Bismillahir-rahmanir-rahim

Razlika između ibadeta, novotarija i običaja:

Pravila za ibadete:
1. Djelo koje se radi s namjerom približavanja Allahu

2. Da bude na način koji je šerijat propisao

Pravila za novotarije:
1. Djelo koje se radi s namjerom približavanja Allahu.

2. Da ne bude na način koji je šerijat propisao.

Pravila za običaje:
1. Djelo s kojim se ne približava Allahu.

2. Djelo koje je postalo stalna praksa.

3. Da nije u koliziji sa šerijatskim argumentima.

Definicija ibadeta

Ibadet je približavanje Allahu subhanehu ve teala riječima i djelima, koja su propisana šerijatom, bez obzira radilo se o djelima srca ili vanjskim djelima u praksi.

Vrste ibadeta

1. Ibadeti mahda

To su ibadeti koji se moraju raditi samo u ime Allaha, to su propisani stalni ibadeti, poput:

Namaza

Posta

Zekata

Hadža

Suda po Allahovom zakonu

Abdest

Zikr

Učenje Kur'ana, itd.

Pravilo za ove ibadete je ako se radi u neko drugo ime a ne u ime Allaha, postaje širk.

2. Djela koja mogu postati ibadeti

To su djela koja postaju ibadeti samo ako se rade s nijetom približavanja Allahu, poput:

Obične sadake

Poslušnost roditeljima

Lijepa riječ

Otklanjanje prepreka s puta, itd

Pravilo za ove ibadete je ako se rade iz nekog drugog razloga, a ne u ime Allaha, ne postaje širk.

Dakle, razlika između ove dvije vrste ibadeta je, npr. ako neko klanja u nečije drugo ime a ne u Allahovo ime, počinio je širk, ali ako je neko pokoran svojim roditeljima, ne zbog Allaha nego iz straha (da ne dobije batine), nije počinio širk, ali nema ni nagradu za poslušnost (nema nijeta pa nema ni ibadeta).

Ibadet nije primljen ukoliko nisu ispunjena dva uslova:

1. Iskrenost, tj. da ga čini isključivo samo Allahu

2. Usklađenost sa Poslaničkom praksom, tj. da se Allah ne obožava osim onako kako je to činio Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, a ne putem novotarija u vjeri

Usklađenost sa Poslaničkom praksom se ogleda u šest stvari:

1. Vrsta ibadeta

2. Količina ibadeta

3. Način obavljanja ibadeta

4. Mjesto obavljanja ibadeta

5. Vrijeme obavljanja ibadeta

6. Razlog obavljanja ibadeta

Ukoliko se bilo koji ibadet kosi sa šerijatom (sa Poslaničkom praksom) u makar jednom od spomenutih šest stvari, onda on nije šerijatom propisan ibadet, nego je novotarija.

Definicija novotarije

Novotarija je sve ono što je uvedeno u vjeru, a nema svoje uporište, osnove, dokaza, ni u općem, a ni u posebnom smislu. Jer Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, kaže:

Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, ono mu neće biti primljeno.1

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli:

Ko uvede u vjeru nešto što nije od nje, to mu neće biti primljeno.2

Za novotarije važi osnovno pravilo, a to je da su sve novotarije zabluda, stranputica. Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli:

Svaka novotarija je zabluda.3

Iz ovog se jasno zaključuje da nema lijepih, malih, nebitnih, bezopasnih novotarija, jer su sve novotarije zabluda, a svaka zabluda odvodi u Vatru. Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

Najbolji govor je Allahov govor, a najbolja uputa je Poslanikova uputa. Najgore stvari su novotarije, svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka Vatri.4

Vrste novotarija

Postoji više podjela novotarija, ali sledeća podjela je najpraktičnija:

1. Novotarije u ubjeđenju (el-i'tikadije)

Poput novotarija u ubjeđenju islamskih sekti, kao što su:

Džehmije

Mu'tezile

Haridžije

Murdžije

Sufije

Kulabije

Keramije

Ešarije

Maturidije, itd.

Primjer novotarije u ubjeđenju:

Ubjeđenje/vjerovanje da je Allah sa svojim Bićem na svakom lijepom mjestu, to znači da se Allah nije uzdigao na Arš.

2. Novotarije u praktikovanju ibadeta (el-amelije)

To su ibadeti koji se kose sa šerijatskim dokazima, kao što su izmišljeni ibadeti poput:

Namaza

Posta

Praznika

Zikra

Mevluda

ili ibadeti koji imaju osnove u vjeri, ali je nešto dodato ili oduzeto, tj. kosi se sa poslanikovom praksom u jednoj od šest prethodno spomenutih stvari, kao zajednički
zikr posle namaza.

Šubha/sumnja: Postoje lijepe novotarije

Postoji mišljenje kod pojedinih muslimana, pa čak i kod onih koji se smatraju da su učeni, da postoje lijepe novotarije, dokazujući to riječima Omera radijallahu anhu, koji kaže za klanjanje teravije u džematu da je lijepa novotarija.

Odgovor:

Prvo: Ne postoje lijepe novotarije, zato što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da su sve novotarije zabluda, stranputica.

Drugo: Ako se riječi ashaba kose sa riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, daje se prednost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ne ashabu.

Treće: Omer radijallahu anhu, izgovorio je riječi: ‘lijepa novotarija’, povodom klanjanja teravije u džematu, međutim, klanjanje teravije u džematu nikako ne može biti novotarija, već je sunnet, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao teraviju u džematu (tri dana).

Četvrto: Zašto je Omer radijallahu anhu, izgovorio riječi: ovo je lijepa novotarija?

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je teraviju u džematu tri noći, međutim ostavio je taj sunnet iz bojazni da ne bi postao vadžib-farz, i umro je na tome, zatim Ebu Bekr za vrijeme svog hilafeta nije klanjao u džematu.

Zatim dolazi Omer i oživljava taj sunnet, međutim neki ljudi su negodovali što je počeo klanjati teraviju u džematu, jer Ebu Bekr nije to radio, on nije obraćao puno pažnju na njih, međutim neki od njih su istrajavali u tome govoreći da je to novotarija, Omer je ogovorio da to nije novotarija, ali ako smatrate da je to novotarija, onda je to lijepa novotarija.

Dakle, Omer je te riječi izgovorio kao vrstu revolta na istrajnost u negodovanju, tj. na ne odobravanje njegovog postupka.

Zaključak

Ljudi su smatrali da je Omerov postupak novotarija (nešto novo) u odnosu na to što Ebu Bekr nije to radio, a ne zato što je to zaista novotarija (u šerijatskom smislu), jer svi znaju da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao teraviju u džematu tri noći.

Peto: Ko koristi riječi Omera?

Oni koji su neuki ili koji su ogrizli u novotarijama, koji ne slijede sunnet, a da bi dokazali

svoje postupke, pozivaju se na riječi Omera radijallahu anhu, a istovremeno ostavljaju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, što se kosi sa svim pravilima vjere.

Definicija običaja

Hanefijski učenjak Ibnul-emir Hadždž, definiše običaj na sljedeći način:

To je pojava koja se u praksi ponavlja.5

Pravilo i osnova kada je riječ o običajima je da su oni dozvoljeni, osim u slučaju kada postoji vjerski tekst koji ih zabranjuje. Kada ovoga ne bi bilo, onda bi se za svaku novotariju ili grijeh koji se raširi među ljudima moglo kazati da je običaj (jer je to pojava koja se ponavlja kroz praksu).

Podjela običaja

1. Ispravni običaji

To su oni običaji koji su poznati među ljudima, a koji nisu u koliziji sa vjerskim tekstom ili konsenzusom islamskih učenjaka.6

2. Neispravni običaji

To su oni običaji koji se rašire među ljudima, ali su u koliziji sa vjerskim tekstom ili dozvoljavaju nešto što je zabranjeno ili, pak, negiraju određenu obavezu.7

Hanefijski učenjak Ibnul-Humam veli:

Vjerski tekst (dokaz) je snažniji od običaja, jer običaj nekada može biti neispravan, kao što je slučaj sa običajem naših savremenika koji uoči bajrama idu na mezarja noseći svjetiljke

(fenjere).8

Hanefijski učenjak Imam Serhasi veli:

Svaki običaj koji se suprotstavlja vjerskom tekstu (dokazu) ništavan je i ne uzima se u obzir.9

Također kaže:

Postupci koji nisu u skladu sa vjerskim tekstom nemaju nikakvu legitimnost. Uzima se u obzir samo ono što vjerski tekst ne osporava.10

Dakle, običaji ljudi moraju biti u skladu sa propisima šerijata, jer svaki običaj koji se kosi sa šerijatskim dokazima je neispravan, i zbog toga je to djelo zabranjeno.

Zaključak

1. Ispravni običaj ne može biti ibadet, ali nije ni novotarija

2. Neispravni običaj može biti novotarija, ili grijeh, ali ne može biti ibadet

3. Novotarija ne može biti ibadet, ali može biti neispravni običaj

Primjer

Dovišta u Bosni

Posjećivanje dovišta, kod ljudi ima status ibadeta (jer se posjećuju u ime Allaha), međutim to je neispravni ibadet (jer nema utemeljenja u vjeri) i zbog toga je novotarija, to je ujedno i običaj kod ljudi (jer se stalno ponavlja), ali to je neispravni običaj (jer se kosi sa šerijatom) i zbog toga je zabranjen.

Mislim da bi Islamska zajednica najozbiljnije trebala da preispita sve ibadete i sve novotarije koje se rade u njenoj organizaciji, jer će biti pitani na Sudnjem danu, a oni koji slijepo slijede Islamsku zajednicu radeći novotarije, neće imati opravdanje na Sudnjem danu, jer daije Ehli sunneta vel džemata već godinama upozoravaju na novotarije i sve druge devijacije u vjeri.

Molim Allaha subhanehu ve teala da nas uputi i da nas učvrsti na pravi put.

---

1 Bilježi ga Buhari, str. 373, Muslim, br. 18, str. 762

2 Bilježi ga Buhari, br. 2697, str. 478; Muslim, 17, str. 762

3 Muslim, br. 43, str. 344

4 Bilježi ga Muslim, br. 43, str. 344. Izraz: a svaka zabluda vodi ka Vatri – nalazi se kod Nesaija, br. 1578, str. 260, a dobrim ga ocjenjuje šejh Albani u Nesaijevom Sunenu

5 Et-Takrir ve-tahbir, 1/282

6 El-Urfu ve eseruhu fil-ahkam, str. 31

7 El-Urfu ve eseruhu fil-ahkam, str. 32, Pogledati: Ka'idetul-adeti, str. 44-45

8 Šerhu fethul-kadir ala šerhi bidajetil-mubtedi, 5/282

9 El-Mebsut, 12/196

10 ibid

---

mr. JAKUB ALAGIĆ

DELIL AKIDA

Pridruži se na WhatsApp https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG

Preuzmi PDF https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/12/Razlika-izme%C4%91u-ibadeta-novotarija-i-obi%C4%8Daja.pdf

Vidi manje

Bismillahir-rahmanir-rahim

Odgovor na ovo pitanje upotpuniće se kroz četiri dijela.

Svojstva Uzvišenog Allaha su oduvijek i zauvijek

Ovo je akida selefa i akida Ehli sunneta i džemata. Imam Ebu Hanife veli:

On je oduvijek i zauvijek sa Svojim imenima i svojstvima.1

Imam Tahavi kaže:

On je Svoja svojstva imao oduvijek, prije nego je išta stvorio. Njihovo stvaranje nije Mu nadodalo nijedno svojstvo. Ista ona svojstva koja je imao u oduvjekosti, imat će i u zauvjekosti.2

Ibn Ebil-‘Izz el-Hanefī u komentaru spomenutih Tahavijinih riječi kaže:

Uzvišeni Allah permanentno posjeduje svojstva savršenosti, svojstva Bića i svojstva djelovanja (sifāt zātijja ve sifāt fi‘lijja). Nije dopušteno vjerovati da je Allah stekao neko svojstvo nakon što ga, prethodno, nije imao budući da su Njegova svojstva – uzvišen neka je On! – svojstva savršenosti pa bi neposjedovanje nekoga od njih predstavljalo manjkavost. Tako nije zamislivo da je On savršenost stekao nakon što se ranije odlikovao onim što joj je suprotno… poput stvaranja, oblikovanja, usmrćivanja, oživljavanja, uskraćivanja, izljeva darežljivosti, smotavanja (nebesa), uzdizanja, prilaženja, dolaženja, spuštanja, srdžbe, zadovoljstva i sličnoga, čime je On Sebe opisao i čime Ga je opisao Njegov Poslanik.3

Allah posjeduje najljepša imena i uzvišena svojstva i niko Mu nije sličan, uvijek i zauvijek je opisan sa svim Svojim osobinama, bez obzira što su neke osobine povezane sa Njegovim htjenjem i djelovanjem, i što će se to djelovanje dogoditi u budućnosti, poput: dolaska na Sudnji dan, viđenja Njegovog lica u džennetu, stvaranja novih stvorenja, itd.

Allahova imena i svojstva nisu ograničena sa određenim brojem, a dokaz tome je predaja koju prenosi Ibn Mesud u kojoj Poslanik صلى الله عليه وسلم kaže:

Molim Te svakim Tvojim imenom, kojim si Sebe nazvao, ili si ga u Knjizi objavio, ili si njemu podučio neko Svoje stvorenje, ili si ga kod Sebe sakrio, da učiniš Kur'an proljećem moga srca.4

Svako Allahovo ime sadrži i Njegovo svojstvo. Tako npr. Njegovo ime El-Alim (Sveznajući), ukazuje na Njegovu osobinu znanja, ime El-Hakim (Mudri) ukazuje na mudrost, imena Es-Semi'u (Onaj koji sve čuje) i El-Basir (Koji sve vidi) ukazuju na sluh i vid, ime El-Kadir (Moćni), ukazuje na Njegovu osobinu moć. Tako je i sa svim Njegovim lijepim imenima.

Dakle, oni koji ograničavaju Allaha sa 7 ili 8 osobina poput ešarija i maturidija, nemaju nikakav dokaz za to, oni pozivajući se na razum zapravo slijede svoje strasti, a suprostavljaju se i Kur'anu i sunnetu. Imam Ebu Hanifa veli:

Niko ne smije da o Allahovom Biću govori (po svome shvatanju), nego Ga je obavezan opisivati onim čime je On Sebe opisao. Niko o Njemu Uzvišenom neće govoriti shodno svome razumu.5

 

Govor je Allahovo svojstvo

Govor je Allahovo svojstvo, to je stvaran, istinski (pravi) govor koji se čuje. Allah priča kada hoće i kako hoće, pričao je u prošlosti i pričaće i u budućnosti. To je govor sa slovima, značenjem i glasom (zvukom). Ibn Ebil-‘Izz el-Hanefī veli:

Da je On, Uzvišeni, permanentni govornik, da govori kad hoće, u vremenu u kojem hoće i na način na koji hoće; da njime govori glasom koji se čuje; da je vrsta Njegovog govora oduvijeka, iako konkretni glas nije oduvijeki. Ovaj stav prenosi se od najvećih autoriteta (imama) hadisa i ehlu-sunneta. 6

Govor je Allahovo svojstvo, osobina, Njegov govor je istovremeno i lično svojstvo bića (sifatu-zatijje) i svojstvo djelovanja (sifatu-fi'lijje). To je svojstvo koje je nerazdvojivo od Allahovog Bića, oduvijek i zauvijek, a konkretni govor (np. sa Musaom) je i svojstvo koje se veže za Njegovu moć (el-kudreh) u svakom vremenu i koje se događa Njegovim htijenjem i djelovanjem. Jer Allah priča kada hoće, kako hoće i koliko hoće.

Pričao je u prošlosti, pričaće i u budućnosti, zbog toga se kaže da je Allahov govor istovremeno i lično svojstvo bića (sifatu-zatijje) i svojstvo djelovanja (sifatu-fi'lijje).

Allah se obraća melecima govorom koji se čuje, naređuje im šta će raditi.

Poznato je da se Allah Uzvišeni obraćao Musau:

I kad nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu se njegov Gospodar obrati govorom.7

U Kur'anu i sunnetu ima mnogo dokaza koji govore o tome da će se Allah, Uzvišeni, stanovnicima Dženneta i drugima obraćati govorom. Uzvišeni kaže:

Mir vama! – bit će riječi Gospodara Milostivog.8

Maturidije i ešarije, iako pripisuju Allahu osobinu govora, ipak je ne potvrđuju na ispravan način, upravo zbog uticaja skolaristike (ilmul-kelama), i zato što o Allahu pričaju na osnovu svog razuma a ne na osnovu Kur'ana i sunneta. Maturidije kažu:

Allahov govor sadrži smisao koji egzistira u Njegovom Biću a koji On stvara u nečemu mimo Sebe.9

Oni smatraju da je Božiji govor neki smisao koji egzistira po sebi, a koji se ne može čuti; koji se čuje samo onda kad Allah u zraku stvori glas.

Pogledati: Komentar Tahavijeve akide, str 158

Ežarije kažu:

Allahov govor to je jedan smisao koji opstoji po Allahovu Biću a koji se izražava kroz naredbu, zabranu, vijest i obavijest pa, ako je iskazan na arapskom jeziku tada je Kur’an, a ako je na hebrejskom tada je Tevrat.10

Kod maturidija i ešarija Allahov govor nije stvarni govor, to je jedna cjelina, jedno značenje unutar Allahovog, dželle šanuhu, bića (koja oduvijek opstoji po Allahovu Biću), taj govor se ne čuje od njega, nego je to samo unutarnji govor, nije povezan sa Njegovim htjenjem niti djelovanjem, tj. kažu Allah ne priča kada hoće i kako hoće, nije glas koji se čuje, nego je to govor u sebi koji se ne čuje.

Dakle, maturidije i ešarije ne potvrđuju Allahu osobinu govora na ispravan način.

 

Kur'an je Allahov govor

Kur'an je Allahov govor koji nije stvoren, to je govor riječima i značenjem, Allah ge je izgovorio onako kako Njemu dolikuje i svako onaj ko po ovom pitanju ima drugačije mišljenje, pogrešno je i ne prihvata se. Imam Tahavi veli:

Kur’an je Allahov govor, koji je potekao od Njega (On ga je izgovorio), na nama nepoznat način, izričajem i On ga je, odozgo, spustio Svome Poslaniku kao objavu, i vjernici to prihvataju kao istinu, potpuno uvjereni da je to, u stvarnosti, govor Allaha Uzvišenog, koji nije stvoren, kakav je slučaj s ljudskim govorom.11

Maturidije i ešarije kažu Kur'an nije Allahov istinski, pravi govor, nije ga istinski izgovorio, nego je to hićaja, tumačenje, o Allahovom govoru, a zove se Allahov govor alegorički (medžazen), koji upućuje na Allahov unutarnji govor.

Dakle, i po pitanju Kur'ana maturidije i ešarije nemaju ispravno vjerovanje.

 

Da li je Kur'an oduvijek postojao, pa i za vrijeme Tevrata, Indžila?

Kur'an je objavljivan 23 godine, Allah je izgovorio određene ajete u određeno vrijeme u određenim situacijama kroz period od 23 godine, Džibril bi čuo riječi (ajete) od Allaha i odmah ih prenio Poslaniku صلى الله عليه وسلم .Uzvišeni Allah kaže:

I kao Kur'an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo po malo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.12

Uzvišeni Allah kaže:

Oni koji ne vjeruju govore: Zašto mu Kur'an nije odjednom cijeli objavljen? A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i Mi ga činimo razgovijetnim.13

Ibn Kesir u komentaru ovog ajeta kaže:

Uzvišeni Allah odgovara im na to pa kaže da ga je On objavio postepeno, tj. u toku dvadeset i tri godine, shodno realnim i stvarnim situacijama i događajima.

Dakle, Kur'an je Allahov govor koji je postepeno izgovoren, izgovaran je onda kada je objavljivan, Džibril je čuo određene ajete od Allaha, a on ga je odmah dostavio Poslaniku صلى الله عليه وسلم .Uzvišeni Allah kaže:

Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala.14

Iz ovog ajeta jasno se vidi da je Allah izgovorio ovaj ajet (govor) u vrijeme Poslanika صلى الله عليه وسلم , kada mu se jedna ashabijka žalila na svoga muža.

 

Zaključak

Allahov govor je oduvijek i zauvijek, ali Kur'an je Allah izgovorio u vrijeme objave, objavljivanja, tj. posle Tevrata, Indžila, Zebura ili neke druge nebeske knjige.

Napomena

Kur'an je napisan u Levhi Mahfuz, 50 000 godina prije nego je Allah stvorio nebesa i zemlju. Uzvišeni Allah kaže:

A ovo je Kur'an veličanstveni; na ploči pomno čuvanoj.15

Dakle, Kur'an je napisan u Levhi Mahfuz 50 000 godina prije nego što je Allah stvorio nebesa i zemlju, ali Allah ga je izgovorio onda kada je objavljen Poslaniku صلى الله عليه وسلم.

Allah kada je stvorio Kalem, a to je bilo 50 000 godina prije nego je Allah stvorio nebesa i zemlju, rekao mu je piši, pa je Kalem napisao sve što će se desiti do Sudnjeg dana, tj. napisao je sve što je Allah odredio da će se desiti do Sudnjeg dana, sve u detalje, a od toga je i objavljivanje Tevrata, Indžila, Zebura i Kur'ana.

Ovo se može pojasniti kroz stepene odredbe, tj. kadera.

Stepeni kadera (određenja) su:

1. El-‘ilm (Znanje)

2. El-kitabe (Pisanje)

3. El-mešie (Htjenje)

4. El-halk (Stvaranje)

Allah je oduvijek i zauvijek znao šta će se desiti, zatim je to zapisano u Levhi Mahfuz, zatim događaji se dešavaju samo Njegovim htjenjem, zatim stvara stvorenja kada hoće i koja hoće.

Allah je oduvijek znao da će Kur'an objaviti Muhamedu صلى الله عليه وسلم ,pa je to zapisano u Levhi Mahfuz, pa je odredio vrijeme i stvorio Muhameda صلى الله عليه وسلم i onda mu objavio Kur'an.

Dakle, Kur'an se nalazi u pisanoj formi u Levhi Mahfuz, kao i svi događaji, mali i veliki, sve u detalje, ali je izgovoren kada je objavljen.

Ovo je stav Ehli sunneta i džemata, a Allah najbolje zna.

 

---

1 El-fikhul-ekber, str. 301

2 Komentar Tahavijeve akide, str 93

3 Komentar Tahavijeve akide, str 94

4 Bilježi ga Hakim, br. 1877, i smatra ga ispravnim

5 Šerhul-akideti-tahavijje, 2/427

6 Komentar Tahavijeve akide, str 149

7 El-A'raf, 143

8 Ja-Sīn, 58

9 Komentar Tahavijeve akide, str 149

10 ibid

11 Komentar Tahavijeve akide, str 148

12 El-Isra, 106

13 El-Furkan, 32

14 El-Mudžadela, 1

15 El-Burudž, 21-22

 

---

mr. JAKUB ALAGIĆ

preuzeto sa whatsapp grupe DELIL: https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG

pruzemite pdf ovdje: https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/12/Da-li-je-Kuran-postojao-oduvijek.pdf

Vidi manje