Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li se kurbansko meso smije dijeliti nemuslimanima?
Uvaženi brate u vjeri, ne postoji šerijatska zapreka da se kurbansko meso udijeli nevjerniku, pogotovo ako se radio o nevjerniku koji je rodbina, komšija, onome čije se srce želi pridobiti ili ako je siromah. U osnovi, nama, muslimanima, dopušteno je da činimo dobročinstvo nevjernicima ako nisu u raviše
Uvaženi brate u vjeri, ne postoji šerijatska zapreka da se kurbansko meso udijeli nevjerniku, pogotovo ako se radio o nevjerniku koji je rodbina, komšija, onome čije se srce želi pridobiti ili ako je siromah.
Vidi manjeU osnovi, nama, muslimanima, dopušteno je da činimo dobročinstvo nevjernicima ako nisu u ratu protiv muslimana.
Kazao je Uzvišeni Allah: “Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični – ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu.” (El-Mumtehina, 8–9)
Jedan od dopuštenih načina dobročinstva prema nevjernicima jeste udjeljivanje kurbanskog mesa.
Govoreći o propisima kurbanskog mesa, poznati islamski enciklopedista imam Ibn Kudama, kazao je: “Dopušteno je da kurbanskim mesom nahrani nevjernika. Ovaj stav zastupali su Hasan, Ebu Sevr i učenjaci hanefijske pravne škole. Naš dokaz za spomenuti stav jeste činjenica da je to hrana koja je dopuštena muslimanu pa je isto tako dopušteno da njome nahrani nemuslimana, kao što je dopušteno da to učini nekom drugom vrstom hrane, i zato što je (udjeljivanje kurbanskog mesa) dobrovoljna sadaka pa je dopušteno da njome nahrani zimmiju ili zatočenika, kao što je to dopušteno da učini sa drugim dobrovoljnim sadakama.” (El-Mugni, 9/450)
Mnogo je fetvi (pravnih odgovora) učenjaka današnjice, kao i pravnih institucija, koji su smatrali dopuštenim udjeljivanje kurbanskog mesa nemuslimanima. Ovaj stav zastupala je Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji, a to je i stav šejha Ibn Baza, kao i stav šejha Muhammeda Saliha el-Usejmina.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.
Da li je dozvoljeno korisiti u braku sredstva za zastitu protiv trudnoce, kao npr: anti-baby pilula ili kondom?
Dozvoljena je upotreba sredstava za privremeno sprečavanje trudnoće kod večine islamskih učenjaka. Takođe, ovo je stav Muhammeda ibn Ibrahima, Abdulaziza ibn Baza i Muhammed ibn Usejmina, kao i Udruženja visokorangiranih učenjaka iz Saudijske arabije i Kolegija islamskog prava pri Rabiti. (pogledaj:više
Dozvoljena je upotreba sredstava za privremeno sprečavanje trudnoće kod večine islamskih učenjaka. Takođe, ovo je stav Muhammeda ibn Ibrahima, Abdulaziza ibn Baza i Muhammed ibn Usejmina, kao i Udruženja visokorangiranih učenjaka iz Saudijske arabije i Kolegija islamskog prava pri Rabiti. (pogledaj: El-Fetava el-muteallika bit-tibbi ve ahkamil-merda 1/306)
U odluci Udruženja visokorangiranih učenjaka se kaže: “Ako je sprečavanje trudnoće zbog stvarne nužde, kao što je da žena ne rađa osim operacijskim zahvatom, ili da se odgađa trudnoća zbog koristi koju procijene supružnici, onda nema smetnje da se sprečava trudnoća ili odgađa“. (Karar broj 42 na osmom skupu)
Isto tako u odluci Kolegija islamskog prava se kaže: “Dozvoljeno je privremena kontrola u rađanju s ciljem da se razmaknu periodi trudnoće, ili obustavi rađanje na određeni period ako za to postoji šerijatski opravdan razlog shodno procjeni supružnika, pod uslovom da to ne prouzrokuje štetu i da sredstvo bude šerijatski dozvoljeno“. (Karar broj 1 na petom skupu)
Međutim ova dozvola nije apsolutna nego je uslovljena sa tri šarta:
1. Postojanje istinske potrebe za tim, svejedno da li je u tome pribavljanje koristi ili otklanjanje štete.
2. Saglasnost supružnika i njihovo zadovoljstvo s tim, jer oboje imaju pravo na to.
3. Da se njihovom upotrebom ne dogodi veća šteta od koristi, a određivanje te štete i koristi se vraća na pravednog doktora muslimana.
