Onaj ko stupi u ihramske zabrane ne treba se češljati zato što priliči da njegova kosa bude raščupana i prašnjava, kao i zato što češljanje ima za posljedicu opadanje vlasī, ali može izmivati kosu. Pa ipak, onaj ko stupi u ihramske zabrane i, naprimjer, češanjem ili trljanjem glave izazove opadanje vlasī nije grešan, jer nije imao namjeru izazvati opadanje vlasī. Eto, neka se zna da čovjek nije grešan ukoliko greškom ili iz zaborava prekrši bilo koju ihramsku zabranu, na temelju Allahovih riječi: “Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite. – A Allah prašta i samilostan je” (el-Ahzab, 5);“Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!” (el-Bekara, 286), a ovu je dovu Allah, dželle šanuhu, uslišio i rekao: “To sam već učinio!” Evo za to još jednog dokaza. Bavljenje lovom zabranjeno je u toku ihramskih zabrana jer je Gospodar objavio: “O vjernici, ne ubijajte divljač dok obavljate obrede hadža! Onom od vas ko je hotimično ubije kazna je da jednu domaću životinju, čiju će vrijednost procijeniti dvojica vaših pravednih ljudi, pokloni Kabi ili da se iskupi time što će, ravno tome, nahraniti siromahe ili postiti – da bi osjetio pogubnost postupka svog…” (el-Maida, 95).

Ovdje je poenta u ograničenju koje je izrečeno riječju hotimično, iz čega slijedi da neće biti sankcioniran onaj ko divljač, dok je u ihramskim zabranama, ubije nehotice. Drugim riječima, priliči da bude sankcioniran onaj ko se lovom u toku ihramskih zabrana bavi hotimično, a ne priliči da bude sankcioniran onaj ko divlju životinju u toku tih zabrana ubije nehotice. Ovo smo konstatirali povodeći se za načelom da je islam lahkai jednostavna vjera koja preferira opraštanje. Ovo smo rekli, a naglašeno ponavljamo: ukoliko bilo koju ihramsku zabranu, bez izuzetka, iz neznanja ili iz zaborava prekrši onaj ko stupi u ihramske zabrane neće biti sankcioniran ni na kakav način, pa nije obavezan zaklati kurban kao iskup, niti je njegov obred pokvaren (hadžske i umranske obrede kvari, naprimjer, stupanje u spolni odnos sa suprugom). Ovo smo ustanovili na temelju dokaza koje smo ranije naveli.

Šejh Muhammed b. Usejmin

preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

U vezi sa safovima mjerodavno je njihovo ravnanje prema člancima, a ne prema vrhovima nožnih prstiju jer se ljudi glede članaka ne razlikuju, a glede dužine stopala i, otuda, nožnih prstiju, razlikuju se.

Nema sumnje u to da su ashabi, radijallahu anhum, ravnali safove prema člancima, koje su međusobno sastavljali. (U predanju koje je zabilježio imam el-Buhari, 752, stoji da je Enes b. Malik, radijallahu anhu, pripovijedao: “Safove bismo redali tako što bismo sastavljali ramena i stopala.”) Učenjaci kažu da sastavljanje članaka nije cilj samo po sebi, nego je cilj da se poravnaju safovi. Kad se safovi uspostave, svako treba sastaviti članak s člankom klanjača do sebe, da bi se ostvarilo ravnanje safova. To, međutim, ne znači da članci trebaju ostati sastavljeni tokom cijelog namaza. Pretjeruju u vjeri oni što se upinju da njihovi članci ostanu sastavljeni s člancima klanjača do sebe, a uslijed širenja nogu nastane šupljina između njihovih ramena i ramena klanjača koji se nalaze pored njih. To je protivno sunnetu, jer se traži ravnanje safova uzimajući u obzir ramena i članke.

Šejh Muhammed b. Usejmin

preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Islamski učenjaci smatraju da žena koja pobaci u trećem mjesecu trudnoće ima status žene koja ima nifas, postporođajno istjecanje krvi, pa neće obavljati namaz. To je tako, jer fetus u tom periodu već bude oblikovan. Učenjaci vele da fetus može biti oblikovan već u osamdeset i prvom danu trudnoće, što je manje od tri mjeseca. Stoga, ako je žena sigurna u to da se pobačaj dogodio poslije osamdeset dana trudnoće, smatrat će da je u nifasu, pa neće obavljati namaz; ako se pobačaj pak dogodio prije toga, smatrat će da nije u nifasu (jer krv koja se tad pojavi nije mjerodavna, to je krv koja se pojavljuje uslijed poremećaja tjelesnih funkcija), te će obavljati namaz. Ukoliko se pobačaj dogodio prije isteka osamdesetog dana trudnoće i žena je izostavljala namaze, treba te namaze naklanjati; ako nije sigurna koliko je namaza izostavila, procijenit će i naklanjati onoliko namaza koliko je, prema mišljenju koje kod nje preovladava, izostavila.

Šejh Muhammed b. Usejmin

preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Dozvoljeno je da čovjek dajući sadekatul-fitr izdvoji više nego što je potrebno s namjerom udjeljivanja dobrovoljne milostinje. Neki ljudi kupe veliku vreću brašna, koja je dovoljna za sadekatul-fitr na ime nekoliko osoba, i odnesu je siromahu, a višak namijene kao milostinju – u tome nema smetnje. Ali obveznik mora biti siguran u to da ta je vreća brašna dovoljna kao sadekatul-fitr na ime onoliko osoba za koliko daje. K tome, ako je siguran u to, brašno ne mora vagati.

Šejh Muhammed b. Usejmin

preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Sunnet je postiti što više dana tokom mjeseca šabana. Evo šta je s tim u vezi izjavila majka pravovjernih Aiša, radijallahu anha: “Nije mi poznato da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postio u bilo kojem mjesecu onoliko koliko je postio u šabanu” (el-Buhari, 1969). Islamski autoriteti vele da post u mjesecu šabanu u odnosu na ramazan ima status potvrđenih sunneta u odnosu na propisane namaze. U skladu s tim, treba postiti u mjesecu šabanu, i to je svojevrsna uvertira u post mjeseca ramazana, kao što treba postiti šest dana mjeseca ševala, pa to, kako rekosmo, ima status potvrđenih sunneta prije i poslije namaza. Post u mjesecu šabanu sadrži još jednu korist, a to je pripremanje za podnošenje napora koji se pojavljuje uslijed posta mjeseca ramazana. Onaj ko često posti u mjesecu šabanu, taj neće osjetiti veliki napor prilikom posta u mjesecu ramazanu.

Šejh Muhammed b. Usejmin

preuzeto sa stranice http://www.minber.ba