Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
KOJE FARBE ZA KOSU SU ZABRANJENE?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Praksa selefa (ashaba i tabi'ina) u upotrebi materijala od kojeg su uzimali farbu za bojenje kose se razlikovala. Neki od njih su farbali z'aferanom i versom, biljkama koje dajviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Praksa selefa (ashaba i tabi'ina) u upotrebi materijala od kojeg su uzimali farbu za bojenje kose se razlikovala. Neki od njih su farbali z'aferanom i versom, biljkama koje daju žutu boju, neki kanom, koja je crvene boje, a neki ketemom, biljkom koja boji u crno. Bilo je i onih koji su mijesali kanu i ketem, postižući time tamnocrvenu boju.
Na ovo ukazuju sljedeći argumenti:
– Hadis od Ibn Omera, radijallahu anhuma, u kojem kaže: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je oblačio papuče od kravlje kože i farbao je svoju bradu žutom bojom sa versom i z'aferanom (biljke koje boje u žuto)”, kaže Nafi'a da bi to i Ibn Omer, radijallahu anhu, radio. Hadis bilježe Ebu Davud i Nesai, vjerodostojnim ga ocjenjuju Albani i Šu'ajb Arnaut bez riječi “sa versom i z'aferanom”.
– Hadis od Ebu Malika El-Ešdže'ija, radijallahu anhu, u kojem se prenosi da je rekao: “Farbali smo se sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, koristeći vers i z'aferan”. Hadis bilježe Ahmed, Bezzar i Taberani, a vjerodostojnim ga ocjenjuje Šu'ajb Arnaut.
– U hadisu mutefekun alejhi kaže Enes, radijallahu anhu: “Ebu Bekr se ofarbao sa kanom i ketemom, a Omer sa kanom”, a u rivajetu od Ibn Sirina od Enesa, radijallahu anhu: “Ofarbali su se Ebu Bekr i Omer sa kanom i ketemom”.
– Hadis od Ebu Zerra, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je nabolje ono sa čime farbate ove sijede kana i ketem (biljka koja daje crnu boju)”. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Ahmed. Vjerodostojnim ga ocjenjuju Albani, Šuajb Arnaut i drugi, a dobrim Abdulkadir Arnaut.
Spomenuti hadisi ukazuju da farbanje kose ili brade nije ograničeno nekim određenim materijalima, sredstvima ili biljkama od kojih se dobija farba, osim što hadis Ebu Zerra, radijallahu anhu, ukazuje da su najbolje boje kana (crvena) i ketem (crna) koje kada se pomiješaju daju tamnocrvenu boju.
Sve savremene hemijske farbe mijenjaju gore spomenute farbe koje su koristili muslimani u početku islama. Nije mi poznato da postoji farba za kosu, bradu ili dlake uopćeno koja sprečava dolazak vode do dlaka. Takva farba bi u najmanjem obliku uduplala ili umnogostručila debljinu dlake, a što u stvarnosti ne postoji. Farbe promjene boju, a ne ostavljaju pri tome sloj koji pokriva dlaku. Tako da je navođenje riječi “da je dozvoljena farba ako ne sprječava dolazak vode do kose” suvišno i bespotrebno i samo unosi sumnju i nedoumicu kod onih koji žele koristiti farbe. Razlika je između laka za nokte i farbe za kosu, lak prekriva povrsinski sloj nokta i sprečava dolazak vode do noktiju, dok farba ne prekriva dlaku nego ostavi boju.
Prema tome, nema smetnje u korištenju savremenih hemijskih farbi jer one ne sprečavaju dolazak vode do kose.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
UPOTREBA SOČIVA U BOJI
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Po ispravnom stavu savremenih učenjaka dozvoljeno je ženama upotrebljavati sočiva u boji sa ciljem ukrašavanja ako se ispune sljedeći uslovi: Prvi - da u njihovoj upotrebi nemaviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Po ispravnom stavu savremenih učenjaka dozvoljeno je ženama upotrebljavati sočiva u boji sa ciljem ukrašavanja ako se ispune sljedeći uslovi:
Prvi – da u njihovoj upotrebi nema štete za oči.
Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg prenosi Ebu Se'id el-Hudri, radijallahu anhu: “Nema štete ni uzvraćanja štetom”. Bilježe ga Malik, Ibn Madže, Ahmed, Bejheki, Darekutni i ostali. Kaže Ibn Redžeb u “Džami'ul-‘ulumi vel-hikem” (2/211) da je hadis prenešen od Ebu Se'ida el-Hudrija, Ibn Abbasa, ‘Ibadete ibn Sabita, Ebu Hurejre, Džabira i Aiše, radijallahu anhum. Nema nijednog rivajeta, a da u njemu nema slabosti, s tim da je hadis hasen (dobar) sa mnoštvom rivajeta u kojima je prenešen i učenjaci rade po njemu i dokazuju sa njime.
Drugi – da žena ne nosi sočiva pred muškarcima koji joj nisu mahremi. Kaže Uzvišeni: “Neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim,…” (En-Nur, 31)
Ovo je fetva mnogih savremnenih učenjaka, poput Ibn Usejmina, Mustafe El-‘Adevija, Halida El-Musliha i mnogih komisija za fetve. Oni smatraju da nošenje sočiva u boji ne potpada pod zabranjeno mijenjanje Allahovog stvaranja.
Neki učenjaci, poput Ibn Usejmina i El-Musliha, dodaju još jedan šart:
Treći – da se ne koriste boje očiju životinja (mačke, risa ili slično), jer je zabranjeno oponašati životinje.
Dokaz za ovo su hadisi u kojima je prenešeno koje je radnje zabranjeno činiti u namazu jer one liče radnjama životinja. Kao naprimjer zabrana činjenja sedžde poput kljucanja pijetla ili vrane, zabrana sjedenja u namazu poput sjedenja psa ili zvijeri, zabrana okretanja u namazu poput okretanja lisice, mahanje rukama pri odgovaranju na selam u namazu poput mahanja konja repovima, zabrana spuštanja laktova na sedždi poput spuštanja nogu pasa, zabrana odlaska na sedždu poput sjedanja deve i slično. Ovome se može prigovoriti da se zabrane oponašanja odnose na radnje u namazu.
Neki učenjaci, poput Muhammeda Se'ida Reslana, smatraju da nošenje sočiva u boji ulazi pod zabranjeno mijenjanje Allahovog stvaranja što je došlo zabranjeno u ajetu i hadisu. Te po njemu nije dozvoljeno ženama da ih nose.
Ispravno je ono na čemu je prva skupina učenjaka, a Allah zna najbolje.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
FARBANJE U CRNO
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Oko farbanja crnom bojom učenjaci se razilaze na tri opštepoznata mišljenja: Prvo mišljenje - da je dozvoljeno. Drugo mišljenje - da je haram. Treće mišljenje - da je mekruh (pviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Oko farbanja crnom bojom učenjaci se razilaze na tri opštepoznata mišljenja:
Prvo mišljenje – da je dozvoljeno.
Drugo mišljenje – da je haram.
Treće mišljenje – da je mekruh (pokuđeno).
Odabrano mišljenje je opšta dozvola farbanja kose i brade u crno, kako ženama tako i muškarcima.
Razlozi odabira ovog stava su:
– opći hadisi koji ukazuju na propisanost farbanja sijede kose i brade u kojima nema ograničenja u boji.
– dodatak hadisa od Džabira, radijallahu anhu, sa kojim se dokazuje zabrana je upitan sa strane vjerodostojnosti pripisivanja tih riječi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ako bi ga i prihvatili vjerodostojnim najviše na što ukazuje je pokuđenost farbanja u crno starim ljudima poput Ebu Kuhafe, radijallahu anhu, kojima sijeda brada i kosa poružnjaju izgled.
– hadis Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, u kojem je došla strašna prijetnja pored slabosti u senedu nije direktan i jasan u tumačenju na koga se odnosi taj opis.
– činjenica da su preko deset ashaba, među kojima dvojica pravednih halifa, farbali u crno, a da nije prenešeno da su im drugi ashabi to negirali, ukazuje da su hadisi sa kojima se dokazuje zabrana jako upitni, jer je nemoguće da tolika skupina ashaba radi haram djelo (farbanje u crno) za koje je došla tako strašna prijetnja (da neće osjetiti miris Dženneta), a da to oni ili nisu znali ili jesu pa svjesno prekršili tu zabranu, a što ne priliči pripisati ashabima.
– takođe, nekoliko desetina imama, učenjaka i velikana selefa Ummeta su se farbali u crno što jasno ukazuje na dozvolu i slabost stava onih koji zabranjuju.
Detaljan tekst o ovom pitanju pogledaj na ovom linku: PROPIS FARBANJA KOSE I BRADE CRNOM BOJOM.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
PROPIS BRIJANJA BRKOVA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Skraćivanje brkova je vadžib po ispravnom stavu učenjaka. Na to ukazuje vjerodostojan hadis od Zejd ibn Erkama, radijallahu anhu, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,više
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Skraćivanje brkova je vadžib po ispravnom stavu učenjaka. Na to ukazuje vjerodostojan hadis od Zejd ibn Erkama, radijallahu anhu, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko ne skraćuje brkove, nije od nas“. Bilježe ga Tirmizi, Nesai i Ahmed, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Tirmizi, Albani i drugi.
Oko načina skraćivanja brkova učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:
Prvi stav – da je sunnet brijanje ili potpuno otklanjanje brkova.
Ovo je stav hanefija i hanabila.
Dokazuju ga hadisima koje bilježe Buharija i Muslim u kojima je došlo: „Ahfu“, „Enhiku“, „Džuzzu“ brkove. Sva tri izraza u doslovnom značenju znače potpuno otklanjanje brkova i brijanje.
Drugi stav – da je sunnet skraćivanje brkova, a brijanje je mekruh.
Ovo je stav malikijskog i šafijskog mezheba.
Dokazuju ga hadisima mutefekun alejhi u kojima je došlo: „Kassu“ brkove, što znači potkraćujte.
Treći stav – na čemu je skupina učenjaka, poput Ibn Džerira Taberija, Kadi Ijada i Ibn Hadžera, da je dozvoljeno i brijanje i potkraćivanje, jer je i jedno i drugo došlo u hadisima.
Ovo zadnje je najbliže ispravnom stavu, a Allah zna najbolje.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
PRODAJA PARFEMA (MIRISA) ŽENAMA KOJE NE PRAKTIKUJU VJERU (ILI NEMUSLIMANKAMA)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Ženi muslimanki nije dozvoljeno da izađe iz kuće namirisana ako zna da će doći u kontakt sa muškarcima koji joj nisu mahremi ili da će proći pored njih. U vjerodostojnim hadisiviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ženi muslimanki nije dozvoljeno da izađe iz kuće namirisana ako zna da će doći u kontakt sa muškarcima koji joj nisu mahremi ili da će proći pored njih.
U vjerodostojnim hadisima je takva žena nazvana bludnicom. A u drugom hadisu je došlo da se ženi koja se namiriše radi odlaska u mesdžid ne prima namaz sve dok se ne okupa kao što se uzima gusul.
Od Ebu Muse el-Eš'arija, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Svako oko (koje gleda u haram) je bludnik, a žena kada se namiriše i prođe pored (muškog) skupa, ona je bludnica“. Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i Taberani. Vjerodostojnim ga ocjenjuje Tirmizi, a Albani dobrim.
Također, od Ebu Muse el-Eš'arija, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada se žena namiriše pa prođe pored ljudi da bi osjetili njen miris, ona je bludnica“. U rivajetu: „Koja god žena“. Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed, Nesai, Hakim, Ibn Huzejme i Ibn Hibban. Vjerodostojnim ga ocjenjuju Hakim, Ibn Hibban, Tirmizi, Albani i Šuajb Arnaut.
