Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Koji je propis upućivanja dove nekome mimo Allaha?
Hvala pripada Allahu. Allah je blizu Svojih robova; vidi gdje se nalaze i zna za njihovu situaciju. On čuje ono što govore i odaziva se njihovim dovama. Ništa o njima nije Mu skriveno, i On kaže: "Allahu ništa nije tajna ni na Zemlji ni na nebu!" (Prijevod značenja Ālu 'Imrān, 3:5) Allah je Onaj kojviše
Hvala pripada Allahu.
Vidi manjeAllah je blizu Svojih robova; vidi gdje se nalaze i zna za njihovu situaciju. On čuje ono što govore i odaziva se njihovim dovama. Ništa o njima nije Mu skriveno, i On kaže:
“Allahu ništa nije tajna ni na Zemlji ni na nebu!” (Prijevod značenja Ālu ‘Imrān, 3:5)
Allah je Onaj koji nas je stvorio i Onaj koji nas opskrbljuje; u Njegovoj ruci je vlast i On može sve.
“Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih; On stvara što hoće, i Allah sve može.” (Prijevod značenja El-Mā'ide, 5:17)
U Allahovoj ruci samo je svako dobro. Kada pozove ljude nečemu dobrom bilo u Svojoj knjizi ili riječima Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, trebaju se pokoriti toj naredbi i odazvati joj se:
“O vjernici, odazovite se Allahu (pokorite Mu se) i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova (tj. sprečava zlu osobu da odluči bilo šta), i da ćete se svi pred Njim sakupiti.” (Prijevod značenja El-Enfāl, 8:24)
Allah može sve, i On čuje molbe Svojih robova. Odgovara im u svakom vremenu i mjestu, bez obzira na njihove razne potrebe i jezike. Allah kaže:
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.” (Prijevod značenja El-Bekare, 2:186)
Allah nam naređuje da ga dozivamo u samoći, sa skrušenošću i poniznošću, kao što kaže:
“Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole.”(Prijevod značenja El-A'rāf, 7:55)
Allahu pripada vlast i Njemu je hvala, i On je u stanju da učini sve. Nebesa i Zemlja i sve na njima slavi i veliča Njega, kao što kaže:
“Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i onī na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. – On je doista blag i mnogo prašta.” (Prijevod značenja El-Isrā’, 17:44)
Allah je obećao Džehennem onima koji se ohole iznad obožavanja i upućivanja dove Njemu.
On kaže:
“Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.” (Prijevod značenja El-Mu'min, 40:60)
Allahu treba upućivati dovu na način koji su propisali Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Naprimjer, Allaha treba dozivati sa Njegovim lijepim imenima:
“Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena – kako budu radili, onako će biti kažnjeni!” (Prijevod značenja El-A'rāf, 7:180)
Tako da možemo reći: “O Svemilosni, smiluj nam se, o Ti koji puno praštaš, oprosti nam, o Ti koji koji daješ opskrbu, podari nam opskrbu,” itd.
Kada osoba dovi, Allah mu ili daje ono što traži ili otklanja od njega štetu koja je veća od onog što traži, ili mu nagradu za to što traži odgodi do ahireta. To je zato jer nam je Allah naredio da Ga dozivamo i obećao nam da će se odazvati:
“Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!'” (Prijevod značenja El-Mu'min, 40:60)
Allah nam je naredio da obožavamo samo Njega, i upozorio nas je na obožavanje šejtana. On kaže:
“O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: ‘Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni,već se klanjajte Meni; to je Put pravi.'” (Prijevod značenja Jā Sīn, 36:60-61)
Dozivanje bilo koga mimo Allaha da ispuni neku potrebu, otkloni nedaću ili da izliječi bolest je ludost koju je prouzrokovao manjak razumijevanja:
“Reci: ‘Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku štetu otkloniti pa da budemo vraćeni stopama našim – a Allah nas je već uputio?'”(Prijevod značenja El-En'ām, 6:71)
Ako osoba doziva onog koji ne može dati neku korist niti otkloniti štetu, koji ne može narediti niti zabraniti, koji ne čuje niti se može odazvati, bio da je on poslanik, vjerovjesnik, džinn, melek, zvijezda, planeta, kamen, drvo, ili onaj koji je mrtav – sve ovo je opasno nedjelo, i skretanje s Pravog puta. To je širk, izjednačavanje drugih sa Uzvišenim Allahom.
