Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š.
1- Osnova kod dobre supruge je da ona bude pokorna svom Gospodaru, a, isto tako, svoju nepokornost ne smije iskazati ni prema mužu. Nema ništa bolje od toga da ona bude pokorna Allahu, dž.š., u odnosu prema onome ko Mu je neposlušan u svojim obavezama prema njoj.
2- Muž ima pravo da spriječi svojoj supruzi da posjećuje svoju rodbinu ukoliko bude smatrao da se u tom činu krije neka Šerijatom opravdana korist, kao naprimjer kada se svaki put nakon  vraćanja od svoje rodbine okrene protiv njega. Međutim, u slučaju da im on nanosi nepravdu, a oni ne griješe javno prema svom Gospodaru, niti mu kvare njegovu suprugu na taj način što je okreću protiv njega, on će biti griješan zbog odvajanja njihove kćerke od njih. Na supruzi je da se povinuje njegovoj želji i da mu bude poslušna po pitanju zabrane odlaska svojim najbližim.
3- Muž, također, ima pravo da se seli sa svojom porodicom tamo gdje misli da je to u njegovom interesu i bolje za njega. Žena nema pravo da se suprotstavi i opire njegovoj odluci u ovom slučaju, osim ako nije uslovljeno u bračnom ugovoru da se neće sa njom seliti na neko drugo mjesto. Međutim, ako to nije uslovljeno, onda ona nema pravo da odbije preseljenje.
4- Lijep postupak prema ženi je imperativ kojim je Uzvišeni Allah, dž.š., obavezao muževe: “S njima lijepo živite!” (En-Nisa, 19.)
Kad je u pitanju njegova supruga, muž nema pravo ružno postupati prema njoj. Ako kod nje i primijeti nešto što je u suprotnosti sa Šerijatom, njegova je obaveza da postupi u skladu sa šerijatskim metodama i uputama u popravljanju date situacije ili problema. Na prvom mjestu to će biti lijep savjet. Ako to ne bi koristilo ili bilo dovoljno, onda će se odvojiti od žene (ne razvodeći se od nje). Ako se ni tada ne bi popravila, onda on ima pravo da upotrijebi metodu fizičkog kažnjavanja koje nije žestoko i teško.
5- Loš postupak muža prema ženi ne znači da se ona može oglušiti o njegovo naređenje i postupiti suprotno od onoga što joj je njen Gospodar naložio da radi.
6- Sestri koja je postavila ovo pitanje savjetujemo i preporučujemo slijedeće:
a) Hitno nastojanje da se iznađu putevi koji će dovesti do sticanja muževljevog zadovoljstva njome, kao što su lijepa riječ i lijepo ophođenje.
b) Sporazumijevanje sa njim, ne putem oponiranja ili zauzimanja suprotnog stava u odnosu na njegovu naredbu i zabranu, nego na taj način da mu bude na raspolaganju i usluzi. Takav postupak će, zaista, zastidjeti normalnog čovjeka, a njoj će olakšati situaciju i zadatak pri ubjeđivanju da on izmijeni svoj stav. Njegovo starateljstvo i odgovornost nad njom će, u tom slučaju, doći do punog izražaja, a ne obrnuto (njena dominacija nad njim).
c) Što više činjenja dove za svoga muža da mu Gospodar prosvijetli razum i olakša stanje, te da ona poboljša svoju vezu sa Gospodarom, kako bi Allah, dž.š., poboljšao odnos između nje i drugih ljudi.
d) Ako bude smatrala da će preseljenje imati negativan utjecaj na njenu vjeru ili će se njihov međusobni odnos još više pogoršati, onda nema smetnje da potraži nekog u čiju vjeru i razboritost ima povjerenje da se aktivno uključi u rješavanje njihovog problema kako bi uvjerio i ubijedio njenog muža da odustane od zacrtanog plana i stava vezanog za preseljenje. U suprotnom, neka bude zadovoljna sa onim što joj je Allah, dž.š., odredio i propisao.
7- Molimo Uzvišenog Allaha, dž.š., da joj olakša trenutačnu situaciju i da joj  odabere ono u čemu je hajr za njenu vjeru i njen život. Allah, dž.š., najbolje zna.
Muhammed Salih el-Munedždžid

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š. Ovo pitanje smo predočili uvaženom šejhu Muhammed ibn Salih Usejminu, rahimehullah, pa je na njega odgovorio riječima:
“Ako je u pitanju nevedeni razlog planiranja porodice, onda ono nije dozvoljeno pošto takav postupak predstavlja loše mišljenje o Allahu, dž.š., u onome na što podstiče Allahov Poslanik, ﷺ. kad kaže: ‘Ženite ljupke i žene koje rađaju…'”
Međutim, ako planiranje porodice bude usljed lošeg zdravstvenog stanja žene zbog kojeg ona ne može podnijeti veći broj porođaja, u tom slučaju, može se reći da je planiranje porodice dozvoljeno, iako je preče njegovo izostavljanje.
Muhammed Salih el-Munedždžid