Alejkumusselam.
Da bi se odgovorilo na ovo pitanje neophodno je da se objasni nekoliko stvari vezanih za pitanje.

Prva: U postavljenom pitanju nije precizno prenešen govor šejha. Naime, šejh nije doslovce rekao “Bolje je piti alkohol nego slušati nekog Šiju pa makar se radilo i o učenju Kur'ana”, nego je rekao sljedeće: “O braćo, ko uđe u te sobe (rafidijske) bojazan je za njega da će se na njega spustiti Allahovo proklestvo jer on sluša batil (laž). Nema razilaženja da je haram ulaziti u te sobe osim kompetentnom učenjaku koji bi se sa njima raspravljao. A što se tiče da odeš u njihove sobe da slušaš šta oni kažu, da piješ alkohol i da pijančiš bolje ti je (od toga). Da pušiš cigarete i piješ alkohol bolje ti je nego da ideš kod njih. Nemojte ići u njihove sobe! Nije dozvoljeno čak i ako kažeš: hoću da čujem šta kažu. Ne ulazite u te sobe! Zar nije sramota da su sobe rafidije najbrojnije, vidio sam da je najveći broj onih koji rade u tim sobama od Ehli sunneta. Nije dozvoljeno, pa makar oni učili Kur'an ili čitali Buhariju i Muslima. Zašto ne slušate moj govor!”

Druga: Sam link je postavljen od strane Rafidija (šija) sa ciljem da ocrne i osramote ovog šejha koji im je kost u grlu. Nakon njegovog govora prikazuju saudijsku policiju koja je zaplijenila velike količine alkohola, uz ilahiju u kojoj se pjeva o Hasanu i Husejnu a link završava sa napisanim tekstom “Gazi glave vehabija”.

Treća: Pomenuti šejh je poznati selefijski učenjak Adnan Ar'ur porijeklom iz Sirije a trenutno nastanjen u Saudiji. Od posebnih karakteristika ovog šejha je da ima izuzetno profinjen, lijep, blag i ubjedljiv metod i način državanja vazova, predavanja i rasprava. Već duže vremena na raznim televizijskim kućama ovaj šejh u direktnim raspravama sa rafidijskom ulemom zastupa stranu Ehlu sunneta. Njegova sposobnost raspravljanja je takva da uglavnom njegovi protivnici budu poniženi i poraženi što posebno jedi i ljuti Rafidije. A ono što je bitno na ovom mjestu napomenuti da je opća ocjena šejha u njegovim raspravama sa rafidijskim šejhovima da je veoma blag, da sa njima na najljepši način raspravlja i da im na jednostavan, ubjedljiv i argumentima poduprijet način ukazuje na dalalet, zabludu i neutemeljenost njihovih akidetskih vjerovanja.

Četvrta: Na ovom linku šejh govori o šijama Rafidijama, tj. šitskoj sekti Rafidije koja vjeruje u dvanaest imama, a u današnje vrijeme oni se nalaze u Iranu u kojem je zvanična vjera u državi rafidijska od vremena Homeinija, kao i u nekim drugim islamskim zemljama gdje su u manjini.
Peta: Tema akidetskih vjerovanja Rafidija, porijeklo njihove sekte i sve ostalo što je vezano za njih je veoma duga i kompleksna tematika koja se ne može na ovom mjestu obraditi u zadovoljavajućem obimu. Ali dva pitanje koja treba obraditi u vezi Rafidija, a koja imaju direktne veze sa kontekstom pitanja, su kratak pregled akidetskih vjerovanja Rafidija i stav učenjaka Ehlu sunneta o rafidijskoj sekti.

Kratki pregled akidetskog vjerovanja Rafidija
Historijski nastanak rafidijske sekte prolazi kroz četiri faze:
Prva – odazivanje pozivu Abdullah ibn Sebe'e, židovu iz Jemena koji se predstavljao da je primio Islam, da je Alija, radijallahu anhu, ovesijećeni nasljednik Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da su mu halife prije njega bespravno ukrali hilafet.
Druga – javno ispoljavanje gore spomenutog uvjerenja nakon ubistva Osmana, radijallahu anhu, i njihovo skrivanje i jačanje unutar vojske i tabora Alije, radijallahu anhu.

Treća – sazrijevanje i jačanje ove skupine i ujedinjenje pod jednim vođstvom a što se desilo nakon ubistva Husejna, radijallahu anhu, 64.god. po Hidžri.
Četvrta – izdvajanje skupine Rafidija od ostalih šitskih sekti, poput Zejdija i slično, a što se desilo 121.god. po Hidžri kada je Zejd ibn Alij ibn Husejn (znači unuk Husejna, radijallahu anhu) pokrenuo pobunu protiv halife Hišam ibn Abdulmelika. Tom prilikom u njegovoj vojsci je bila skupina koja je bila na šitskoj akidi pa su neki od njih ispoljili psovanje i vrijeđanje Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhuma, a što im je Zejd zabranio pa su oni odbili (refedu) njega i njegov stav i napustili vojsku, te su zbog tog odbijanja (na arapskom refede) i nazvani Rafidijama. A skupina koja je ostala sa njim je nazvana Zejdijama koja je dosta blaža u svojim akidetskim shvatanjima od Rafidija i niko od učenjaka Ehlu sunneta ne tekfiri ovu skupinu.
Od najvažnijih akidetskih shvatanja Rafidija je sljedeće:

– kod njih je vjerovanje u imamet (vjerski vođa koji je nasljednik Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) temelj vjere, a imaju dvanaest imama, svi su od loze Alije i Fatime, radijallahu anhuma, pa ko ne vjeruje samo u jednog imama on je kjafir.
– oni tekfire, odnosno smatraju nevjernicima, sunije jer ne vjeruju u njihove imame.
– smatraju da su se svi ashabi odmetnuli od vjere osim četvorica ili po nekima sedmorica, a posebno ispoljavaju mržnju i to čak kroz vjerske obrede prema Ebu Bekru, Omeru i Aiši, radijallahu anhum.
– uvjereni su da su njihovi imami bezgriješni, znači ne čine ni velike ni male grijehe, i da su na stepenu vjerovjesnika, da im je dozvoljeno da ohalaljuju i oharamljuju šta hoće, da su dunjaluk i ahiret u rukama imama i da rade na njima šta hoće, u njima je dio božanske svjetlosti, da imami znaju šta je bilo i šta će biti (gajb). Daju prednost svojim imamima nad vjerovjesnicima i poslanicima.
– uvjerenje da je Kur'an iskrivljen i nepotpun, odnosno da su iz njega izbačene neke sure i mnogo ajeta u kojima je došao spomen fadla Ehlu bejta, obaveza njihovog slijeđenja i slično tome.
– u svojim dovama se obraćaju Aliji, Fatimi (Zehri), Husejnu, Zejnebi i drugima tražeći od njih da im pribave korist ili otklone nevolje.

Stav učenjaka Ehlu sunneta o Rafidijama
Nema razilaženja među učenjacima Ehlu suneta da su rafidije novotari i da su na dalaletu. Međutim, razišli su se oko toga da li su Rafidije kjafiri ili ne. Pa skupina učenjaka smatra da su oni u osnovi kjafiri, od tih učenjaka su: imam Malik, Ahmed, Buharija, Aburrahman ibn Mehdi, Ibn Hazm, Abdullah ibn Idriz, Ferjabi, Ahmed ibn Junus, Ibn Tekijje Ed-Dejnuri, Abdulkahir Bagdadi, Kadi Ebu J'ala, Isfirajini, Ebu Hamid Gazali, Kadi Ijad, Seme'ani, Ibn Tejmije (u rivajetu), Ibn Kesir, Ebu Hamid El-Makdisi, Ebulmehasin El-Vasiti, Alijj El-Kari i drugi. Dok ostali učenjaci smatraju da su Rafidije zabludjela sekta koja se pripisuje Islamu i muslimanima s tim da kada neko od njih pojedinačno ispolji neko od djela kufra, poput smatranja da je Kur'an iskrivljen i nepotpun, ili da je Aiša, radijallahu anha, počinila zinaluk, da upućuje dove imamima, da tvrde da njihovi imami poznaju gajb i slično, onda se taj pojedinac tekfiri. Takođe, treća skupina učenjaka pravi razliku između njihovih učenjaka i običnih sljedbenika, pri čemu tekfire učenjake Rafidija a njihovim sljedbenicima u osnovi potvrđuju Islam.

Neki primjeri stavova učenjaka:

– Bilježi El-Hallal u svom “Sunnetu” (2/557) da je imam Malik na pitanje šta misli o onome ko psuje ashabe odgovorio: “Oni nemaju udjela u Islamu”. Takođe, Ibn Kesir u svom Tefsiru (4/219) prilikom tefsira riječi Uzvišenog u suri El-Feth, 29.ajet: “Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sjedbenici … A Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača, da bi on sa vjernicima najedio nevjernike” rekao: “Iz ovog ajeta imam Malik je u rivajetu od njega zaključio da su Rafidije koji mrze ashabe, radijallahu anhum, kjafiri jer se oni razljute i razbjesne zbog ashaba, a ko se razbjesni i razljuti na ashabe on je kjafir po ovom ajetu, a sa ovim se složila skupina učenjaka”. Isti ovaj stav imama Malika prenosi Kurtubi u svom tefsiru (16/297) kod ovoga ajeta te je izrazio svoje zadovoljstvo i slaganje sa ovim stavom imama Malika.

– Kaže imam Ahmed u svojoj knjizi “Es-Sunne” (str. 82) o Rafidijama: “Oni se odriču ashaba (drugova) Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, psuju ih, vrijeđaju i proglašavaju nevjernicima osim četvorice od njih: Alije, Ammara, Mikdada i Selmana, radijallahu anhum. Nemaju Rafidije od Islama ništa”.

– Kaže Buharija u svojoj knjizi “Halku ef'alil-ibad” (str. 125): “Svejedno mi je klanjao iza džehmije i Rafidije ili klanjao iza židova ili kršćana. Njima (rafidijama) se ne naziva selam, ne zijarete se, ne ženi se od njih niti udaje njima, ne mogu biti svjedoci i ne jede se meso koje oni zakolju”.

– Upitan je jedan od savremenih šejhova Abdullah Džibrin o propisu davanja zekata siromašnim Rafidijama pa je odgovorio: “Zekat se ne daje kjafirima niti novotarima. A Rafide su bez sumnje kjafiri zbog četiri stvari:

Prva: zbog njihove sumnje u Kur'an i njihove tvrdnje da je iz njega izbačeno više od jedne trećine kao što se to navodi u njihovoj knjizi koju je napisao En-Nuri i koju je nazvao “Faslul-hitab fi isbati tahrifi kitabi rabbil-erbab”, i kao što se navodi u njihovoj knjizi “El-Kafi” i drugim njihovim knjigama. A onaj ko sumnja u Kur'an on je kjafir, lažljivac zbog riječi Uzvišenog: “I mi ga čuvamo” (El-Hidžr, 9).

Druga: zbog njihove sumnje u Sunnet i hadise u dva Sahiha pa ne rade po njima jer ih prenose ashabi koji su kjafiri po njihovoj akidi, jer oni smatraju da su se ashabi odmetnuli od vjere nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim Alije i njegovih potomaka, Selmana i Ammara, radijallahu anhum, i još nekolicine. A što se tiče trojice halifa (Ebu Bekra, Omera i Osmana) i skupine ashaba koji su im dali prisegu oni su otpali od vjere, oni su kjafiri i od njih se ne uzimaju hadisi kao što se navodi u knjizi “El-Kafi” i u drugim njihovim knjigama.

Treće: zbog njihovog tekfirenja Ehlu sunneta tako da ne klanjaju sa njima, onaj koji klanja za sunijom ponovi svoj namaz, čak smatraju da je jedan od nas (sunija) nedžis (nečist), pa kada se rukuju sa nama poslije toga peru ruke a onaj ko tekfiri muslimana on je preči da bude kjafir pa ih zato mi tekfirimo jer su preči od nas da budu kjafiri.

Četvrto: zbog njihovog jasnog širka u pretjerivanju u Alijji i njegovom potomstvu, radijallahu anhum, dovljenje njima pored Allaha, a što je jasno u njihovim knjigama. Isto tako, njihovo pretjerivanje u opisivanju Alijja, radijallahu anhu, i davanje njemu osobina koje su svojstvene samo Allahu i samo Njemu odgovaraju. Takođe, oni ne prisustvuju skupovima Ehlu sunneta, ne daju sadaku sunijama, čak i ako daju rade to mrzovoljno i radi tukje (pretvaranja).

Pa s toga ko njima da zekat neka ponovo izdvoji zekat za svoj imetak jer ga je dao onome ko će se njime pomoći na kufru i borbi protiv sunija. Onaj kome je dato da dijeli zekat haram je da ga daje Rafidiju a ako dadne na njemu je da se oduži za to jer nije ispunio emanet koji mu je povjeren jer nije dao zekat onome kome treba” (uzeto iz njegovih fetvi).

