Onaj ko polucira mora se okupati, jer je Allah, dželle šanuhu, rekao: “A ako ste džunupi, onda se okupajte…” (el-Maida, 6). Osvane li džunup, a hladno je, čovjek će ugrijati vodu i okupati se; ukoliko nema mogućnosti da je ugrije, uzet će tejemum s nijetom da otkloni džunupluk i obavit će namaz. Allah, dželle šanuhu, rekao je: “A ako ste džunupi, onda se okupajte. A ako ste bolesni ili na putu ili ako ste izvršili prirodnu potrebu ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite. Allah vam ne želi pričiniti poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni” (el-Maida, 6).

Onda kad bude u mogućnosti upotrijebiti vodu, čovjek je dužan uzeti gusul. Imran b. Husajn, radijallahu anhu, prenio je poduže predanje u kojem kazuje: “Vjerovjesnik, ﷺ, vidio je nekog čovjeka u osami koji nije obavio skupni namaz, pa ga je upitao: ‘Šta te odvratilo od toga da obaviš skupni namaz?!’ ‘Džunup sam, a nemam vode’, odgovorio je. Resulullah, ﷺ, reče mu: ‘Uzimaj tejemum! To je tebi dovoljno.’ Potom je neko donio posudu s vodom, pa ju je Vjerovjesnik, ﷺ, dao tom čovjeku i rekao: ‘Okupaj se!’” (el-Buhari, 344).

Ovo je predanje očito kao dokaz da se čovjek mora okupati kad mu se ukaže prilika, bez obzira na to uzimao prije tejemum zbog velikog ili malog hadesa. Pošto obveznik koji je džunup uzme tejemum, on je čist od džunupluka sve dok ponovo ne postane džunup ili dok ne ostvari mogućnost da uzme gusul. Prema tome, zbog džunupluka jednom će uzeti tejemum, ali će umjesto abdesta uzeti tejemum onda kad treba obaviti namaz ako je u međuvremenu učinio nešto što kvari abdest.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Uklanjanje nečistoće nije ibadet koji je cilj sam po sebi, nego je poenta u tome da se nečistoća i njen trag uklone na bilo koji način i pomoću bilo čega, kao, naprimjer, pomoću vode, benzina i tome slično. Preovladava mišljenje (to je stav i šejhul-islama Ibn Tejmijje) da je čista ona odjeća, odnosno ona zemlja s koje nečistoća nestane uslijed izloženosti suncu ili vjetru. Sve dok se na nekom mjestu nalazi nečista materija, to je mjesto nečisto; kad te materije nestane, mjesto je čisto i dobiva svoj prvotni status. Važno je napomenuti da se u obzir ne uzima trag nečistoće koji je nemoguće ukloniti. Prema tome, mjerodavno je čišćenje sakoa pomoću pare ako se tako može ukloniti nečistoća koja se nalazi na njemu.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Nije dozvoljeno da čovjek pokaže svoje stidno mjesto onom kome ga ne smije pokazati. Stoga je grešan onaj ko fiziološku potrebu obavi u abdestahani i ljudi vide njegovo stidno mjesto. Islamski pravnici kažu da je čovjek radi obavljanja fiziolške potrebe obavezan otići tamo gdje nema nikog, a umjesto pranja obrisat će se kamenčićima, maramicama ili bilo čime drugim čime je dozvoljeno obrisati se. Podsjećanja radi, čovjek se poslije fiziološke potrebe briše na taj način što tri puta (ili više od toga ako postoji potreba) očisti mjesto iz kojeg je izašla nečistoća. Evo kako su pravnici objasnili ovu konstataciju: “Zabranjeno je da čovjek zarad pranja poslije fiziološke potebe pokaže stidno mjesto onima kojima ga ne smije pokazati, pa je vadžib poduzeti sve ono čime će izbjeći to zabranjeno djelo.” Na temelju toga kažemo da čovjek mora, onoliko koliko je u mogućnosti, kriti svoje stidno mjesto.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Islamski autoriteti u pogledu ovog pitanja imaju nekoliko mišljenja. Neki kažu da je prilikom obavljanja fiziološke potrebe na otvorenom prostoru zabranjeno biti okrenut prema kibli i licem i leđima. Svoj stav dokazuju predanjem u kojem Ebu Ejjub, radijallahu anhu, kazuje da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Dok obavljate malu ili veliku fiziološku potrebu, nemojte biti okrenuti prema kibli ni licem ni leđima, nego se okrenite prema istoku ili prema zapadu” (el-Buhari, 144, i Muslim, 59). Ebu Ejjub kazivaše: “Otputovali smo u Šam i našli da su toaleti okrenuti prema kibli, pa smo se prilikom obavljanja fiziološke potrebe okretali ustranu, tražeći oprost od Allaha.” Oni vele da je u zatvorenoj prostoriji, to jest u toaletu dozvoljeno okrenuti se prema kibli i licem i leđima, na osnovi Ibn Omerovih, radijallahu anhu, riječi: “Jednom, popeo sam se na Hafsinu kuću i vidio da Allahov Poslanik, ﷺ, obavlja fiziološku potrebu licem okrenut prema Šamu, a leđima prema Kabi.” (el-Buhari, 145)

Neki drugi učenjaci tvrde da ni na otvorenom prostoru ni u zatvorenoj prostoriji prilikom obavljanja fiziološke potrebe nije dozvoljeno biti okrenut u pravcu kible ni licem ni leđima. Oni se pozivaju na navedeno Ebu Ejjubovo predanje, a dokazivanje ovim Ibn Omerovim riječima nisu prihvatili iz sljedećih razloga: prvo, Ibn Omerovo predanje odnosilo se na period prije izricanja zabrane okretanja prema kibli; drugo, zabrani se daje prednost, jer zabrana poništava prvobitni status, a to je dozvoljenost; i, treće, Ebu Ejjubovo predanje sadrži Poslanikove riječi, dok Ibn Omerovo predanje sadrži obavijest o Poslanikovom činu – njegove riječi i djela ne mogu biti u suprotnosti, pa je stoga moguće da je neko djelo svojstveno Resulullahu, ﷺ, odnosno moguće je da je nešto uradio iz zaborava, odnosno možda postoji neko drugo opravadnje za to.

Prema mom prosuđivanju, preovladava stav onih islamskih autoriteta koji kažu da je prilikom obavljanja fiziološke potrebe na otvorenom prostoru zabranjeno biti okrenut prema kibli licem i leđima, te da je u zatvorenom prostoru zabranjeno biti okrenut prema kibli licem, a ne leđima. Naime, to što je Božiji Poslanik, ﷺ, prilikom obavljanja fiziološke potrebe okrenuo leđa prema kibli izuzima iz zabrane okretanje leđa prema kibli. Budući da je prilikom obavljanja fiziološke potrebe okretanje leđa kibli unekolike blaže od okretanja lica, postoji olakšanje u vezi s tim. A bolje je, naravno, da se čovjek, ukoliko je u mogućnosti, susteže i od okretanja leđa prema kibli prilikom obavljanja fiziološke potrebe.

Šejh Muhammed b. Usejmin