We alejkumu Selam. Na pitanje o želatinu u hrani mr. Semir Imamovic je Islamskom casopisu SAFF-u dao sljedeći odgovor: “Islamski klasici su razmatrali pitanje preobrazbe nečistoće u neku drugu materiju, kao što je preobrazba alkohola, preobrazba psa ili svinje u pepeo ili so (tako što se zapale ili bace u solanu), i iznijeli su različita mišljenja i poglede oko promjene propisa nakon preobrazbe.

Svi su stava da alkohol (alkohol je prema mišljenju četiri pravne škole nečist), koji se prirodnim putem preobrazi u sirće- bez utjecaja ljudskog faktora-gubi prvobitni propis, i postaje dozvoljen.

Razišli su se oko ostalih vrsta nečistoća: učenjaci hanefijske pravne škole, Malik i Ahmed po jednom mišljenju, zahirije i šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, Ibnu-l-Kajjim, Ševkani, Hasan-han, Ibn Hazm, su stava da ukoliko se nečistoća preobrazi u nešto drugo, i u potpunosti izgubi svoja svojstva i karakteristike, gubi prvobitni propis-zabranu, i postaje dozvoljeno njeno korištenje.

Šafije, hanbelije, prema jačem predanju od imama Ahmeda, i Malik, prema jednom predanju, smatraju da se nečistoća ne može preobraziti i da se njen propis ne može mijenjati (Nakon ovoga brat Semir navodi mnoga djela, a ko je toliko učen da ga to interesuje, neka pogleda u Saffu koja se djela spominju).

Prvo mišljenje je jače i temelji se na sljedećim dokazima:

a) Poređenje (analogija) svih ostalih nečistoća sa alkoholom. Postoji koncenzus islamskih učenjaka da alkohol koji se prirodnim putem, bez djelovanja ljudskog faktora, preobrazi u sirće postaje dozvoljen, a većina učenjaka zadržava taj stav i kada je riječ i o manualnom pretvaranju alkohola u sirće. Isti propis treba važiti i za ostale nečistoće, nakon što dožive hemijsku promjenu (preobrazbu), takvo nešto nije u skladu sa zdravom logikom, koja se ne kosi sa šerijatskim tekstom.

b) Poređenje sa štavljenjem kože lešine. Većina učenjaka je stava da koža lešine stavljenjem postaje čista, na osnovu riječi Poslanika, s.a.v.s.: “Štavljenjem koža postaje dozvoljena.” (Muslim)

c) Metodološko pravilo: “Propis vazi kada za njega postoji povod”. Povod zabrane alkohola je opojnost, i kada nje nestane, prestaje važiti zabrana; tako isto povod zabrane nečistoće je njena suština i karakteristike, kada toga nestane-prestaje biti zabrana.

d) Nečiste materije (ljudski izmet i mokraća, lešina, pas, svinja i dr.) kada se osuše, isparavaju u atmosferi, i od njih i drugih tvari formiraju se oblaci iz kojih se opet spušta čista kiša koju ljudi piju, a kada se te iste materije zakopaju u zemlju, rastvore se, voda iz njih odlazi u najniže slojeve zemlje, čisti se od svih primjesa i pretvara se u čistu i pitku izvorsku vodu. Takav je slučaj i sa mlijekom. Ono uslijed potpune preobrazbe i promjene, nakon što je bila nečista i zabranjena krv u životinjskoj utrobi kao što to potvrđuje Kur’an (En-nahl,66), postaje čisti i dozvoljeni napitak.

e) Poređenje preobrazbe nečistoće sa preobrazbom čistoće. Naime, kada se čista tvar preobrazi u nečistu, postaje zabranjena i nečista, kao sto je voda koja se pretvori u mokraću i izmet. Kako to da ovdje preobrazba utječe na propis, a ne utječe kada se radi o obrnutoj situaciji- kada se nečistoća preobrazi u čistoću. Allah, dž.š., izvodi čisto iz nečistog, i nečisto iz čistog, stoga ne treba gledati na osnovu od koje je čista ili nečista tvar nastala, nego na svojstva i karakteristike koja ona posjeduje. Ako nestane imena i svojstva ne može se zadržati propis, jer se propis veže i za jedno i za drugo (“I´lamul-muvekkin”,1/394).