“I, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio bio bi, uistinu, nevjernik.” (Prijevod značenja Jūnus, 10:106)
Allah kaže:
“Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju (dozivaju, mole, dove) onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.” (Prijevod značenja El-Ahkāf, 46:5)
Dozivanje nekoga ili nečega mimo Allaha je širk, a širk je veliki grijeh, uistinu on je najveći grijeh. Allah će oprostiti svaki grijeh kome hoće, osim širka, kao što kaže:
“Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga kome On hoće.” (Prijevod značenja En-Nisā’, 4:48)
Na Sudnjem danu, Allah će sakupiti mušrike i sve ono što je obožavano mimo Njega, onda će se oni koji su obožavani mimo Allaha odreći onih koji su ih obožavali, i zanegirat će to što su ih izjednačavali sa Allahom, kao što Allah kaže:
“A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne posjeduju ništa. Ako im se molite, ne čuju vašu molbu, a da i čuju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu će poreći da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te neće obavijestiti kao Onaj koji zna. O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.” (Prijevod značenja Fātir, 35:13-15)
Pogledati: Muhammed ibn Ibrahim et-Tuvejdžri, Usulu-dini-l-islam.
Izvor: http://islamqa.info/en/11402
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Da li Umra ima neku posebnu vrijednost u mjesecu redžebu?
Hvala pripada Allahu. Prvo: Nema predaje od Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, - prema onome što mi znamo – koja bi ukazivala da 'Umra u mjesecu redžebu ima neku posebnu vrijednost, ili da je pohvalna. Nego, potvrđeno je da 'Umra ima posebnu vrijednost u mjesecu ramazanu, i u mjesecima Hadždža,više
Hvala pripada Allahu.
Vidi manjePrvo:
Nema predaje od Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, – prema onome što mi znamo – koja bi ukazivala da ‘Umra u mjesecu redžebu ima neku posebnu vrijednost, ili da je pohvalna. Nego, potvrđeno je da ‘Umra ima posebnu vrijednost u mjesecu ramazanu, i u mjesecima Hadždža, a to su: ševval, zu-l-Ka'de i zu-l-Hidždže.
Nema predaje koja ukazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavio umru u redžebu, štoviše, Aiša, radijallahu anha, je to zanegirala, kada je rekla: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije obavio ‘Umru u redžebu.“ Buharija (1776) i Muslim (1255).
Drugo:
Neki ljudi praktikuju stvari koje su uvedene u vjeru, u osnovi to je izdvajanje mjeseca redžebe za ‘Umru, jer niko ne smije izdvajati neko vrijeme za određeni ibadet osim ako je to propisano u šerijatu.
Ibn El-‘Attar, učenik Imama Nevevija, rahimehumellahu te'ala, je rekao:
„Ono što sam čuo za stanovnike Mekke, Allah sačuvao njenu počast, jeste da uobičavaju da obavljaju ‘Umru uveliko u redžebu. Za takvo što ja ne znam osnove, nego je potvrđeno u hadisu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Umra u ramazanu je kao Hadždž.’“
Šejh Muhammed ibn Ibrahim, rahimehullahu te'ala, je rekao u svojim Fetvama (6/131):
„Što se tiče izdvajanja nekih dana redžeba za neke zijarete itd., to nema osnove. Imam Ebu Šameh je rekao u svojoj knjizi El-Bid'u ve-l-Havadis da obavljanje ibadeta u određenim vremenima koja nisu propisana u islamu nije ispravno. jer nijedno vrijeme nema prednost nad drugim, osim vremena u kojem je propisano da se radi neki ibadet, ili u vremenima kada su općenito sva dobra djela bolja nego u ostalim vremenima. Tako da se učenjaci uveliko ukorili izdvajanje redžeba za obavljanje ‘Umre.“
Ali ako osoba ode da obavi ‘Umru tokom mjeseca redžeba bez ubjeđenja da to ima neku posebnu vrijednost, ali se desilo da mu je lakše u tome vremenu da putuje, nema ništa sporno u tome.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/36766
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
PROPIS IGRANJA ŠAHA – stavovi učenjaka i mezheba
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Igranje šaha se može vršiti u različitim stanjima i okolnostima, pa shodno tim stanjima i okolnostima zavisi i propis igranja istog. Naime, zabranjeno je igranje šaha po idžmau učenjaka ako je igra zasnovana na jednoj od tri sljedeće stvari: a. ako se igviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Igranje šaha se može vršiti u različitim stanjima i okolnostima, pa shodno tim stanjima i okolnostima zavisi i propis igranja istog.
Naime, zabranjeno je igranje šaha po idžmau učenjaka ako je igra zasnovana na jednoj od tri sljedeće stvari:
a. ako se igra za nagradu ili uz klađenje,
b. ako vodu u ostavljanje vadžiba, poput namaza i slično,
c. ako vodi u haram, izaziva laž, neprijateljstvo, mržnju i ružne riječi.
d. Ovaj idžma prenose Ibn Tejmije u Medžuul-fetava (3/216) i Er-Ruhajbani u Metalibu ulinnuha (3/702).
A ako je igranje šaha čisto od gore spomenutih stvari učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.’
Razlozi razilaženja učenjaka oko propisa šaha su prije svega što šah nije bio prisutan i poznat za vrijeme života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego tek se tek pojavljuje među muslimanima nakon islamskih osvajanja u vrijeme ashaba.
Takođe, razlog razilaženja je to što se šah uveliko razlikuje od nerda (igre sa kockama) jer se uglavnom oslanja na razmišljanje za razliku od nerda koji se oslanja na sreću.
Učenjaci imaju tri mišljenja oko igranja šaha:
Prvo mišljenje: opća zabrana igranja šaha.
Ovo je stav većine učenjaka, tj. stav hanefijskog[1] i malikijskog[2] mezheba, većine učenjaka hanbelijskog[3] mezheba i fetva Stalne komisije za fetve iz Saudijske arabije[4] i Muhammeda ibn Ibrahima[5].
Dokazi:
1. Riječi Uzvišenog u prijevodu značenja: “O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti.” (El-Maide 90-91). A šah je vrsta kocke.
2. Hadis u kojem je došlo da je , da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: “Proklet je onaj ko igra šaha, a onaj ko je posmatra je poput onog ko jede svinjsko meso”[6].
Prenešeno je na temu igranja šaha nekoliko hadisa, međutim, najbolji od njih je gore spomenuti, dok su ostali veoma slabi ili krivotvoreni te nema potrebe za njihovim navođenjem.
3. Kaže Alija, radijallahu anhu: “Šah je kocka nearapa”[7], a kada je prolazio pored ljudi koji su igrali šaha, rekao je: “Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?”[8]
4. Kaže Ibn Omer, radijallahu anhu: “Šah je gori od nerda”[9].
5. Šah je zabranjen analogno nerdu, jer je igra koja odvraća od spominjanja Allaha i obavljanja namaza.
Drugo mišljenje: igranje šaha je pokuđeno.
Ovo se prenosi od Šafije[10] a na tome su većina učenjaka šafiijskog mezheba[11]. Kaže Šafija: “Mi ne volimo igranje šaha a ono je blaže od nerda”[12].
Dokazuju svoj stav sljedećim:
1. Šah je igra od koje nema koristi zato je pokuđena.[13]
2. Prenosi se da su Se'id ibn Džubejr, Muhammed ibn Sirin, Hišam ibn ‘Urve, Š'abi i Behz ibn Hakim igrali šaha.[14]
Treće mišljenje: igranje šaha je dozvoljeno.
Penosi se da je na ovome bio Ebu Hurejre, Se'id ibn el-Musejjib i Se'id ibn Džubejr[15], Ebu Jusuf od hanefija[16] i neki učenjaci malikijskog mezheba[17].
Dokaz dozvole je:
1. Nema šerijatskog teksta koji upućuje na zabranu niti je šah sličan nekoj zabranjenoj igri.
2. Šah sliči planiranju i sticanju iskustva u vođenju rata, te je poput natjecanju sa kopljem i konjima.
Komentar navedenih dokaza:
Odgovor na dokaze prvog mišljenja:
– ajet govori o kocki koja je uz nagradu ili klađenje, a razilaženje je ako nema nagrade;
– spomenuti hadis je slab, prema tome ne može biti dokaz;
– a zabrana Alije i Ibn Omera, radijallahu anhum, je oprečna dozvoli nekih drugih ashaba, a kada se raziđu oni nisu dokaz jedan protiv drugog;
– upoređivanje šaha sa nerdom nije ispravna, jer nerd je zasnovan na slušajnosti i sreći a šah sliči sposobnosti planiranja i sticanju iskustva u vođenju rata, pa je bliži natjecanju sa kopljem i konjima.
