Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li je grijeh ako sjedim sa onima koji ogovaraju?
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š. Ti sa takvim svojim postupkom imaš grijeh, izuzev da ih pokušaš odvratiti od njihovog ružnog djela. Ako prihvate tvoj savjet, hvala Allahu, a ako ne prihvate, onda ih moraš napustiti i ne možeš dalje sjediti sa njima u društvu. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Kaviše
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š. Ti sa takvim svojim postupkom imaš grijeh, izuzev da ih pokušaš odvratiti od njihovog ružnog djela. Ako prihvate tvoj savjet, hvala Allahu, a ako ne prihvate, onda ih moraš napustiti i ne možeš dalje sjediti sa njima u društvu. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju, nek si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pređu. A ako te šejtan navede da zaboraviš, onda ne sjedi više s nevjernicima kad se opomene sjetiš.” (El-En’am, 68.)
Vidi manjeU drugom ajetu Allah, dž.š., kaže: “On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni.” (En-Nisa, 140.)
Allahov Poslanik, ﷺ. kaže: “Ko od vas bude vidio ružno djelo, neka ga promijeni rukom. Ako to nije u stanju, neka to učini verbalno, odnosno jezikom. Ako i to nije u stanju, neka to učini srcem, a to je najslabiji vid imana.” (Muslim u Sahihu.)
Ajeta i hadisa Allahovog Poslanika, ﷺ. u ovom smislu je mnogo. (Fetava šejh Ibn Baz u sklopu djela El-Fetaval-džami’a lil-mer’etil-muslime, str.1012.)
Muhammed Salih el-Munedždžid
ŠALA U ISLAMU
Ako je istinito ono što se govori onda je šala u govoru dozvoljena; posebno ako se to ne čini često. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, znao se šaliti, ali nije govorio osim istinu. Ako je šala popraćena laganjem, onda nije dozvoljena. O tome je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rviše
Ako je istinito ono što se govori onda je šala u govoru dozvoljena; posebno ako se to ne čini često. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, znao se šaliti, ali nije govorio osim istinu. Ako je šala popraćena laganjem, onda nije dozvoljena. O tome je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao sljedeće: ”Teško svakom onom ko priča, pa slaže da bi time nasmijao narod. Teško njemu, zatim, teško njemu.”
Na pitanje odgovorio: Šejh Ibn Baz
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Objašnjenje hadisa ‘Ovo je tvoj ummet (Muhammede), a ovih sedamdeset hiljada prvih neće imati nikakvoga obračuna niti će ičim kažnjeni biti…’
Alejkumus-selam! Hadiski učenjaci razišli su se po pitanju značenja ovoga hadisa, pa jedan mali dio učenjaka smatra da je pokuđeno traženje lijeka pored oslonca na Allaha. Međutim, velika većina uleme odbija ovakvo mišljenje, a to je da se lijek ne treba tražiti nego se čovjek treba jako osloniti naviše
Alejkumus-selam! Hadiski učenjaci razišli su se po pitanju značenja ovoga hadisa, pa jedan mali dio učenjaka smatra da je pokuđeno traženje lijeka pored oslonca na Allaha. Međutim, velika većina uleme odbija ovakvo mišljenje, a to je da se lijek ne treba tražiti nego se čovjek treba jako osloniti na Allaha koji daje bolest i lijek.
Drugi dio uleme smatra da se pod “netraženjem učenja rukje” misli na način korištenja rukje koju su korisitili predislamski Arapi, jer su se oni žigosali vatrom i usijanim željezom, koristeći pritom razne vrste rukje, kako bi otklonili bolest, pa je upravo zbog toga svaka rukja koja je nejasna ili ima nejasno značenje, ili u kojoj je širk – strogo zabranjena. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Zaista su rukje, hamajlije i ljubavne čarolije – širk.” (Ebu Davud, Ibn Madže, a šejh Albani, rahimehullah, smatra ga sahih hadisom)
Dakle, u ovom hadisu Poslanik, s.a.v.s., jasno je rekao da je rukja širk, ali se ovdje misli na rukje koje su korisitli mušrici i koje su zabranjene.
