, Lisanul-Arab, 6/4639-4640.)
Zedždžadž kaže: “El-Hadi je Onaj koji upućuje sva stvorenja na ono putem čega će Ga spoznati i shvatiti da je On jedini istinski Gospodar; On je taj koji Svoje robove upućuje na Pravi put.” (Tefsirul-Esma’, str. 64.)
Njegov učenik, Zedždžadži kaže: “Uzvišeni Allah je El-Hadi, Onaj koji upućuje Svoje robove ka Sebi, ukazuje im na put koji vodi do Njega, i upućuje ih na dobro i djela koja približavaju Njemu.” (Ištikakul-Esma’, str. 187.)
Hattabi, rahimehullahu te’ala, rekao je: “El-Hadi je Onaj koji počašćuje Svojom uputom onoga koga hoće od Svojih robova pa ga posebno odabire za Uputu, daruje ga svjetlom spoznaje Njegove jednoće; a što se tiče ostalih stvorenja poput životinja i dr; On ih upućuje na ono što im koristi, nadahnjuje ih kako da traže svoju opskrbu, kako da se sačuvaju štete i stradanja.” (Še’nud-Du‘a, str. 95.)
Hulejmi, rahimehullahu te’ala, kaže: “El-Hadi je Onaj koji ukazuje na put spasa, pojašnjava ga detaljno kako rob ne bi skrenuo i u zabludu otišao pa nakon toga stradao.” (El-Minhadž, 1/207; Bejheki, El-Esma’u ves-Sifat, str. 82.)
Bejheki, rahimehullahu te’ala, kaže: “El-Hadi je Onaj koji Svojom uputom upućuje Svoje voljene dobre robove, i koji Svojom uputom upućuje ostala stvorenja kako da postignu korist i sačuvaju se štete.” (El-I‘tikad, str. 66.)
Šejh Sa’di, rahimehullahu te’ala, rekao je u svome tefsiru: “El-Hadi je Onaj koji upućuje i usmjerava Svoje robove ka svim koristima i pojašnjava im kako da od sebe odagnaju štetu, podučava ih onome što ne znaju, ukazuje im podršku i postojanost, nadahnjuje ih da budu bogobojazni, daje da Mu se njihova srca vrate i da slijede Njegove naredbe.” (Tejsirul-Kerimir-Rahman, 5/305.)

Zaključak
Uzvišeni Allah je El-Hadi, Onaj koji upućuje sva stvorenja na Sebe, na djela i stvaranja putem kojih će spoznati Njegovu jednoću, upućuje na djela koja Mu približavaju Njegove robove, učvršćuje ih i čini postojanim na Pravom putu, jasno im pojašnjava Pravi put i čuva ih od stranputice i zablude, ukazuje im i usmjerava ih na ono u čemu je za njih sreća i na dunjaluku i na ahiretu.

Allahovo lijepo ime El-Hadi u našim životima
1. Budi ubijeđen da je Uzvišeni Allah El-Hadi, Onaj koji upućuje i kod koga se nalazi uputa za sve. A četiri su vrste upute:
2. općenita uputa kojom se upućuje svako stvorenje na ono što mu koristi u životu od čega je upućivanje mladunčeta na njegovu majku po dolasku na ovaj svijet pa nju slijedi i njenim mlijekom se hrani, upućivanje ptica, pčela, mravi na njihovu opskrbu pa radi nje čine možda što čovjek ne bi bio u stanju da učini.
3. uputa i ukazivanje na dobro i iman, pojašnjavanje pravog puta, iznošenje i uspostavljanje dokaza nad punoljetnim ljudima, muškarcima i ženama
4. uputa na postojanost u imanu, proširenje prsa da prihvate istinu i njome budu zadovoljna
5. uputa do Dženneta i uputa do Džehennema, na Sudnjem danu kada vjernici uđu u Džennet reći će: “Sva hvala pripada Allahu koji nas je uputio do ovoga (Dženneta) i ne bismo mogli do njega doći da nas On nije uputio na njega.”(El-E’araf, 43.) A što se tiče upute do Džehennema, Uzvišeni Allah o tome govori pa kaže: “Sakupite nevjernike i one koji su se s njima družili i one koje su oni obožavali mimo Allaha, i pokažite im put koji u Džehennem vodi.” (Es-Saffat, 22-23.)
6. Stoga, brate muslimanu i sestro muslimanko, moli Allaha da te uputi na sve što ti koristi u životu na ovome svijetu, i da te uputi kako da se sačuvaš svakog zla.
7. Moli Uzvišenog Allaha koji je El-Hadi da te uputi i učvrsti na ono što je najvrijednije u životu na ovome svijetu, na ono od čega ovisi i tvoj drugi svijet, moli Allaha na ono što će biti i razlog tvoje upute do Dženneta a ne do Džehennema, moli Allaha da te uputi na ono što On voli i čime je zadovoljan, a to je ono o čemu nas obavještava naš Gospodar u riječima: “Uputi (učvrsti) nas na Pravi put.” (El-Fatiha, 6.) Znaj da ti je to najpotrebnije! I sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi to tražio za sebe pa bi u dovi učio:“Allahu moj, ja te molim za uputu i bogobojaznost, čednost i neovisnost o drugima.” (Muslim, br. 2721.) U hadisu Ebu Burde, od Alije, radijallahu anh, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Aliji: “Reci: ‘Alllahu moj, uputi me i učvrsti me na uputi.’” (Muslim, br. 2725.)
7. Moli Allaha za uputu Allaha jer On Uzvišeni to traži od nas, da Ga molimo da nas uputi na Pravi put. Ne zaboravljaj Njegove riječi u hadisi-kudsijj: “O robovi Moji, svi ste vi na stranputici, osim onoga koga Ja uputim, pa tražite uputu od mene, Ja ću vas uputiti.” (Muslim, br. 2577.)
8. Kada ustaneš na noćni-namaz, svoj namaz otpočinji dovom s kojom je i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otpočinjao noćni-namaz:“Allahu moj, Gospodaru Džibrila i Mikaila, i Israfila, stvoritelju nebesa i Zemlje, Poznavaocu tajnog i javnog svijeta, Ti presuđuješ među Svojim robovima u onome u čemu se oni razilaze, pa me uputi u čemu se razilaze na istinu Svojom voljom, jer doista Ti upućuješ koga hoćeš na pravi put.” (Muslim, br. 770.)
9. I ti sam upućuj druge ljude na dobro, slijedeći svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koga je Allah pohvalio riječima: “I doista ti ukazuješ na pravi put.” (Eš-Šura, 52.) Ukazuj ljudima na svako dobro, sve ono što je korisno za njihov dunjaluk i ahiret, i upozoravaj ih na svako zlo, sve što im šteti na dunjaluku i ahiretu. Pozivaj ih najvećem dobru, Allahovoj vjeri. To čini radi njihove koristi ali i radi svoje ako želiš da budeš od istinskih sljedbenika Allahovog Poslanika, sallallahu aleji ve sellem, jer je Allah rekao: “Reci, (o Muhammede): ‘Ovo je moj put, na kojem pozivam Allahu, jasno sa znanjem, ja i onaj koji me slijedi.’”(Jusuf, 108.)
10. Dobro se čuvaj da ne budeš ključ zla i katanac dobra, pa da ljude upoznaješ sa zlom, podstičeš ih na zlo, otvaraš im vrata zla, kako to čine pojedini sihirbazi pod plaštom vjere, kako to čine mediji, brojni razvratni časopisi, uljepšavajući zlo i omrazujući dobro. Znaj da je to put Iblisa i njegovih sljedbenika čiji će završetak biti u ognjenoj patnji, kako o tome kaže Allah: “Ima ljudi koji se bez ikakva znanja prepiru o Allahu i koji slijede svakog šejtana prkosnoga, za koga je već određeno da će svakog onog ko ga uzme za zaštitnika na stranputicu zavesti i u patnju ga ognjenu dovesti.”(El-Hadždž, 3-4.)

11. Ovo su putevi do upute i postojanosti na njoj, pa se potrudi da kreneš njima:
Spoznaja Allaha i Njegove jednoće, dostojnosti da se jedini On obožava, ono što je On naredio čini se i što je zabranio ostavlja,
učenje i proučavanje Kur’ana
slijeđenje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
vjerovanje u gajb.
obavljanje namaza
izdvajanje zekata
strah od Allaha
održavanje rodbinskih veza
traženje vjerskog znanja
zahvalnost Allahu na Njegovim blagodatima
čišćenje srca od prezrenih osobina
činjenje svega onoga čime je Uzvišeni Allah zadovoljan
strpljenje na iskušenjima i čvrst oslonac na Allaha
pridržavanje za džemat muslimana
ustrajnost u dovi.

Uzvišenog Allaha molim da nas uputi na Pravi put, učvrsti na njemu i učini nas onima koji će upućivati druge ka Njemu Svevišnjem.