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ne prima se namaz žene koja se namiriše radi odlaska u ovaj mesdžid (tj. Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem) sve dok se ne okupa kao što se uzima gusul od džunubluka“. Bilježe ga Ebu Davud, Ibn Madže, Nesai, Ahmed, Ibn Huzejme, Bejheki i Ebu J'ala Šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim (sahih), a Šu'ajb Arnaut dobrim na osnovu drugih rivajeta. U lancu prenosilaca ima slabosti, jer je ravija ‘Asim ibn ‘Ubejdullah slab.
A odgovor na pitanje o propisu prodaje parfema ženama koje ne praktikuju vjeru se ne razlikuje od propisa prodaje odjeće ženama koje ne praktikuju vjeru. A odgovor na to pitanje pročitaj na ovom linku: ŠIVENJE ODJEĆE I PRODAJA NAKITA NEMUSLIMANKAMA I MUSLIMAKAMA KOJE NE PRAKTIKUJU VJERU.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
Izvor hadisa o postu prvih 10 dana zul-hidždžeta
Alejkumusselam. Nakon traženja ovog hadisa u hadiskim knjigama, i na drugim mjestima, nisam našao da postoji ovakav hadis niti sličan njemu, čak ni u knjigama izmišljenih hadisa. Osim sto sam pronasao fetvu od šejha Abdulaha Fekiha koji kaže da ne postoji ovaj hadis u hadiskim knjigama i da je hadisviše
Alejkumusselam.
Nakon traženja ovog hadisa u hadiskim knjigama, i na drugim mjestima, nisam našao da postoji ovakav hadis niti sličan njemu, čak ni u knjigama izmišljenih hadisa. Osim sto sam pronasao fetvu od šejha Abdulaha Fekiha koji kaže da ne postoji ovaj hadis u hadiskim knjigama i da je hadis izmišljen.
Prema tome, ne postoji ovakav hadis u hadiskim zbirkama, ni u vjerodostojnim, ni u slabim niti izmišljenim hadisima. Sam tekst hadisa ukazuje na njegovu izmišljenost, i to je očito svakome ko se bavi hadiskim znanostima.
Poznat je stav učenjaka da nije dozvoljeno prenositi i širiti izmišljene hadise, osim da se upozori na njihovu krivotvorenost.
Ve billahi tevfik.
Vidi manjeIMA LI ZIKRA POSLIJE SUNETA?
Alejkumusselam. Učenje zikrova poslije namaza nije vadžib nego sunnet, oni se uče nakon predavanja selama farz namaza a prije klanjanja suneta (ako ih ima poslije farza). Na ovo što je kazano jasno ukazuju vjerodostojni hadisi. U Buharijinom Sahihu se prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da seviše
Alejkumusselam.
Učenje zikrova poslije namaza nije vadžib nego sunnet, oni se uče nakon predavanja selama farz namaza a prije klanjanja suneta (ako ih ima poslije farza). Na ovo što je kazano jasno ukazuju vjerodostojni hadisi. U Buharijinom Sahihu se prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da se u vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi ljudi završavali propisane namaze zikrilo sa podignutim glasom, i rekao je: “Znao bih da su završili (namaz) sa time (zikrom) kada bi ga čuo”.
Takođe, od nedvosmislenih hadisa koji presuđuju po ovom pitanju su:
Hadis od K'ab ibn Udžreta, radijallahu anhu, koji bilježi Muslim u svom Sahihu u kojem kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Riječi (zikrovi) koje se izgovore na kraju svakog propisanog namaza neće iznevjeriti onoga koji ih izgovara: 33 puta SUBHANALAH, 33 puta ELHAMDULILLAH i 34 puta ALLAHU EKBER”.
Takođe, bilježi Buharija u svom Sahihu od Mugire ibn Š'ubeta, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije svakog propisanog namaza govorio: “LA ILLAHE VAHDEHU LA ŠERIKE LEH ….”
Prema tome, u oba hadisa je jasno naznačeno da se ovi zikrovi izgovaraju nakon “propisanog namaza”.
Zato je većina učenjaka, kako prenosi Ibn Hadžer u “Fethul-bariju” (3/80) sve ostale rivajete u kojima je spomenut opći izraz “poslije svakog namaza” ograničila sa ovim što je došlo u hadisu K'ab ibn Udžreta, radijallahu anhu.
A što se tiče zikra poslije nafile ili suneta, skupina učenjaka je na stavu da se ne uči ništa jer se prenešeni zikrovi odnose samo na farz namaze, dok druga skupina smatra da nema smetnje da se određeni zikrovi prouče i nakon suneta i nafile.
Kada je šejh Bin Baz upitan da li se zikri sa prenešenim zikrovima samo poslije farza ili može i poslije suneta, odgovorio je da se svi zikrovi uče poslije farzova osim što se nakon predavanja selama na kraju suneta i nafila izgovori sljedeće: 3 PUTA ESTAGFIRULLAH, ALLAHUMME ENTE ESSELAMU VE MINKE ESSELAMU TEBAREKTE JA ZEL DŽELALI VEL IKRAM. A ovo je preneseno u vjerodostojnom hadisu od Sevbana, radijallahu anhu, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu gdje je on kaže: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi predao selam nakon namaza izgovorio bi tri puta ESTAGFIRULLAH …”. Znači, u hadisu nisu spomenuti propisani namazi niti nafile namazi, pa tako obuhvata i jedne i druge.
Ve billahi tevfik
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
DA LI JE VJERODOSTOJNA PREDAJA OD UTBIJA U KOJOJ SE DOZVOLJAVA TRAŽENJE ŠEFA'ATA OD ALLAHOVOG POSLANIKA, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM?
Zahvala pripada Allahu. Primjetno je kako sljedbenici stranputica još od davnina ne vode brigu o autentičnosti predaja i vjerodostojnosti hadisa, jer lanac prenosilaca za njih "... neće ni ugojiti ni glad utoliti" (El-Gašije, 7). Njihov pravac je "prvo vjeruj pa onda dokazuj - ako hoćeš", a ne "uzimviše
Zahvala pripada Allahu.