U određenim okolnostima privremeno sprečavanje trudnoće postaje obavezno, kao na primjer da trudnoća nanosi sigurnu štetu zdravlju žene ili postoji bojazan da se to može desiti. A kada prestane potreba za korištenjem kontracepcijskih sredstava obaveza je prestati sa njihovim korištenjem, jer nije dozvoljena njihova stalna upotreba.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Dizanje ruku u namazu u džematu gdje je to nepoznanica?
Uvaženi brate, vaša konstatacija da je dizanje ruku u namazu sunnet (pohvalan čin) potpuno je tačna. Naš stav o tom pitanju, koji smo naučili od najvećih autoriteta današnjice, i više je nego jasan. Kada se nađete u situaciji da ste u džematu u kojem je dizanje ruku nepoznanica i kada postoji vjerovviše
Uvaženi brate, vaša konstatacija da je dizanje ruku u namazu sunnet (pohvalan čin) potpuno je tačna. Naš stav o tom pitanju, koji smo naučili od najvećih autoriteta današnjice, i više je nego jasan. Kada se nađete u situaciji da ste u džematu u kojem je dizanje ruku nepoznanica i kada postoji vjerovatnoća da ćete tim postupkom unijeti pometnju u džematu, kao i to da će vas ljudi zbog toga smatrati sljedbenikom neke zalutale sekte, onda nema nikakve smetnje da u datom momentu ostavite dizanje ruku u namazu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Doista se djela vrednuju prema namjerama.” (Buhari i Muslim, od Omera, radijallahu anhu)
Ako je Allahov Poslanik, kao što nam to bilježi Buhari, odustao od rušenja Kabe i njenog ponovnog izgrađivanja na temeljima Ibrahima, alejhis-selam, samo zato što su Kurejšije bili tek prihvatili vjeru, i nisu bili spremni da shvate takav postupak, pa da mi ostavimo nešto što je pohvalno (sunnet) s ciljem jačanja bratskih veza u džematu, mnogo je preče. Ne smijemo zaboraviti na činjenicu da ljudi na našim prostorima već stoljećima klanjaju po hanefijskom mezhebu i da su odrasli daleko od mjesta gdje je dizanje ruku u namazu poznato, pa ne treba da nas čudi njihovo reagiranje. Ono je u osnovi pokazatelj njihove privrženosti onome što znaju i onome čemu su ih naučili njihovi učeni, što je u osnovi pozitivno.
Šejhu Ibn Bazu, koji je živio u sredini gdje je općepoznat i prihvatljiv čin dizanje ruku u namazu, kao i glasno izgovaranje amin u namazu, postavljeno je sljedeće pitanje: “Je li dozvoljeno izostaviti glasno izgovaranje amin u namazu i ne podizati ruke u namazu?”, pa je odgovorio: “Da, ako se nalazi u sredini –među ljudima koji ne podižu ruke u namazu niti glasno izgovaraju amin, u toj je situaciji prioritetnije da to ne čini, kako bi se zbližila njihova srca i kao bi ih mogao pozvati u dobro – hajr, i kako bi imao priliku da ih poduči, i da ih usmjerava, i kako bi mogao da popravlja njihove nedostatke. Ako bi čovjek činio suprotno onome što oni smatraju ispravnim, oni će negodovati zato što oni smatraju da je (samo) to vjera, smatraju da je vjera da se ruke podižu samo kod početnog tekbira, tako su odrasli i tako naučili od svojih učenjaka. Isto tako je i s glasnim izgovaranjem amin. Poznato je razilaženje među učenjacima u pogledu tih pitanja: neki su kazali da se amin izgovara naglas, a neki su kazali da se ne izgovara naglas.
U nekim hadisima spomenuto je da je Poslanik podizao glas prilikom izgovaranja amin, dok je u drugim spomenuto da je to izgovarao sniženim tonom. Ispravno je mišljenje da je pohvalno izgovaranje amin naglas. Onaj ko to ostavi, ostavio je samo pohvalnu stvar, zato mu’min neće učiniti ono što je pohvalno ako to vodi razjedinjenju muslimana, međusobnom razilaženju, smutnjama. Štaviše, svaki mu’min, a prvenstveno daija, treba da ostavi pohvalnu stvar ako iz njenog ostavljanja proizlazi veća korist. U tom kontekstu se navodi događaj kada je Allahov Poslanik ostavio rušenje Kabe i njeno građenje na temeljima Ibrahima, alejhis-selam, govoreći: “Da Kurejšije nisu tek prihvatili vjeru…”, zbog toga je Poslanik Kabu ostavio onakvu kakva jeste i nije je promijenio zbog opće koristi.”
(Fetve Bin Baza, 29/274–275)
Allah se smilovao našim velikanima, od kojih je sigurno naš šejh Ibn Baz, koliko je samo tolerancije u njihovim stavovima i s koliko su mudrosti odgovarali na postavljena pitanja. A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Koje šarte, uslove mora ispunjavati čovjek koji kolje kurban?
Imam Ibn Rušd el-Hafid el-Kurtubi, rhm., kaže: “Kada je u pitanju dozvoljenost klanja životinja, kao i konzumiranje njihovog mesa, u šerijatu se spominju tri vrste ljudi: (1) oni za koje postoji jednoglasno mišljenje učenjaka da je dozvoljeno da kolju životinje, (2) oni za koje islamski učenjaci kažviše
Imam Ibn Rušd el-Hafid el-Kurtubi, rhm., kaže: “Kada je u pitanju dozvoljenost klanja životinja, kao i konzumiranje njihovog mesa, u šerijatu se spominju tri vrste ljudi: (1) oni za koje postoji jednoglasno mišljenje učenjaka da je dozvoljeno da kolju životinje, (2) oni za koje islamski učenjaci kažu da je zabranjeno da oni kolju i (3) oni u pogledu kojih se islamski učenjaci razilaze.
Islamski se učenjaci slažu da čovjek koji kolje mora ispuniti sljedećih pet uvjeta da bi mu bilo dozvoljeno klati životinje i da bi drugima bilo dozvoljeno jesti meso životinja koje kolje: (1) da je musliman, (2) da je muškarac, (3) da je punoljetan, (4) da je razuman i (5) da klanja namaz.
Islamski su učenjaci složni u pogledu toga da mušricima – idolopoklonicima, nije dozvoljeno da kolju životinje, niti da se jede ono što oni zakolju, shodno ajetima: “…i ono što je na oltarima – kipovima, kao žrtva prinjeto…” (El-Maida, 3), i: “…i ono što je u ime nekog drugog mimo Allaha zaklano…” (El-Nahl, 115).
Što se tiče onih u pogledu čijeg se klanja islamski učenjaci razilaze, tj. da li je dozvoljeno jesti meso životinja koje zakolju ili nije, u pitanju su: (1) ehlul-kitabije, (2) medžusije, (3) Sabejci, (4) žena, (5) dijete, (6) luda osoba, (7) pijana osoba, (8) musliman koji ne klanja namaz, (9) lopov i (10) uzurpator – otimač (gasib).
Što se tiče ehlul-kitabija (jevreja i kršćana), islamski su učenjaci složni u pogledu toga da je dozvoljeno jesti meso životinja koje oni kolju (od životinja koje su nama halal, naravno), shodno riječima Allaha, dž. š., koji kaže: “…i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena…” (El-Maida, 5), ali, ono u pogledu čega se razilaze jesu neki detalji vezani za njih. Složni su u tome da je dozvoljeno jesti meso životinja koje oni zakolju: (1) ako nisu kršćani iz Benu Tagliba, (2) ako nisu u pitanju murtedi – otpadnici od vjere, (3) ako kolju za svoje potrebe, (4) ako kolju u ime Boga, (5) ako im životinja nije zabranjena Tevratom, (6) ako dotičnu životinju nisu sami sebi zabranili – sve je osim loja dozvoljeno.
Islamski se učenjaci razilaze u pogledu onoga što je nasuprot navedenom:
(1) ako uz opunomoćenje kolju muslimanu, (2) ako su kršćani iz Benu Tagliba, (3) ako su u pitanju murtedi-otpadnici, (4) ako se ne zna da li kolju u ime Boga, (5) ako se ne zna zašto su nešto zaklali, (6) ili se zna da su klali u nečije drugo ime mimo Allaha, dž. š., nalik onome što kao žrtvu prinose crkvama i slavama svojim, (7) ili je u pitanju životinja kojima im je Tevratom zabranjena, (8) ili je u pitanju životinja koju su sami sebi zabranili, (9) a isto tako učenjaci se razilaze i po pitanju loja.
(Vidjeti: Bidajetul-mudžtehid, Kitabul-zebai, 1/450)
Što se tiče muslimana koji iz neznanja i lijenosti ne obavlja namaz, šejh Muhammed b. Abdulvehhabm rhm., kaže: “Pet je ruknova islama: prvi od njih je šehadet, a potom na red dolaze ostala četiri rukna islama. Što se njih tiče – ako osoba njihovu obaveznost potvrdi, ali ih iz nemara ostavi – mi, i ako bismo se borili protiv njega, nećemo ga tekfiriti (proglašavati nevjernikom) zato što ih ne obavlja, jer se učenjaci razilaze o pitanju osobe koja ta četiri rukna islama ostavi iz nemara i lijenosti, bez negiranja njihove obaveznosti svojim srcem. Ljude ne tekfirimo – izuzev u pitanjima u pogledu kojih je sva islamska ulema složna, a to je šehadet, i to nakon što bude čovjek bude upoznat, pa nakon što spozna – odbije!” (Vidjeti: Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdulvehhab, rhm., treći dio: Fetava ve mesail, str.9; El-Durer el-Senijje, 1/70; Ibn Usejmin, Šerhu Kešfil-šubuhat)
Šejh Nasiruddin el-Albani kaže: “Šehadet – svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, dž. š., nešto je što će spasiti onoga ko ga izgovori od vječnog boravka u džehennemskoj vatri, pa makar se radilo o osobi koja ne bude praktikovala ništa od preostala četiri rukna islama, poput namaza i ostalog. Opće je poznato to da se islamski učenjaci razilaze u pogledu osobe koja ne obavlja namaz, a vjeruje u njegovu propisanost i obaveznost. Većina islamskih učenjaka smatra da osoba ne postaje nevjernikom zbog toga, već fasikom – velikim grješnikom. Za razliku od njih, imam Ahmed, rhm., takvu osobu smatra nevjernikom i kaže da treba biti ubijena, tj. kažnjena smrtnom kaznom za murtede i otpadnike od islama, a ne smrtnom kaznom predviđenom za velike grješnike (poput ubica itd.). Od ashaba se bilježi i to da nisu gledali na ostavljanje bilo kojeg djela kao na djelo nevjerstva izuzev ostavljanja namaza. (Tirmizi, Hakim)
Ja smatram da je ispravno mišljenje koje zastupa većinom islamskih učenjaka, a ovo što se bilježi od ashaba nije tekst Objave koji se odnosi na klasični kufr –nevjerstvo, koji svoga počinioca ostavlja vječno u Vatri, bez ikakve mogućnosti da će ga Allah, dž. š., oprostiti, a već nam je poznata predaja od Huzejfe b. El-Jemana, r. a., koji je jedan od poznatih ashaba, u kojoj on odgovara Sili b. Zuferu, koji je ovo pitanje razumio isto onako kako ga je razumio i imam Ahmed, rhm., rekavši: “Šta će im biti od koristi takav šehadet kada oni ne znaju za namaz!?” Na šta mu Huzejfe, r. a., sugerira, odgovarajući mu riječima: “O Sila, spasit će ih džehennemske vatre!”