Piše: Hajrudin Tahir Ahmetović
Preuzeto od http://minber.ba/allahovo-ime-el-hadi/

S obzirom na to da živimo u podneblju gdje muslimani i kršćani žive zajedno, smatram da je bitno da muslimani jasno kažu kakvo je njihovo vjerovanje u pogledu Isusa / Isaa, a. s., a to vjerovanje ujedno je i vid odgovora na njihove dileme o tom pitanju.
Na samom početku smatram da je bitno spomenuti da mi muslimani vjerujemo da su Allahovi poslanici, generalno gledajući, najbolji Allahovi robovi. Sama činjenica da je Uzvišeni Allah nekoga odabrao da bude poslanik velika je počast, koja se ne može nikako postići osim Allahovim odabirom određene osobe. Samim tim, mi muslimani vjerujemo da je Isus / Isa, a.s., poseban i odabran Allahov rob.
Mi muslimani vjerujemo da su svi poslanici bili iz ljudskog roda, da su imali tjelesne potrebe kao i mi “obični” ljudi, imali su potrebu za hranom, pićem, spavanjem, stupali su u brak, imali potomstvo i sl. Samim tim shvatamo da nijedan poslanik nije imao bilo kakva božanska svojstva, jer sve spomenuto svojstveno je samo ljudima, a istinski je Gospodar daleko od toga da ima takve potrebe.
Kazao je Uzvišeni Allah: “I prije tebe smo poslanike slali i žene i porod im davali. I nijedan poslanik nije donio nijedno čudo sobom, već Allahovom voljom.” (Er-Ra’d, 38)
“I oni govore: ‘Šta je ovom ’poslaniku’, on hranu uzima i po trgovima hoda; trebao mu se jedan melek poslati da zajedno sa njim opominje.’” (El-Furkan, 7)
“Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i po trgovima hodao. Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite! A Gospodar tvoj vidi sve.” (El-Furkan, 20)
Da, poslanicima su bile date mudžize (nadnaravnosti) putem kojih su oni dokazivali svojim narodima da su oni poslanici od Uzvišenog Allaha. Ali i te mudžize bile su Allahova pomoć njima i nisu se mogle desiti voljom poslanika, bez dozvole Uzvišenog Allaha.
Kur’an nam jasno govori da je Isus / Isa, a. s., imao velike mudžize, kao i drugi poslanici, putem kojih ga je pomogao Uzvišeni Allah, ali to ga nikako ne izdvaja od drugih poslanika, jer su i oni isto tako imali svoje mudžize, a sve to se opet dešavalo Allahovom voljom.
Govoreći o Isau, a. s., Uzvišeni Allah kaže: “Kad Allah rekne: ‘O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo čovjek, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio; i kada si, voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio i u nju udahnuo, i kada je ona, voljom Mojom, postala ptica; i kada si, voljom Mojom, od rođenja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni među njima koji nisu vjerovali – povikali: ‘Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina!’” (El-Maida, 110)
Isto tako, smatram bitnim spomenuti da mi muslimani vjerujemo u sve poslanike, pa tako isto vjerujemo u Isusa / Isa, a. s., da je bio odabrani Allahov rob, kojeg je Allah učinio poslanikom, pa ga mi volimo, kao što volimo i druge poslanike, vjerujemo da je bio poslan od Uzvišenog Allaha, da ga je zabranjeno vrijeđati i psovati, suprotno onome što rade mnogi koji za sebe tvrde da su muslimani. Isto tako negiranje poslanstva jednom poslaniku znači negiranje poslanstva i drugim poslanicima, što opet obuhvata, između ostalog, i Isusa, a. s., negiranje njegove poslanice znači negiranje poslanica i drugih poslanika.
Kazao je Uzvišeni Allah: “Recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo. ’” (El-Bekara, 136)
“Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: ‘Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.’ I oni govore: ‘Čujemo i pokoravamo se! Oprosti nam, Gospodaru naš, Tebi ćemo se vratiti!’” (El-Bekara, 285)
Kazao je Ibn Tejmijja: “Muslimani vjeruju u sve vjerovjesnike i ne prave razliku među njima. Stroga je obaveza vjerovati u sve vjerovjesnike. Onaj ko ne vjeruje u jednog vjerovjesnika ne vjeruje ni u ostale vjerovjesnike.” (Es-Safadije, 2/311)
Isto tako, mi muslimani vjerujemo da su svi poslanici poslani od istog Boga, Uzvišenog Allaha, i da su svi pozivali čistom monoteizmu, robovanju samo Allahu, te su svi zabranjivali širk, pripisivanje sudruga Uzvišenom Allahu.
Kazao je Uzvišeni Allah: “Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!’” (El-Enbija, 25)
Mi muslimani vjerujemo u poslanstvo Isusa / Isa, a. s., a sve u prizmi njegovog opisa u Kur’anu i sunnetu Allahovog Poslanika, pošto je nemoguće na drugi način saznati o njemu tačne i vjerodostojne informacije i podatke, stoga ćemo sve što spomenemo o Isusu / Isau, a. s., potkrijepiti validnim dokazima.
Kur’an nam jasno kazuje da je Isus / Isa, a. s., Allahov rob, i Njegov poslanik. Prvo što je Isus / Isa, a. s., izgovorio u kolijevci jeste da je on Allahov rob:
“I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. ‘O Merjema’, rekoše oni, ‘učinila si nešto nečuveno! Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica.’ A ona im na njega pokaza. ‘Kako da govorimo djetetu u bešici?’, rekoše. ‘Ja sam Allahov rob’, ono reče, ‘meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!’ To je Isa, sin Merjemin – to je prava istina o njemu – onaj u koga oni sumnjaju.” (Merjem, 27–34)
Kur’an jasno ukazuje na to da Isus / Isa, a. s, nije Bog niti sin Božiji:
“A kada Allah rekne: ‘O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ‘Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha’?’, on će reći: ‘Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš. Ja sam im samo ono govorio što si mi Ti naredio: ‘Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš.’” (El-Maida, 116–117)
Kazao je Uzvišeni Allah: “Jevreji govore: ‘Uzejr je – Allahov sin’, a kršćani kažu: ‘Mesih je – Allahov sin.’ To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – ubio ih Allah! Kuda se odmeću?” (Et-Tevba, 30)
Mi muslimani vjerujemo da je Isusa, a. s., rodila čedna i uzorita Merjema / Marija i da je zatrudnjela bez kontakta sa muškarcem. A to nije čudno i nemoguće jer je tako odredio Uzvišeni Allah, koji je stvorio Adema, a. s., i bez majke i bez oca, a On kada želi nešto samo kaže: “Budi!” i to bude.
“Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: ‘Budi!’ – i on bi.” (Alu Imran, 59)
“A kada meleki rekoše: ‘O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit će viđen i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih; on će govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i bit će čestit’, ona reče: ‘Gospodaru moj, kako ću imati dijete kada me nijedan muškarac nije dodirnuo?’ ‘Eto tako’, reče, ‘Allah stvara što On hoće. Kada nešto odluči, On samo za to rekne: ‘Budi!’ – i ono bude.” (Alu Iman, 45–47)
Oni koji su Isusa / Isaa, a. s., smatrali Bogom ili sinom Božijim samo zato jer se on rodio bez oca treba da znaju da je po toj logici Adem, a. s., prioritetniji da ga smatraju božanstvom, jer je njega Uzvišeni Allah stvorio bez majke i bez oca.
Mi muslimani vjerujemo da Isus / Isa, a. s., nije ubijen niti je razapet, već je uzdignut na nebo, a Allahovom voljom pred Sudnji dan će ponovo biti spušten na Zemlju, i u tom periodu će vladati po vjerozakonu / šerijatu koji je objavljen Muhammedu.
“I zbog riječi njihovih: ‘Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!’ A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar.” (En-Nisa, 157–158)
Vjerodostojni hadisi potvrđuju spuštanje Isusa / Isaa, a. s., pred Sudnji dan i da je on taj koji će ubiti Dedžala.
Od Ebu Hurejre prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, samo što nije među vas sišao sin Merjemin, kao pravedni vladar – slomit će krst, ubiti svinju i dokinuti džizju. I umnožit će se imetak pa ga niko neće htjeti uzeti.” (Buhari i Muslim)
Mi muslimani vjerujemo da je Isus / Isa, a. s., nagovijestio dolazak posljednjeg poslanika Muhammeda, koji je pečat svim poslanicima, i koji će biti poslan svim ljudima, za razliku od drugih poslanika koji su slati samo jednom narodu.
“A kada Isa, sin Merjemin, reče: ‘O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći’ – i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: ‘Ovo je prava vradžbina!’” (Es-Saff, 6)
Mi muslimani vjerujemo da će Isus / Isa, a. s., nakon spuštanja na Zemlju umrijeti kao što umiru i ostali ljudi, i da će mu muslimani tog vremena klanjati dženazu i ukopati ga.
U vjerodostojnim hadisim navodi se će Isus / Isa, a. s., nakon silaska na zemlju ostati na njoj četrdeset godina, i da će nakon toga umrijeti, i da će mu muslimani klanjati dženazu, a potom ga ukopati.
Ebu Hurejra prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o Isusu / Isau, a. s., u podužem hadisu kazao: “A potom će ostati na zemlji četrdeset godina, a onda će umrijeti, pa će mu muslimani klanjati dženazu.” (Hadis bilježi Ebu Davud, šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim. Es-Sahiha, 5/214, broj hadisa 2182)
Mi muslimani vjerujemo da će se Isus / Isa, a. s., odreći na Sudnjem danu onih koji su ga smatrali Bogom ili sinom Božijim.
“A kada Allah rekne: ‘O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ‘Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!’, on će reći: ‘Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš. Ja sam im samo ono govorio što si mi Ti naredio: ‘Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš.” (El-Maida, 116–117)

Priredio: mr. Elvedin Pezić
minber.ba