Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nemojte noć uoči petka posebno određivati za ibadet, i nemojte petak posebno određivati za post, ali ako se podudari s nečijim dobrovoljnim postom, neka tokom njega posti” (Muslim, 1144). Razlog ove zabrane leži u tome što je petak sedmični praznik, pa, pored dvaju Bajrama, spada u praznike koji su utemeljeni u šerijatu, i u tome što muškarci petkom trebaju poraniti na džuma-namaz te se zaokupiti učenjem dove i činjenjem zikra: petak u tom pogledu uvelike liči na dan Arefata, tokom kojeg hadžije ne trebaju postiti da bi imali snage za intenzivniji ibadet. A kad se dogodi da se vremenski podudare dva ibadeta od kojih se jedan može odložiti za kasnije, poznato je da se prednost daje onom ibadetu koji se ne može odložiti.

Možda će neko kazati: “Obrazloženje da je petak sedmični praznik iziskuje da je tokom petka zabranjeno postiti, kao što je zabranjeno postiti tokom dvaju Bajrama.” Objašnjenje je ovo: petak se, između ostalog, razlikuje od dvaju Bajrama po tome što u jednom mjesecu imamo četiri takva praznika, pa tokom tog dana nije zabranjeno postiti nego je to pokuđeno.

Akoli čovjek posti tokom četvrtka i petka, odnosno petka i subote, tad se zna da on nije imao namjeru postiti tokom petka zasebno.

Upitali ste me: “I odnosi li se ta zabrana na napaštanje obaveznog posta?” Dokazi koji se bave ovim pitanjem imaju općenit karakter i odnose se na obavezni i na dobrovoljni post, osim ako se radi o čovjeku koji radi teške fizičke poslove, te može propuštene dane obaveznog posta napostiti posteći tokom petka; njemu nije pokuđeno postiti tokom petka zasebno, jer on za tim ima potrebu.

Šejh Muhammed b. Usejmin

preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Nesumnjivo, bolje je ograničiti se na zikr koji je prenesen od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Zato će čovjek prilikom podizanja glave s rukua reći: “Rabbena ve lekel-hamd”, a neće dodati riječi “veš-šukr”, tim prije jer one nisu prenesene od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Koristim se ovom prilikom da ukažem na to da postoje četiri forme zikra poslije rukua, i to: “Rabbena ve lekel-hamd”; “Rabbena lekel-hamd”; “Allahumme Rabbena ve lekel-hamd”; “Allahumme Rabbena lekel-hamd”, koje ne treba sve odjednom izgovoriti, nego naizmjenično, to jest ponekad jednu, ponekad drugu formu i tako dalje.

Šejh Muhammed b. Usejmin

preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Allah, dželle šanuhu, naredio je obavljanje zikra poslije farz-namaza rekavši: “A kad namaz završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći…” (en-Nisa, 103). Ovo je sažeta naredba koju je objasnio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Nakon što preda selam, čovjek će tri puta reći: “Estagfirullāh!”, a to znači: Allaha za oprost molim, zatim će proučiti: “Allāhumme Entes-selāmu ve minkes-selāmu tebārekte jā Zel-dželāli vel-ikrām”, što znači: Allahu, Ti si Mir i Ti daješ mir, blagodaran si, Posjedniče veličine i plemenitosti! (Muslim, 595)

Potom će proučiti: “Lā ilāhe illallāhu vahdehū lā šerīke lehū lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ‘alā kulli šej’in kadīr. Allāhumme lā mānia‘ limā e‘tajte ve lā mu‘tije limā men‘ate ve lā jenfeu‘ zel-džeddi minkel-džedd!”, što znači: nema istinskog božanstva osim Allaha, Jedinog, Koji nema saučesnika, Njemu pripada sva vlast i svaka zahvalnost, i On sve može. Allahu, ono što ti daješ niko ne može uskratiti, niti iko može dati ono što ti uskratiš, a niti ikome koristi njegovo bogatstvo pored Tvog bogatstva! (el-Buhari, 844 i 6329, i Muslim, 593)

