Prema jednoglasnom mišljenju svih hanbelijskih autoriteta, gutanje sluzi ili sline ne kvari abdest ako to ne dospije u usta te to postač proguta. A u vezi sa situacijom kad sluz ili slina dospiju u usta pa ih postač proguta, postoje dva oprečna mišljenja islamskih učenjaka. Neki drže da je u toj situaciji post pokvaren, dajući tome status konzumiranja hrane i pića; neki, opet, smatraju da to ne kvari post, analogno pljuvačci, čije gutanje ne kvari post, pa makar je čovjek sakupio u ustima i namjerno progutao.

Kad imamo razilaženje među islamskim učenjacima u vezi s nekim pitanjem, potrebno je pozvati se na Kur’ani-kerim i Poslanikov, ﷺ, sunnet te u njima potražiti dokaz. Ovdje smo u nedoumici kvari li gutanje sluzi ili sline post, pa smo potražili dokaz za to, ali ga nismo našli, i stoga kažemo da gutanje toga ne kvari post. Potrebno je posjedovati dokaz pomoću kojeg će čovjek opravdati svoj stav pred Uzvišenim Allahom. Važno je da čovjek ne povlači slinu u nos, a ako sama tu dospije, onda će je izbaciti napolje, pa makar i ne postio.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Iz kur’anskog ajeta: “O vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili…” (el-Bekara, 183) slijedi da je post propisan zato da bi musliman bio bogobojazan i robovao Uzvišenom Allahu. Bogobojaznost se ovdje odnosi na sustezanje od činjenja grijeha, a u širem značenju odnosi se i na izvršavanje vjerskih naredbi. I ove Poslanikove, ﷺ, riječi: “Ako se čovjek, dok posti, ne sustegne od neistinita govora, postupanja prema tom govoru i nerazumnih postupaka, nema potrebe ni da se susteže od hrane i pića” (el-Buhari, 1903) dovoljne su kao potvrda ovog što smo rekli – da postač mora izvršavati vjerske naredbe, a sustezati se od vjerskih zabrana, pa ne smije ogovarati, ni lagati, ni prenositi tuđe riječi, niti se smije baviti trgovinom koja je zabranjena. Jednom riječju, treba se sustegnuti od svega što je zabranjeno činiti.

Ukoliko tako bude postupao u mjesecu ramazanu, bit će dobar vjernik tokom cijele godine. Izaziva veliku žalost da se mnogi postači u ramazanu i mimo njega istovjetno ponašaju, pa nalaziš da izostavljaju farzove i čine zabranjeno, ne osjetiš da post na njih imalo djeluje. Te radnje ne kvare post, ali umanjuju nagradu za njega i, na kraju krajeva, možda čak u cijelosti ponište nagradu za post.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Kad je riječ o postu, u pravila lijepog ponašanja spada izvršavanje vjeronaredbi i sustezanje od vjerozabrana, na osnovi kur’anskog ajeta: “O vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili…” (el-Bekara, 183), i na temelju hadisa: “Ako se čovjek, dok posti, ne sustegne od neistinita govora, postupanja prema tom govoru i nerazumnih postupaka, nema potrebe ni da se susteže od hrane i pića.” (el-Buhari, 1903)

U ta pravila spada i to da čovjek često udjeljuje milostinju i čini dobročinstvo ljudima, a pogotovu kad se radi o ramazanskom postu. U predanju se kaže: “Vjerovjesnik, ﷺ, najdarežljiviji čovjek, najviše je udjeljivao upravo u mjesecu ramazanu, kad bi ga posjećivao melek Džibril i poučavao ga Kur’ani-kerimu.” (el-Buhari, 1902)

Tu je i sustezanje od laganja, vrijeđanja, psovanja, varanja, pronevjere, gledanja u ono u šta je zabranjeno gledati, naslađivanje onim čime se zabranjeno naslađivati… Od ovih i svih zabranjenih djela trebaju se sustezati svi ljudi, a postači pogotovu.

Jedno od pravila lijepog ponašanja jest i konzumiranje jela i pića za sehur te njegovo odlaganje do pred samu zoru. Evo o tome Poslanikovih, ﷺ, riječi: “Sehurite jer je u sehuru blagoslov.” (el-Buhari, 1932, i Muslim, 1095)

Također, tu je i još jedno pravilo lijepog ponašanja, a to je da postač prekine post svježim datulama; ako nema takve datule, onda će post prekinuti običnim datulama; ako ni njih nema, post će prekinuti vodom. K tome, požurit će s iftarom, pa će čim se uvjeri da je Sunce zašlo, odnosno ako kod njega prevlada mišljenje da je ono zašlo, prekinuti post. U hadisu se kaže: “Ljudi će biti u dobru sve dok budu žurili s iftarom.” (el-Buhari, 1957, i Muslim, 1098)

Šejh Muhammed b. Usejmin

Ako se tu radilo o izlječivoj bolesti, neće se postiti na njegovo ime, na temelju ajeta: “…a ko se razboli ili se na putu zadesi neka isti broj dana naposti…” (el-Bekara, 185). Drukčije rečeno, čovjek u vezi s kojim pitate bio je dužan da nakon što ozdravi naposti onoliko dana koliko je propustio, ali je umro, pa je oslobođen te obaveze; on nije dočekao nastupanje vremena u kojem je morao napostiti. Poput njega je onaj čovjek koji umre u mjesecu šabanu: njemu se u obavezu ne stavlja pošćenje mjeseca ramazana jer ga nije dočekao. A ako se radilo o bolesti koja se, po svemu sudeći, neće moći izliječiti, onda je u samom početku njegova obaveza bila da za svaki propušteni dan ramazanskog posta nahrani jednog siromaha.

Šejh Muhammed b. Usejmin