Primjetno je kako sljedbenici stranputica još od davnina ne vode brigu o autentičnosti predaja i vjerodostojnosti hadisa, jer lanac prenosilaca za njih “… neće ni ugojiti ni glad utoliti” (El-Gašije, 7). Njihov pravac je “prvo vjeruj pa onda dokazuj – ako hoćeš”, a ne “uzimaj vjeru ne temelju dokaza” kao što je obaveza. Ali, nije se čuditi tome, jer kao što Ahmed b. Sinan el-Kattan kaže: “Kada čovjek uradi (uvede) novotariju, iz njegovog srca se istrgne ljubav prema Hadisu.” (El-Herevi, Zemmul-kelami ve ehlihi, 2/72), da nas Allah sačuva.
El-Utbi, po kome je ova priča postala poznata, njegovo potpuno ime je Muhammed b. Ubejdullah b. Amr b. Mu'avije b. Amr b. Utbe b. Ebi Sufijan el-Utbi. Boravio je u Basri i bio poznat po pjesništvu i riječitosti, a većinom je prenosio historijske događaje. Na ahiret je preselio 228. hidžretske godine. (Vidi: Ez-Zehebi, Sijeru e'alamin-nubela, 11/96)
Što se tiče Imama Nevevija, rhm, on je naveo predaju bez lanca prenosilaca, isto tako učinio je i Hafiz Ibn Kesir, i mnogi drugi mimo njih dvojice, niko od njih nije naveo lanac prenosilaca do El-Utbija, pa je s tim u vezi njena vjerodostojnost, na samom početku, izrazito upitna. Navedenu činjenicu potvrdio je i veliki hafiz Ibn Abdul-Hadi u djelu Sarimul-munki (str. 153).
Naime, ovu “dirljivu predaju”, ali ne od El-Utbija, zabilježili su Bejheki, Ibnul-Dževzi, Ibn Asakir, Ibnun-Nedždžar i drugi svojim lancima prenosilaca, koji su bez izuzetka diskutabilini, od Muhammeda b. Revha el-Basrija, a on od Muhammeda b. Harba el-Hilalija koji navodi spomenutu priču. Neki tvrde da je da je El-Hilali upravo navedeni El-Utbi, ali za to nisu naveli validan argument. (Šu'abul-iman, 8/108-109, br. 4178; Musirul-azmis-sakin ila ešrefil-emakin, 2/301-302; Ed-Durretus-semine, str. 223-224)
Kada je riječ o Muhammedu b. Revhu el-Basriju, na kojeg se vraćaju svi lanci prenosilaca, niko od autora poznatih i dostupnih djela o stanjima i ocjenama ravija nije naveo njegovu biografiju, pa su na osnovu toga predaje koje prenosi neprihvatljive sve dok se ne objelodani njegovo stanje. Osim ako se radi o Muhammedu b. Revhu el-Misriju, kao što tvrde pojedini učenjaci, jer se el-Basri i el-Misri izrazito slično pišu na arapskom jeziku, onda je riječ o slabom raviji po tvrdnji velikog hadiskog kritičara Imama Ed-Darekutnija, a Ibn Junus veli da su hadisi koje on prenosi odbačeni. (Ibn Hadžer el-Askalani, Lisanul-mizan, 7/133)
Slično je stanje i Muhammeda b. Harba el-Hilalija, niko od hadiskih kritičara ne navodi njegovu biografiju, barem u dostupnim djelima, a velika većina ih je dostupna. Ali i pored toga, nijedan lanac prenosilaca do njega putem Muhammeda b. Revha nije vjerodostojan, pa s tim u vezi njihova ocijena nije toliko ni bitna.
Hafiz Ibn Abdul-Hadi, rhm, rekao je: “Sve u svemu, ova odbačena predaja o beduinu ne može poslužiti kao dokaz, jer je njen lanac prenosilaca mračan i nejedinstven, a i njen tekst je raznolik također. Ali, i kada bi prihvatili da je vjerodostojna, opet se u njoj ne nalazi dokaz za ono što želi potvrditi onaj koji se suprostavlja (tj. Es-Subki). Neispravno je dokazivati s ovakvim i sličnim predajama i oslanjati se na njih kod islamskih učenjaka.” (Sarimul-munki, str. 253)
I rekao je: “Što se tiče predaje od El-Utbija, naveli su je neki od fekiha i muhaddisa, ali nije autentična, niti je vjerodostojno prenesena od El-Utbija. Prenosi se i od drugih mimo njega, ali s mračnim (odbačenim) lancem prenosilaca, kao što smo prethodno pojasnili. Ukratko, iz takve predaje nemoguće je izvesti šerijatksi propis, naročito kada je posrijedi stvar koju bi, da je propisana i pohvalna, ashabi i tabi'ini bolje poznavali i praktikovali od drugih nakon njih.” (Isti izvor, str. 321)
Šejh Sulejman b. Abdullah Alu Šejh, rhm, rekao je: “Oni koji to dozvoljavaju (tj. traženje istigfara i šefa'ata kod kabura) najviše dokazuju s predajom El-Utbija, koji prenosi od nepoznatog beduina, iako nam, pored toga, nije poznat lanac prenosilaca dotične priče. Takva predaja, pa makar bila hadis ili govor ashaba, ne može se uzeti u obzir i s njom dokazivati, niti smo je obavezni slijediti, jer nije vjerodostojna. Pa kako onda da dokazujemo s pričom koja nije autentična i u kojoj se spominje beduin koji je nepoznat!?” (Tejsirul-Azizil-Hamid, str. 486)
S druge strane, ako bi progledali kroz prste i rekli da je predaja prihvatljiva, a kamo sreće, opet niukom slučaju ne može poslužiti kao dokaz, jer je riječ o postupku običnog beduina i snovu – za kojeg se ne zna da li je istinit ili ne – u kojem se to potvrđuje. Još kad dodamo činjenicu da je se to odvilo tek u 3. hidžretskom stoljeću, tj. više od 100 godina nakon smrti zadnjeg ashaba, onda je to tama nad tamom.
Razmislite sada malo, dragi brate i sestro, o lancu prenosilaca kod sljedbenika strasti. Nepoznat ravija prenosi od pjesnika, a on od beduina, i onda pjesnik usnije san i potvrdi da je ono što je uradio beduin ispravno!!! Uzvišeni Allah o onima koji se povode za pjesnicima kaže: “… a pjesnike slijede zavedeni.” (Eš-Šu'ara, 224), a za beduine općenito kaže: “Beduini su najveći nevjernici i najgori licemjeri, i razumljivo je što ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje. A Allah sve zna i mudar je.” (Et-Tevbe, 97) Ali ne samo to, za El-Utbija, spomenutog pjesnika, Hafiz ez-Zehebi, rhm, navodi čak da je pio alkohol (Sijeru e'alamin-nubela, 11/96), a Allah najbolje zna, dok je beduin apsolutno nepoznat.
Kaže šejh Sulejman b. Suhman, rhm: “Priče i snovi nisu dokazi za šerijatske propise. Takvo nešto nije dozvoljeno osim u vjeri kršćana, jer njihova je vjera zasnovana na pričama, snovima i izmišljotinama, a vjera Islam sačuvana je lancima prenosilaca, pa tako je neispravno donositi šerijatske propise osim iz Allahove, azze ve dželle, knjige i vjerodostojnog sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, onako kako su to shvatili ashabi, radijallahu anhum, i prenjeli pouzdani i povjerljivi prenosioci” (Es-Sava'ikul-murseletuš-šihabijje, str. 106-107)
Zatim je, uvaženi profesor, želeći da obmane neuki narod, rekao sljedeće: “Ovu predaju spominje i Hafiz Ibn Kesir u svom tefsiru (4/140) i kaže da je prenosi skupina učenjaka.” Tj. čak i Hafiz Ibn Kesir, autor poznatog tefsira i učenik Ibn Tejmijje, na kojeg se vi toliko puno pozivate, navodi ovu priču, pa radi toga nemojte sumnjati u njenu ispravnost i vjerodostojnost.
Na prvom mjestu, poznato je onome ko je izučavao tefsir Ibn Kesira, rahimehullah, da autor nije uslovio navođenje samo vjerodostojnih predaja, niti je rekao da zastupa sve što je spomenuto u navedenim predajama. U mnogo navrata navodi slabe i odbačene predaje, a nekada i israilijate (priče prijašnjih naroda) za koje se pouzdano zna da su neprihvatljive. To nije slučaj samo s njim, nego su i mnogi drugi učenjaci i prije i poslije njega slično postupali. Imali su običaj navoditi predaje koje su poznate i raširene o dotičnoj temi, a učenici koji su čitali njihova djela u to vrijeme mogli su raspoznavati šta je ispravno a šta pogrešno.
Možda mnogima nije poznato da je Hafiz Ibn Kesir, rhm, upravo skratio i sažeo djelo svoga učitelja Ibn Tejmijje u kojem odgovora na zablude El-Bekrija o turbetima, kaburovima, traženju tevessula i šefa'ata i sl., pa bi ih savjetovao da ga pročitaju, ili barem prelistaju, ako im je zaista stalo do mišljenja Ibn Kesira…
Odgovorio na pitanje: Amir I. Smajić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
PROKLINJANJA MUSLIMANA
Alejkumusselam. Pojedinačno proklinjanje bilo kojeg muslimana je veliki munker na kojeg je upozorio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisima u kojima je uopćeno zabranio proklinjanje bilo koga. Takođe, to nije od ahlaka mu'mina, proklinjanje umanjuje iskrenost, sprečava činjenje šefa'ata iviše
Alejkumusselam.
Pojedinačno proklinjanje bilo kojeg muslimana je veliki munker na kojeg je upozorio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisima u kojima je uopćeno zabranio proklinjanje bilo koga.
Takođe, to nije od ahlaka mu'mina, proklinjanje umanjuje iskrenost, sprečava činjenje šefa'ata i šehadet na Sudnjem danu, niti je zbog toga poslan Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Proklinjanje znači doviti protiv nekoga da ga Allah, dželle še'nuhu, udalji od svoje milosti, a doviti tako nešto ne može biti od ahlaka mu'mina, jer od lijepih osobina mu'mina je da su milostivi, međusobno se pomažu, čine dobročinstvo, bogobojazni su i žele svome bratu ono što žele samima sebi.
Prema tome, postoji razlika u proklinjanju i dovljenju protiv nekoga, jer se proklinjanje odnosi samo na udaljavanje od Allahove milosti dok dovljenje obuhvata sve druge vidove i vrste dovljenja protiv nekoga mimo udaljavanja od milosti.
Ko proklinje neku osobu dovi Allahu da je udalji od Njegove milosti, a to predstavlja krajnji vid neprijateljstva, zla i zavjere prema njemu. Zato je došlo u hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim u svojim Sahihima a prenosi ga Ebu Zejd ibn Sabit, radijallahu anhu, da kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Proklinjanje mu'mina je kao njegovo ubistvo”.
Prenosi Ebu Hurejre u hadisu kojeg bilježi Muslim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne treba iskreni Allahov rob da bude onaj koji mnogo proklinje”. A u rivajetu od Ebu Derda’, radijallahu anhu, takođe kod Muslima se kaže: “Oni koji mnogo proklinju neće biti šefa'adžije niti šehidi na Sudnjem danu”.
Prenosi Ebu Hurejre da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rečeno: O Allahov Poslaniče, dovi protiv mušrika, pa je rekao: “Nisam poslan da proklinjem, nego sam poslan kao milost”. Bilježi ga Muslim.
A u hadisu kojeg prenosi Semurete ibn Džundub, radijallahu anhu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Nemojte se međusobno proklinjati Allahovim prokletstvom, niti Njegovom srdžbom, niti Vatrom”.
Takođe, Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije mu'min onaj koji mnogo vrijeđa i mnogo proklinje, niti koji je vulgaran i prost”. Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje ga dobrim, a Hakim i Ahmed Šakir vjerodostojnim.
Iz ovoga se izuzima uopćeno proklinjanje osoba koje rade određene velike grijehe a što je došlo u šerijatskim tekstovima njihovo proklinjanje od strane Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
U vjerodstojnim hadisima je došlo:
– proklinjanje onog ko čini zulum,
– konzumira kamatu,
– ko stavlja periku i ko je nosi,
– ko čupa obrve,
– ko krade,
– ko proklinje svoje roditelje,
– ko zakolje kurban u nečije drugo ime mimo Allaha, dželle še'nuhu,
– muškarace koji oponašaju žene i žena koje oponašaju muškarce i tome slično.
Takođe, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo Židove koji su od kaburova njihovih vjerovjesnika načinili mesdžide.
Prema tome, nije dozvoljeno muslimanu da ponaosob i pojedinačno proklinje druge muslimane zbog grijeha koje čine, niti je dozvoljeno roditeljima da proklinju svoju djecu ma šta da rade od harama, nepraktikovanja vjere pa čak i kufra. Nego je na njima da dove za njih da ih Allah uputi i da popravi njihovo stanje.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
VJERODOSTOJNI JUTARNJI I VEČERNJI ZIKROVI
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: To je tačno. Od 24 jutarnja i večernja zikra koji su spomenuti u knjizi Hisnul-muslim, samo 12 zikrova su vjerodostojni po ocjeni nekoliko savremenih muhaddisa, poput šejha Abdviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
To je tačno. Od 24 jutarnja i večernja zikra koji su spomenuti u knjizi Hisnul-muslim, samo 12 zikrova su vjerodostojni po ocjeni nekoliko savremenih muhaddisa, poput šejha Abdullaha Es-S'ada, Sulejmana El-‘Ulvana, Abdulaziza Et-Tarifija i drugih, sa malim razlikama među njima. Neki od tih 24 zikra su dnevni ili noćni zikrovi, greškom su ubrojani u jutarnje i večernje. Dok su neki zikrovi prenešeni u slabim hadisima, mada su ih neki učenjaci, poput šejha Albanija i Bin Baza – na čije se ocjene oslonio autor knjige Se'id El-Kahtani, ocijenili dobrim ili vjerodostijnim na osnovu više slabih rivajeta u kojima su prenešeni. Nema smetnje da se zikri po svim navedenim zikrovima, ovdje je riječ o tome koji su od njih zaista vjerodostojni.
U narednom tekstu biće navedeno 12 vjerodostojnih zikrova (na arpaskom, u transkripciji i prijevodu), a svi drugi zikrovi koji nisu spomenuti, poput učenja Ajetul-kursija, sura Ihlasa, Felek i Nas i slično, su slabi, tako da nema potrebe da se navode.
ZIKROVI KOJI SE UČE I UJUTRO I NAVEČE:
1- ((أَصْبَحْنَا وَأَصْبَحَ الْمُلْكُ لِلَّهِ، وَالْحَمْدُ لِلَّهِ لَا إِلَهَ إِلَّا اللهُ، وَحْدَهُ لَا شَرِيكَ لَهُ الْمُلْكُ وَلَهُ الْحَمْدُ وَهُوَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ، رَبِّ أَسْأَلُكَ خَيْرَ مَا فِي هَذِهِ اليوم وَخَيْرَ مَا بَعْدَهَ، وَأَعُوذُ بِكَ مِنْ شَرِّ مَا فِي هَذِهِ اليوم وَشَرِّ مَا بَعْدَهَ، رَبِّ أَعُوذُ بِكَ مِنَ الْكَسَلِ وَسُوءِ الْكِبَرِ، رَبِّ أَعُوذُ بِكَ مِنْ عَذَابٍ فِي النَّارِ وَعَذَابٍ فِي الْقَبْرِ))، مرة واحدة. (رواه مسلم)
1- Asbahna ve asbeha-l-mulku li-l-Lahi, ve-l-hamdu li-l-Lahi, la ilahe ille-lLahu vahdehu la šerike lehu. Lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve huve ’ala kulli šej’in kadir. Rabbi es’eluke hajre ma fi haze-l-jevm ve hajre ma ba'dehu, Ve e'uzu bike min šerri haze-l-jevm ve šerri ma ba'dehu. Rabbi e'uzu bike mine-l-keseli ve sui-l-kiberi. Rabbi e'uzu bike min ’azabin fi-n-nari ve ’azabin fi-l-kabri.
Osvanusmo i osvanu svekolika Allahova vlast. Hvala Allahu i nema boga osim Njega Jedinog, Koji druga nema. Njemu pripada sva vlast i svaka pohvala i on nad svačim ima moć. Allahu, molim Te za sva dobra ovog dana i za dobra poslije njega. I utječem ti se od zla ovog dana i zla poslije njega. Gospodaru moj, Tebi se sklanjam pred lijenošću i zlohudom ohološću. Tebi se sklanjam pred kaznom Džehennema i kaburskom kaznom. (Muslim) (JUTARNJI ZIKR)
((أَمْسَيْنَا وَأَمْسَى الْمُلْكُ لِلَّهِ، وَالْحَمْدُ لِلَّهِ لَا إِلَهَ إِلَّا اللهُ، وَحْدَهُ لَا شَرِيكَ لَهُ الْمُلْكُ وَلَهُ الْحَمْدُ وَهُوَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ، رَبِّ أَسْأَلُكَ خَيْرَ مَا فِي هَذِهِ اللَّيْلَةِ وَخَيْرَ مَا بَعْدَهَا، وَأَعُوذُ بِكَ مِنْ شَرِّ مَا فِي هَذِهِ اللَّيْلَةِ وَشَرِّ مَا بَعْدَهَا، رَبِّ أَعُوذُ بِكَ مِنَ الْكَسَلِ وَسُوءِ الْكِبَرِ، رَبِّ أَعُوذُ بِكَ مِنْ عَذَابٍ فِي النَّارِ وَعَذَابٍ فِي الْقَبْرِ))، مرة واحدة. (رواه مسلم)
Emsejna ve emse-l-mulku li-l-Lahi, ve-l-hamdu li-l-Lahi, la ilahe ille-lLahu vahdehu la šerike lehu. Lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve huve ’ala kulli šej’in kadir. Rabbi es’eluke hajre ma fi hazihi-l-lejleti ve hajre ma ba'deha, Ve e'uzu bike min šerri hazihi-l-lejleti ve šerri ma ba'deha. Rabbi e'uzu bike mine-lkeseli ve sui-l-kiberi. Rabbi e'uzu bike min ’azabin fi-n-nari ve ’azabin fi-l-kabri.
U noć uđosmo i noć dočeka svekolika Allahova vlast. Hvala Allahu i nema boga osim Njega Jedinog, Koji druga nema. Njemu pripada sva vlast i svaka pohvala i on nad svačim ima moć. Allahu, molim Te za sva dobra ove noći i za dobra poslije nje. I utječem Ti se od zla ove noći i zla poslije nje. Gospodaru moj, Tebi se sklanjam pred lijenošću i zlohudom ohološću. Tebi se sklanjam pred kaznom Džehennema i kaburskom kaznom. (Muslim) (VEČERNJI ZIKR)
2- ((اللَّهُمَّ بِكَ أَصْبَحْنَا وبِكَ أَمْسَيْنَا، وَبِكَ نَحْيَا وَبِكَ نَمُوتُ، وَإِلَيْكَ النُشور((، مرة واحدة. (رواه الترمذي)
2- Allahumme bike asbahna ve bike emsejna, ve bike nahja ve bike nemutu ve ilejke-n-nušuru.
Allahu, Tvojom voljom dočekasmo jutro i Tvojom voljom uđosmo u noć. Tvojom voljom živimo, prema Tvojoj volji umiremo i prema Tvojoj volji bivamo ponovo proživljeni. (Tirmizi) (JUTARNJI ZIKR)
))اللَّهُمَّ بِكَ أَمْسَيْنَا وَبِكَ أَصْبَحْنَا، وَبِكَ نَحْيَا وَبِكَ نَمُوتُ، وَإِلَيْكَ الْمَصِيرُ((، مرة واحدة. (رواه الترمذي)
“Allahumme bike emsejna ve bike asbahna ve bike nahja ve bike nemutu ve ilejke-l-mesiru”. (Tirmizi)
Allahu, Tvojom voljom u noć ulazimo i jutro dočekujemo, Tvojom voljom živimo i umiremo i Tebi se vraćamo). (Tirmizi) (VEČERNJI ZIKR)
3- ((أَصْبَحْنَا عَلَى فِطْرَةِ الْإِسْلَامِ، وَعَلَى كَلِمَةِ الْإِخْلَاصِ، وَعَلَى دِينِ نَبِيِّنَا مُحَمَّدٍ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ، وَعَلَى مِلَّةِ أَبِينَا إِبْرَاهِيمَ حَنِيفًا مُسْلِمًا، وَمَا كَانَ مِنَ الْمُشْرِكِينَ((، مرة واحدة. (رواه أحمد)
3- Asbahna ‘ala fitreti-l-islami ve ‘ala kelimeti-l-ihlasi ve ’ala dini nebijjina Muhammedin, s.a.v.s.,ve ‘ala milleti ebina Ibrahime hanifen muslimen ve ma kane mine-l-mušrikine.
“Jutro smo dočekali u krilu islama, na principima šehadeta (riječi: la ilahe illellah), u vjeri vjerovjesnika našega, Muhammeda i u vjeri praoca našeg Ibrahima, a.s., iskrenog monoteiste, muslimana, koji nije bio idolopoklonik”. (Ahmed) (JUTARNJI ZIKR)
((أَمْسَيْنا عَلَى فِطْرَةِ الْإِسْلَامِ، وَعَلَى كَلِمَةِ الْإِخْلَاصِ، وَعَلَى دِينِ نَبِيِّنَا مُحَمَّدٍ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ، وَعَلَى مِلَّةِ أَبِينَا إِبْرَاهِيمَ حَنِيفًا مُسْلِمًا، وَمَا كَانَ مِنَ الْمُشْرِكِينَ ((، مرة واحدة. (رواه أحمد)
Emsejna ‘ala fitreti-l-islami ve ‘ala kelimeti-l-ihlasi ve ’ala dini nebijjina Muhammedin, s.a.v.s.,ve ‘ala milleti ebina Ibrahime hanifen muslimen ve ma kane mine-l-mušrikine.
“Noć smo dočekali u krilu islama, na principima šehadeta (riječi: la ilahe illellah), u vjeri vjerovjesnika našega, Muhammeda i u vjeri praoca našeg Ibrahima, a.s., iskrenog monoteiste, muslimana, koji nije bio idolopoklonik”. (Ahmed) (VEČERNJI ZIKR)
4- ((اللَّهُمَّ أَنْتَ رَبِّى، لَا إِلَهَ إِلاَّ أَنْتَ، خَلَقْتَنِى وَأَنَا عَبْدُكَ، وَأَنَا عَلَى عَهْدِكَ وَوَعْدِكَ مَا اسْتَطَعْتُ، أَعُوذُ بِكَ مِنْ شَرِّ مَا صَنَعْتُ، أَبُوءُ لَكَ بِنِعْمَتِكَ عَلَىَّ، وَأَبُوءُ بِذَنْبِى، اغْفِرْ لِي؛ فَإِنَّهُ لَا يَغْفِرُ الذُّنُوبَ إِلاَّ أَنْتَ((، مرة واحدة. (رواه البخاري)
4- Allahumme Ente Rabbi, la ilahe illa Ente, halakteni ve ene ‘abduke ve, ene ‘ala ahdike ve va’ dike mesteta'tu e'uzu bike min šerri ma sana'tu, ebu'u leke bi ni'metike ‘alejje, ve ebu'u bi zenbi, fagfir li, fe innehu la jagfiru-z-zunube illa Ente.
