Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
LIJEČENJE SVINJSKOM MAŠĆU I ALKOHOLOM VANJSKIM MASIRANJEM I OBLAGANJEM
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: U osnovi nije dozvoljeno liječenje jedenjem i pijenjem svega onoga što je zabranjeno jesti i piti, poput svinjskog mesa, alkohola i slično. Jer u onome što je zabranjeno jestiviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
U osnovi nije dozvoljeno liječenje jedenjem i pijenjem svega onoga što je zabranjeno jesti i piti, poput svinjskog mesa, alkohola i slično. Jer u onome što je zabranjeno jesti i piti nema lijeka sa jedenjem i pijenjem istog.
Na to ukazuju sljedeći argumeneti:
Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Tarik ibn Suvejd, radijallahu anhu, pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o vinu (alkoholu) pa mu je zabranio ili mu je rekao da ne voli i mrzi da ga pravi (proizvodi). Pa mu je Tarik rekao da ga samo pravi radi lijeka, a on mu na to odgovori: “Zaista on (alkohol) nije lijek nego bolest”.
Takođe, bilježi Buharija u svom Sahihu od Abdullah ibn Mes'uda da je rekao za opojno piće: “Zaista Allah ono što vam je zabranio nije učinio vašim lijekom”. Prenose se iste ove riječi od Ummu Selleme, radijallahu anha, da ih je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kod Bejhekija, Ibn Hibbana i Taberija, s tim da je hadis slab.
Prenosi Ebu Derda, radijallahu anhu, da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah je stvorio bolest i dao za svaku bolest lijek, pa se liječite, ali ne liječite sa haramom“. Hadis bilježi Ebu Davud sa slabim rivajetom, jer je u njemu ravija Ismail ibn Ajjaš koji je slab. Podupire ga hadis sa istim tekstom od čovjeka od Ensarija kod Ahmeda u Musnedu čiji je sened prihvatljiv kao i drugi rivajeti hadisa. Šejh Albani ocjenjuje ovaj hadis na osnovu više rivajeta vjerodostojnim a Šuajb Arnaut dobrim.
A oko liječenja sa onim što je haram piti i jesti, poput alkohola i svinjskog mesa, vanjskom upotrebom, oblaganjem i masiranjem, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.
Prvi stav – zabrana.
Na ovome je manja skupina učenjaka. Njihov argument su gore spomenuti hadisi čije opće značenje se po njima odnose i na unutrašnju i na vanjsku upotrebu.
Drugi stav – dozvola ako se potvrdi ljihova ljekovitost (po nekima kao vid nužde).
Ovo je stav većine učenjaka četiri mezheba, a između ostalih, ovo su izabrali šejhul-islam Ibn Tejmijje, Ibn Usejmin, Halid el-Muslih i mnogi drugi savremeni učenjaci.
Po njima se zabrana liječenja sa haramom, koja je došla u hadisima, odnosi na liječenje jedenjem i pijenjem, a ne vanjskom upotrebom.
Upitan je šejhul-islam (Medžmu'ul-fetava, 24/207) o dozvoli upotrebe svinjske masti za određenu bolest. Odgovorio je: „Liječenje jedenjem svinjske masti nije dozvoljeno. A liječenje sa masiranjem svinjske masti, a zatim da se nakon upotrebe opere (to mjesto), to pitanje je izgrađeno na dozvoli diranja nečistoće van namaza, a oko toga ima poznato razilaženje. Ispravno je da je to dozvoljeno kada za time ima potrebe, kao što je dozvoljeno čovjeku da otkloni nedžaset poslije nužde svojom rukom. A ono što je dozvoljeno u potrebi, dozvoljeno je liječiti se time“.
Na pitanje o propisu upotrebe kreme u kojoj ima svinjske masti, šejh Ibn Usejmin je odgovorio sljedeće: „Što se tiče upotrebe ovog lijeka u kojem je svinjska mast, ako je potvrđeno da je sadrži, nema smetnje u upotrebi lijeka ako ima potrebe za time, jer ono što je zabranjeno od svinje je njeno jedenje“. Zatim je naveo dokaze iz Kur'ana i sunneta o zabrani jedenja svinjetine, da bi na kraju potvrdio dozvolu sljedećim riječima: „Prema tome, upotreba ovog lijeka (koji sadrži svinjsku mast) za masiranje glave je opravdana, ako je tačno da koristi. A kada ga upotrijebiš, operi ga prije namaza, jer je svinjska mast nečista“.
(http://www.ibnothaimeen.com/all/noor/article_4629.shtml)
Drugi stav učenjaka je bliži ispravnom, a Allah zna najbolje.
Prema tome, nije dozvoljeno liječiti se svinjskom mašću i alkoholom (i bilo kojom drugom hranom koju je zabranjeno jesti i piti) tako što će se unositi u organizam jedenjem i pijenjem, tj. unutrašnjim liječenjem. Dok je dozvoljeno liječenje svinjskom mašću i alkoholom masiranjem i oblaganjem, tj. vanjskom upotrebom, u što ulazi i vaginalno liječenje sa svinjskom mašću.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeLIJEČENJE SVINJSKOM MAŠĆU I ALKOHOLOM VANJSKIM MASIRANJEM I OBLAGANJEM
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: U osnovi nije dozvoljeno liječenje jedenjem i pijenjem svega onoga što je zabranjeno jesti i piti, poput svinjskog mesa, alkohola i slično. Jer u onome što je zabranjeno jestiviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
U osnovi nije dozvoljeno liječenje jedenjem i pijenjem svega onoga što je zabranjeno jesti i piti, poput svinjskog mesa, alkohola i slično. Jer u onome što je zabranjeno jesti i piti nema lijeka sa jedenjem i pijenjem istog.
Na to ukazuju sljedeći argumeneti:
Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Tarik ibn Suvejd, radijallahu anhu, pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o vinu (alkoholu) pa mu je zabranio ili mu je rekao da ne voli i mrzi da ga pravi (proizvodi). Pa mu je Tarik rekao da ga samo pravi radi lijeka, a on mu na to odgovori: “Zaista on (alkohol) nije lijek nego bolest”.
Takođe, bilježi Buharija u svom Sahihu od Abdullah ibn Mes'uda da je rekao za opojno piće: “Zaista Allah ono što vam je zabranio nije učinio vašim lijekom”. Prenose se iste ove riječi od Ummu Selleme, radijallahu anha, da ih je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kod Bejhekija, Ibn Hibbana i Taberija, s tim da je hadis slab.
Prenosi Ebu Derda, radijallahu anhu, da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah je stvorio bolest i dao za svaku bolest lijek, pa se liječite, ali ne liječite sa haramom“. Hadis bilježi Ebu Davud sa slabim rivajetom, jer je u njemu ravija Ismail ibn Ajjaš koji je slab. Podupire ga hadis sa istim tekstom od čovjeka od Ensarija kod Ahmeda u Musnedu čiji je sened prihvatljiv kao i drugi rivajeti hadisa. Šejh Albani ocjenjuje ovaj hadis na osnovu više rivajeta vjerodostojnim a Šuajb Arnaut dobrim.
A oko liječenja sa onim što je haram piti i jesti, poput alkohola i svinjskog mesa, vanjskom upotrebom, oblaganjem i masiranjem, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.
Prvi stav – zabrana.
Na ovome je manja skupina učenjaka. Njihov argument su gore spomenuti hadisi čije opće značenje se po njima odnose i na unutrašnju i na vanjsku upotrebu.
Drugi stav – dozvola ako se potvrdi ljihova ljekovitost (po nekima kao vid nužde).
Ovo je stav većine učenjaka četiri mezheba, a između ostalih, ovo su izabrali šejhul-islam Ibn Tejmijje, Ibn Usejmin, Halid el-Muslih i mnogi drugi savremeni učenjaci.
Po njima se zabrana liječenja sa haramom, koja je došla u hadisima, odnosi na liječenje jedenjem i pijenjem, a ne vanjskom upotrebom.
Upitan je šejhul-islam (Medžmu'ul-fetava, 24/207) o dozvoli upotrebe svinjske masti za određenu bolest. Odgovorio je: „Liječenje jedenjem svinjske masti nije dozvoljeno. A liječenje sa masiranjem svinjske masti, a zatim da se nakon upotrebe opere (to mjesto), to pitanje je izgrađeno na dozvoli diranja nečistoće van namaza, a oko toga ima poznato razilaženje. Ispravno je da je to dozvoljeno kada za time ima potrebe, kao što je dozvoljeno čovjeku da otkloni nedžaset poslije nužde svojom rukom. A ono što je dozvoljeno u potrebi, dozvoljeno je liječiti se time“.
Na pitanje o propisu upotrebe kreme u kojoj ima svinjske masti, šejh Ibn Usejmin je odgovorio sljedeće: „Što se tiče upotrebe ovog lijeka u kojem je svinjska mast, ako je potvrđeno da je sadrži, nema smetnje u upotrebi lijeka ako ima potrebe za time, jer ono što je zabranjeno od svinje je njeno jedenje“. Zatim je naveo dokaze iz Kur'ana i sunneta o zabrani jedenja svinjetine, da bi na kraju potvrdio dozvolu sljedećim riječima: „Prema tome, upotreba ovog lijeka (koji sadrži svinjsku mast) za masiranje glave je opravdana, ako je tačno da koristi. A kada ga upotrijebiš, operi ga prije namaza, jer je svinjska mast nečista“.
(http://www.ibnothaimeen.com/all/noor/article_4629.shtml)
Drugi stav učenjaka je bliži ispravnom, a Allah zna najbolje.
Prema tome, nije dozvoljeno liječiti se svinjskom mašću i alkoholom (i bilo kojom drugom hranom koju je zabranjeno jesti i piti) tako što će se unositi u organizam jedenjem i pijenjem, tj. unutrašnjim liječenjem. Dok je dozvoljeno liječenje svinjskom mašću i alkoholom masiranjem i oblaganjem, tj. vanjskom upotrebom, u što ulazi i vaginalno liječenje sa svinjskom mašću.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeŠta se uči za umrle?
Alejkum selam. Dr. Halid el-Muslih kaže: „Dozvoljeno je učiti Kur’an i poklanjati sevab od toga učenja nekome od naših umrlih, po ispravnijem od dva mišljenja islamske uleme. Ovog stava su hanefije, hanbelije i neke šafije. Imam Malik i imam Šafija, u njegovom mešhur-mišljenju, kažu: Nije propisanoviše
Alejkum selam.
Dr. Halid el-Muslih kaže: „Dozvoljeno je učiti Kur’an i poklanjati sevab od toga učenja nekome od naših umrlih, po ispravnijem od dva mišljenja islamske uleme. Ovog stava su hanefije, hanbelije i neke šafije. Imam Malik i imam Šafija, u njegovom mešhur-mišljenju, kažu: Nije propisano poklanjanje sevaba od učenja Kur’ana. Ispravniji je stav onih koji smatraju da je ovaj postupak dozvoljen, te da umrli imaju koristi od toga, shodno hadisima koji nam ukazuju na to da se umrli okorištavaju od sadake i posta koji se učini za njih, nakon njihove smrti – pa se tome pridodaje i poklanjanje sevaba od svih ostalih dobrih djela, materijalne ili fizičke prirode, uz naznaku da treba znati da je ipak dova najvrijednije nešto što se za umrlog čovjeka može uputiti, shodno hadisu od Ebu Hurejre, r.a., u kojem Allahov Poslanik, ﷺ., kaže: „Kada sin Ademov umre prestaju mu teći sevapi izuzev u tri slučaja: u slučaju ostavljanja trajne sadake-hajrata, iza sebe, ili korisnog znanja, ili dobro odgojenog djeteta koje će mu dovu učiti!“ (Muslim, br.1631.)“
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., kaže: „Od jednog dijela Selefa se bilježi da su govorili da je kod svake hatme Kur’ana prisutan momenat kada se dova prima, pa ako čovjek, nakon hatme Kur’ana, bude dovio za sebe i roditelje svoje, i šejhove svoje, i ostalim vjernicima i vjernicama – to će se smatrati utemeljenim i propisanim postupkom. U navedeno će spadati i učenje dove za njih na noćnom namazu, kao i u drugim momentima kada se Allah, dž.š., odaziva na dovu. Od Poslanika, ﷺ., je sahih putem prenešeno i to da je naredio davanje sadake za umrlog, kao i da se isposte dani koje je umrli bio dužan napostiti. Sadaka za umrlog je jedno od dobrih djela, kao i post za njih, za što nam Sunnet potvrđuje da je u pitanju propisano djelo. Po osnovu navedenih dokaza, kao i ostalih, jedan dio islamske uleme je na stanovištu da je dozvoljeno poklanjati umrlim muslimanima imovinske i tjelesne ibadete, što je mezheb imama Ahmeda, Ebu Hanife, jednog dijela malikija i šafija. Dakle, ako se umrlom čovjeku poklone sevapi od posta ili namaza ili učenja Kur’ana – takvo postupanje je dozvoljeno. Većina malikija i šafija smatraju da je ovakvo postupanje dozvoljeno samo kada su u pitanju imovinski ibadeti.“ (Pogledaj: el-Fetava el-Kubra, 3/38.; Džami’ul-Mesa’il, 4/200.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., kaže: „Sevape od imovinskih ibadeta (el-‘ibadat el-malijje) je dozvoljeno poklanjati umrlima bez ikakvog sporenja među islamskom ulemom, ali što se tiče tjelesnih ibadeta (el-‘ibadat el-bedenijje), poput namaza, posta, učenja Kur’ana – među islamskom ulemom postoje dva čuvena stava po ovom pitanju: (1) Nije dozvoljeno umrlima poklanjati sevape od tjelesnih ibadeta – većina malikija i šafija. (2) Dozvoljeno je umrlima poklanjati sevape od tjelesnih ibadeta – hanbelije, hanefije i jedan dio malikija.“ (Pogledaj: Ikametul-Delil ‘ala Ibtalil-Tahlil, 3/357.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., je bio upitan o tome da li umrloj osobi stižu sevapi od učenja Kur’ana, i zikrullaha u vidu tesbiha, tahmida, tehlila i tekbira – ako mu se poklone, ili ne?
Odgovor: Učenje Kur’ana, od strane porodice umrlog, kao i njihov tesbih i tekbir i ostali zikrovi, stižu do mejta, ako mu se poklone, a Allah, dž.š., najbolje zna!“ (Pogledaj: el-Fetava el-Kubra, 3/38.)
*****
Ma’akil b. Jesar, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ., rekao: „Učite (suru) „Ja-Sin“, vašim el-mevta (vašim umrlima ili ljudima koji su na samrti)!“ (Da’if. Sunen, Ebu Davud, br.3123.; Sunen, Ibnu Madždže, br.1448.; Musned Ahmed, br.20316.; Sahih Ibnu Hibban, br.3002.; Musned el-Tajalisi, br.973.; el-Sunen el-Kubra, el-Nesa’i, br.10846.; el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.6839.; Mustedrek, Hakim, br.2074.; el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.16904.; el-Sunen el-Sugra, Bejheki, br.792.)
Šejh Atijja b. Muhammed Salim, rhm., (umro 1420.h.g.), kaže: „Islamski učenjaci se razilaze povodom značenja riječi el-Mevta, spomenute u ovom hadisu, i na koga se ona odnosi:
-Da li će se sura „Ja-Sin“ učiti nakon smrti čovjeka.
-Da li će se sura „Ja-Sin“ učiti nakon ukopa čovjeka.
-Da li će se sura „Ja-Sin“ učiti prilikom umiranja čovjeka.
Imamo predaja koje idu u korist mišljenju da će se sura „Ja-Sin“ učiti čovjeku koji je na samrti, poput predaje: „Neće čovjek umrijeti a da mu Allah neće olakšati stanje ako se kod njega prouči sura „Ja-Sin“.“ (Ahbar Asbehan, br.657.) Mudrost od ovog postupka leži u tome što učenje Kur’ana čini dušu čilom i vedrom, i olakšava joj smrtne muke, i sigurno će joj lakše biti nego li da joj se ne uči ništa. Dakle riječ el-Mevta se razumijeva u metaforičkom značenju radi olakšavanja smrtnih muka, a što se tiče odlaska mrtvacu ili grobu, pa da se tada uči Kur’an, jedan dio uleme kaže da je imalo Selefa koji su voljeli da im se uči sura „Ja-Sin“, neki su voljeli suru „el-Ra’ad“, dok su treći voljeli suru „el-Bekara“. Sve se ovo bilježi u teoriji i praksi Selefa, stoga se, u najmanju ruku, ne treba zbog ovog pitanja svađati. Ako čovjek iznese svoje mišljenje po ovom pitanju i zadovolji se njime – to nam ne smije biti razlogom za svađu, prepirku i odbojnost! Takvo postupanje nije u skladu sa Sunnetom Allahovog Poslanika, ﷺ., kada je u pitanju bejan – pojašnjavanje propisa, i da’avet – pozivanje ljudi Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, ﷺ.“ (Pogledaj: Šerhu Bulugil-Meram, 7/113.)
Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Vidi manjePoigravanje sa razvodom braka
Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah… Ebu Musa, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Šta je ljudima pa se igraju sa Allahovim granicama/propisima; čas govoreći ´razveo sam te´, čas govoreći ´vratio sam te´ (tj. ženu u braku)!?“ (Musned, el-Bezzar, br.3117.; Sahih, Ibnuviše
Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah… Ebu Musa, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Šta je ljudima pa se igraju sa Allahovim granicama/propisima; čas govoreći ´razveo sam te´, čas govoreći ´vratio sam te´ (tj. ženu u braku)!?“ (Musned, el-Bezzar, br.3117.; Sahih, Ibnu Hibban, 10/83.; Musned, el-Tajalisi, br.529.; el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.15295.)
Šejh Halid el-Muslih kaže: „Ono u šta je veliki broj ljudi zapao danas jeste poigravanje sa pitanjem razvoda braka, zbog neznanja spram propisa Talaka (razvoda braka) ili neozbiljnog shvaćanja svega toga, kao i negativnih posljedica koje zatim slijede, često puta čineći taj potez onda kada mu nije vrijeme, podcjenjujući ga – Allahovi smo i Njemu se vraćamo. Ljudi, bojte se Allaha kada je davanje razvoda u pitanju! Razvod braka je dio Šerijata Mudrog i nisu u pitanju strasti, niti opuštene emocije, niti prazne riječi! Igranje sa razvodom braka i nipodaštavanje tog propisa je igranje sa Allahovom, dž.š., Knjigom, što izaziva Allahovu, dž.š., srdžbu i kaznu.
Mahmud b. Lebid, r.a., prenosi da ih je Allahov Poslanik, s.a.w.s., obavijestio o nekom čovjeku koji je odjedanput tri puta ženu razveo, pa je ustao srdit i ljut, i rekao: „Zar da se sa Allahovom Knjigom poigrava, a ja među vama“, nakon čega neko od ashaba ustade i reče: “O Allahov Poslaniče, hoćul’ ga ubiti!?“ (Da’if. Sunen, el-Nesa’i, br.3348-3401.) Muževi, bojte se Allaha, dž.š., i znajte istinu ovom pitanju. Allah, dž.š., je u ovom aspektu života propisao brojne obaveze i pravila, stoga ih nemojte zanemarivati; odredio je granice, stoga ih nemojte prelaziti!
Ono što žalosti jeste da se velik broj ljudi nesuvislih snova i razmišljanja poigrava sa pitanjem razvoda braka, pa olahko daju razvod braka zbog najmanjeg nesporazuma i zbog ništavnog razloga. U tim pitanjima mu nije stalo do Allahove, dž.š., naredbe ili zabrane, niti tada Šerijatu pridaje značaj i pažnju. Velik je broj i onih koji daju neograničen broj razvoda, raznim povodima, ali se ne pridržavaju onoga što izgovaraju, pa će držati kod sebe ženu i živjeti s njom iako ju je bezbroj puta razveo, što mu je čini zabranjenom. Zinaluk i razvrat u svojoj kući!? – mi smo Allahovi i Allahu se vraćamo.
Neke neznalice i maloumnici se poigravaju sa razvodom braka tako što se zaklinju razvodom braka, pa se često može čuti: Razvešću se ako se desi ili ne desi nešto, dok će oni najgori govoriti: Dajem razvod iz tri puta ako se desi ili ne desi nešto. Nema sumnje, o vjernici, da se opna ko se na ovakav način ophodi sa razvodom braka poigrava sa tim ugovorom, pa je samim tim sebe izložio velikoj opasnosti.
Sa razvodom braka se poigrava i onaj koji svaki čas ženi prijeti razvodom braka, jutrom i navečer, što nikako ne spada u lijep suživot i jedna je vrsta potcjenjivanja i izigravanja – pa ili drža ženu onako kako je red i kako treba, ili je lijepo i časno otpusti!
O muževi, bojte se svoga Gospodara, i oporučejm vam da se prema ženama lijepo ophodite! One su vaše pomoćnice, pa poštujte Allahove svetinje – ne bi li ste se spasili! Allah, dž.š., je propisao razvod braka radi velike mudrosti. Riječi razvoda su gorke, bolne, stroge ako se dese onda kada im nije vrijeme, ali ako se dese onda kada im je vrijeme onda su te riječi slatke, vesele, radosne i oslobađajuće – onako kako nam je to Allah, dž.š., propisao.
Ako neko želi da se razvede u momentu kada je razvod dozvoljen, neka ženi uputi samo jedan razvod braka, ne više, jer sve što prelazi jedan razvod braka smatra se novotarskim, zabranjenim razvodom. Ono što je za čuđenje jeste postupak nekih maloumnika koji od jedanput daju tri razvoda braka – nakon čega se obično pokaju zbog toga, pa “lete istokom i zapadom” tražeći nekog ko će mu dati fetvu da mu brak nije razveden, a sve iz svoje gluposti, maloumnosti i neznanja.
Ko se odluči na razvod braka, učiniće to onda kada mu žena bude u periodu čistoće pod uslovom da u tom periodu nije spavao sa njom. Dakle, nije mu dozvoljeno razvesti ženu dok je u periodu menstruacije, niti u periodu čistoće u kojem je spavao sa njom, izuzev u slučaju da se sigurno zna da mu je žena trudna i noseća – u toku perioda trudnoće dozvoljeno je dati razvod braka i kao takav je legalan i dozvoljen.
Ako čovjek da razvod braka ženi nakon kojeg ima pravo na njen povraćaj, neće izgoniti svoju ženu iz kuće sve dok joj ne prođe period ‘Iddeta (iščekivanja) nakon razvoda braka, i ona ima status njegove žene sve dok je u periodu ‘Iddeta (iščekivanja), nakon kojeg se ima pravo na povraćaj, stoga bojte se Allaha, dž.š., kada je razvod braka u pitanju i nemojte žuriti s time. Možda vam je nešto mrsko, ali vam je Allah, dž.š., u tome podario velikog dobra!“
Pogledaj: http://www.al-forqan.net/articles/488.html
Sve u svemu, vi i vaš muž morate otići kod nekog šerijatskog kadije koji ima iskustva po pitanju brako-razvodnih parnica, pred kojim ćete detaljno iznijeti vaš slučaj, kako bi, uz Božiju pomoć, presudio u vašem sporu. A Allah, dž.š., najbolje zna.
Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Vidi manje