Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Bludnik prestaje biti vjernik u momentu činjenja bluda, i kradljivac kada krade, i onaj ko konzumira alkohol u momentu dok to čini.”[1] Prije svega, trebamo znati da onaj ko čini grijehe spomenute u ovom hadisu nije nevjernik. Imam Tirmizi kaže: “Ne znamo da postoji ijedan učenjak koji je proglasio nevjernikom onoga ko čini nemoral, krade ili konzumira alkohol.”[1*]

Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Bludnik prestaje biti vjernik”, znače, prestaje biti potpunog imana.[2] Ovaj hadis sličan je sljedećim hadisima: “Ne vjeruje onaj ko ne želi svom bratu ono što želi samom sebi”; “Nećete vjerovati sve dok se ne budete voljeli”; “Ubistvo muslimana je nevjerstvo” itd.

U ovim predanjima negira se iman, ali se ne negira njegova osnova, već potpunost. Dokaz tome jeste predanje u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko umre a ne bude Allahu pripisivao druga, ući će u Džennet, makar krao i činio nemoral.”[3] Negacija osnove imana bila bi samo u slučaju da ohalali činjenje ovih grijeha. Neki učenjaci, na čelu s Ibn Abbasom, prihvatili su spoljašnje značenje ovog predanja, tj. negaciju osnove imana, smatrajući da se hadis odnosi na onoga ko ohalali nemoral, krađu i konzumiranje aklohola.[4] Dakle, čovjek koji čini ove grijehe smatra se vjernikom krnjavog imana ili samo muslimanom, shodno razilaženju među islamskim učenjacima.[5]

Kada je riječ o negaciji potpunosti imana, ona je vezana za momenat nepokornosti, kako stoji u navedenom hadisu: “…u momentu dok to čini”, iako konzumiranje alkohola nosi još jedno zlo, jer je alkohol izvor svih zala. Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako čovjek umre kao hronični alkoholičar, imat će status kao onaj ko obožava kipove.”[6] Abdullah b. Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko popije alkohola neće mu namaz biti primljen četrdeset dana.”[7] A Allah najbolje zna.

Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”

___________________________

[1] Buharija i Muslim.
[1*] Vidjeti: Aridatul-ahvezi, 5/306.
[2] Vidjeti: Et-Temhid, 4/236, El-Mufhim, 1/247, El-Minhadž, 2/36, Fethul-Bari, 1/51, od Ibn Redžeba.
[3] Buharija i Muslim.
[4] Vidjeti: El-Mufhim, 1/247, i El-Minhadž, 2/36.
[5] Vidjeti: Džamiul-ulumi vel-hikem, str. 43.
[6] Ibn Madže, Ahmed, 1/272/2453, i Taberani, 12/36/12428, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 2/287-289, Sahihul-džamia, 2/1020.
[7] Ibn Madže, Ahmed, 2/35/4917, i Tajalisi, 3/417/2013, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihul-džamia, 2/1082.

n-um.com