Ovo je jasan tekst od jednog od poznatijih ashaba – Huzejfe, r. a., o tome da se kafirom – nevjernikom ne smatra musliman koji (iz lijenosti, neznanja i nemara), ne obavlja namaz kao i ostale ruknove islama. Takva je osoba musliman, koja će biti spašena od vječnog boravka u Vatri, na budućem svijetu! (Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 1/86, br. 87, 1/130–132)
Dakle, shodno navedenom, ako je muslimanu dozvoljeno da jede ono što zakolju jevreji i kršćani, od životinja koje su nama halal – današnji klasični Bošnjak (musliman) bolji je i vredniji od bilo kojeg jevreja i kršćanina, od kojih nam je Allah, dž. š., ipak dozvolio da jedemo meso koje oni kolju, od životinja koje su nam halal (mimo njihovih slava i vjerskih obreda, naravno).
Na kraju, moramo uzeti u obzir i sljedeće:
Aiša, r. a., jednom prilikom upita: “O Allahov Poslaniče, ljudi nam donose meso, a mi ne znamo da li je nad njim spomenuto Allahovo, dž. š., ime ili ne!?” Poslanik, ﷺ, reče: “Vi recite ‘bismillah’, i jedite!” Aiša, r. a., dalje nastavlja: “Ti ljudi su bili novi muslimani (tek izašli iz kufra – nevjerstva).” (Buhari)
“Meso koje zakolje musliman je halal, bez obzira da li nad njim bilo spomenuto Allahovo ime. Musliman neće spomenuti ničije drugo ime osim Allahovo!” (Predaju bilježi imam Ebu Davud u djelu El-Merasil, br. 355; Bejheki Ma‘rifetul-sunen vel-asar, br. 5799; Bejheki, Sunenul-kubra, br. 18674)
Ovu mursel predaju podržava i predaja koju imam Darekutni, rhm., bilježi kao musned od Ibn Abbasa, r. a., da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Kada musliman zakolje životinju i ne spomene Allahovo ime, slobodno neka jede, jer je doista musliman jedno ime od Allahovih imena!” (Darekutni, Sunen, br. 4806)
Od Ibn Abbasa, r. a., prenosi se da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Muslimanu je dovoljno ime – pa ako on zaboravi spomenuti bismillu u toku klanja, neka je spomene kasnije, i neka se prisjeti Allahovog imena i neka jede!” (Darekutni, Sunen, br. 4808; Sunenul-kubra, 9/240)
Šejh Abdulaziz b. Baz, rhm., kaže: “Kur’an i sunnet nam ukazuju na to da nam je halal i dozvoljeno jesti meso koje kolju jevreji i kršćani (ehlul-kitabije), kao i na to da nam je haram jesti meso koje kolju ostale vrste nevjernika mimo ehlul-kitabija, shodno ajetu: “Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena!” (El-Maida, 5)
Ovaj je ajet izričit tekst o pitanju dozvoljenosti konzumiranja mesa koje su zaklani ehlul-kitabije, tj. jevreji i kršćani. Pod riječju “jela onih kojima je data Knjiga” misli se na ono što oni kolju. Iz citiranog ajeta može se razumjeti to da nam je haram – zabranjeno, konzumirati meso koje kolju ostale vrste nevjernika. Iz navedenog se izuzima meso koje jevreji ili kršćani prinesu kao žrtvu nekom drugom mimo Allaha, dž. š., što nam je zabranjeno ajetom: “Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime…” (El-Maida, 3)
Ono što se zaklalo na način koji nije šerijatski i koji ne odgovara propisima, poput životinje za koju se zna da je umrla od strujnog udara ili davljenja i sl., to će spadati u nastavak ajeta, u kojem se kaže: “…i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali!” (El-Maida, 3) – i nebitno je da li je životinja tako stradala od ehlul-kitabije ili muslimana.
Ako se ne zna na koji je način životinja zaklana – osnova je da je takvo meso halal, ako dolazi od muslimana ili ehlul-kitabije, a što se tiče životinje koja je ošamućena strujom ili udarena – ali je preklana odmah nakon toga, dok je bila živa, takvo je meso halal i dozvoljeno za jesti.
Allah, dž. š., kaže: “Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strelicama. To je porok!” (El-Maida, 3)
Dakle, ovaj nam ajet ukazuje na to da su udavljene i ubijene životinje haram –zabranjene za jesti, a isti status ima i životinja koja je umrla od udara struje – prije nego što je zaklana dok je bila živa. Isti status ima i životinja koja je udarena u glavu ili na neki drugi način – pa je umrla prije nego što je bila zaklana – takvo je meso haram jesti, shodno navedenom ajetu.” (Vidjeti: Ibn Baz, Medžmuul-fetava, 8/429, 23/87; magazin El-Islah, br. 90, Zul-Kiide, 1405. h. g.; Muhammed el-Musned, Fetava Islamijja, 3/558)
Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha
Vidi manjeDojenje djeteta poslije spolonog odnosa, a prije kupanja
Dozvoljeno je da žena doji dijete a nije se okupala poslije spolnog odnosa. Šejh Ibn Baz smatra da u tome nema smetnje. Dozvoljeno je da džunup čini zikr, čak i da, prema mišljenju nekih učenjaka, u tom stanju uči Kur’an. Dakle, dozvoljeno je odgoditi kupanje poslije spolnog odnosa, a poželjno je uzviše
Dozvoljeno je da žena doji dijete a nije se okupala poslije spolnog odnosa. Šejh Ibn Baz smatra da u tome nema smetnje. Dozvoljeno je da džunup čini zikr, čak i da, prema mišljenju nekih učenjaka, u tom stanju uči Kur’an. Dakle, dozvoljeno je odgoditi kupanje poslije spolnog odnosa, a poželjno je uzeti abdest radi spavanja u tom stanju. Musliman se ne treba obavezivati ničim čime ga šerijat nije obavezao, odnosno ne treba sebi zabranjivati ono što šerijat nije zabranio. Valja nam znati da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio svoje sljedbenike: “Nastradat će oni koji cjepidlače” (Muslim). A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Klanje kurbana za umrlog
Dozvoljeno je zaklati zaseban kurban na ime umrle osobe, to jest, prinijeti žrtvu Gospodaru svjetova i podijeliti njezino meso s namjerom da sevapi od tog dobrog djela stignu umrlom. A dozvoljeno je i dio sevapa u kurbanu koji prinosimo ispred svoje porodice, namijeniti umrlom. Šejhul-islam Ibn Tejmviše
Dozvoljeno je zaklati zaseban kurban na ime umrle osobe, to jest, prinijeti žrtvu Gospodaru svjetova i podijeliti njezino meso s namjerom da sevapi od tog dobrog djela stignu umrlom. A dozvoljeno je i dio sevapa u kurbanu koji prinosimo ispred svoje porodice, namijeniti umrlom. Šejhul-islam Ibn Tejmija upitan je: “Je li dozvoljeno zaklati kurban na ime umrle osobe?”, na šta je odgovorio: “Kao što je dozvoljeno na ime umrle osobe obaviti hadž, tako je dozvoljeno zaklati kurban.” Ovo je stav šejha Ibn Baza, Stalne komisije za izdavanje fetvi i mnogih drugih učenjaka. Šejh Ibn Usejmin dozvoljava klanje kurbana na ime umrlog ako je za on života oporučio da se poslije njegove smrti zakolje kurban. A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Otkrivanje pred nemuslimankom i da li je ostavljanje namaza nevjerstvo?
Diskutabilna je izjava: “…budući da su, prema hadisu, oni koji ne obavljaju namaz nevjernici, smijem li biti otkrivena pred svojim prijateljicama koje ne obavljaju namaz?” Doslovno shvatanje šerijatskih tekstova, ajetâ i hadisâ, i njihova primjena na pojedincu proizveli su haridžije sveznalice (čitaviše
Diskutabilna je izjava: “…budući da su, prema hadisu, oni koji ne obavljaju namaz nevjernici, smijem li biti otkrivena pred svojim prijateljicama koje ne obavljaju namaz?” Doslovno shvatanje šerijatskih tekstova, ajetâ i hadisâ, i njihova primjena na pojedincu proizveli su haridžije sveznalice (čitaj: neznalice), koji, osim vladarâ, analiziraju i učenjake, pa ih proglase nevjernicima, a zatim i muslimanske mase, pa i njih uvrste u otpadnike od vjere, te na kraju, jer su iskušani zaraznom bolešću tekfirom, analiziraju sami sebe, i reknu da su i sami nevjernici. (Na koncu ispadne da je džennet, čija je širina kao nebesa i Zemlja, uzalud stvoren – čemu toliki džennet kad u njega neće imati ko ući jer su svi ljudi nevjernici?! Allahu se utječemo od zablude i poskliznuća!)
Kad je riječ o izostavljanju namaza, treba imati na umu stvari koje ćemo ovdje navesti.
Prvo, učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je otpadnik od islama onaj ko negira obaveznost namaza, pa makar ga i obavljao. (Onaj ko je rođen i odrastao u muslimanskoj sredini, nema opravdanje u pogledu toga.)
Drugo, učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je izostavljanje namaza jedan od pogubnih grijeha; kažu da je to veći grijeh od konzumiranja alkohola i činjenja nemorala.
Treće, učenjaci nisu jednoglasni u mišljenju da je otpadnik od islama onaj čovjek koji vjeruje u obaveznost obavljanja namaza ali ga iz određenih razloga ne obavlja.
Četvrto, dokazi koji se bave ovim pitanjem podjednako su snažni, i stoga je ovo pitanje – pitanje u kojem se neistomišljenik mora tolerirati.
Peto, većina učenjaka, hanefijski, šafijski, malikijski i neki hanbelijski autoriteti, smatra da nije otpadnik od islama onaj čovjek koji vjeruje u obaveznost obavljanja namaza ali ga iz određenih razloga ne obavlja.
Šesto, protiv onih ljudi što ne obavljaju namaz mora se uspostaviti argument, kako to kaže šejh Abdurrezzak Afifi.
Nakon što se nekom objasni da mora klanjati i da je namaz stup vjere, može se razmatrati njegovo stanje. Neki ljudi ne drže do ovog principa – onda kad je njima to po volji, ali drže do njega onda kad vide da je u tome korist za njih.
Naprimjer, možda će čovjek za svog oca reći da je nevjernik zato što ne klanja, ali, da njegov otac umre i ostavi desetak miliona eura, od kojih ovaj treba naslijediti polovinu, bi li tad rekao: “Moj babo nije klanjao, bio je kjafir, a ja sam musliman i nije mi dozvoljeno uzeti taj novac”? Čisto sumnjam da bi njegov otac tad “bio” nevjernik. Možda bi, štaviše, bio evlija, a nakon podjele novca – opet nevjernik. (Pitanje uspostavljanja argumenta i opravdavanje neznanjem nisu nimalo jednostavna i lahka pitanja. Još nešto! Zar neko misli da ne postoji razlika između čovjeka koji živi u Saudijskoj Arabiji, a ne zna da je namaz obaveza, i Bošnjaka koji to isto ne zna, a koji je živio u uništavajućem sistemu što se komunizam zove?!)
Sedmo, mora se obratiti pažnja na sljedeće: koliko namaza čovjek mora obavljati da ne bi spadao u kategoriju onih koji izostavljaju namaz? Ovo su pitanje razmatrali oni učenjaci koji smatraju da izostavljanje namaza jest nevjerstvo, i razišli su se u mišljenju. Neki od njih čak tvrde da je nevjernik onaj čovjek koji izostavi makar jedan namaz. Također, smatra li se da izostavlja namaz onaj ko klanja samo džumanski farz?
Osmo, jesmo li stvoreni da ljude kvalificiramo na vjernike i nevjernike, dobre i loše, čestite i poročne, ili smo stvoreni da robujemo dragom Allahu i da pozivamo ljude u islam, u čijem se okrilju osjećamo spokojno i sretno, ako se osjećamo! Kažem: ako se osjećamo, jer se čini da je islam nekim ljudima golema tegoba i teret koji oni nose, a čija se težina očituje na njihovim čehrama i na ponašanju prema svojim porodicama i drugim ljudima.
Uzmemo li sve ovo u obzir, nećemo tako lahko izjaviti da je taj i taj čovjek nevjernik samo zato što ne obavlja namaz. Put do njegovog proglašenja nevjernikom duži je i teži nego što to mislimo – a bolje je da se usredsredimo na poticanje ljudi na obavljanje pet dnevnih namaza.