Zatim će proučiti ovo: “Lā ilāhe illallāhu vahdehū lā šerīke lehū lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ‘alā kulli šej’in kadīr. Lā ilāhe illallāhu ve lā na‘budu illā ijjāhu lehun-ni‘metu ve lehul-fadlu ve lehus-senā’ul-hasen. Lā ilāhe illallāhu muhlisīne lehud-dīne ve lev kerihel-kāfirūn”, a to znači: nema istinskog božanstva osim Allaha, Jedinog, Koji nema saučesnika, Njemu pripada sva vlast i svaka zahvalnost, i On sve može. Obožavamo samo Allaha, Njemu pripada svaka blagodat, poštovanje i svekolika hvala. Nema istinskog božanstva osim Allaha. Njemu iskreno vjeru ispovijedamo, makar to bilo krivo nevjernicima! (Muslim, 594)

U hadisu se kaže: “Onom ko poslije namaza po trideset i tri puta kaže subhanallāh, elhamdulillāh i Allāhu ekber pa to zaokruži na stotinu rekavši: ‘Lā ilāhe illallāhu vahdehū lā šerīke lehū lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ‘alā kulli šej’in kadīr’ bit će oprošteni grijesi, makar ih bilo koliko ima morske pjene” (Muslim, 597). Čovjek ovaj zikr može izgovoriti skupa trideset i tri puta, to jest ovako: subhanallāhi, velhamdulillāhi vallāhu ekber, a može i odvojeno, to jest može trideset i tri puta reći subhanallah, zatim trideset i tri puta elhamdulillahi te naposlijetku isto toliko puta reći Allahu ekber. Sunnet je i to da se, umjesto trideset i tri puta, svaki od ovog zikra izgovori po deset puta (Ebu Davud, 5065, et-Tirmizi, 3410, en-Nesai, 1347, i Ibn Madža, 926). Isto tako, sunnet je dvadeset i pet puta izgovoriti ovaj zikr: “Subhanallāhi velhamdulillāhi ve lā ilāhe illallāhu vallāhu ekber” (et-Tirmizi, 3413, koji je ovo predanje označio pouzdanim, te en-Nesai, 1349 i 1350), a to iznosi stotinu. Valja znati da je dozvoljeno na bilo koji od ovih načina činiti zikr. Kad je riječ o ibadetu koji ima nekoliko formi, važi pravilo da ga treba činiti u svim njegovim formama, i to naizmjenično, da nijedna forma ne bude zapostavljena.

Zikrovi koje sam naveo uče se poslije svih namaza, osim što se poslije sabahskog i akšamskog namaza ovaj zikr: “Lā ilāhe illallāhu vahdehū lā šerīke lehū lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ‘alā kulli šej’in kadīr” uči deset puta, te se poslije ovih dvaju namaza sedam puta uči zikr: “Rabbi edžirnī minen-nār”, što znači: Gospodaru, poštedi me kazne u Vatri! A Allah je pokrovitelj uspjeha, On upućuje na Pravi put.

Šejh Muhammed b. Usejmin

preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Sunnet je da čovjek sjedne na lijevu kuk na posljednjem sjedenju u onim namazima koji imaju dva sjedenja, a to su: podne, ikindija, akšam i jacija. U namazima koji imaju samo jedno sjedenje ne sjedi se na ovaj način, nego se sjedne na lijevu nogu.

Ovaj propis odnosi se na oba spola podjednako jer su muškarci i žene u načelu ravnopravni u pogledu propisa, osim ako postoji šerijatski dokaz koji u određenom propisu poništava tu ravnopravnost. Kad je riječ o ovom pitanju, ne postoji ispravan šerijatski dokaz na temelju kojeg bi se moglo kazati da žena obavlja namaz drukčije od muškarca.

Šejh Muhammed b. Usejmin

preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Bolje je da ostane okrenut prema kibli dok tri puta ne izgovori: “Allaha za oprost molim”, nakon čega će proučiti zikr: “Allahu, Ti si Mir i Ti daješ mir, blagodaran si, Posjedniče veličine i plemenitosti!” Tek tad će se okrenuti prema muktedijama (Muslim, 591). Ako želi otići, imam to može učiniti ukoliko neće uznemiriti džematlije prolazeći pored njih; ako ne postoji slobodan prolaz, sačekat će. Kad je riječ o muktediji, on može ustati tek nakon što imam ustane, na temelju hadisa: “…i nemojte prije mene odlaziti” (Muslim, 426). Ali ako se imam zadrži okrenut prema kibli više nego što je to sunnetom predviđeno, muktedija može otići.

Šejh Muhammed b. Usejmin

preuzeto sa stranice http://www.minber.ba