O značenju samodopadljivosti, za nju se u arapskom jeziku koristi termin udžb.
Ova riječ ima značenje samodopadanja, zadivljenosti i ponosa sobom, uznošenja i hvalisanja onim što se posjeduje, svejedno bilo to dobro ili ne. (Vidjeti: Ibnu Menzur, Lisanu-l-Arab, 1/582.)
Udžb u šerijatskoj terminologiji ima značenje veličanja neke blagodati, obuzetosti njome i pripisivanja iste blagodati sebi a zaborav na izvor i pripisivanje dotične blagodati njenom Vlasniku, Uzvišenom Allahu, tako da onaj koji se zadivi svojom pokornosti (npr.) zaboravlja da je tu pokornost ostvario Allahovom podrškom. (Vidjeti: Es-Sefarini, Gizau-l-elbab, 2/225; El-Gazali, Ihja ulumi-d-din, 3/370.)
El-Kurtubi, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Zadivljenost čovjeka sobom dolazi usljed gledanja u sebe sa svakom potpunošću, istovremeno zaboravljajući na Allahove blagodati.“ (Vidjeti: Ibnu Hadžer, Fethu-l-Bari, br. 5452.)
Samodopadanje je strogo zabranjeno jer je to jedan vid širka.
Šejhu-l-islam Ibnu Tejmijje, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Često dolazi do veze između rija’a-pretvaranja i udžba-samodopadanja, jer se prilikom pretvaranja u djelima čini širk Allahu sa ljudima, dok se prilikom samodopadanja čini širk Allahu sa samim sobom. Onaj koji se pretvara on istinski ne sprovodi riječi Uzvišenog Allaha: ‘Samo Tebe obožavamo’, dok onaj koji se hvališe sobom on istinski ne sprovodi riječi Uzvišenog Allaha: ‘Samo od Tebe pomoć tražimo’. Onaj koji istinski ostvari Allahove riječi: ‘Samo Tebe obožavamo’, sačuvat će se rija’a, dočim onaj koji istinski ostvari Allahove riječi: ‘Samo od Tebe pomoć tražimo’, sačuvat će se udžba.“ (El-Fetava el-Kubra, 5/248.)
Ovom prilikom ukratko spominjem pokazatelje, razloge i posljedice:

Pokazatelji samodopadljivosti
1-Odbijanje istine i omalovažavanje drugih ljudi.
2-Okretanje glave od drugih.
3-Nesavjetovanje sa učenima i pronicljivima.
4-Nadmen hod.
5-Preuveličavanje svojih učinjenih dobrih djela.
6-Uzdizanje i ponošenje svojim znanjem.
7-Ogovaranje i klevetanje drugih ljudi.
8-Hvalisanje svojim ugledom, porijeklom i lijepom tjelesnom građom.
9-Omalovažavanje velikih učenjaka.
10-Hvaljenje samog sebe.
11-Zaboravljanje grijeha i njihovo nipodaštavanje.
12-Smatranje da će uvijek za dobro djelo biti nagrađen, a da će mu se loše djelo uvijek oprostiti i da će mu se dova uvijek primiti.
13-Ustrajavanje na greškama.
14-Zapostavljanje pokornosti zbog smatranja da se dostigla potpunost.
15-Nipodaštavanje griješnika i razvratnika.
16-Prizivanje položaja i ugleda prije negoli i bude dostojan njega.

Razlozi koji dovode do samodopadljivosti
1-Neznanje.
2-Pomanjkanje pobožnosti i bogobojaznosti.
3-Neposjedovanje svijesti o Allahovom nadzoru.
4-Neprihvatanje savjeta.
5-Pokvarenost namjere.
6-Nerazmišljanje, jer da umišljena osoba razmišlja, uvidjela bi da su sve blagodati koje uživa od Uzvišenog Allaha.
7-Nezahvaljivanje Allahu na Njegovim blagodatima.
8-Malobrojno spominjanje Uzvišenog Allaha i sjećanje na Njega.
9-Neproučavanje Kur’ana i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
10-Sigurnost od Allahove kazne i pribjegavanje Allahovom oprostu i Njegovoj dobroti.

Posljedice samodopadljivosti
1-Umišljenost svoga sahibiju odvodi do oholosti, na početku do skrivene oholosti a kasnije i do javne oholosti u djelima i riječima i dosta mu je samo te bolesti i posljedice.
2-Također, samozadivljenost odvodi čovjeka od sjećanja na grijehe i samim time i do zaborava na pokajanje, čini ga sigurnim od Allahove kazne.
3-Zapostavljanje pokornosti Allahu i činjenja ibadeta Njemu jer umišljena osoba smatra da je dostigla stepen potpunosti, da je već u Džennetu, samo je pitanje deredža u njemu, koja li će mu pripasti! Smatra da joj djela više nisu potrebna. A ustvari, ovo je očita propast u koju nema nimalo sumnje.
4-Dosta je ukora i pogrde ovoj osobini to što se njome prvi opisao Iblis kojeg je Uzvišeni Allah prokleo. Iblis je rekao -kako Uzvišeni Allah navodi njegove riječi-: „Ja sam bolji od njega! Mene si stvorio od vatre a njega si stvorio od zemlje ilovače!“ (Prijevod značenja El-E’araf, 12.)
5-Onaj koji je zadivljen sobom upropaštava svoju dušu, zabranjuje joj Allahovo zadovoljstvo a time i zadovoljstvo ljudi.
6-Umišljena soba zadivljena je sobom pa se uzdiže nad drugim ljudima usljed čega biva prezrena među njima.
A što se tiče liječenja od ove opake bolesti, lijek zavisi od toga gdje se javi ova bolest: u vjeri, imetku, porijeklu, snazi, brojnosti i slično.
Halalite na ovako kratkom pojašnjenju!
Allaha Uzvišenog molim za spas od ove opake bolesti koja uništava dobra djela kao što vatra uništava drva, kako reče Jahja b. Mu’az, rahimehullahu te’ala. (Vidjeti: El-Bejheki, Šu’abu-l-iman, 7248.)

Odgovorio Hajrudin Tahir Ahmetović, prof. – Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Što se tiče alkoholnih mirisa postoji razilaženje islamskih učenjaka oko njihove upotrebe. Ovo razilaženje proizilazi iz razilaženja je li alkohol čist ili ne. Tako, islamski učenjaci koji kažu da je alkohol nečist, oni i zabranjuju upotrebu alkoholnih mirisa; dok, učenjaci koji kažu da je alkohol čist, dozvoljavaju upotrebu alkoholnih mirisa.

Učenjaci koji zastupaju stav da je alkohol čist (Rebi’a, Lejs, Muzeni i drugi učenjaci iz prvih generacija, Ševkani, San’ani, Ahmed šakir, Albani, Muhammed b. Salih el-Usejmin i dr.) kažu: „Osnova u pogledu stvari jeste da su čiste sve dok ne dođe jasan vjeodostojan dokaz koji ukazuje da je dotična stvar nečista. S obzirom da ne postoji jasan vjerodostojan dokaz o njegovoj nečistoći, ostaje da je alkohol kao tvar u osnovi čist.“ (Vidjeti: Sahihu Fikhi-s-Sunne, 1/77; Medžmu’u fetaveš-šejhil-‘Usejmin, 11/252.)

Muhammed b. Salih el-‘Usejmin, rahimehullahu te’ala, upitan je: „Ako čovjek ustanovi da je miris koji se nalazi na njegovoj odjeći sa određenim postotkom alkohola u sebi da li je neophodno uklanjati ga kada bude namjeravao obaviti namaz?“, pa je odgovorio: „Nužno je poznavati da čisti alkohol (medicinski) nije nečist, i da nije potrebno od njega prati odjeću niti tijelo, te prema tome ni alkoholni miris, bez obzira na koncentraciju alkohola u njemu, nije nečist.“ (Likaul-babil-meftuh, 176/pitanje br. 4.)

Dakle, ako Allah da, nema smetnje da se upotrebljava miris koji u svom sastavu sadrži alkohol, svejedno da li se koristi na tijelu ili odjeći, i prisutsvo takvog mirisa ne utiče na ispravnost namaza. A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio Hajrudin Tahir Ahmetović, prof.

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com