Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu, neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim:

Ako pod šijama misliš na rafidije, odnosno isna ‘ašerijje (koji vjeruju u dvanaest imama) koji danas uglavnom žive u Iranu, onda je odgovor sljedeći:

Nema razilaženja među učenjacima Ehlu suneta da su rafidije novotari i da su na dalaletu. Međutim, razišli su se oko toga da li su rafidije kjafiri ili ne na otprilike neka tri mišljenja.

Prvo mišljenje: to je stav skupine učenjaka koji smatraju da su rafidije u osnovi kjafiri. Od tih učenjaka su: imam Malik, Ahmed, Buharija, Aburrahman ibn Mehdi, Ibn Hazm, Abdullah ibn Idriz, Ferjabi, Ahmed ibn Junus, Ibn Tekijje Ed-Dejnuri, Abdulkahir Bagdadi, Kadi Ebu J’ala, Isfirajini, Ebu Hamid Gazali, Kadi Ijad, Seme’ani, Ibn Tejmije (u rivajetu), Ibn Kesir, Ebu Hamid El-Makdisi, Ebulmehasin El-Vasiti, Alijj El-Kari i drugi.

Drugo mišljenje: stav učenjaka koji smatraju da su rafidije zabludjela sekta koja se u osnovi pripisuje islamu i muslimanima s tim da kada neko od njih pojedinačno ispolji neko od djela kufra, poput smatranja da je Kur’an iskrivljen i nepotpun, ili da je Aiša, radijallahu anha, počinila zinaluk, da upućuje dove imamima, da tvrde da njihovi imami poznaju gajb i slično, onda se taj pojedinac tekfiri.

Treće mišljenje: stav učenjaka koji prave razliku između njihovih učenjaka i običnih sljedbenika, pri čemu tekfire učenjake Rafidija a njihovim sljedbenicima u osnovi potvrđuju Islam. Na ova dva stava su ostali učenjaci.

Neki primjeri stavova učenjaka:

– Bilježi El-Hallal u svom “Sunnetu” (2/557) da je imam Malik na pitanje šta misli o onome ko psuje ashabe odgovorio: “Oni nemaju udjela u Islamu”. Takođe, Ibn Kesir u svom Tefsiru (4/219) prilikom tefsira riječi Uzvišenog u suri El-Feth, 29.ajet: “Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sjedbenici … A Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača, da bi on sa vjernicima najedio nevjernike” rekao: “Iz ovog ajeta imam Malik je u rivajetu od njega zaključio da su Rafidije koji mrze ashabe, radijallahu anhum, kjafiri jer se oni razljute i razbjesne zbog ashaba, a ko se razbjesni i razljuti na ashabe on je kjafir po ovom ajetu, a sa ovim se složila skupina učenjaka”. Isti ovaj stav imama Malika prenosi Kurtubi u svom tefsiru (16/297) kod ovoga ajeta te je izrazio svoje zadovoljstvo i slaganje sa ovim stavom imama Malika.

– Kaže imam Ahmed u svojoj knjizi “Es-Sunne” (str. 82) o Rafidijama: “Oni se odriču ashaba (drugova) Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, psuju ih, vrijeđaju i proglašavaju nevjernicima osim četvorice od njih: Alije, Ammara, Mikdada i Selmana, radijallahu anhum. Nemaju Rafidije od Islama ništa”.

– Kaže Buharija u svojoj knjizi “Halku ef’alil-ibad” (str. 125): “Svejedno mi je klanjao iza džehmije i Rafidije ili klanjao iza židova ili kršćana. Njima (rafidijama) se ne naziva selam, ne zijarete se, ne ženi se od njih niti udaje njima, ne mogu biti svjedoci i ne jede se meso koje oni zakolju”.

– Upitan je jedan od savremenih šejhova Abdullah Džibrin o propisu davanja zekata siromašnim Rafidijama pa je odgovorio: “Zekat se ne daje kjafirima niti novotarima. A Rafide su bez sumnje kjafiri zbog četiri stvari:

Prva: zbog njihove sumnje u Kur’an i njihove tvrdnje da je iz njega izbačeno više od jedne trećine kao što se to navodi u njihovoj knjizi koju je napisao En-Nuri i koju je nazvao “Faslul-hitab fi isbati tahrifi kitabi rabbil-erbab”, i kao što se navodi u njihovoj knjizi “El-Kafi” i drugim njihovim knjigama. A onaj ko sumnja u Kur’an on je kjafir, lažljivac zbog riječi Uzvišenog: “I mi ga čuvamo” (El-Hidžr, 9).

Druga: zbog njihove sumnje u sunnet i hadise u dva Sahiha pa ne rade po njima jer ih prenose ashabi koji su kjafiri po njihovoj akidi, jer oni smatraju da su se ashabi odmetnuli od vjere nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim Alije i njegovih potomaka, Selmana i Ammara, radijallahu anhum, i još nekolicine. A što se tiče trojice halifa (Ebu Bekra, Omera i Osmana) i skupine ashaba koji su im dali prisegu oni su otpali od vjere, oni su kjafiri i od njih se ne uzimaju hadisi kao što se navodi u knjizi “El-Kafi” i u drugim njihovim knjigama.

Treće: zbog njihovog tekfirenja ehlu sunneta tako da ne klanjaju sa njima, onaj koji klanja za sunijom ponovi svoj namaz, čak smatraju da je jedan od nas (sunija) nedžis (nečist), pa kada se rukuju sa nama poslije toga peru ruke a onaj ko tekfiri muslimana on je preči da bude kjafir pa ih zato mi tekfirimo jer su preči od nas da budu kjafiri.

Četvrto: zbog njihovog jasnog širka u pretjerivanju u Alijji i njegovom potomstvu, radijallahu anhum, dovljenje njima pored Allaha, a što je jasno u njihovim knjigama. Isto tako, njihovo pretjerivanje u opisivanju Alijja, radijallahu anhu, i davanje njemu osobina koje su svojstvene samo Allahu i samo Njemu odgovaraju. Također, oni ne prisustvuju skupovima ehlu sunneta, ne daju sadaku sunijama, čak i ako daju rade to mrzovoljno i radi tukje (pretvaranja).

Pa s toga ko njima dadne zekat neka ponovo izdvoji zekat za svoj imetak jer ga je dao onome ko će se njime pomoći na kufru i borbi protiv sunija. Onaj kome je dato da dijeli zekat haram je da ga daje rafidiju a ako dadne na njemu je da se oduži za to jer nije ispunio emanet koji mu je povjeren jer nije dao zekat onome kome treba” (uzeto iz njegovih fetvi).

Ve billahi tevfik

Odgovorio dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa njegove zvanične web stranice: https://zijadljakic.ba

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Jedno duže pitanje, u mom mjestu doista je zastupljeno saljevanje strava i to govoreći da je to po islamu itd.

U svakom slučaju jedno duže pitanje koje pojašnjava kako traje proces saljevanja strave, da li je u islamu dozvoljeno, ispravno saljevati stravu, nije dozvoljeno niti je ispravno. U islamu ne postoji način koji se zove saljevanje strave, izljevanje strave ili strahe, kako god da ga nazovemo to je neispravan način liječenja. Nema svoju potvrdu i ima dosta stvari, u tom načinu liječenja, shodno opet kako se izljevaju te strave ima stvari koje su u koliziji sa islamom.

Zato znači u islamu imamo liječenje medicinom koja može pojasniti, ovaj lijek se koristi za to i to ili se liječimo rukjom ili onim sto nam je preporučio Božiji poslanik od meda, od čorekuta, od zemzema i drugih stvari koje je preporučio Božiji poslanik u vjerodostojnim hadisima. U islamu se liječimo medicinski ili se liječimo vjerski. Saljevanje strave niti je medicinsko niti je vjersko. Tako da čovjek vjernik treba da tu opciju izbaci isvog života.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Poznato razilaženje kod islamskih učenjaka da li se prilikom obavljanja namaza ruke samo podižu kod početnog tekbira ili se podižu i kada odlazimo na rukuu i kada se vraćamo sa rukuua i kada se ustaje na treći rekjat.
Allah najbolje zna, većina islamskih učenjaka su smatrali da se ruke dižu i prilikom odlaska na rukuu i prilikom povratka sa rukuua i prilikom ustajanja na treći rekjat. Allah najbolje zna, hadisi koji bilježe imami i Buharija i Muslim od ibnu Omera i drugih ashaba ukazuju na to da je Allahov poslanik alejhi sallatu ve selam u namazu dizao ruke više puta. Svakako samo dizanje ruku je samo sunnet, pohvalna stvar tako da to nikako nesmije biti razlogom nedaj bože netrpeljivosti ili svađe među muslimanima. Onaj ko ne diže ruke on u svemu tome je mukalid, slijedi hanefijski mezheb koji doista i jeste stava da se ruke samo podižu prilikom početnog tekbira.

A isto tako onaj koji diže ruke ne treba da smeta onome ko ne diže i onaj ko ne diže ne treba da smeta onome ko diže. U svakom slučaju to su pitanja podložna idžtihadu različitim pogledima. Moramo se uvažavati, respektovati. Jer jednostavno ummet već 1200 godina u tim pitanjima ima različite stavove. Ličnog sam stava da se ruke dižu znači i prilikom početnog tekbira prilikom odlaska na rukuu prilikom povratka sa rukuua i kada ustajemo znači sa ettehijatu na treći rekjat također se ruke tada podižu.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:

U svakom slučaju, postoje određeni hadisi ali ako je u pitanju zašto to ljudi rade, rade zato što je to preporučio Božiji Poslanik, alejhi selatu ve sellam. U vjerodostojnim hadisima je potvrđeno da je Allahov Poslanik, alejhi selatu ve sellam, podizao svoj kažiprst kada bi sjedio na ettehijjatu, kada bi sjedio na sjedenju u kojem se uči ettehijjatu, u kojem se uče salavati… E sada, postoje različita mišljenja i različiti stavovi, shodno opet hadisima Božijeg Poslanika, da li je samo Božiji Poslanik podizao kažiprst, okrenuo ga u pravcu kible ili ga je i micao tokom učenja ettehijjatu i salavata. Inšallah, bi'iznillah, oba mišljenja su ispravna, imaju svoje dokaze iako sa aspekta hadiskog, jače je mišljenje da treba samo podignuti prst i usmjeriti ga u pravcu kible i tako učiti ettehijjatu i salavate. Imaju određeni hadisi u kojima se kaže da je to micanje prsta šejtanu teže nego udaranje nekom željeznom šipkom ili slično tome. U svakom slučaju, muslimani to rade zato što je to bila praksa Božijeg Poslanika, alejhi selatu ve sellam.

Audio isječak odgovora 

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Je li dopušteno učiti Kur'anske dove na sedži?

Može neko i pitati zašto se postavljaju ovakva pitanja, jer Allahov poslanik u vjerodostojnim hadisima zabranjuje da se uči Kur'an na rukuu i na sedždi. Samim tim dolazimo do pitanja (a znamo da je na sedždi lijepo i pohvalno doviti a imamo sa jedne strane desetine Kur'anskih ajeta koji su dove), da li te Kur'anske dove možemo učiti na sedždi jer nam je zabranjeno na sedždi da učimo Kur'an.

Kazali su islamski učenjaci da je dozvoljeno, ali mi kada dovimo dovimo sa ciljem dove, a ne dovimo kao da citiramo Kur'an i kao da učimo Kur'an na sedždi. Dakle, nema smetnje da na sedždi čovjek dovi učenjem Kur'anskih ajeta npr. “Rabbena atina fid-dunja haseneten ve fil-ahireti haseneten…”. Dosta Kur'anskih ajeta su dove, pa je dozvoljeno te dove učiti, ali ih mi učimo sa ciljem i nijetom dove, a ne sa ciljem učenja Kur'ana.

Audio isječak odgovora