Odgovor na dokaze trećeg mišljenja:
– upoređivanje šaha sa treniranjem za vođenje rata nije cilj kod većine igrača šaha nego im je namjera igra, zabava i klađenje.
Radžih je pokuđenost igranja šaha ako je igra čista od zabranjenih stvari, jer nema jasnog i vjerodostojnog šerijatskog teksta niti ispravnog kijasa (analogije) koji upućuje na zabranu, dok sa druge strane imamo predaje da su mnogi od selefa dozvoljavali a i sami igrali tu igru. A ono što je spomenuto od dokaza sa kojima se zabranjuje i pokuđuje igranje šaha validno je da sa njima pokudi ova igra. Još ako tome dodamo da su mnogi islamski pravnici smatrali da se odbija svjedočenje onih koji igraju šah[18], onda se pokuđenost čini najbližim stavom po ovom pitanju.
Igranja šaha nema neke vidljive koristi, osim što je dobro sredstvo za ubijanje dragocjenog vremena. Sa druge strane, nerijetko oni koji ga igraju dođu u stanje na kojem je idžmau učenjaka da je tada haram igrati šah, poput kockanja ili igranja za ulog, ostavljanje namaza, izazivanja neprijateljstva, mržnje i slično. Ve billahi evfik.
[1] El-fetava el-hindije (4/368) i Bedai'us-sanai'i (6/270).
[2] El-Mudevvenetu el-kubra (4/79).
[3] Keššaful-kinna'a (4/39) i Muntehel-iradat (2/611).
[4] Broj fetve 2342 (16/3/1399 po hidžri), 3900 (29/8/1401 po hidžri) i 4010 (20/10/1401 po hidžri).
[5] Fetava Muhammed ibn Ibrahim (8/122-128).
[6] Bilježi ga ‘Alauddin el-Hindi u knjizi Kenzul-‘ummal (40636). Hadis je slab zbog dvije stvari: 1- što je mursel, tj. Habbetu ibn Muslim kaže da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, te je u lancu prenosilaca je izostavljen ashab, 2- što je Habbetu ibn Muslim medžhul, tj. nepoznat kao ravija sa strane pouzdanosti.
[7] Bejheki (20928) i kaže Bejheki da je ova predaja mursel (slab), ali ima rivajeta koji je podupiru.
[8] Bejheki (20929), prenosi Ibn Kudame u “El-Mugni” (14/155) da je Imam Ahmed rekao da je ovo najvjerodostojnije što je prenešeno o šahu.
[9] Bilježi ga Bejheki (20934).
[10] Muhtesar-muzeni (5/257) i El-Havi el-kebir (17/177).
[11] El-Muhezzeb (2/415) i Revdatut-talibin (11/225).
[12] El-Umm, Šafija (8/189).
[13] El-Muhezzeb (2/415).
[14] Bilježi Bejheki (20922, 20923, 20924 i 20926).
[15] El-Mugni (14/155) i Nejlul-evtar (8/259).
[16] Fethul-kadir (8/498).
[17] Ez-Zehire (8/283).
[18] El-Mugni (14/156).
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeVJERODOSTOJNOST DIJALOGA IZMEĐU EBU HANIFE I EVZA'JA
U knjizi " Musned Ebu Hanife", autora F. Sedića, sam našao hadis o kojim bih volio da vas upitam, o njihovoj vjerodostojnosti te o objasnjenju propisa u vezi s njima. "Susret Ebu Hanife i Evzaija: Sufjan ibn Ujejne kaže: "Ebu hanife i Evzai su se sreli u prodavnici mirisa (Darul-hannatin) u Mekki. Eviše
U knjizi ” Musned Ebu Hanife”, autora F. Sedića, sam našao hadis o kojim bih volio da vas upitam, o njihovoj vjerodostojnosti te o objasnjenju propisa u vezi s njima.
“Susret Ebu Hanife i Evzaija:
Sufjan ibn Ujejne kaže: “Ebu hanife i Evzai su se sreli u prodavnici mirisa (Darul-hannatin) u Mekki.
Evzai upita Ebu-Hanifu: “Šta je s vama pa ne dizete ruke prije pregibanja na ruku’ i po povratku s njega?
Ebu Hanife mu odgovori : “Zato sto se to ne prenosi pouzdanom predajom od Allahovog Poslanika savs.”
Evzai rece: “Kako se ne prenosi pouzdano, kad mi je pricao Ez-Zuhri, njemu Salim, a njemu Abdullah ibn Omer ibn el-Hattab, koji prenosi da je Allahov Poslanik savs dizao ruke u visini ramena kada bi pocinjao namaz i prilikom pregibanja na ruku’ i po povratku s njega?”
Tada mu Ebu Hanife rece: “Pricao nam je Hammad od Ibrahima En-Nehaija , on od Alkame i El-Esveda, on od Ibn-Mesuda da Allahov Poslanik savs nije nikako dizao ruke osim kod pocetnog tekbira.”
Evzai rece: “Ja tebi prenosim hadis od Ez-Zuhrija, od Salima od Abdullaha a ti meni kazes: “Pricao mi je Hammad od Ibrahima.”
Tada Ebu Hanife rece: “Hammad je bolje poznavao fikh od Ez-Zuhrija, a Ibrahim je bolji fekih od Salima. Alkame je ravan ibn Omeru u fikhu, mada je ibn Omer ashab, ima vrijednost suhbeta (drugovanja s Allahovim Poslanikom savs), a El-Esved ima samo vrijednost u fikhu. A znas li ti ko je Abdullah ibn Mes'ud?” Tada je Evzai zasutio.”
ODGOVOR: Alejkumusselam.
Ovo nije hadis nego poznata priča sa kojom hanefije dokazuju da hadisi koji su kod Ebu Hanife da su vjerodostojniji od onih koji su kod drugih jer se njegovi hadisi prenose u rivajetu fakiha. A poznato je da većina hadisa koji se prenose od Ebu Hanife da su došli putem (lancem): Ebu Hanife od Hamada ibn ebi Sulejmana od Ibrahima En-Nehaija a on od Ibn Mesuda, radijallahu anhu. Međutim, Ibrahim En-Nehai nije čuo hadise od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, pa su tako ti rivajeti sa prekinutim lancem, osim ako En-Nehai prenosi od Alakame, kao što je u nekim rivajetima.
Sa ovom pričom (dijalogom) se želi kazati kao svi učenjaci imaju dokaze, međutim, razlika je u razumijevanju dokaza i davanja prednosti jednom stavu nad drugim zbog snage dokaza.
Ostaje da vidimo sened ove priče (dijaloga između Ebu Hanife i Evzaija) koji hanefije nastoje da sakriju, a vidjećemo i zašto.
Naime, sened ove priče (dijaloga) navodi Ebu Muhammed El-Harisi, jedan od trojice (ostala dvojica su El-Havarizmi i Ibn Hasru) koji su sabrali i sakupili rivajete od Ebu Hanife, u svom Musnedu Ebu Hanife, pa kaže: pričao nam je Muhammed ibn Ibrahim ibn Zijad Er-Razi (o kojem keže Darekutni a je lažljivac koji izmišlja hadise), kaže pričao nam je Sulejman ibn Eš-Šazekuni (a je jedan od poznatih stručnjaka za izmišljanje hadisa), kaže: Čuo sam Sufjana ibn Ujejnu … do kraja seneda.
Prema tome, dvojica ravija u senedu su ljudi koji su izmišljali hadise, što znači da je ova priča (dijalog) krivotvorena.
Ovo potvrđuje šejh El-Mubarekfuri u knjizi “Mir'atul-mefatih” (3/35) koja je u stvari komentar knjige “Miškatul-masabih”, kada kaže za gore spomenutu priču : “Ovo je poznata priča među hanefijama, međutim ne sumnja niko ko ima i najmanje pameti i znanja da je ona izmišljena priča i krivotvorena laž, a kako i ne bila kad je ne spominje niko od Ebu Hanifinih učenika, niti neko od prvih učenjaka hanefija, da ona ima utemeljenje naveo bi je Muhammed (ibn Hasan Eš-Šejbani) u svom Muvetteu ili nekoj drugoj svojoj knjizi, a uz to nije ukazao na nju ni najmanjim vidom išareta”.
A što se tiče mes'ele o kojoj govori, tj. dizanja ruku u namazu, o toj temi sam već detaljno odgovorio. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje