Ukoliko čovjek uđe u džamiju radi obavljanja jacijskog namaza i, nakon što namaz bude uspostavljen, sjeti se da nije obavio akšamski namaz, stupit će u skupni jacijski namaz s nijetom da obavlja akšam-namaz, a kad imam ustane na četvrti rekat, on će ostati na sjedenju, sačekat će imama i s njime predati selam. Može i ovako postupiti: kad imam ustane na četvrti rekat, on će ostati na sjedenju i predati selam, te će zatim stupiti s imamom u jacija-namaz. I, prema ispravnom mišljenju, ovdje nije problematično to što muktedija ima posve različit nijet od imama za kojim pristaje. Za ovu situaciju postoji i ovo rješenje: klanjat će akšamski namaz zasebno, a potom će pristati za imamom i klanjati jacijski namaz.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Prvo ćete naklanjati propušteni namaz, a zatim ćete klanjati onaj namaz koji je nastupio. Naklanjavanje propuštenog namaza nije dozvoljeno odlagati. Mnogi ljudi propušteni namaz naklanjaju s istim namazom tek sljedećeg dana. Naprimjer, ako propuste sabah-namaz, čekaju s njegovim naklanjavanjem do sabah-namaza sljedećeg dana. To je pogrešno i u suprotnosti s riječima i praksom Allahova Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

El-Buhari i Muslim zabilježili su da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko prespava namaz ili ga zaboravi klanjat će taj namaz kad se sjeti”, a nije rekao: “…klanjat će taj namaz sutradan u njegovu vremenu.”

Kad se radi o Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, praksi, tu je predanje u kojem se kaže da je jednog dana prilikom Bitke protiv saveznika izostavio nekoliko namaza, pa ih je naklanjao prije nego što je klanjao namaz koji je bio nastupio.

Ipak, ako obveznik uslijed zaborava ili neznanja postupi obratno, namaz mu je ispravan jer on u toj situaciji ima opravdanje.

Koristim se ovom prilikom da objasnim tri kategorije namaza u pogledu naklanjavanja.

Prva je kategorija namaz koji se mora naklanjati čim nestane razlog zbog koje je propušten, i u ovu kategoriju spada svih pet dnevnih namaza, vitr-namaz i potvrđeni sunneti.

Druga je kategorija namaz koji se ne naklanjava ako se propusti, nego se naklanja neki drugi namaz umjesto njega, i to je džuma-namaz. Ako čovjek dođe na džumanski namaz i stigne na drugi rekat, stupit će u namaz s nijetom da klanja podnevski farz, kao i onaj ko u potpunosti zakasni na džuma-namaz. Međutim, onaj ko stigne na ruku drugog rekata klanjat će džuma-namaz, to jest naklanjat će još jedan rekat nakon što imam preda selam. Mnogi ljudi nisu upućeni u ovo, pa pristanu za imamom poslije rukua drugog rekata te, nakon što imam preda selam, oni naklanjaju dva rekata. To je pogrešno! Oni u tom slučaju nisu stigli ni na jedan rekat džuma-namaza, pa moraju donijeti nijet da obavljaju podne-namaz. El-Buhari i Muslim zabilježili su da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Stigao je obaviti namaz onaj ko stigne obaviti jedan njegov rekat.” Drukčije rečeno, onaj ko ne stigne obaviti nijedan rekat određenog namaza nije stigao obaviti taj namaz. Važno je napomenuti i to da žene i bolesnici koji ne mogu klanjati džuma-namaz moraju obaviti podne, a ne džuma-namaz; ako bi klanjali džuma-namaz, taj bi namaz bio nevažeći i ne bi bio primljen.

I treća je kategorija namaz koji se naklanja sutradan u njegovu vremenu, a to je bajram-namaz. Učenjaci kažu: “Ako se tek nakon što nastupi vrijeme podnevskog namaza sazna da je tog dana Bajram, bajram-namaz klanjat će se sutradan u vremenu u kojem se taj namaz obavlja.”

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Ako čovjek zatekne imama na ruku, stupit će u namaz donoseći iftitahi-tekbir i odmah će učiniti ruku, a donošenje tekbira za ruku u toj je situaciji sunnet, nije vadžib; bolje je ipak da donese i taj tekbir, a nije grešan ukoliko ga izostavi.

A onaj ko zatekne imama na rukuu, izgovori tekbir i stupi u namaz može se nalaziti u nekoliko situacija.

Prva je situacija da bude siguran u to da je učinio ruku prije nego što se imam podigao s rukua, i tad je stigao obaviti taj rekat, a oslobođen je obaveznosti učenja el-Fatihe.

Druga situacija jest da bude siguran u to da nije učinio ruku prije nego što se imam podigao s rukua, i taj rekat neće računati, nego će ga naklanjati nakon što imam preda selam.

I treća je situacija da bude u dilemi je li stigao učiniti ruku prije nego što se imam podigao s rukua, a tad će u obzir uzeti da je mjerodavno ono što kod njega prevlada. Ako prevlada mišljenje da je stigao učiniti ruku, smatrat će da je stigao obaviti taj rekat; ukoliko prevlada mišljenje da nije stigao učiniti ruku prije nego što se imam podigao s rukua, smatrat će da nije stigao obaviti taj rekat. U slučaju dileme učinit će sehvi-sedždu nakon što preda selam ako je propustio još koji rekat osim tog u koji sumnja. Ako je taj rekat u koji sumnja jedino što je propustio od namaza, a kod njega prevlada mišljenje da je stigao obaviti ruku prije nego što se imam podigao s rukua, tad ne mora učiniti sehvi-sedždu jer je njegov namaz u tijesnoj vezi s namazom imama, koji snosi obavezu obavljanja sehvi-sedžde, te je muktedija zato ne mora obaviti, osim u situaciji kad izostavi nešto od namaza.

U situaciji kad čovjek ne može pouzdano znati je li stigao učiniti ruku prije nego što se imam podigao s rukua, kao mjerodavno uzet će da nije stigao, jer u načelu nije stigao; naklanjat će taj rekat i učinit će sehvi-sedždu prije nego što preda selam.

Kad već govorimo o prispijevanju u džemat, želim ukazati na to da mnogi ljudi, kad uđu u džamiju i zateknu imama na rukuu, poduzimaju razne mjere kako bi upozorili imama da ih sačeka na rukuu, pa se, naprimjer, glasno nakašlju, izvikuju parolu: “Zaista, Allah je na strani strpljivih!”, bučno koračaju i tako dalje. Sve je to protivno sunnetu, i time se pravi pometnja kod imama, kao i kod muktedija. Ima i onih koji, kad uđu u džamiju i zateknu imama na rukuu, trče, a to se ne smije raditi, na temelju Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Kad čujete učenje ikameta, na namaz idite smireno i dostojanstveno, ne žurite! Pristanite za imamom kad dođete u džamiju, a naklanjajte ono što propustite.” (el-Buhari, 636, i Muslim, 151)

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Onaj ko uzme abdest i obuje čarape te ih kasnije skine, a još je pod abdestom može se nalaziti u jednoj od dvije situacije.

Prva je situacija da bude pod prvim abdestom, to jest onim tokom kojeg je oprao noge, a nakon njega obuo čarape. U tom slučaju može skinuti čarape te ih ponovo obuti i potirati po njima.

Druga situacija jest da ne bude pod abdestom tokom kojeg je oprao noge, nego da bude pod abdestom koji je uzeo potirući po čarapama. Tad nije dopušteno da skine čarape, obuje ih i po njima potire, tim prije jer čarape, da bi mogao uživati povlasticu činjenja mesha, mora obuti na abdest tokom kojeg je oprao noge. Tako su rekli islamski učenjaci. Ipak, ukoliko je makar jedan islamski učenjak kazao da obveznik može uživati povlasticu činjenja mesha po čarapama i u ovoj drugoj situaciji (ako, naravno, nije isteklo vrijeme predviđeno za činjenje mesha), onda se to mišljenje može prihvatiti i utemeljeno je. Nije mi poznato da je ijedan islamski autoritet zastupao ovaj stav, i to me sprečava da ga ja zastupam. Ako je ijedan učenjak zastupao ovaj stav, i ja zastupam to mišljenje, i ono je, prema mom rasuđivanju, ispravno. Naime, abdest tokom kojeg se potre po čarapama potpun je abdest, iz čega slijedi da mesh po čarapama u situaciji da ih je čovjek obuo na abdest koji je uzeo potirući po čarapama – ima status činjenja mesha po čarapama koje je obuo na abdest tokom kojeg je oprao noge. Jednom riječju, između te dvije situacije ne postoji razlika. A Allah, opet, najbolje zna.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Bolje je da ponavlja za mujezinom i prouči dovu koja je predviđena za tu priliku, a zatim treba obaviti tehijetul-mesdžid. No, neki su učenjaci izuzeli situaciju kad čovjek uđe u džamiju petkom za vrijeme drugog ezana: tad neće ponavljati za mujezinom, nego će odmah klanjati tehijetul-mesdžid. To su obrazložili rekavši da je slušanje hutbe vadžib, za razliku od ponavljanja za mujezinom, a preče je i objektivnije dati prednost izvršenju vadžiba nad izvršenjem onog što nije vadžib.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba