Ve alejku musalam.
Svaki musliman mora slijediti Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, u svim segmentina svog života. Poslanikova praksa po pitanju obavljana namaza mora biti naša vodilja.
Rekao je Allah: „O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti.” (El-Enfal, 24) i: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u Onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.” (En-Nisa, 59) .

Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svi pripadnici moga Ummeta će ući u Džennet, osim onoga ko to odbije.” Pitali su: “A ko će odbiti?” Odgovorio je: “Ko mi se pokorava ući će u Džennet, a ko mi je nepokoran, odbio je.” (Buhari) Rekao je i: “Pridržvajte se moga Sunneta i sunneta ispravnih i upućenih nasljednika (halifa). Uhvatite se za njega čvrsto svojim očnjacima. Čuvajte se izmišljenih stvari, jer je svaka izmišljena stvar novotarija, a svaka novotarija je zabluda.” ( Tirmizi).

Poslanikova praksa u cjelosti zapisana je i nama prenešena, Poslanik je klanjao sunnete, potom farze u džematu, potom sunnete. S tim da je bolje klanjanje sunneta u kući. Abdullah b. Sa’ad, Allah bio sa njim zadovoljan, kaže: “Pitao sam Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, o tome šta je vrijednije: Namaz u mojoj kući ili namaz u džamiji? Reče: Vidiš li gdje mi je kuća; kako je blizu džamiji!? „Da klanjam namaz kod svoje kuće, draže mi je nego li da ga klanjam u džamiji – izuzev ako je u pitanju farz-namaz (mektuba)!“ (Sunen, Ibnu Madždže)

I rekao je Poslanik: „Najvrijedniji namaz je onaj kojeg čovjek klanja kod svoje kuće izuzev farz-namaza (el-mektuba)!“ (Sahihul-Buhari). S tim da se daje prednost farz namazu nad sunnet namazu kada to zahtjeva situacija, kao kada se uči ikamet i želi klanjati farz namaz, a osoba klanja sunnet namaz, tada će prekinuti sunnet namaz, ili kada uđe u mesdžid i želi se klanjati farz namaz, klanjati će odmah farz i neće klanjati sunnet ili kada ima vremena samo za farze a ne i sunnete, klanjati će farze i slično tome.

Svi namazi se moraju klanjati u njihovo vrijeme koje im je postavio islamski šeriat i nije dozvoljeno da se namaz ne klanja u njegovo vrijeme, ili da se naklanjava osim uz valjano šeriasko opravdanje. Rekao je Allah Uzvišeni: „Vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.“ (Prijevod značenja, En-Nisa: 103). Također rekao je Uzvišeni: „A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za pož‍udama pođoše; oni će sigurno zlo proći.“ (Prijevod značenja, Merjem: 59).

Rekao je Uzvišeni: „Redovno molitvu obavljajte, naročito onu krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte.“ (Prijevod značenja, Al-Bekare: 238). Također Uzvišeni je rekao: „I namaz obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!“ (Prijevod značenja, Taha, 14).

Propušteni namaz uz valjano šeriasko opravdanje klanja se kada ga se osoba sjeti, čak da to bude i u vrijeme u kojem je zabranjeno da se klanja. Rekao je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: “Ko prespava namaz ili ga zaboravi, neka ga klanja kada ga se sjeti i nema otkupa za to mimo toga.” (Buhari)

Također se više puta u pitanjima spominju riječi „jer nisam mogao naci nigdje jasan i korektan odgovor“, s tim da ja vjerujem kada bi se ozbiljno potražio odgovor da bi se, sa Allahovim dopustom, našao, jer se mnogo pitanja i odgovara ponavlja. Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice: n-um.com

Alejkumusselam,

Onaj koji nije u mogućnosti da posti radi bolesti ili starosti i ne nada se da će moći u budućnosti da posti, dužan je da za svaki dan nahrani po jednog siromaha hranom ( približno jedan kilogram i po) koja je karakteristična za podnevnje u kojem živi: ”Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane.”(Bekare 184). Kako se da vidjeti kurànski ajet je ograničio otkup za nepoštenje na siromaha i nije dozvoljeno da se daje nekome mimo njiha.

Može se otkup dati u početku mjeseca ramazana, ili u njegovj sredini, ili na kraju ili poslije ramazana i može se dati odmah za sve dane ili pojedinačno, i može se dati siromasima čiji broj odgovara nepoštenim danima ili manje od toga ili jednom siromahu jer se broj ne uslovljava, već je važno da se dadne obavezna količina hrane.

Islamski učenjaci kažu da je najbolje dati siromahu otkup u obliku sirove hrane jer će na taj način moći da se sa njom najviše okoristi kao što je prodaja, poklon i slično iako je određeni broj učenjaka dozvolio da se pripreme obroci i nahrane siromasi, iako je na taj način siromah ograničen na jelo i ne može ga koristiti u druge svrhe. Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović

Preuzeto sa stranice: n-um.com

Uvaženi islamski učenjak Abdullah ibn Baz, Allah mu se smilovao, rekao je: ‘’Nakon što sam pročitao izmišljeno pismo, uvidio sam da je obaveza da upozorim na autorove tvrdnje o tome da pisanje i distribucija ovakvog pisma donose korist i dobrobit, te da onome koji ga ignorira i ne distribuira donosi suprotno tome. Prethodne tvrdnje su laž i nemaju ni osnovu niti su validne.

Naprotiv, pismo je izmišljotina lažljivaca koji žele da muslimane odvrate od oslanjanja na njihovog jedinog Gospodara, koji nema sudruga u davanju dobra i odvraćanja zla, i da ih usmjeri na poduzimanje neispravnih i nedozvoljenih uzroka. Također, žele ih usmjeriti ka oslanjanju na nekoga drugoga mimo Allaha i na činjenje ibadeta nekome drugome mimo Allaha.
Nema sumnje da je ovo spletka neprijatelja islama koji žele da muslimane odvrate od njihove istinske vjere bilo kojim sredstvom i stoga je muslimanima obaveza da se čuvaju ovih spletki i da se ne zavaravaju njima.

Također, ne smiju sebi dozvoliti da ih ovo i slična pisma zavaravaju, i ne smiju se upuštati u njegovu distribuciju ni pod kojim okolnostima. Sve je to grijeh i onaj koji to uradi bit će grješan i bojati se da će ga zadesiti dunjalučka i ahiretska kazna, jer je to novotarija, a zlo novotarije je veliko i njene posljedice su strašne.

Pismo u ovom obliku je prezrena novotarija i jedno od sredstava širka i pretjerivanja po pitanju ehlul-bejta i drugih mrtvih osoba i upućivanja dove njima mimo Allaha i traženja pomoći od njih i ubjeđenja da oni donose korist i štetu onome koji im uputi dovu i zatraži od njih pomoć, što je laž na Allaha. Rekao je Allah: ”Usuđuju se da laži izmišljaju samo oni koji u Allahove riječi ne vjeruju , i oni su pravi lažljivci”. (En-Nahl, 105), a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ko uvede u islam ono što nije od njega, to je odbijeno.”(muttefekun alejhi).

Muslimani do koji dođe spomenuto pismo obavezni su da ga pocijepaju i unište, da upozore ljude na njegovu opasnost te da se ne obaziru na obećanja ili prijetnje navedene u pismu, jer to je lažno pismo koje nema osnove i ne može pribaviti ni korist ni otkloniti štetu. Također, grješan je onaj koji ga je izmislio i napisao i distribuirao i ko poziva njemu i dijeli ga među muslimanima. Sve navedeno ubraja se u potpomaganje u grijehu i neprijateljstvu koje je zabranio Allah u plemenitom Kur’anu: ‘’Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.“ (El-Maide, 3) (Knjiga Medžmuatul-fetava)

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Ve alejkumu selam!

Tačno je da je delegacija kršćana iz područja Nedžran (područje na jugu sadašnje Saudijske Arabije) došla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu , gdje ih je Poslanik , salallahu alejhi ve sellem, pozvao da prihvate islam, a zatim i na mubahele (međusobno prizivanje Allahovog prokletstva na lažljivca). Oni su se uplašili mubahele i na kraju prihvatili davanje džizje. Predaja o obavljanju molitve kršćana Nedžrana unutar Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, mesdžida u njegovom prisustvu nije vjerodostojna.

Tako je Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, rekao u svom Tefsiru u komentaru 61. ajeta sure Ali Imran: Rekao je Ibn Ishak, rekao mi je Muhammed ibn Džafer ibn Ez-Zubejr , koji je rekao: ”Došli su (delegacija Nedžrana) Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ušli su kod njega u njegov mesdžid kada je klanjao ikindija-namaz. Na njima su bili ogrtači čija je ljepota bila kao ljepota muškaraca Benu Haris ibn Ke’ab.’’ Rekao je: ”Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi koji su ih vidjeli, rekli su: ‘Poslije njih nismo vidjeli delegaciju sličnu njima.’ Kada je nastupilo vrijeme njihove molitve, ustali su (da obave molitvu) u Poslanikovom mesdžidu. Poslanik rekao je (ashabima): ‘Pustite ih’, a potom su klanjali u pravcu istoka.’’

Ibn Redžeb , Allah mu se smilovao, rekao je u svome komentaru Fethul-Bari na Sahihul-Buhari , nakon hadisa Ummu Seleme, Allah bio zadovoljan njome, u kojem je spomenula da je vidjela crkvu u Abesiniji, u kojoj su bili slike i kipovi i da je to spomenula Poslaniku , sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: “Oni su, kada bi među njima bio neki dobar čovjek pa umro, na njegovom grobu gradili bogomolju, prikazujući te likove. Oni su kod Allaha na Sudnjem danju najgora stvorenja.”

Kao što se njima (mušricima) ne dozvoljava obavljanje njihovih ibadeta u mesdžidima, također muslimani ne trebaju da klanjaju svoje namaze u bogomoljama nevjernika koje su podignute radi njihovog nevjerstva. A ukoliko se kaže: ”Zabilježeno je ono što ukazuje na validnost obavljanja njihovih ibadeta u muslimanskim mesdžidima, što ujedno ukazuje, principom prioritetnijeg, da je muslimanima dozvoljeno da klanjaju u njihovim bogomoljama. Nakon ovih riječi, spomenuo je prethodni hadis, a potom je rekao: ”Lanac prenosilaca je prekinut i hadis je slab i nema potrebe za njemu sličnim. A čak i da je vjerodostojan, tumačit će se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u to vrijeme time želio da pridobije njihova srca i da ih ne udalji od islama i sada kada više za tim ne postoji potreba, nije dozvoljeno da se to dopušta. Zbog toga Omer, Allah bio zadovoljan njime, uvjetovao je nevjernicima prilikom sklapanja ugovora sa ehli-zimme da skrivaju svoju vjeru, kao i da ne podižu svoje glasove prilikom njihove molitve kao i da ne čitaju svoje molitve u prisustvu muslimana. Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Skraćivanje namaza i spajanje na putovanju dozvoljeno je na osnovu riječi Uzvišenog Allaha: ‘’Nije vam grijeh da molitvu na putovanju skratite, i kada se bojite da će vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni neprijatelji.” (En-Nisa, 101) Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi skraćivanja i spajanja namaza rekao je da je to ”sadaka koju vam je udijelio Allah, pa je prihvatite”. (Bilježi Muslim)

Neophodno je naglasiti da između islamskih učenjaka postoji razilaženje u vezi propisa skraćivanja i spajanja namaza kao i vremena u kojem se dozvoljava skraćivanje i spajanje namaza. Hanefije smatraju da nije dozvoljeno spajati namaze izuzev na dan Arafata između podne i ikindija-namaza u podnevskom vremenu i na Muzdelifi između akšama i jacija-namaza u jacijskom vremenu. Također smatraju da je farz – stroga obaveza skraćivanje namaza na putovanju i da je skraćivanje namaza dozvoljeno u vremenskom period od petnaest dana. Ostali islamski mezhebi smatraju da je skraćivanje i spajanje namaza sunnet, a ne vadžib, i da su četiri dana (hanbelije) vremenski period u kojem se dozvoljava skraćivanje namaza.

Na osnovu prethodnog može se reći da je osoba koja boravi u određenom mjestu i nijjeti da će u njemu boraviti više od četiri dana (ili petnaest dana) – dužna upotpuniti namaz i klanjati svaki namaz u njegovo vrijeme , tj. neće spajati namaze. Ukoliko boravi u nekom mjestu i ne zna kada će putovati, već čeka da završi određeni posao, pa će putovati, u tom slučaju dozvoljeno mu je skraćivati i spajati namaze sve dok ne htjedne putovati, čak i da se vremenski period boravka oduži, jer se prenosi da je Ibn Omer boravio u Azeberdžanu čitav mjesec i da je skraćivao namaz.

U slučaju spomenutom u pitanju, osoba će skraćivati i spajati namaze u toku svoga putovanja između svojih prebivališta, jer će prijeći put čija dužina spada u putovanje. Ukoliko osoba kao preferirajuće odabere mišljenje hanefijskog mezheba, u tom slučaju neće spajati namaze izuzev u situacijama u kojima to hanefije dozvoljavaju, što znači da neće spajati namaze u slučaju spomenutom u pitanju, ali će obavezno spajati namaze sve dok je putnik, tj. dok ne stigne do odredišta, i u situaciji kada nijjeti da ostane manje od petnaest dana u određenom mjestu. Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com