Na osnovu rečenog, može se donijeti i šerijatsko-pravno rješenje za svinjski želatin. No, prije toga ćemo nešto kazati o želatinu i njegovom nastajanju, kako bi čitaoci mogli u potpunosti razumjeti razlog podvođenja želatina pod spomenuta pravila i principe. Želatin je proteinska materija koja nalikuje proteinu krvi (hemoglobinu), inzulinu, i proteinu jajeta. Karakterističan je po tome što se otapa u vodi. Najvie se dobija od svinjskih i goveđih kostiju. Godišnje se u svijetu proizvede oko 200.000 tona želatina. Više od polovice je svinjskog porijkla. Koristi se u konzerviranju hrane, zaleđenoj hrani, slatkišima, mliječnim proizvodima (svježi sir, jogurt), raznim kremama, tjesteninama, ishrani bolesnika kod kojih je izvršen hirurški zahvat na probavnom kanalu, u malokolaričnoj hrani radi kontroliranja tjelesne težine, pripravljanja nekih vrsta lijekova, u medicini kod hirurških zahvata za zaustavljanje izljeva krvi i dr..

Želatin nastaje kao posljedica pucanja (raspada) molekule životinjskog proteina. U reakciji koja se odvija uz prisustvo vode, djelići vode zauzimaju mjesto u različitim dijelovima spomenute molekule, što prouzrokuje pucanje hemijskih veza u molekuli, i formiranje novih hemijskih molekula koje su manjeg obima. Reakcija se odvija na kiseloj ili nekoj drugoj podlozi. Novonastale molekule se u potpunosti razlikuje od proteina od kojih su nastale. To se može provjeriti na razne načine. Nije moguće utvrditi da postojij ikakva suštinska razlika između želatina dobivenog od različitih životinja, jer on u potpunosti gubi svojstva i karakteristike koje bi ukazivale na osnovu od koje nastaje (brat Semir ovdje opet navodi u kojim djelima se može pogledati o tome).

Vidimo, dakle, da se radi o potpunoj promjeni, i ne može se više govoriti o kostima, ili nekom drugom dijelu svinje, nego o sasvim novoj materiji koja potpada pod šerijatsko pravilo: „Sve stvari su u osnovi dozvoljene, dok ne dođe dokaz koji neku stvar posebno zabranjuje.“ To znači da se više ne gleda da li je životinja iz čije je kosti dobiven želatin čista ili nije i da li je zaklana na propisan ili nepropisan nacin.

Na osmoj fikhskoj konferenciji Islamskog Medicinskog Kongresa u Kuvajtu (maj, 1995.) donesen je sljedeći zaključak: “Preobrazba (ar. el-istihala), koja znači potpuno pretvaranje jedne materije u drugu koje se po svojstvima razlikuje od nje, čini da nečiste tvari postanu čiste, i da ono što je zabranjeno bude dozvoljeno. Na osnovu toga mozemo reći daje želatin-koji nastaje od kostiju i kože nečiste životinje-čist i dozvoljeno je njegovo konzumiranje” – a Allah, dž.š., najbolje zna!

Odgovorio: prof. Jasmin Djanan

Pogledaj: http://www.n-um.com/?q=node%2F393

Dakle, preče je kloniti se i čuvati od svih nečistih stvari, kako u jelu, tako i u piću, liječenju, odijevanju itd., kol’ko god se to u mogućnosti i može, ali treba naznačiti i to da je po mišljenju većine islamske uleme dozvoljeno koristiti se nečistom stvari koja je zbog određenog hemijsko-fabričkog procesa postala čistom, izgubivši svoja prvobitna svojstva. Što se tiče direktnog miješanja hemijski neprerađenih svinjskih ili nečistih materija u hranu ili piće, poput mesa ili masti, ili podmazivanja tepsija i posuda od hrane ili premazivanja samih jela, peciva, hljebova i sl., takvo što je zabranjeno konzumirati, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Pogledaj: http://www.youtube.com/watch?v=xToqnaOpzs0

Odgovor proslijedio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha