Nema sumnje da su Isra’ i Mi’radž Allahovi, dželle šanuhu, uzvišeni dokazi koji upućuju na istinitost poslanstva Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu ’alejhi ve sellem, i na njegovo veliko mjesto kod Allaha, subhanehu ve te’ala.

Isra’ i Mi’radž su dokazi Allahove moći i dokaz da je Allah, dželle šanuhu, Uzvišen iznad svih stvorenja. Kaže Uzvišeni: ”Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi.” ( El – Isra’, 1.)

Prenesen je veliki broj predaja od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je bio uzdignut na nebesa i da su mu se otvorila nebeska vrata, tako da je prošao sedmo nebo. Zatim je Allah, dželle šanuhu, s njim razgovarao i naredio mu da obavlja pet dnevnih namaza, nakon što mu je bio propisao pedeset namaza. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, neprestano se obraćao i molio za olakšanje, pa mu je Allah, subhanehu ve te’ala, propisao pet namaza za koje slijedi pedeset nagrada, zato što se jedno dobro djelo nagrađuje deset puta više. Allahu, subahenhu ve te’ala, pripada zahvala na svim Njegovim blagodatima. Što se tiče noći u kojoj je bila Isra’ i Mi’radž, nije precizirano u vjerodostojnim hadisima da je ona u redžebu ili nekom drugom mjesecu. Sve što je došlo o preciznom određivanju ove noći, nije došlo vjerodostojnim putem od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao što je to poznato kod učenjaka hadisa. Allah, dželle šanuhu, najbolje zna kakva je mudrost što nije zapamćeno kada je ova noć. Čak i da se pouzdano zna kada je ova noć, ne bi muslimanima bilo dozvoljeno da je izdvajaju iz ostalih noći nekim posebnim ibadetom, niti bi im bilo dozvoljeno da je proslavljaju, zato što je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegovi ashabi nisu proslavljali niti su je uzdizali iznad ostalih noći. Da je proslavljanje ove noći dozvoljeno, objasnio bi to Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svom ummetu bilo riječima ili djelima. Da je to činio Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, to bi se znalo i ashabi bi taj čin prenijeli. Ashabi su od svog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prenijeli svaku stvar koja je potrebna ovom ummetu. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je najmarljiviji čovjek u davanju savjeta ljudima; savršeno je dostavio Objavu bez ikakve manjkavosti; izvršio je svoju obavezu. Da je veličanje ove noći od Allahove vjere, ne bi to zapostavio Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, niti bi to sakrio.

Obzirom da Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nije proslavljao ovu noć, proizilazi da njeno proslavljanje i veličanje nije od islama. Allah, dželle šanuhu, ovom je ummetu upotpunio vjeru, te je time upotpunio prema njemu svaku blagodat i negirao sve ono što neko uvede u vjeru što Allah, dželle šanuhu, nije propisao. Kaže Uzvišeni Allah u Svojoj Jasnoj Knjizi: ”Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El – Ma’ ide, 3.)

Od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je u vjerodostojnim hadisima došlo upozorenje o novim stvarima i jasno je rečeno da su novotarije zabluda, kako bi to bilo upozorenje ummetu na veličinu njene opasnosti i da se ne približavaju njenom činjenju. U Buhariji i Muslimu se prenosi hadis od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”Ko bude uveo u ovu našu vjeru novu stvar koja nije od nje (vjere), to djelo se ne prima .” (Buharija, 1697. i Muslim, 1718.)

U drugoj predaji od Muslima se navodi: ”Ko bude uradio neko djelo koje nije od naše vjere, ono se ne prima.” (Muslim, 1718.)

Takđer, Muslim u svom “Sahihu” bilježi od Džabira, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, govorio na hutbi: “A zatim, doista je najbolji govor Allahova Knjiga i najbolji put je put Muhammeda, a najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda.” (Muslim, 867.)

Nesai bilježi dodatak: ”… a svaka zabluda vodi u vatru.” (Nesai, 3/188.-189.)

Također se navodi hadis od Irbad b. Sarijeh, radijallahu anhu, da je rekao: ”Uputio nam je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jednom prilikom upečatljiv savjet od koga su nam zadrhtala srca i zasuzile oči, pa smo rekli: ‘Allahov Poslaniče, kao da je ovaj savjet onoga ko se od nas oprašta, pa oporuči nam nešto!’ Rekao je: ‘Oporučujem vam bogobojaznost prema Allahu, poslušnost i pokornost, pa čak i ako nad vama bude pretpostavljen rob. Doista, ko bude od vas živio, vidjet će mnoga razilaženja. Zato se pridržavajte moga sunneta i sunneta pravednih i upućenih halifa poslije mene. Čvrsto se držite za njega. Uhvatite se za njega očnjacima i klonite se novih stvari. Jer, svaka nova stvar je novotarija (bidat), a svaka novotarija je zabluda ?” (Ebu Davud, 4607; Tirmizi, 2678. i Ibn Madže, Mukaddima, 42.)

Od ashaba i ispravnih prethodnika došlo je mnogo upozorenja na novotarije, jer je novotarija, ustvari dodatak u vjeri koji Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, nije dozvolio. Na taj način muslimani se poistovjećuju sa Židovima i kršćanima koji su dodavali mnoge stvari u svoju vjeru, koje im Allah, dželle šanuhu, nije dozvolio. Iz uvođenja novotarija u vjeru proizilazi da je islamska vjera manjkava i predstavlja napad na njenu savršenost. Nema sumnje da je ovo u očitoj suprotnosti riječima Allaha, dželle šanuhu: ”..danas sam vjeru vašu usavršio…” (El – Ma’ ide, 3.) i jasnoj suprotnosti riječima Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koje upozoravaju na novotarije. Nadam se da su dokazi koje smo naveli dovoljni i ubjedljivi za onoga ko traži istinu i prezire sve novotarije. Proslavljanje noći Isra’a i Mi’radža nemaju nikakve važnosti u islamu. Obzirom da je Allah, dželle šanuhu, naredio upućivanje savjeta muslimanima i pojašnjenje onoga što im je Allah, dželle šanuhu, propisao u vjeri, shvatio sam da je neophodno upozoriti svoju braću muslimane na ovu novotariju koja se proširila u mnogim krajevima svijeta, te je dosta muslimana vidi kao dio vjere.

Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da popravi stanje svih muslimana, da ih poduči vjeri, te da uspješno prihvate istinu i ustraju na njoj, a da ostavimo ono što joj je suprotno. Doista, On je Svemogući. Neka su salavat i selam na Njegovog roba i poslanika Muhammeda, salallahu ‘alejhi ve sellem, kao i na njegovu porodicu i ashabe.

Šejh Ibn Baz

Preuzeto sa stranice minber.ba

Ako je istinito ono što se govori onda je šala u govoru dozvoljena; posebno ako se to ne čini često. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, znao se šaliti, ali nije govorio osim istinu. Ako je šala popraćena laganjem, onda nije dozvoljena. O tome je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao sljedeće: ”Teško svakom onom ko priča, pa slaže da bi time nasmijao narod. Teško njemu, zatim, teško njemu.” (Ebu Davud, 4940; Tirmizi, 2315. i Nesai, Kubra, 11126. i 11655, sa dobrim senedom.  Šejh Ibn Baz, “Medželletul – buhus”, 27, str. 87 – 88)

ŠEJH IBN BAZ

Što se tiče činjenice da muškarac raspolaže i upravlja razvodom braka to je, uistinu, pravda, jer je on taj koji odlučuje o sklapanju braka, pa je obaveza da on odlučuje o prekidanju te veze. Također je on taj koji se brine o ženi. Kaže Uzvišeni: ”Muškarci se brinu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima.” (Šejh Ibn Baz, Fetve o ženama, str.62)

Ako se čovjek brine o ženi logično je da on treba odlučiti o razvodu braka. Isto tako, čovjek je razumniji i dalekovidniji od žene i nećemo naći da poseže za razvodom braka, osim ako vidi da je neizbježan. Međutim, kada bi pitanje razvoda bilo u ženinim rukama, obzirom da joj se brže bude emocije, možda bi se samo zbog simpatije prema drugom muškarcu razvela sa svojim mužem. Postoje i druge mudrosti zbog kojih je razvod prepušten muškarcu, ali su ove tri koje smo naveli, najvažnije.

Islamski učenjaci kažu da je za razvod braka vezano pet šerijatskih propisa; odnosno, brak može biti obavezan, zabranjen, pohvalan, pokuđen i dozvoljen. U osnovi razvod braka nije poželjan čin, jer je to raskid bračne veze i ugovora na koji Šerijat podstiče, poziva i zbog toga što sa sobom može povući mnoge štetne posljedice. Tako, ako žena bude imala djece s mužem od kojeg se razvela, tim razvodom se cijepa porodica i pojavljaju se problemi. Ako ne postoji mogućnost uspostavljanja sretnog života između bračnih drugova, a postoji potreba za razvodom, tada je razvod dozvoljen. Allahova, dželle šanuhu, blagodat je što je u takvim situacijama razvod braka dozvoljen, jer ako bi bračni drugovi morali nastaviti nesretan i tegoban život, zagorčali bi sebi boravak na ovom svijetu.

Što se tiče traženja razvoda od strane žene, on je zabranjen, osim ako postoji kakva smetnja; npr.: da je muž manjkave vjere ili ponašanja, ili je ženi s njim život nepodnošljiv. Tada nema smetnje da žena zatraži razvod braka, kao što je to učinila žena Sabita b. Kajsa el – Šem’asa, radijallahu anhu, kada je došla Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem i rekla: ”Allahov Poslaniče, Sabit b. Kajs nema mahane u ponašanju niti u vjeri, ali ja prezirem nezahvalnost u islamu.” Htjela je reći da se boji da će zanijekati muževo pravo nad njom po islamu, pa je tržila da se rastavi. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, joj je rekao: ”Hoćeš li mu vratiti njegovu bašču?” (Tj. bašču koju joj je Sabit poklonio kao vjenčani dar.) ”Da”, odgovorila je ona. Na to je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao njenom mužu Sabitu, radijallahu anhu: ”Prihvati bašču i razvedi je!” (Buharija, poglavlje: “Razvod”, 5273.)

U drugom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže da će onoj koja od svoga muža zatraži razvod braka bez razloga, biti zabranjen miris Dženneta. (Ebu Davud, poglavlje: “Razvod”, 2226; Tirmizi, 2055. i Ahmed, 5/277.) Ovaj hadis upućuje da se njeno traženje razvoda bez razloga ubraja u velike grijehe, jer je za taj čin nagoviještena prijetnja. (Šejh Ibn Usejmin, Fetve)

ŠEJH IBN USEJMIN