Braćo i sestre, spustimo se na vlastiti nivo, znajući da ćemo za svaku riječ, a pogotovu za sud o drugim ljudima, položiti račun pred Svevišnjim Allahom! I imajmo na umu sljedeće predanje koje je pouzdano. Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…onaj ko nešto izmisli o vjerniku bit će zadržan u znoju stanovnika džehennema sve dok ne dokaže svoju izjavu.” (Ebu Davud, Ahmed i el-Hakim)
U vezi s pitanjem koje ste postavili, islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da muslimanka pred nevjernicom smije otkriti lice i šake, a razilaze se u mišljenju smije li pred njom otkriti kosu, podlaktice, vrat, potkoljenicu – dijelove tijela koje muslimanke, bez sustezanja, pokazuju jedna pred drugom. Većina učenjaka kaže da je zabranjeno da muslimanka pokaže nevjernici bilo koji dio tijela osim lica i šaka. A to su međutim dozvolili sljedeći učenjaci: Ahmed b. Hanbel, er-Razi, el-Alusi, malikijski pravnik Ebu Bekr b. el-Arebi, šejh Ibn Baz, šejh Ibn Usejmin, Stalna komisija za fetve i neki drugi učenjaci.
Na pitanje je li dozvoljeno da muslimanka pred nevjernicom otkrije kosu, podlaktice, potkoljenice – dijelove tijela koje obično otkriva pred sljedbenicama islama, Stalna komisija za fetve odgovorila je ovako: “O tom pitanju postoje dva mišljenja; preteže stav onih učenjaka koji su kazali da muslimanka može pred nevjernicom otkriti spomenute dijelove tijela, jer nije preneseno da su se majke pravovjernih i druge ashabijke pokrivale pred nevjernicama i mnogoboškinjama; da su to činile, bilo bi nam preneseno…” A Gospodar tvoj najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzovic
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeKako se daje zekat na trgovačku robu?
Ko god posjeduje trgovačku robu, bez obzira da li se radilo o platnima ili nečemu drugom, obavezan je dati zekat nakon što prođe godina dana, s tim da je obavezan dati zekat i na novac koji posjeduje. Bilježi Ebu Davud od Semure b. Džunduba da je rekao: “Poslanik nam je naredio da dajemo zekat na trviše
Ko god posjeduje trgovačku robu, bez obzira da li se radilo o platnima ili nečemu drugom, obavezan je dati zekat nakon što prođe godina dana, s tim da je obavezan dati zekat i na novac koji posjeduje. Bilježi Ebu Davud od Semure b. Džunduba da je rekao: “Poslanik nam je naredio da dajemo zekat na trgovačku robu.”
Vidi manjePostoje i drugi dokazi koje su učenjaci spomenuli u poglavlju “Zekat na trgovačku robu”.
Šejh Ibn Baz
(Fetve učenjaka dvaju harema, str. 124)
Može li se dati zekat za troškove ženidbe?
Dozvoljeno mu je dati zekat, s namjerom da mu se pomogne u iznošenju troškova ženidbe ako on to nije u stanju. Šejh Ibn Baz (Fetve učenjaka dvaju harema, str. 125)
Dozvoljeno mu je dati zekat, s namjerom da mu se pomogne u iznošenju troškova ženidbe ako on to nije u stanju.
Šejh Ibn Baz
(Fetve učenjaka dvaju harema, str. 125)
Vidi manjeMogu li dati zekat sestriću, i za svoju suprugu?
Ti si obavezna dati zekat na svoj imetak ako posjeduješ određenu količinu, ili preko nje, zlata, srebra i druge imovine na koju se daje zekat. Ne smeta ako tvoj muž s tvojim dopuštenjem dadne za tebe zekat ili to uradi tvoj otac, brat ili neko drugi, ali uz tvoje dopuštenje. Dozvoljeno je dati zekatviše
Ti si obavezna dati zekat na svoj imetak ako posjeduješ određenu količinu, ili preko nje, zlata, srebra i druge imovine na koju se daje zekat. Ne smeta ako tvoj muž s tvojim dopuštenjem dadne za tebe zekat ili to uradi tvoj otac, brat ili neko drugi, ali uz tvoje dopuštenje. Dozvoljeno je dati zekat tvom sestriću kao pomoć za ženidbu ako nije u materijalnoj mogućnosti za to.
Šejh Ibn Baz
Fetve o ženskim pitanjima, str. 78, sakupio Muhammed el-Musnid
Vidi manje