Drugi dio uleme smatra da je POHVALNO onome ko je jakog imana i ko je jakog sabura da ne koristi rukju, dok onaj ko je SLABOG IMANA i nije siguran u sebe, da je obaveza da mu se uči rukja, kako ne bi došlo do veće štete po njegovo zdravlje i njegovo vjerovanje, jer džinsko djelovanje na vjernika slabog imana može da ugrozi i njegov odnos prema Allahu.
Među ulemom ima i onih koji smatraju da oni koji ostavljaju rukje i oslone se na Allaha i smatraju da bolesnik bude zadovoljan sa Allahovim određenjem u bolesti koja ih je snašla, to NE ZNAČI da čovjek ako se i liječi rukjom time gubi na jačini oslonca na Allaha.
Prenosi nam hafiz Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, da je u vezi ovog hadisa imam El-Kurtubi rekao: “Rukja sa Allahovim imenima sadrži jak oslonac na Allaha i jaku želju za Njegovim zadovoljstvom, jer da ima neke SMETNJE U UČENJU RUKJE (Kur’an), ONDA BI BILA SMETNJA I U DOVI, JER NEMA RAZLIKE IZMEĐU DOVE I ZIKRA, a poznato je da je Džibril, a.s., učio rukju Poslaniku, s.a.v.s., a i Poslanik, s.a.v.s., učio je drugima, a to su uradili i naši dobri prethodnici (selefus-salih) koji su od nas bili učeniji i bogobojazniji.“
Ne bih sada navodio sve te hadise u kojima Poslanik, s.a.v.s., preporučuje da se bolesniku uči rukja, oni su općepoznati. Rekao je Ibn Hadžer: “Zaista nema smetnje da onaj koji se iskreno osloni na Allaha, da uradi i dodatne stvari kako bi određena stvar ili posao bili što efikasniji, kao što je Poslanik, s.a.v.s., prije polaska na Uhud i pored jakog oslonca na Allaha stavio na svoja prsa dva pancira, a također, pored oslonca na Allaha i nadajući se pobjedi od Njega, Poslanik, s.a.v.s., rasporedio je strijelce na brdu Uhud, pa je iskopao hendek oko Medine, i pored jakog oslonca na Allaha.“
Rekao je Ibn Kajjim: “Sahih hadisi ukazuju da traženje lijeka uopće ne utječe na snagu i djelotvornost tevekkula (oslonca) na Allaha.“
Svaki musliman mora znati da postoji pet pravila u vezi liječenja, a to su: ono koje je vadžib, mustehab, mubah, mekruh i haram. Haram liječenje ne treba objašnjavati, jer se tu radi o liječenju nedozvoljenim stvarima. Ali, islamski učenjaci su suglasni da ona osoba koja teško oboli od sihra ili ako njegovo tijelo ili razum opsjedne džinn nevjernik koji ga tjera na činjenje grijeha i čovjek mu se ne može oduprijeti, njemu učenje rukje postaje VADŽIB ILI OBAVEZA, bilo da čovjek uči sam sebi ili da ode nekome ko ima sa time iskustva.
Na kraju, rekao je šejh Ibn Baz, rahimehullah: “ONAJ KOJI POTRAŽI LIJEKA PUTEM RUKJE, NE IZLAZI IZ SKUPINE ONIH KOJI ĆE UĆI U DŽENNET BEZ POLAGANJA RAČUNA.“
Ko želi opširnije o značenju ovoga hadisa, neka se vrati na sljedeća djela: Fethul-Bari, 11/409, poglavlje: Jadhulul-Džennete sebu’ne elfen bi gajri hisab, zatim, Sahihul-Muslim šerhun-Nevevi, 10/211; Fethul-Kadir šerh Edž-Džami‘a es-Sagir. 87.
Na pitanje odgovorio: Ebu Bilal – svršenik Medinskog fakulteta
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Da li je višeženstvo u islamu dozvoljeno, pohvalno ili preporučeno?
Višeženstvo je pohvalno ako za to postoji mogućnost, jer Uzvišeni Allah kaže: ”Ako se bojite da prema ženama siroticama nećete biti pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam dopuštene; sa po dvije, tri i četiri, a ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom. Ili – eto vam oneviše
Višeženstvo je pohvalno ako za to postoji mogućnost, jer Uzvišeni Allah kaže: ”Ako se bojite da prema ženama siroticama nećete biti pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam dopuštene; sa po dvije, tri i četiri, a ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom. Ili – eto vam one koje posjedujete (robinje). Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati.” (En – Nisa’, 3.)
Vidi manjeVišeženstvo je, također, preporučeno zbog prakse Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Imao je devet žena koje je Allah, dželle šanuhu, učinio korisnim za ovaj ummet. Ovo je bilo svojstveno samo njemu, a drugima nije dozvoljeno da istovremeno imaju više od četiri žene. U višeženstvu su mnogobrojne koristi, kako za čovjeka i ženu, tako za cijeli islamski ummet. Višeženstvom se postiže da svi obaraju svoje poglede i čuvaju svoja stidna mjesta; umnožava se potomstvo i čovjek se brine o više žena u stvarima koje su im od koristi, te ih štiti od uzroka zla i stranputice. Međutim, ako čovjek nije u stanju i boji se da neće biti pravedan, onda neka se zadovolji sa jednom, jer Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže: ”…a ako strahujete da nećete pravedni biti onda samo sa jednom…” (En – Nisa’, dio 3. Ajeta)
Neka Allah, dželle šanuhu, uputi sve muslimane na ono u čemu su dobrobit i spas za njih – na dunjaluku i Ahiretu. (Šejh Ibn Baz, “Medželletul – buhus”,1028.)
ŠEJH IBN BAZ
Je li dozvoljeno proklinjanje supruge?
Proklinjanje žene od strane čovjeka je ružan čin koji nije dozvoljen, nego čak spada u velike grijehe, jer se prenosi od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: “Proklinjanje vjernika je kao njegovo ubistvo.” (Muttefekun ‘alejhi) Također, Poslanikove, ﷺ, su sljedeće riječi: “Psovanje mviše
Proklinjanje žene od strane čovjeka je ružan čin koji nije dozvoljen, nego čak spada u velike grijehe, jer se prenosi od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: “Proklinjanje vjernika je kao njegovo ubistvo.” (Muttefekun ‘alejhi)
Također, Poslanikove, ﷺ, su sljedeće riječi: “Psovanje muslimana je grijeh, a borba protiv njega je nevjerstvo.” (Buharija, poglavlje: “Iman”, 48. i Muslim, poglavlje: “Iman”64.)
U trećem hadisu Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “Uistinu, oni koji proklinju neće na Sudnjem danu biti ni šehidi (svjedoci), ni šefaadžije (zagovornici).” (Muslim, poglavlje: “Dobročinstvo”, 2598.)
Čovjek je obavezan pokajati se i zatražiti halala od svoje žene zbog ružnih riječi koje joj je uputio, a onaj ko se iskreno Allahu, subhanehu ve te’ala, pokaje Allah, dželle šanuhu, će mu primiti pokajanje. Žena ostaje pod njegovim skrbništvom i ne postaje mu zabranjena zbog njegovog proklinjanja. Na njemu je obaveza da se lijepo prema njoj ophodi i da čuva svoj jezik od svakog govora koji izaziva Allahovu, dželle šanuhu, srdžbu. Žena je, također, obavezna da se lijepo ophodi prema svom mužu i da čuva svoj jezik od riječi koje izazivaju Allahovu, dželle šanuhu, srdžbu. Isto je i sa riječima koje izazivaju srdžbu njenog muža, osim ako je u pitanju istina. Kaže Uzvišeni Allah: ”S njima lijepo živite.” (En – Nisa’, 19.) ”One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu – samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen..” (El – Bekare, 228.)
ŠEJH IBN BAZ
Vidi manjeKoji su to sedam upropaštavajućih grijeha u islamu i koja je kazna za njih?
Hvala pripada Allahu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je spomenuo sedam upropaštavajućih grijeha koji vode svoga počinioca u Džehennem u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim: „Čuvajte se sedam upropaštavajućih grijeha.“ Mi smo rekli: „Koji su to Allahov Poslaniče?“ On je rekaviše
Hvala pripada Allahu.
Vidi manjePoslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je spomenuo sedam upropaštavajućih grijeha koji vode svoga počinioca u Džehennem u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim: „Čuvajte se sedam upropaštavajućih grijeha.“ Mi smo rekli: „Koji su to Allahov Poslaniče?“ On je rekao: „Širk, sihr, ubistvo osobe koju je Allah zabranio da se ubija, osim kada to zahtjeva šerijat, jedenje imetka jetima, jedenje kamate, bježanje sa bojnog polja i potvora čestite, nevine žene.“
1.
Najveći grijeh od svih je širk (pridruživanje nekoga ili nečega Allahu), koji vodi propasti bez nade ili oprosta, i ako osoba umre na njemu nikada neće izaći iz Džehennema. Uzvišeni Allah kaže:
„Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći.“ (Prijevod značenja El-Mā'ide, 72)
„A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: ‘Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će, sigurno, propasti, a ti ćeš izgubljen biti.'“ (Prijevod značenja Ez-Zummer, 65)
„Mnogobošci nisu dostojni da Allahove džamije održavaju kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova će se poništiti i u vatri će vječno ostati.“ (Prijevod značenja Et-Tevbe, 17)
2.
Sihr sadržava širk jer je to obožavanje džinna i traženje pomoći od njih da bi se ljudi odveli u zabludu.
Onaj koji pravi sihr je onaj koji radi oni što šteti ljudima pomoću džinna i on ih obožava mimo Allaha. Ponekad radi stvari koje će im naštetiti od riječi, djela i puhanja u čvorove; ponekad to uradi na način da stvara čovjeku iluzije da vidi stvari kakvim nisu u stvarnosti, Uzvišeni Allah je rekao po pitanju faraonovih sihirbaza:
„'Bacite vi!’ – reče on – i odjednom mu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću…“ (Prijevod značenja Tā Hā, 66)
„'Bacite vi’ – reče on. I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše, i vradžbinu veliku prirediše.“ (Prijevod značenja El-A'rāf, 116)
Ponekad sihirbaz pokušaje da naudi ljudima pomoću džinna, tako što ih obožava mimo Allaha riječima, djelima i puhanjem u čvorove, Uzvišeni Allah kaže:
„…i od zla onoga koji u čvorove puše.“ (Prijevod značenja El-Felek, 4)
A ponekad to rade praveći iluzije, čine da stvari izgledaju onako kakvim nisu u stvarnosti. Pa tako da uže ili štap može izgledati kao zmija, ili kamen može izgledati kao jaje, ili osoba može izgledati drugačije nego što je u stvarnosti, i tako dalje. Osoba koja to radi je nevjernik i ako se to dokaže pred sudijom, obaveza je muslimanskom vladaru da izvrši smrtnu kaznu nad sihirbazom.
Potvrđeno je da je vladar pravovjernih, Omer ibn el-Hattab, radijallahu anh, napisao svojim zamjenicima u Šamu i drugim mjestima da pogube svakog sihirbaza, bio muškarac ili žena, zbog veličine njihovog zla i opasnosti koje su predstavljali.
3.