Allahu, Ti si Gospodar moj, nema boga osim Tebe, stvorio si me i ja sam Tvoj rob, ja sam na tragu zavjeta Tebi datog, i obećanja Tvog u svojim granicama. Tebi se sklanjam pred zlom koje sam počinio, priznajem blagodati Tvoje prema meni, Tebi priznajem svoje grijehe. Stoga, oprosti mi, jer osim Tebe niko drugi grijehe ne oprašta. (Buharija)
5- ((اللَّهُمَّ فَاطِرَ السَّمَوَاتِ وَالأَرْضِ، عَالِمَ الغَيْبِ وَالشَّهَادَةِ، رَبَّ كُلِّ شَيْءٍ وَمَلِيكَهُ، أشهد أن لَا إِلَهَ إِلَّا أَنْتَ، أَعُوذُ بِكَ مِنْ شَرِّ نَفْسِي، وَمِنْ شَرِّ الشَّيْطَانِ وَشِرْكِهِ))، مرة واحدة. (رواه أبو داود والترمذي)
5- Allahumme Fatire-s-semavati ve-l-erdi, ’Alime-l-gajbi ve-š-šehadeti, Rabbe kulli šej’in ve melikehu: Ešhedu en la ilahe illa Ente, e'uzu bike min šerri nefsi ve min šeri-š-šejtani ve širkihi.
Allahu, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Poznavaoče skrivenog i pojavnog (svijeta), Gospodaru svega i njegov Posjedovatelju, svjedočim da nema boga osim Tebe, Tebi se sklanjam pred zlom svoje duše, i pred zlom šejtana i njegovog širka. (Ebu Davud, Tirmizi)
6- ((اللهُمَّ إِنِّي أَسْأَلُكَ الْعَافِيَةَ فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ، اللهُمَّ إِنِّي أَسْأَلُكَ الْعَفْوَ وَالْعَافِيَةَ فِي دِينِي وَدُنْيَايَ وَأَهْلِي وَمَالِي، اللهُمَّ اسْتُرْ عَوْرَاتِي، وَآمِنْ رَوْعَاتِي، اللهُمَّ احْفَظْنِي مِنْ بَيْنِ يَدَيَّ، وَمِنْ خَلْفِي، وَعَنْ يَمِينِي، وَعَنْ شِمَالِي، وَمِنْ فَوْقِي، وَأَعُوذُ بِعَظَمَتِكَ أَنْ أُغْتَالَ مِنْ تَحْتِي((، مرة واحدة. (أبو داود، والنسائي وبن ماجة)
6- Allahumme inni es’eluke-l-‘afijete fi-d-dunja ve-lahireti. Allahumme inni es’eluke-l-‘afve ve-l-‘afijete fi dini ve dunjaje ve ehli ve mali. Allahumme-stur ‘avrati ve amin rev'ati. Allahumme-hfazni min bejni jedejje ve min halfi ve ‘an jemini ve ‘an šimali ve min fevki ve e'uzu bi ’azametike en ugtale min tahti.
Allahu, molim Te za Tvoju zaštitu na dunjaluku i na ahiretu. Allahu, molim Te za oprost i zaštitu Tvoju u vjeri, na dunjaluku, u porodici i mojoj imovini. Allahu, zakloni moja sramna djela, a umiri moju bojazan. Allahu, sačuvaj me sa moje prednje strane, te od svega što me može zadesiti sa leđa, zdesne ili lijeve strane i odozgo. Prizivam Tvoju Veličinu da ne budem ščepan odozdo. (Ebu Davud, Nesai i Ibn Medže)
7- ((لا إلهَ إلا الله وحدَه لا شريكَ لهُ، لهُ الملكُ، ولهُ الحمدُ، وهوَ على كلِّ شيءٍ قديرٌ((، عشر مرات. (رواه مسلم)
7- La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la šerike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve Huve ‘ala kulli šej’in kadir (10 X).
Nema boga osim Allaha, Jedinoga, Koji druga nema. Njemu pripada vlast nad svim i sva pohvala. On sve može. (Muslim)
8- ((سُبْحَانَ اللَّهِ وَبِحَمْدِه((، مائة مرة. (رواه مسلم)
8- Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi (100 X).
Neka je veličanstven i hvaljen Allah. (Muslim)
9- ((يا حي يا قيُّوم، برحمتك أستغيث، أصلِح لي شأني كلَّه، ولا تَكلني إلى نفسي طرْفة عين(( ، مرة واحدة. (رواه الحاكم)
9- Ja Hajju ja Kajjumu bi rahmetike estegisu, aslih li še’ni kullehu ve la tekilni illa nefsi tarfete ’ajnin.
O Ti, Živi, Postojani Održavatelju, molim Te za Tvoju obilatu milost – popravi moje stanje u svakom pogledu i ne prepusti me meni samome ni jednoga trena. (Hakim)
10- ((رضيتُ باالله ربًّا، وبالإسلام دينًا، وبمحمدٍ – صلى االله عليه وسلم – نبيًّا((، ثلاث مرات. (رواه أبو داود، والترمذي، وأحمد)
10- Raditu bi-l-Lahi Rabben ve bi-l-islami dinen ve bi Muhammedin nebijen, salla-l-Lahu ’alejhi ve selleme (3X).
Zadovoljan sam da mi je Allah Gospodar, vjera islam, Muhammed, a.s., vjerovjesnik. (Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed)
SAMO JUTARNJI ZIKROVI:
11- ((سُبْحَانَ اللَّهِ وَبِحَمْدِهِ، عَدَدَ خَلْقِهِ، وَرِضَا نَفْسِهِ، وَزِنَةَ عَرْشِهِ، وَمِدَادَ كَلِمَاتِهِ((، ثلاث مرَّات. (رواه مسلم)
11- Subhana-l-Lahi ve bi hamdihi ’adede halkihi ve rida nefsihi ve zinete ’Aršihi ve midade kelimatihi (3 X).
Neka je slavljen i hvaljen Allah u razmjerama brojnosti Njegovih stvorenih bića, u razmjeri Njegovog zadovoljstva, težine Njegova prijestolja (Arša) i mnoštva osebujnosti Njegovih riječi. (Muslim)
SAMO VEČERNJI ZIKROVI:
12- ((أَعُوذُ بِكَلِمَاتِ اللَّهِ التَّامَّاتِ مِنْ شَرِّ مَا خَلَقَ((، ثلاث مرات. (الترمذي وأحمد)
12- E'uzu bi kelimati-l-Lahi-t-tammati min šerri ma haleka (3 X).
Pomoću savršenih Allahovih riječi, zaštićujem se od zla svega onoga što je On stvorio. (Tirmizi i Ahmed)
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba