Ne smiješ odgovarati, osim kada imaš jasan dokaz za ono što govoriš. Dužan si da onoga ko pita, uputiš na onoga za koga smatraš da je učeniji od tebe u tvom kraju ili da zatražiš od onoga ko te je pitao da sačeka s odgovorom dok ti ne provjeriš u knjigama i nađeš sigurne dokaze. Nakon toga im možeš dati odgovor za koji misliš da je najispravniji.

Imam Malik je bio poznat po tome da je izdavao vrlo malo fetvi i da je često odgovarao sa: ”Ne znam”. Takva je, inače, bila praksa ranijih alima.

Šejh Ibn Baz
Fetve učenjaka dvaju harema – 94. str.

Ovaj hadis bilježe Ahmed i Ebu Davud od Ibn Mes’uda, radijallahu anhu. Lanac prenosilaca je ispravan. Značenje hadisa je da je svaka rukja koja sadrži nepoznat tekst, imena šejtana ili tome slično zabranjena.
Tivel je vrsta širka kojom se sastavljaju ili rastavljaju supružnici.
Hamajlija je ono što se stavlja na dijete protiv uroka ili džina. Dešava se da se time, također, koriste bolesnici i odrasli. Od malog širka je stavljanje hamajlija na životinje (status ovoga je kao i status hamajlije). Od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se prenosi da je u jednoj bitki, poslao vojsci  jednog izaslanika preko kojeg im je naredio da skinu sve hamajlije koje su bile na njihovim jahalicama. (Buharija, poglavlje: “Džihad”, 3005. i Muslim, poglavlje: “Oblačenje”, 2115.) Ovo ukazuje na to da su sve hamajlije zabranjene, bez obzira sadržavale kur’anski tekst ili nešto drugo.
Rukja je zabranjena ukoliko sadrži tekst koji je nejasan i nepoznat. Međutim, dozvoljena je ona poznatog sadržaja, ukoliko ne sadrži širk i ukoliko je u skladu sa Šerijatom. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Rukja je dozvoljena ukoliko nije širk.” (Muslim, poglavlje: “Selam”, 2200.)
Dozvoljeno je učiti kur’anski tekst i dozvoljene dove nad vodom i tu vodu dati bolesniku da je popije ili ga posuti njom. Tako je radio Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Prenosi se u Ebu Davudovoj zbirci hadisa da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, učio nad vodom Sabitu b. Kajsu b. Šemmasu, a onda ga tom vodom posuo. (Ebu Davud, poglavlje: “Medicina”, 3885. Lanac prenosilaca je daif (slab).) Prve generacije ispravnih prethodnika su ovo, također, praktikovali. Ovakav vid liječenja je dozvoljen.
Šejh Ibn Baz, “El – buhus”, 40, str.161 – 162

Muslimanima nije dozvoljeno proslavljati rođenje Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u noći 12. rebiul – evvela, niti u bilo kojoj drugoj noći. Nije dozvoljeno proslavljati rođenje ni nekoga drugog. Proslavljanje rođendana je nova stvar u vjeri, jer Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, za svoga života nije slavio svoj rođendan, niti je to naredio. Mi znamo da je on dostavio našu vjeru od Allaha, subhanehu ve te’ala. Njegov rođendan nisu proslavljali ni četvorica halifa poslije njega, ni ashabi, ni tabi’ini, niti iko u prvim stoljećima otkako je objavljen Kur’an. Prema tome, može se zaključiti da je to novotarija, a Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao:
”Ko bude uveo u ovu našu vjeru novu stvar koja nije od nje (vjere), to djelo se ne prima.”

U predaji od Muslima koju bilježi i Buharija stoji:
“Ko bude uradio neko djelo koje nije od naše vjere, to djelo se ne prima.”
Nema sumnje da proslava rođendana nije djelo Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nego su mevlude uveli ljudi u kasnijim stoljećima, tako da ovo djelo biva odbačeno. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, govorio je na hutbi petkom:
”A zatim, doista je najbolji govor Allahova Knjiga i najbolji put je put Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda.”
Nesai bilježi dodatak ovom hadisu u vjerodostojnoj predaji:
”…a svaka zabluda vodi u vatru.”

