Ako žena zna svoj ciklus po broju dana, boji krvi ili vremenu kada se javlja, ona tokom tog perioda neće klanjati. Kada taj period prođe, ona će se okupati i početi obavljati namaze. Krv koja se pojavi prije ciklusa nije mjerodavna i zbog nje žena neće ostaviti namaze i post. Naprotiv, prije svakog namaskog vremena ona treba da sapere krv, da stavi higijenska zaštitna sredstva i da se abdesti i klanja, makar se ta krv javljala neprekidno. Slučaj ove žene jeste kao slučaj žene u istihazi, pa ako je zbog ove krvi propuštala namaze, ona će iz predostrožnosti naklanjati propuštene namaze, i to, sa Allahovom pomoći, neće predstavljati poteškoću.

Šejh Ibn Džibrin

Fetve o ženskim pitanjima, str. 54, sakupio Muhammed el-Musnid

Nemoj žuriti sa kupanjem dok ne vidiš bijeli iscjedak, a on je znak koji znaju sve žene i koji ukazuje na prestanak ciklusa. Prestanak krvi ne znači i početak perioda čistoće, a period počinje kada se pojavi njegov znak (bijeli iscjedak) i završetkom vremenski uobičajenog perioda menstrualnog ciklusa.

Šejh Ibn Džibrin

Fetve o ženskim pitanjima, str. 52, sakupio Muhammed el-Musnid

Hvala Allahu, dž.š.! Sihirbaz je ona osoba koja se u svojim aktivnostima oslanja na pomoć šejtana i džina. Da bi im se približio, sihirbaz mora činiti mnoge stvari koje ih zadovoljavaju, a koje su u potpunoj koliziji sa islamskim učenjem. Tako, on kolje (kurban) u njihovo ime, a ne u ime Allaha, dž. š., i njima se obraća molbama i dovama. Uvjet njihove poslušnosti jeste i činjenje velikih grijeha kao što su: blud, konzumiranje alkohola, stjecanje imovine na nedozvoljen način, ostavljanje namaza, a zatim je tu i boravak na prljavim mjestima i namjerno mazanje nečistim materijama. To su sve preduvjeti da bi ga džini pomogli u nanošenju štete drugim ljudima putem raznih vrsta sihra, kao što je rastavljanje supružnika, proricanje onoga što će se dogoditi u budućnosti, ili obavještavanje o mjestu ukradene ili izgubljene stvari. Osoba koja čini opisane stvari smatra se nevjernikom zbog pripisivanja druga Uzvišenom Allahu i iskazivanja poslušnosti šejtanu. Potvrdu za ovu konstataciju imamo u riječima Allaha, dž. š.: “A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici učeći ljude vradžbini…” (El-Bekara, 102); “A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: ‘Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik…’” (El-Bekara, 102)

U hadisu se navodi način sankcioniranja ovakvih aktivnosti i djelatnosti sihirbaza. Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Udarac sabljom je adekvatan način kažnjavanja sihirbaza za njegove postupke.”  (Tirmizi, 1460; Darekutni, 114/3; Hakim, 360/ 14; Bejheki, 136/8.; vidjeti: Es-Silsile ed-daife, 641/3, broj 1446)

Na osnovu izloženog, sihirbaz se smatra kafirom, pa makar klanjao, postio, učio Kur’an, učio dove i dr. Pripisivanje druga Uzvišenom Allahu grijeh je (širk) koji poništava sva djela. Allah, dž. š., najbolje zna.
(Preuzeto iz djela: El-Lu’lu’u el-mekin min fetava Ibn Džibrin, str. 11)

Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju,  str. 24.

Istina je da Poslaniku, ﷺ, sihr nije naškodio u pogledu tijela, razuma, moći razumijevanja, vjere, ibadeta, niti vezano za Objavu koju je bio dužan dostavljati. Zato niko nije odbacivao ništa iz njegove biografije, niti njegovo ophođenje sa ashabima, ili nešto vezano za namaz, zikr ili njegovo podučavanje. Prema tome, posljedice sihra bile su vezane za odnos sa ženama, odnosno sa nekima od njih. Vijest o sihru ne prenosi niko osim Aiše koja kaže da mu se pričinjavalo kako prilazi ženama, a to se nije dešavalo. Ovo nije utjecalo na poslanstvo.
Ovo je Allahovo određenje u kojem se krije mudrost da Allah iskušava neke Svoje dobre robove kao što su poslanici. Najviše iskušenja imali su poslanici, pa oni koji su im najbliži itd. Allah najbolje zna.

(El-Lu’luul-mekin min fetava Ibn Džibrin, str. 65)
Muhammed Salih Munedždžid,  Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 20.