Prema tome, nakon svega kazanog i izloženog o Rafidijama može se konstatovati da je spomenuta izjava uvaženog šejha Adnana Ar'ura potpuno ispravna. Njeno značenje je da je veći grijeh i opasnije za vjeru jednog muslimana, izuzev učenih, da posjećuje rafidijske sobe tražeći na njima znanje i uputu, ili iz radoznalosti i radi rasprave, što bi moglo odvesti da potpadne pod njihov uticaj i prihvati njihovo zabludjelo tumačenje vjere zasnovano na kufru, da je to veći i opasniji grijeh za akidu jednog muslimana od velikog grijeha pijenja alkohola. Jer pijenje alkohola ne izvodi čovjeka iz vjere osim ako ga ohalali za razliku od prihvatanja akidetskih uvjerenja Rafidija koja muslimana mogu izvesti iz vjere.

Ovaj stav koji je iznio šejh nije poznata izmišljena mržnja Arapa i Perzijanaca kao što se pokušava podvaliti muslimanima u Bosni, nego je to akidetska mržnja prema onima koji iskrivljavaju ispravnu Allahovu vjeru. Dovoljno je kufra i dalaleta u sljedećem stavu Rafidija: da oni proglašavaju nevjernicima ashabe (osim četvorice) koji su prenijeli nama vjeru, a sa tim ashabima Uzvišeni Allah je rekao da je zadovoljan u suri Et-Tevbe, 100. ajet i Njegov

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da su najbolja generacija do Sudnjeg dana, pa onda bi to značilo da je Allah, neuzubillah, bio zadovoljna sa kufrom i kjafirima, i da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da su najbolji u ovom Ummetu kjafiri, a što je van svake pameti i zdravog razuma.
A da ne govorimo o istorijskoj mržnji i spletkama Rafidija koje su činili sunijama a koje su poznate iole istorijski obrazovanom muslimanu.

Ono što žalosti i zbunjuje jednog ljubomornog muslimana je to što se Rafidijama otvaraju sva vrata za njihovo djelovanje od strane zvaničnih institucija u Bosni: oni otvaraju svoje škole, davetske organizacije, objavljuju časopise, organizuju predavanja, festivale i slično, pa čak se proslavlja godišnjica smrti (ili rođenja) glave kufra Rafidija Homeinija unutar zidina Gazihusrev begove medrese, što se desilo prije nekoliko godina, Allahu muste'an. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

O stijeni koja se nalazi u džamiji Kubetussahra (Kupola na stijeni) pisao sam u knjizi „U islamu je odgovor“ str. 235. U narednom slijedi tekst o tome:

Oko džamije Mesdžidul-aksa u čijem sastavu je i Kubetussahra u Kudsu su raširena mnoga pogrešna uvjerenja, predodžbe i shvatanja. Tome je doprinijelo neznanje mnogih muslimana o stvarnom mjestu i ulozi ove džamije u Islamu, kao i miješanje muslimana sa židovima i kršćanima koji su dolazili da posjete ovo sveto mjesto. Navođenje tih pogrešnih shvatanja zahtijeva više prostora i posebnu analizu. U ovoj prilici navešću samo ono što je ispravno, pouzdano i šerijatskim tekstovima potvrđeno oko džamije Mesdžidul-aksa.

Naime, džamija Mesdžidul-aksa je bila prva Kibla muslimana (oko 16 mjeseci) i mjesto u koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio Isra’, oko ovog dvoga nema razilaženja među muslimanima. Džamija Mesdžidul-aksa se ne razlikuje od ostalih džamija, mimo dva Harema (mekanski i medinski), osim u dvije stvari:

Prva: dozvoli putovanja u tu džamiju radi obavljanja namaza u njoj, kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu: “Ne putuje se (radi svetosti nekog mjesta) osim prema tri džamije: ovoj mojoj džamiji (u Medini), Haremu (u Mekki) i džamiji Medžidul-aksa”[1].

Druga: da jedan namaz u ovoj džamiji vrijedi koliko 1000 namaza u nekoj drugoj džamiji, kako je došlo u vjerodostojnom hadisu od Mejmune, ili 500 namaza kako je došlo u vjerodostojnom hadisu od Ebu Ed-Derda’ ili 250 namaza kako je došlo u vjerodostojnom hadisu od Ebu Zerra, radijallahu anhum, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Namaz u ovom mom mesdžidu je bolji od četiri namaza u Mesdžidul-aksa”[2]. Šejh Albani pojašnjava da se ova vanjska kontradiktornost među hadisima o vrijednosti namaza u Mesdžidul-aksa može pomiriti tako što je Uzvišeni Allah u početku učinio da vrijednost namaza bude 250, a zatim povećao na 500 namaza i nakon toga ponovo povećao na 1000 namaza od Svoje dobrote i milosti, a Allah zna najbolje[3].

Sve drugo što se prenosi o vrijednosti i fadlu ove džamije nije vjerodostojno, a na jezicima ljudi se prenose mnoge stvari koje su ništavne i batil. Od tih stvari je i ono što se prenosi o stijeni koja se nalazi u džamiji Kubetussahra (tzv. Kupoli na stijeni) a koja ulazi u sastav same džamije Mesdžidul-aksa. Mnogi muslimani vjeruju da ova stijena po kojoj je džamija i dobila naziv Kupola nad stijenom (Kubetussahra) ima posebnu vrijednost, fadl i svetost.

Neka od tih pogrešnih uvjerenja su:

– da sve vode svijeta (rijeke, potoci i ostalo) podzemno izviru ispod te stijene,

– da stijena visi u zraku i ne oslanja se na zemlju,

– da će Sudnji dan biti kada ta stijena padne na zemlju,

– da ova berićetna stijena ima na sebi miris miska pa ko je dirne, ruka mu miriše mnogo dana koliko god da je pere,

– da ako bi trudna žena vidjela ovu stijenu pobacila bi ono što joj je u utrobi,

– da je ona iznad jedne od džennetskih rijeka,

– da je sama stijena porijeklom iz Dženneta,

– da je ona prvak svih stijena i da će kod nje ljudi na Sudnjem danu biti sakupljeni i tu proživljeni,

– da su na njoj ostali tragovi stopala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i tragovi prstiju meleka,

– da je ova stijena na sredini dunjaluka i da je njegov centar,

– da ono što je Hadžerul-esved (crni kamen) kod Kabe to je ova stijena u džamiji Medžidul-aksa,

– da je ova stijena u noći Isra'a i Mi'radža kada je Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, podignut na nebesa da je ona poletjela za njim pa joj je Džibril, alejhisselam, dao išaret da stane te je ostala u zraku, i još mnoga druga uvjerenja.

Istina je da je ova stijena sasvim prirodna stijena kao i bilo koja druga, njen dio koji je iznad zemlje prirodno je povezan i spojen sa brdom nad kojim se nalazi. Ona nema nikakvu posebnost i značaj u Islamu osim što je dio džamije Medžidul-aksa. Sve što je prenešeno o njenoj vrijednosti je lažno i krivotvoreno. Ona se nalazi na najuzvišenijem mjestu dijela džamije Mesdžidul-aksa, otprilike u samom centru, nepravilnog je izgleda, duga je oko 18 a široka oko 13 metara, a visoka nešto manje od dva metra. Na sredini ove stijene ima šupljina koja predstavalja pećinu unutar nje, zovu je “Pećina duša” ili “Pećina vjerovjesnika” a ta pećina nema nikakvu nadprirodnu vrijednost ni značaj. Džamiju iznad ove stijene je sagradio emevijski halifa Abdulmelik ibn Mervan (rođen 26. umro 86., a postao halifa 65. po Hidžri).

Prenešeno je mnogo “hadisa” o stijeni u džamiji Mesdžidul-aksa za koje kaže Ibnul-Kajjim: “Svi hadisi koji govore o stijeni su lažni i izmišljeni”[4]. A najbolje što je rečeno o stijeni su riječi Ibn Tejmije: “Onaj ko danas uzme stijenu (koja je sada unutar džamije Kupola na stijeni a ova je u džamiji Mesdžidul-aksa) za Kiblu prema kojoj se klanja on je kjafir murted, traži se od njega da učini tevbu a u protivnom se ubija, iako je ona bila Kibla ali poslije je to derogirano, pa šta je tek sa onima koji čine tavaf oko nje kao što se tavafi oko Ka'be, … Zato je Omer, radijallahu anhu, sagradio musallu u prednjem dijelu džamije Mesdžidul-aksa, jer naziv Medžidul-aksa podrazumijeva cijelu džamiju koju je izgradio Sulejman, alejhisselam, a neki ljudi misle da je Medžidul-aksa samo musalla koju je sagradio Omer, radijallahu anhu, u prednjem dijelu džamije. Namaz u ovoj musalli koju je sagradio Omer, radijallahu anhu, je vrijedniji od namaza u ostalim dijelovima džamije. Kada je Omer, radijallahu anhu, oslobodio Kuds na stijeni je bilo veliko smetilište, jer su kršćani time htjeli pokazati svoj prezir i omalovažavanje stijene prema kojoj su židovi klanjali, pa je Omer, radijallahu anhu, naredio da se otkloni nečistoća sa stijene. Onda se posavjetovao sa K'abom el-Ahbar (židovom koji je primio islam) rekavši mu: “Šta misliš gdje da napravimo musallu za muslimane?” On mu odgovori: “Iza stijene” (čime bi muslimani klanjajući prema Kibli bili upravljeni i prema stijeni). Pa mu reče Omer, radijallahu anhu: “O sine židovski, u tebi je ostalo još židovstva, ne nego ću je izgradit ispred stijene, jer nama (muslimanima) pripadaju prednji dijelovi bogomolja”. Zato su imami ovog Ummeta kada bi zijaretili Mesdžidul-aksa klanjali u musalli koju je izgradio Omer, radijallahu anhu. Prenosi se od Omera, radijallahu anhu, da je klanjao u mihrabu Davuda, alejhisselam. A što se tiče stijene, kod nje Omer, radijallahu anhu, nije klanjao, niti ashabi, niti je u vrijeme pravednih halifa nad njom bila kupola. Naprotiv, ona je bila otkrivena u vrijeme hilafeta Omera, Osmana, Alije, Muavije, radijallahu anhum, Jezida i Mervana. Tek kada je sin Mervanov, Abdulmelik ibn Mervan, preuzeo vlast u Šamu, a između njega i Abdullaha ibn Zubejra, radijallahu anhu, je bila fitna, ljudi su išli na hadždž i tako bi se sastajali sa Abdullahom ibn Zubejrom, radijallahu anhu, a Abdulmelik je htio da ljude odvrati od njega pa je napravio kupolu nad stijenom i prekrio je i zimi i ljeti kako bi ljude pridobio da zijarete Kuds i odvratio ih od sastajanja sa Abdullahom ibn Zubejrom, radijallahu anhu. Dok učeni ljudi, počev od ashaba i onih koji ih slijede u dobru, nisu veličali stijenu. Jer ona je Kibla koja je derogirana (tj. čiji je propis poništen i promijenjen) kao što je dan subota bila (sedmični) praznik u šerijatu Muse, alejhisselam, pa je derogirana u šerijatu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa petkom. Nije dozvoljeno muslimanima da subotu i nedjelju izdvoje sa nekom ibadetom kao što to rade židovi i kršćani. Takav je propis i stijene, nju veličaju židovi i neki kršćani. A ono što spominju neke neznalice oko stijene: da je na njoj trag stopala Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, trag njegovog turbana i tome slično, sve ovo je izmišljotina. Još veća laž od ovoga je ono što misle neki da je na njoj mjesto Allahovog stopala, kao i mjesto bešike Ise, alejhisselam. Ispravno je da je na njoj bilo mjesto kršćanskog krštenja. Takođe od laži je da će na njoj biti Sirat i Mizan, te da Sur (pregrada) koji će biti postavljen između Dženneta i Džehennema da je to zid u istočnom dijelu džamije. Veličanje lanca ili mjesta na kojem on (zid) nije propisano”[5].

Nema nijedne vjerodostojne predaje koja upućuje da je Posalanik, sallallahu alejhi ve sellem, u noći Isra'a i Mitadža uzdignut na nebesa sa stijene.

Upitana je Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji[6] da li stijena u džamiji Kubetussahra u zraku iznad zemlje, pa je odgovor bio da je čvrsto spojena sa brdom iznad kojeg se nalazi.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Dragi brate, ne osvrći se na zapadno poimanje kulture i nekulture, jer je kod njih kulturno ono što je u Islamu nekulturno i obrnuto. Kod njih je na primjer zinaluk (blud i razvrat) i homoseksualizam modernizam i naprednost, a u Islamu je to jedan od najvećih grijeha, jer ruši ljudsku čast i dostojanstvo i napada na jednu od nepovredivih stvari, a to je porijeklo. Kod njih je razgolišavanje i bestidnost kultura i civilizacija, dok je to u Islamu spuštanje na nivo niži od nivoa životinja i slično.
Ako bi rekli da je dozvoljeno obrijati bradu zato što je puštanje brade po shvatanju zapada nekulturno, onda bi morali ostaviti mnoge druge stvari koje su naređene ovom vjerom, samo da bismo zadovoljili nevjernike.
Kaže Allah subhanehu ve te'ala, savjetujući, svoga Poslanika sallallahu alejhi ve selleme: “i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju” (El-Džasije, 18).
Vage zapada i njihove civilizacije su neispravne zato što se temelje na strastima, a ne na božanskoj uputi.
Što se tiče puštanja brade, ono je naređeno, između ostalog, hadisom kojeg si spomenuo: “Puštajte brade i kratite brkove”, i drugim hadisima koji su slično formulisani. Riječi Poslanika sallallahu alejhi ve selleme ‘puštajte’ su naredba (imperativ), a islamski učenjaci kažu: “Osnova je da bilo koja naredba u Kur'anu i Sunnetu zahtjeva izvršenje naređenog”. (Tj. kada naiđeš na naredbu u Kur'anu i Sunnetu obaveza ti je sprovesti tu naredbu u praksu). Druga stvar na koju upućuje ovaj hadis jeste da se brada pušta i nije dozvoljeno da se išta uzima od nje i da se krati. Islamski učenjaci su jednoglasni kada je u pitanju zabrana kraćenja brade ispod veličine šake, a razišli su u kraćenju poviš šake, tako da jedan dio poznatih učenjaka dozvoljava kraćenje dijela brade koji pređe veličinu šake, dok drugi to zabranjuju i traže od Muslimana da potpuno pusti bradu. Sve u svemu ti nastoj da potpuno pustiš bradu, a ako bi se odlučio na kraćenje onda ne smiješ kratitit ispod šake.
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović

Dragi brate, ne osvrći se na zapadno poimanje kulture i nekulture, jer je kod njih kulturno ono što je u Islamu nekulturno i obrnuto. Kod njih je na primjer zinaluk (blud i razvrat) i homoseksualizam modernizam i naprednost, a u Islamu je to jedan od najvećih grijeha, jer ruši ljudsku čast i dostojanstvo i napada na jednu od nepovredivih stvari, a to je porijeklo. Kod njih je razgolišavanje i bestidnost kultura i civilizacija, dok je to u Islamu spuštanje na nivo niži od nivoa životinja i slično.
Ako bi rekli da je dozvoljeno obrijati bradu zato što je puštanje brade po shvatanju zapada nekulturno, onda bi morali ostaviti mnoge druge stvari koje su naređene ovom vjerom, samo da bismo zadovoljili nevjernike.
Kaže Allah subhanehu ve te'ala, savjetujući, svoga Poslanika sallallahu alejhi ve selleme: “i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju” (El-Džasije, 18).
Vage zapada i njihove civilizacije su neispravne zato što se temelje na strastima, a ne na božanskoj uputi.
Što se tiče puštanja brade, ono je naređeno, između ostalog, hadisom kojeg si spomenuo: “Puštajte brade i kratite brkove”, i drugim hadisima koji su slično formulisani. Riječi Poslanika sallallahu alejhi ve selleme ‘puštajte’ su naredba (imperativ), a islamski učenjaci kažu: “Osnova je da bilo koja naredba u Kur'anu i Sunnetu zahtjeva izvršenje naređenog”. (Tj. kada naiđeš na naredbu u Kur'anu i Sunnetu obaveza ti je sprovesti tu naredbu u praksu). Druga stvar na koju upućuje ovaj hadis jeste da se brada pušta i nije dozvoljeno da se išta uzima od nje i da se krati. Islamski učenjaci su jednoglasni kada je u pitanju zabrana kraćenja brade ispod veličine šake, a razišli su u kraćenju poviš šake, tako da jedan dio poznatih učenjaka dozvoljava kraćenje dijela brade koji pređe veličinu šake, dok drugi to zabranjuju i traže od Muslimana da potpuno pusti bradu. Sve u svemu ti nastoj da potpuno pustiš bradu, a ako bi se odlučio na kraćenje onda ne smiješ kratitit ispod šake.
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

1. Što se tiče riječi kako veliš (hodže) da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nekada puštao, nekada kratio, a nekada brijao bradu. Zaista je žalosno, a da nije bilo bi smiješno to čuti, jer dolazi od nekoga ko bi trebao znati to zašto je pitan, ali ako to nije uspjeo znati trebao bi znati da treba šutiti i ne kazivati što ne zna, a ako je i to teško što vjerujem da jeste trebao je znati da mu nije nikako mjesto tu gdje jeste, jer nema ni znanja zato ni straha od Allaha da ne laže na Poslanika sallallahu alejhi ve sellem ono što ne zna. Možda, i zna, ali je bilo interesa da opravda brijanje koje se mnogima sviđa. Istina je da Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nikada nije brijao bradu, da je kratio nema dokaza, kao ni da nije. Ali, uvijek je imao bujnu i dugu bradu, a o tome svjedoče brojni hadisi, koji ga opisuju. I svako ko je upućen u Hadis poznaje tu vanjsku osobinu (izgled) Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Kao potpora tome je i Njegova naredba da se pušta brada što ima snagu obaveze (vadžiba). I obaveza brade je jača od obaveze džerašenja (sunećenja), jer sunećenje neki smatraju mustehabom dok bradu sva ulema smatra vadžibom i zabranjuje brijanje. Još bih volio da nam vlasnik tog otkrića (da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem brijao bradu) nađe za to dokaz samo da bude iz Islamskih izvora, a ne od nekoga hrabrog kao što je sam ko je usput na prelu ili za novine to spomenuo ne uzbijajući da će se ikome dojmiti ili neko zamjeriti, ne pridajući mnogo značenja tome da njihove riječi kada bi bile smrtno ozbiljne nemaju relevantnu težinu. Da nas Allah sačuva olahkog prihvatanja govora o vjeri, a još više samog govora na takav način.

2. Što se tiče navoda da je Allah subhanehu ve te'ala rekao: ‘Čuvaj se ti čuvaću te i Ja.’ Kao što reče nema to u Kur'anu, nego ljudi smatraju da je to nekako logično pošto je Allah dao čovjeku oči, ruke itd. da se sam pomogne, te da ne shvati pogrešno oslonac na Allaha subhanehu ve te'ala. Ali se ne smije to pripisivati Allahu subhanehu ve te'ala, kao da je to ajet, jer nema takvog ajeta. U tom kontekstu ima hadis: “Čuvaj Allaha čuvaće tebe Allah.” Dakle ne čuvaj sebe nego Allaha, pa će tebe On čuvati, što znači robuj Mu i moli Ga i ne griješi Mu biće ti kao Svome evliji zaštitnik. Da li su ljudi nekada koristili ovaj hadis ispravno, pa ga vremenom usljed džehla koji je zavladao preinačili ili je u pitanju što sam ranije rekao Allah najbolje zna.
Abdulmelik Bašić – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Uvažena sestro, tvoja ljubomora je prirodna stvar, i nije ti zbog toga zamjeriti. Svaka žena bi voljela da njen muž ne oženi drugu i da ona bude jedina. Ljubomore nisu bile sačuvane ni najbolje žene – majke pravovjernih, kao što se navodi u mnogobrojnim hadisima. Jedne prilike, dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio kod Aiše, Zejneb mu je poslala hranu. Kada je njen sluga donio hranu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Aiša ga je udarila po ruci i razbila posudu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uradio ništa više od toga da je pokupio hranu i rekao ashabima: «Jedite! Vašu majku je uhvatila ljubomora.» Zamjeriti ti se može onda kada te ljubomora natjera da učiniš nešto što Allah ne voli i odbiješ nešto što Allah voli. Allah, dželle šenuhu, je znao za ljubomoru žene, ali je i pored toga iz svoje prevelike mudrosti, propisao višeženstvo, čak ga je spomenuo u Kur'anu prije monogamije – jednoženstva. U višeženstvu leže mnogostruke koristi, među kojima su najvažnije: rješavanje problema neudatih (žena, kao što ti je poznato ima više nego muškaraca), čuvanje islamskog društva od nemorala, mnoštvo poroda kojim će se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponositi na Sudnjem danu, zadovoljavanje prirodne potrebe kod čovjeka za vrijeme hajza i nifasa, i sl. U slučaju da se prva žena strpi i ostane sa čovjekom, ona je prema svojoj inoči obavezna sve ono što je obavezna prema sestri muslimanki: obići je kada se razboli, odazvati se na njen poziv, ne prezirati je, ne nanositi štetu, ne ogovarati i ostale stvari koje se smatraju obavezom muslimana prema muslimanu. Dokaz za to su uopćeni ajeti i hadisi koji govore o odnosu muslimana prema muslimanu. Nije obavezna da se druži sa njom, mada je to poželjno, a ako bude izbjegavala njeno društvo iz straha da joj ne nanese neku neugodnost, onda čini dobro djelo zbog kojeg će biti nagrađena. Ako se ti lično bojiš da bi mogla uraditi nešto što je Šerijatom zabranjeno, dozvoljeno ti je od čovjeka zahtjevati da se ne viđaš sa drugom ženom i da živiš negdje gdje nećeš morati kontaktirati sa njom, i da ti ništa ne priča o njoj, mada je bolje da se paziš sa njom i pomognete jedna drugu, jer je to tvoja sestra u islamu.
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com