Dovoljno je da se umjesto proslavljanja rođenja Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nauče događaji u vezi s njegovim, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rođendanom u sklopu tema iz životopisa (sire) Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Nema potrebe za uvođenjem proslave povodom njegovog rođenja, koju nije propisao Allah, dželle šanuhu, niti Njegov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Molimo Allaha, subhanehu ve te’ala, da uputi sve muslimane na pravi put i da se zadrže na sunnetu, čuvajući se novotarija.

Šejh Ibn Baz
Fetve učenjaka dvaju harema – 45. str.

Takve izreke su veoma opasne i spadaju u velike prijestupe. U vjeri ne postoje “sitnice”. Svaka stvar u vjeri je srž, tj. bitna je. Međutim, postoji nešto što se naziva temeljima (usul) i ograncima (furu’).
Pitanje brade i potkraćivanje odjeće spada u ogranke (furu’), a ne u temelje (usul). Međutim, nije dozvoljeno bilo šta od vjere nazivati “sitnicama”. Postoji bojazan za onoga, koji plasira takve riječi i ideje, želeći se ismijavati ili potcijeniti muslimane, da je izašao iz okvira islama i postao otpadnik – heretik (murted). Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:
”Reci: ‘Zar ste se s Allahom i riječima Njegovim i Poslanikom Njegovim ismijavali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici postali, nakon vašeg vjerovanja.”

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je taj koji je naredio puštanje brade, njeno održavanje i njegovanje, kao što je naredio kraćenje brkova i njihovu urednost. Dužnost (vadžib) je pokoriti mu se i u svemu veličati i ispoštovati njegove naredbe i zabrane. Muhammed b. Hazm navodi jednoglasan stav učenjaka u pogledu obaveznosti puštanja brade i potkresivanja brkova. Nesumnjivo je da sva sreća, spas, ponos, čast i najljepši kraj leži u pokornosti Allahu, dželle šanuhu, i Njegovom poslaniku Muhammedu, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Također, podizanje odjeće iznad članaka je obaveza (farz), jer Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže:
”Sve ispod članaka, što bude pokriveno odjećom, bit će u vatri.”

U drugom hadisu stoji:
”Na trojicu ljudi na Sudnjem danu Allah se neće osvrnuti, niti će im se obratiti; tj. razgovarati s njima, a neće ih ni očistiti i čeka ih bolna patnja: onaj, koji pušta odjeću ispod članaka, onaj koji kada udijeli prigovara i onaj, koji se lažno kune, da bi prodao robu.”
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, također kaže:
”Na Sudnjem danu Allah, subhanehu ve te’ala, se neće osvrnuti na onoga u koga se odjeća vukla po zemlji zbog oholosti i isticanja.”

Dužnost je da se musliman, boji Allaha, subhanehu ve te’ala, te iz te bojazni podigne odjeću iznad članaka, bez obzira da li se radilo o pantalonama, mantilu, džubbetu ili nekoj drugoj vrsti odjeće. Ako bi se odjeća spuštala ispod članaka iz oholosti, grijeh biva veći. Ako to ne bi činio iz oholosti, već iz svoje slabosti i u tom slučaju se ubraja u prijestup i sahibija (počinilac) tog djela bit će griješan, iako njegov grijeh nije kao grijeh onoga, koga je na to navela oholost. Spuštanje odjeće ispod članaka, bez sumnje je put ka oholosti, svejedno da li mislio onaj ko to čini da nije tako. Spomenuta prijetnja u hadisima je općenita i ne dozvoljava nehajnost po ovom pitanju. Što se tiče hadisa u kome Ebu Bekr es – Siddik, radijallahu anhu, kaže Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem:
”Kada ne pazim, odjeća mi se spusti ispod članaka, a Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mu odgovori:”Ti nisi od onih, koji to čine iz oholosti.”

Ovo važi za onog čije se stanje podudari sa stanjem Ebu Bekra. Treba voditi brigu o svojoj odjeći i truditi se da ne pređe granicu. Međutim, ko to bude činio svjesno, neka se boji prijetnje i nema nikakve sličnosti sa Ebu Bekrom, radijallahu anhu. Svemu spomenutom bi se mogla dodati i raskalašenost jednog takvog čina, zatim izlaganje odjeće nečistoćama i prljavštini i oponašanjem žena, a dužnost muslimanu je da se čuva ovih stvari.

Šejh Ibn Baz

Fetve učenjaka dvaju harema – 29. str.