Ubistvo osobe koju je Allah zabranio da se ubija. Ovo je ozbiljan prekršaj o kome Uzvišeni Allah kaže:
„Onome ko namjerno ubije vjernika kazna će biti – Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti.“ (Prijevod značenja En-Nisā’, 93)
Ubistvo je jedan od najvećih prekršaja, ali je to veliki grijeh koji je manji od širka. To je veliki grijeh kao što je i blud i razvrat, krađa i tako dalje. Onaj ko to uradi nije nevjernik osim ako smatra da je to dozvoljeno činiti. Tako da Uzvišeni Allah za njega kaže:
„Onome ko namjerno ubije vjernika kazna će biti – Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti.“ (Prijevod značenja En-Nisā’, 93)
Bit će u toj kazni vječno ako smatra da mu je to dozvoljeno, ako ne bude smatrao to dozvoljenim, onda će boraviti u njoj dugo, ali će nekada izaći iz nje. Boravak grješnika od muslimana u vatri će biti dug, ali će mu doći kraj. Što se tiče nevjernika, njihov boravak neće imati kraja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Čuvajte se sedam upropaštavajućih grijeha.“ Mi smo rekli: „Koji su to Allahov Poslaniče?“ On je rekao: „Širk, sihr, ubistvo osobe koju je Allah zabranio da se ubija, osim kada to zahtjeva šerijat…“ Slučajevi smrtne kazne u šerijatu uključuju pogubljenje bludnika koji je trenutno ili je bio u braku, kamenovanjem; ubistvo osobe koja je ubila nekoga, gdje su obje osobe na istom stepenu; pogubljenje prijestupnika kada postoji opravdan razlog za to, kao što je u slučaju razbojništva, gdje prijestupnik pokušava da naškodi putnicima time što će im oteti imetak na putu, nanoseći im fizičke povrede ili da ih ubije – on se ubija zbog ovog velikog zla.
4.
Jedenje kamate – ovo se odnosi na rad sa kamatom koju je Allah zabranio. Uzvišeni Allah kaže po pitanju kamate:
„A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.“ (Prijevod značenja El-Bekare, 275)
„O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, neka znate – rata od Allaha i Poslanika Njegova!“ (Prijevod značenja El-Bekare, 278-279)
Jedenje kamate je veliki grijeh koji u osnovi treba izbjegavati.
Kamata ima više vrsta od kojih su: Riba nesieh i riba fadl:
Riba fadl je, naprimjer, prodaja jednog dirhema za dva, ili jedan sa'a (op. pre. zapreminska količina) pšenice za dva, ili dva sa'a riže za dva. Ovo je riba fadl, što znači prodaja nečega isti vrste za različitu količinu (op. pre. Od stvari u kojim se broji kamata). Ovo nije dozvoljeno.
Riba nesieh je, na primjer, prodaja jednog sa'a pšenice za dva sa'a ječma ali da se plati kasnije, nakon dan ili dva itd., ne uzima se isplata osim nakon mjesta da kojem je se dogovorila trgovina. Ovo je riba nesieh, primjer je i da se proda stotinu dolara za dvije stotine funti, ili za deset funti, ali da se plati nekad kasnije, a ne u toku tog sjedenja. Ovo se zove riba nesieh, i to je jedan od najtežih velikih grijeha.
5.
Jedenje imetka siročeta (jetima). Jetim je osoba čiji je otac umro kada je bio mali i još nije dostigao pubertet. Ono što se traži u slučaju jetima jeste da se prema njima lijepo ophodi, štiti njihov imetak, uvećavati ga i brinuti se o njemu kako dolikuje. Onaj ko upropasti imetak jetima i jede ga bespravno izložen je žestokom upozorenju, jer je jetim slab a onaj mu je učinio nepravdu i trošio njegov imetak. Izložen je žestokom upozorenju, ali nije nevjernik, sve dok to ne smatra dozvoljenim.
6.
Bježanje sa bojnog polja. Kada se muslimani susretnu sa nevjernicima na bojnom polju, onaj ko pobjegne i napusti svoju braću na dan bitke, kada nevjernici napadaju muslimane ili kada muslimani napadaju nevjernike – onaj ko tada pobjegne i napusti svoju braću izložen je žestokom upozorenju: „…onaj ko im tada leđa okrene – osim onog koji se povuče s namjerom da se ponovo bori ili drugoj četi pristupi – vratiće se natovaren Allahovom srdžbom; prebivalište njegovo biće Džehennem, a užasno je on boravište.“ (Prijevod značenja El-Enfāl, 16) Tj. osim ako se vraća da se pripremi, a uzme svoje oružje i da obuče oklop u pripremi za bitku, koje neće štetiti, ili se premješta iz jedne brigade u drugu, ili iz jednog položaja na drugi, ili iz jedne skupine u drugu, kao dio strategije protiv neprijatelja.
7.
Potvora čedne, nevine vjernice. Onaj ko potvara čedne žene, što znači da ih optužuje za blud, ili da je ta i ta pozvala nekoga u blud, ali on laže – ovo je jedan od sedam grijeha koji vode svoga počinioca u Džehennem i za koji se kažnjava osamdeset udaraca bičem, kao što Uzvišeni Allah kaže: „One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte…“(Prijevod značenja En-Nūr, 4) Potvora čestitih žena je veliki grijeh, kao što je i potvora čestitih muškaraca, ali pošto su takve optužbe najčešće upućene ženama, u ajetu su spomenute žene. Isto tako, ako bi neko potvorio čedna muškarca, i kaže da je on počinio blud, mora dovesti četiri svjedoka ili biva kažnjen sa osamdeset udaraca bičem.
Ovo su sedam grijeha koji vode svoga počinioca u Džehennem, zbog njihovog velikog zla. Molimo Allaha da nas zaštiti.
Prilagođeno sa stranice šejha Ibn Baza: http://www.binbaz.org.sa/20277
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/200632
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Je li dokinut ajet o višeženstvu?
Između ova dva ajeta nema kontradiktornosti i nijedan od njih nije derogiran drugim. Pravednost koja je naređena je moguća i ostvarljiva, jer se odnosi na pravednost u raspodjeli i izdržavanju. Međutim, pravednost u ljubavi i u stvarima spolnog odnosa je nemoguća i na to se odnose Allahove, dželle šviše
Između ova dva ajeta nema kontradiktornosti i nijedan od njih nije derogiran drugim. Pravednost koja je naređena je moguća i ostvarljiva, jer se odnosi na pravednost u raspodjeli i izdržavanju. Međutim, pravednost u ljubavi i u stvarima spolnog odnosa je nemoguća i na to se odnose Allahove, dželle šanuhu, riječi: ”Vi ne možete potpuno jednako postupati prema ženama svojim, ma koliko to željeli.”
U hadisu koji prenosi Aiša, radijallahu anha, se kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je pravedno vršio raspodjelu među svojim ženama i govorio bi: ‘Gospodaru moj, ovo je moja raspodjela u onome što posjedujem, pa nemoj me koriti za ono što Ti posjeduješ, a ja ne posjedujem.’ “ (Ebu Davud, poglavlje: “Brak”, 2134; Tirmizi, poglavlje: “Brak”, 1140; Nesai, poglavlje: “Ophođenje prema ženama”, 7/64; Ibn Madže, poglavlje: “Brak”, 1971. Ibn Hibban i Hakim su hadis ocijenili vjerodostojnim. Šejh Ibn Baz, Fetve o ženama, str.62)
ŠEJH BIN BAZ
Vidi manjeKakva je mudrost da muškarac raspolaže razvodom braka?
Što se tiče činjenice da muškarac raspolaže i upravlja razvodom braka to je, uistinu, pravda, jer je on taj koji odlučuje o sklapanju braka, pa je obaveza da on odlučuje o prekidanju te veze. Također je on taj koji se brine o ženi. Kaže Uzvišeni: ”Muškarci se brinu o ženama zato što je Allah dao previše
Što se tiče činjenice da muškarac raspolaže i upravlja razvodom braka to je, uistinu, pravda, jer je on taj koji odlučuje o sklapanju braka, pa je obaveza da on odlučuje o prekidanju te veze. Također je on taj koji se brine o ženi. Kaže Uzvišeni: ”Muškarci se brinu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima.” (Šejh Ibn Baz, Fetve o ženama, str.62)
Ako se čovjek brine o ženi logično je da on treba odlučiti o razvodu braka. Isto tako, čovjek je razumniji i dalekovidniji od žene i nećemo naći da poseže za razvodom braka, osim ako vidi da je neizbježan. Međutim, kada bi pitanje razvoda bilo u ženinim rukama, obzirom da joj se brže bude emocije, možda bi se samo zbog simpatije prema drugom muškarcu razvela sa svojim mužem. Postoje i druge mudrosti zbog kojih je razvod prepušten muškarcu, ali su ove tri koje smo naveli, najvažnije.
Islamski učenjaci kažu da je za razvod braka vezano pet šerijatskih propisa; odnosno, brak može biti obavezan, zabranjen, pohvalan, pokuđen i dozvoljen. U osnovi razvod braka nije poželjan čin, jer je to raskid bračne veze i ugovora na koji Šerijat podstiče, poziva i zbog toga što sa sobom može povući mnoge štetne posljedice. Tako, ako žena bude imala djece s mužem od kojeg se razvela, tim razvodom se cijepa porodica i pojavljaju se problemi. Ako ne postoji mogućnost uspostavljanja sretnog života između bračnih drugova, a postoji potreba za razvodom, tada je razvod dozvoljen. Allahova, dželle šanuhu, blagodat je što je u takvim situacijama razvod braka dozvoljen, jer ako bi bračni drugovi morali nastaviti nesretan i tegoban život, zagorčali bi sebi boravak na ovom svijetu.
Što se tiče traženja razvoda od strane žene, on je zabranjen, osim ako postoji kakva smetnja; npr.: da je muž manjkave vjere ili ponašanja, ili je ženi s njim život nepodnošljiv. Tada nema smetnje da žena zatraži razvod braka, kao što je to učinila žena Sabita b. Kajsa el – Šem’asa, radijallahu anhu, kada je došla Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem i rekla: ”Allahov Poslaniče, Sabit b. Kajs nema mahane u ponašanju niti u vjeri, ali ja prezirem nezahvalnost u islamu.” Htjela je reći da se boji da će zanijekati muževo pravo nad njom po islamu, pa je tržila da se rastavi. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, joj je rekao: ”Hoćeš li mu vratiti njegovu bašču?” (Tj. bašču koju joj je Sabit poklonio kao vjenčani dar.) ”Da”, odgovorila je ona. Na to je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao njenom mužu Sabitu, radijallahu anhu: ”Prihvati bašču i razvedi je!” (Buharija, poglavlje: “Razvod”, 5273.)
U drugom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže da će onoj koja od svoga muža zatraži razvod braka bez razloga, biti zabranjen miris Dženneta. (Ebu Davud, poglavlje: “Razvod”, 2226; Tirmizi, 2055. i Ahmed, 5/277.) Ovaj hadis upućuje da se njeno traženje razvoda bez razloga ubraja u velike grijehe, jer je za taj čin nagoviještena prijetnja. (Šejh Ibn Usejmin, Fetve)
ŠEJH IBN USEJMIN
Vidi manjeMože li prva žena zabraniti mužu da oženi drugu?
Ako je u pitanju situacija kao što si je spomenuo, onda po Šerijatu možeš oženiti drugu, treću i četvrtu ženu prema svojoj mogućnosti i potrebi, da bi sačuvao svoje stidno mjesto i pogled. Sve to pod uslovom da budeš pravedan prema njima, postupajući prema riječima Uzvišenog Allaha: ”Ako se bojite dviše
Ako je u pitanju situacija kao što si je spomenuo, onda po Šerijatu možeš oženiti drugu, treću i četvrtu ženu prema svojoj mogućnosti i potrebi, da bi sačuvao svoje stidno mjesto i pogled. Sve to pod uslovom da budeš pravedan prema njima, postupajući prema riječima Uzvišenog Allaha: ”Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete pravedni biti, onda se ženite s onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo s jednom.” (En – Nisa’, 3.)
Kaže Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “O skupino mladića, ko je od vas u stanju da se oženi, neka se oženi, jer brak bolje čuva pogled i stidno mjesto, a ko nije u stanju neka posti, jer to mu je zaštita.” (Muttefekun ‘alejhi; Buharija, poglavlje: “Brak”, 5065. i Muslim, poglavlje: “Brak”, 1400.)
Višeženstvo je uzrok brojnog potomstva, a Šerijat na to podstiče i tome poziva, a dokaz za to su Poslanikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječi: “Ženite one koje mnogo rađaju i koje mnogo vole, jer ću se ja natjecati vašom brojnošću na Sudnjem danu.” (Ahmed, 3/158, 245 i Ibn Hibban, 4028.)
Ono što Šerijat nalaže ženi je nesuprotstavljanje višeženstvu i da ti dozvoli da se oženiš, a ti si dužan u potpunosti biti pravedan i da ispunjavaš svoje obaveze prema njima. Sve ovo spada u potpomaganje u dobročinstvu i bogobojaznosti. Uzvišeni Allah kaže: ”Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti.” (El-Ma’ide, 2.)
Kaže Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Allah će pomagati roba (čovjeka), dok on bude pomagao svome bratu” (Muslim, poglavlje: “Zikr”, 2699.)
Ti si njen brat po vjeri, a ona je tvoja sestra i Šerijat vam nalaže da se pomažete u dobru. Prenosi se u vjerodostojnom hadisu, kojeg bilježe Buharija i Muslim od Ibn – Omera, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude ispunjavao potrebe svome bratu, Allah će njemu ispunjavati njegove potrebe.” (Buharija, poglavlje: “Nepravda”, 2442. i Muslim, poglavlje: “Dobročinstvo”, 2580.)
Međutim, pristanak žene nije uvjet za višeženstvo, ali je potrebno, da bi se među vama nastavio život na najljepši mogući način. Da Allah, dželle šanuhu, popravi stanje svih muslimana i da vam propiše svako dobro. (Šejh Ibn Baz, “El Medželletul – arabijet”, 168.)
ŠEJH IBN BAZ
Vidi manjeAko mi muž nedaje dovoljno novca smijem li sama uzeti?
Ženi je dozvoljeno, ako joj muž ne daje dovoljno novca, uzeti bez njegovog znanja onoliko koliko je potrebno njoj i njenoj malodobnoj djeci; bez pretjerivanja i rasipanja. Buharija i Muslim u svojim Sahihima bilježe hadis, koji prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Hind bint Utbe, radijallahu anha,više
Ženi je dozvoljeno, ako joj muž ne daje dovoljno novca, uzeti bez njegovog znanja onoliko koliko je potrebno njoj i njenoj malodobnoj djeci; bez pretjerivanja i rasipanja. Buharija i Muslim u svojim Sahihima bilježe hadis, koji prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Hind bint Utbe, radijallahu anha, rekla Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”Allahov Poslaniče, Ebu Sufjan ne daje meni i mojoj djeci koliko nam je dovoljno!” Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem reče: ”Uzmi iz njegovog imetka koliko je dovoljno tebi i tvojoj djeci.” (Buharija, poglavlje: “Kupoprodaja”, 2211. i Muslim, poglavlje: “Sporovi”, 1714. Šejh Ibn Baz, Fetve o ženama, str. 65 – 66)
Vidi manjeŠEJH IBN BAZ