Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
U Kur’anima nalazimo različite oblike tenvinâ, o čemu je riječ?
U medinskoj štampi Mushafa tenvini fethe i kesre mogu biti paralelni ili blago raspareni. Ako su paralelni, to nam ukazuje da se radi o pravilu “izhar”, a ako su raspareni radi se o uklapanju harfova s gunnom. Ako su dvije damme jedna do druge, radi se o uklapanju harfova s gunnom, a ako je jedna daviše
U medinskoj štampi Mushafa tenvini fethe i kesre mogu biti paralelni ili blago raspareni. Ako su paralelni, to nam ukazuje da se radi o pravilu “izhar”, a ako su raspareni radi se o uklapanju harfova s gunnom. Ako su dvije damme jedna do druge, radi se o uklapanju harfova s gunnom, a ako je jedna damma i iznad nje polukrug, radi se o “izharu”, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeKo tumači i kako se tumače snovi u islamu?
Muslimani su jednoglasni u mišljenju da će islam i njegove nauke ostati sačuvane do Sudnjeg dana: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo, i zaista Mi ćemo ga čuvati.” (El-Hidžr, 9.) Čuvanje Kur’ana (tj. islama) manifestira se na brojne načine. I nema sumnje da su islamski učenjaci primarno sredstvo u očuviše
Muslimani su jednoglasni u mišljenju da će islam i njegove nauke ostati sačuvane do Sudnjeg dana: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo, i zaista Mi ćemo ga čuvati.” (El-Hidžr, 9.) Čuvanje Kur’ana (tj. islama) manifestira se na brojne načine. I nema sumnje da su islamski učenjaci primarno sredstvo u očuvanju islama, koji iz generacije u generaciju prezentiraju ljudima izvornu vjeru. U tom kontekstu Poslanik, ﷺ, rekao je: “Ovo znanje nosi i čuva iz svake generacije pravedna skupina, čuva ga od raznih izvitoperenih značenja i pogrešnih tumačenja.” (Bejheki, 10/353-354, Ibn Abdulberr, u djelu Et-Temhid, 1/59, i El-Hatib, u djelu Šerefu ashabil-hadis, str. 11, 28 i 29. Ovaj hadisa ispravnim smatraju imam Ahmed, hafiz Alai i šejh Albani.)
Ova skupina je uglavnom brojna, osim kada je riječ o specifičnim disciplinama koje su prenesene putem manjih skupina, kao što je slučaj s tumačenjem snova. Jedna od rijetkih islamskih nauka koja se ne uči ustaljenom rutinskom metodom, već je prvenstveno dar od Uzvišenog Allaha, jeste tumačenje snova. Obraćajući se Jusufu, alejhis-selam, Uzvišeni Allah rekao je: “I, eto tako, Gospodar tvoj će tebe odabrati, i tumačenju snova te poučiti.” (Jusuf, 6.) Dakle, Allah je Taj Koji poučava tumačenju snova koga On želi. Čovjek može jedino naučiti osnovne smjernice kojih se treba pridržavati prilikom tumačenja snova, dok je rezultat samog tumačenja isključivo Allahov dar. Ovo je osnovni razlog zbog kojeg izrazita većina islamskih učenjaka nije bila poznata po tumačenju snova. Ova nauka, za razliku od drugih islamskih nauka, nema fiksna pravila i principe, već svaki san ima vlastite kriterije na osnovu kojih se tumači. Ne samo to, već se isti san kod različitih ljudi, ne tumači na isti način. Pri tumačenju snova neophodno je u obzir uzeti vjeru, moral, izgled, porijeklo, zanimanje, običaje, fizičko i psihičko stanje onoga koji je usnio san, zatim mjesto i vrijeme u kojem ga je usnio itd. (Vidjeti: El-Mufhim, 6/22, Bedaiul-fevaid, 2/208, Fejdul-Kadir, 4/65, i El-Bedrul-munir fi ilmit-tabir, str. 152-153.)
Na osnovu spomenutog vidimo da nije ispravno uzeti jednu ili više knjiga koje se bave ovom tematikom i shodno tome tumačiti snove, to su islamski učenjaci zabranili. Imam Nefravi rekao je: “Nije dopušteno tumačiti snove iz knjiga kao što čine neke neznalice. Kada im se kaže da je neko usnio određeni san, uzmu Ibn Sirinov sanovnik i tumače san shodno onome što se nalazi u njemu. To je zabranjeno (haram) jer se tumačenje snova razlikuje od čovjeka do čovjeka, od vremena, mjesta i osobina onoga koji je usnio san.” (Vidjeti: El-Fevakihud-devani, 2/457.) Šejh Derdir veli: “Snovi se ne tumače na osnovu knjiga, kao što čine ljudi koristeći Ibn Sirinov sanovnik, to je zabranjeno. Mora se poznavati stanje onoga ko je usnio određeni san i vrijeme u kome ga je usnio, da bi se san adekvatno protumačio.” (Vidjeti: Šerhu akrebil-mesalik, 5/285.) Ali Saidi zapisao je: “Nije dopušteno na osnovu sanovnika tumačiti snove, to je haram, jer se snovi razlikuju od osobe do osobe, stanja i vremena u kome se usnio određeni san.” (Vidjeti opaske šejha Saidija na djelo Šerhul-kifaja, 2/465.) Pored toga, kada bi se ljudi ograničili na tumačenje snova shodno onome što je zabilježeno u knjigama, većinu snova ne bi mogli tumačiti, jer za njih nema odgovora u sanovnicima.
Također, nije dopušteno svakome tumačiti snove, jer su snovi četrdeset šesti dio poslanstva, rekao je Poslanik, ﷺ. (Buharija i Muslim.) Neko je upitao imama Malika: “Da li svako može tumačiti snove?”, na šta je odgovorio: “Zar se s poslanstvom igrati?!” (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 9/131, i Et-Temhid, 1/288.) Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Snovi se ostvaruju shodno njihovom prvom tumačenju.” (Ibn Madža i Ebu Ja‘la.) Iako ima mahanu u svom lancu prenosilaca, značenje ovog hadisa potvrđuje drugi hadis u kojem Vjerovjesnik, ﷺ, kaže: “Snovi su na ptičijoj nozi (tj. neće se ostvariti) dok se ne protumače, a kada se protumače, onda će se ostvariti.” (Edu Davud i Tirmizi. Imam Tirmizi ovo predanje smatra ispravnim, a hafiz Ibn Hadžer dobrim.) Naravno, san će se ostvariti samo onda ako ga protumači onaj ko poznaje ovu nauku i pogodi u svom tumačenju, kako tvrdi imam Buharija i neki drugi učenjaci. (Vidjeti: Umdetul-kari, 24/169, i Šerhul-Kermani, 24/136-137.)
Kada je riječ o snovima vjernika, njih treba lijepo protumačiti, jer je tako činio Allahov Poslanik, ﷺ. Imam Darimi u svojim Sunenima, 2/109/2163, zabilježio je preko Aiše, radijallahu anha, da je neka Medinjanka imala muža trgovca. Skoro uvijek, kada bi otputovao, ona bi ostala trudna i usnila bi da se slomio jedan stub u njenoj kući i da je rodila ćoravo dijete. Ovaj san se ponovio nekoliko puta. Poslanik, ﷺ, svaki put bi joj rekao: “Lijep san si usnila: tvoj će se muž vratiti živ i zdrav, i rodit ćeš dječaka dobročinitelja.” Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je jednog dana, za vrijeme Poslanikovog, ﷺ, odsustva, došla ta ista žena i kazala: “Želim da mi Vjerovjesnik, ﷺ, opet protumači isti san; svaki put bi mi kazao: ’Lijep san si usnila…’” Aiša, radijallahu anha, reče joj: “Obavijesti me, šta si to usnila, o čemu uvijek pitaš Poslanika, ﷺ?” “Ne, nikako, neću te obavijestiti dok ne dođe Allahov Poslanik, ﷺ”, odgovorila je. Majka pravovjernih govorila je: “Tako mi Allaha, nisam je ostavila na miru sve dok mi nije ispričala šta stalno sanja, a kada mi je ispričala, rekla sam joj: ’Tako mi Allaha, ako je istina to što si sanjala, tvoj će muž umrijeti, a ti ćeš roditi pravog nevaljalca.’” Kada je to čula, sjela je i počela plakati. Kada se vratio Poslanik, ﷺ, upitao je Aišu zbog čega ta žena plače, pa ga je obavijestila o razlogu. Vjerovjesnik, ﷺ, reče: “O Aiša, polahko! Kada tumačiš snove muslimanu, protumači ih na lijep način, jer snovi se ostvaruju shodno njihovom tumačenju.” Nakon toga, umro je muž te žene i rodila je dječaka nevaljalca. (Hafiz Ibn Hadžer kaže da je ovo predanje dobro. Vidjeti: Fethul-Bari, 12/450-451.)
Stoga je pohvalno lijep san ispričati samo onome koga čovjek voli; ako ga ispriča onome koga ne voli, postoji mogućnost da ga ružno protumači, pa da se ostvari. Ebu Katade prenosi da je Poslanik, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Lijepi su snovi od Allaha, i zato, kada neko usnije lijepe snove, neka ih ne kazuje osim onome koga voli, a ako usnije ružne snove, neka traži utočište kod Allaha od njih i od šejtana, neka simbolično pljucne tri puta na lijevu stranu i neka ne govori nikome šta je usnio, tada mu ti snovi neće nauditi.” (Buharija i Muslim.)
Pogledajmo kako je Ebu Bekr, radijallahu anhu, najbolji rob poslije Allahovih poslanika i vjerovjesnika, bio optimista kada je riječ o tumačenju snova. Jedne noći Aiša, radijallahu anha, usnila je da su tri mjeseca pala u njenu sobu i kada taj svoj san ispričala Ebu Bekru, on je rekao: “Lijep si san usnila; ako se taj san obistini, u tvojoj će kući (sobi) biti ukopana tri na Zemlji najbolja čovjeka.” Kada je Poslanik, ﷺ, ukopan, Ebu Bekr je rekao: “Ovo je prvi i najbolji mjesec.” (Ibn Abdulberr, 24/47-48, Taberani, 23/48/128, Hakim, 4/437/8192, Ibn Ebu Šejbe, 6/179-180, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
U jednom hadisu stoji da je Poslanik, ﷺ, pobratio Selmana Farisija i Ebu Bekra. Jedne noći Selman je usnio neki san pa je počeo izbjegavati Ebu Bekra. Kada ga je sreo, Ebu Bekr ga je upitao: “Brate, zašto me izbjegavaš?” “Usnio sam da su tvoje ruke presavijene ka tvome vratu (kao što će biti učinjeno s džehennemlijama)”, odgovori Selman. Kada je to čuo, Ebu Bekr reče: “Allahu ekber, moje ruke će biti presavijene, i neću činiti zlo do Sudnjeg dana.” Nakon toga, neko je obavijestio Poslanika, ﷺ, o ovom događaju pa je rekao Ebu Bekru: “Da, tvoje su ruke povijene, i nećeš činiti zlo do Sudenjeg dana.” (Ebu Kutejbe, u djelu Tabirur-ru’ja, str. 132/31, i Ibn Ebu Šejbe, 6/179, a on navodi da se ovdje radilo o Suhejbu, a ne o Selmanu. Ibn Hadžer, u djelu Fethul-Bari, 14/442, ovo je predanje ocijenio vjerodostojnim.)
Napomena: sanovnik Tefsirul-ahlam koji se pripisuje Ibn Sirinu poznat je i mnogo korišten u cijelom islamskom svijetu. Preveden je na brojne, pa i na bosanski jezik. Međutim, ovo djelo nije napisao Ibn Sirin, već ga je napisao Ebu Seid Vaiz, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeZar konsenzus učenjaka može biti dokaz pored Kur’ana i hadisa?
Učenjaci islamske jurisprudencije konsenzus učenjaka definiraju kao: “Jednoglasni stav mudžtehidâ (pravnih eksperata) jednog vremena nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellam, o određenom vjerskom pitanju.” Kada se islamski učenjaci u određenom vremenu ili kroz historiju slože na nekom pitaviše
Učenjaci islamske jurisprudencije konsenzus učenjaka definiraju kao: “Jednoglasni stav mudžtehidâ (pravnih eksperata) jednog vremena nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellam, o određenom vjerskom pitanju.” Kada se islamski učenjaci u određenom vremenu ili kroz historiju slože na nekom pitanju, tada njihov jednoglasni stav biva kategorički dokaz u šerijatu. (Uporediti: Muzekkiretu usulil-fikh, str. 231, od šejha Šenkitija i Idžmaat Ibni Abdilberr, 1/41.) Uzvišeni Allah rekao je: “A ko se suprotstavi Poslaniku nakon što mu se jasno pokaže Pravi put, i slijedi put koji nije put vjernika, pustit ćemo ga da čini što je naumio, i bacit ćemo ga u Džehennem, a ružno je to boravište.” (En-Nisa, 115.) Izraz “put vjernika”, spomenut u ajetu, po mišljenju nekih učenjaka, odnosi se na konsenzus. (Uporediti: Medžmu’ul-fetava, 7/29.)
U jednom hadisu stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Moj se ummet neće složiti na zabludi.” (Ahmed, 6/396/27267, Taberani i Hakim. Zbog mnoštva lanaca prenosilaca kojima je hadis prenesen, šejh Albani ovaj je hadis ocijenio dobrim. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 3/319-320, i Es-Silsiletud-daifa, 4/20.) Ibn Hazm nije prihvatio pojačavanje ovog hadisa, ali je kazao: “Iako ovaj hadis nije vjerodostojan, njegovo je značenje ispravno.” (Vidjeti: El-Ihkam, 4/527.) Imam Šafija smatra da je stvarni konsenzus jači od pojedinačnih (ahad) hadisa (tj. mimo mutevatir predanja). (Vidjeti: Adabuš-Šafi, str. 232, od Ibn Ebu Hatima, El-Kifajetu fi ilmir-rivaja, str. 437, Menakibuš-Šafi, 2/30, od imam Bejhekija, i Sijeru ealamin-nubela, 10/20.) Na ovaj smisao ukazao je i šejhul-islam Ibn Tejmijje. (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 7/29, od Ibn Tejmijje.)
Ibn Huzejme veli: “Uvjereni smo da se učenjaci neće složiti na onome što je suprotno vjerodostojnim Poslanikovim, ﷺ, riječima kojima se ne suprotstavljaju drugi hadisi.” (Vidjeti: Sahihu Ibni Huzejma, 2/85, i Medžmu’ul-fetava, 19/144.) Dakle, stvarni konsenzus pravnika ne može biti u koliziji s argumentima, makar izgledalo da nije tako, jer konsenzus je ustvari mišljenje izvučeno iz šerijatskih dokaza. (Uporediti: Kešful-esrar, 3/482, od Alauddina Buharija, i Medžmu’ul-fetava, 19/144.)
Izraz “konsenzus pravnika” poznat je od vremena ashaba. Kada je upitan o broju tekbira na dženaza-namazu, Ibn Mes’ud je odgovorio: “Praktikovalo se na razne načine (različit broj tekbira), potom su se složili na četiri tekbira.” (Vidjeti: Et-Temhid, 6/335, i Bedaius-sanaia, 1/313.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeKakav status ima onaj ko se suprotstavi konsenzusu učenjaka?
Da bi konsenzus (ar. idžma) bio mjerodavan, ima svoje uvjete o kojima su opširno govorili islamski učenjaci. (Vidjeti: El-Havil-kebir, 16/109-117.) Kada se potvrdi konsenzus učenjaka o određenom pitanju u jednom vremenu, nije dopušteno nikome nakon toga da govori suprotno, jer bi to značilo da su seviše
Da bi konsenzus (ar. idžma) bio mjerodavan, ima svoje uvjete o kojima su opširno govorili islamski učenjaci. (Vidjeti: El-Havil-kebir, 16/109-117.) Kada se potvrdi konsenzus učenjaka o određenom pitanju u jednom vremenu, nije dopušteno nikome nakon toga da govori suprotno, jer bi to značilo da su se učenjaci složili na neistini, što je nemoguće. Poznato pravilo glasi: Ummet se neće složiti na zabludi. (Uporediti: El-Mustasfa, str. 375, i Medžmu’ul-fetava, 20/10.) Ovo pravilo doslovno je uzeto iz hadisa oko čije autentičnosti postoji razilaženje među učenjacima. Imam Hakim kaže: “Ne tvrdim da je ovaj hadis (hadis koji govori da se ummet neće složiti na zabludi) vjerodostojan niti slab, ali ga spominjem iz razloga što se ehli-sunnet složio na ovom pravilu.” (Vidjeti: El-Mustedrek, 1/202.)
Imam Gazali rekao je: “Konsenzus učenjaka po sljedbenicima istine jeste na stupnju mutevatir dokaza.” (Vidjeti: El-Menhul, str. 303, i El-Ihkam, 4/525.) Bitno je naglasiti da se često navodi konsenzus o određenom pitanju a, ustvari, postoji razilaženje među učenjacima. Stoga, nije dopušteno žuriti s osuđivanjem mišljenjâ koja se kose s konsenzusom dok se ne potvrdi njegova ispravnost općenito, i to da li su učenjaci koji su kazali suprotno tome znali za taj konseznus. Šejhul-islam Ibn Tejmijje veli: “Ko kaže suprotno konsenzusu koji je nužno poznat kod svih ljudi, počinio je nevjerstvo.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 19/146.)
Na drugom mjestu šejhul-islam je zapisao: “Ko se suprotstavlja u pitanju koje je Svevišnji Allah jasno objasnio, a oko kojeg su vjernici postigli konsenzus i niko nije kazao suprotno tome, takav je počinio nevjerstvo.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 7/29.) Ibn Hazm ima poznato djelo koje je nazvao Meratibul-idžma. Na kraju ovog djela koje govori o pitanjima na kojima su se složili islamski učenjaci napominje: “Poglavlje konsenzusa u akaidu čiji je poricatelj nevjernik po mišljenju svih islamskih učenjaka”, potom je na nekoliko stranica spomenuo temeljna akaidska pitanja oko kojih se slažu svi učenjaci ovog ummeta. (Vidjeti: Meratibul-idžma, str. 267-274.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeU koliko su se pitanja procentualno složili učenjaci?
Prije svega, moramo konstatirati da se islamski učenjaci slažu kada je u pitanju osnova islamskog vjerovanja, kao i u izrazitoj većini sporednih pitanja koja se tiču akaida. Također se slažu u većini temeljnih pitanja islamskog prava. Razilaženje se vodi, uglavnom, oko sporednih pravnih pitanja kojiviše
Prije svega, moramo konstatirati da se islamski učenjaci slažu kada je u pitanju osnova islamskog vjerovanja, kao i u izrazitoj većini sporednih pitanja koja se tiču akaida. Također se slažu u većini temeljnih pitanja islamskog prava. Razilaženje se vodi, uglavnom, oko sporednih pravnih pitanja kojih ima puno više nego primarnih.
Dakle, sve razlike koje su nastale unutar ehli-sunnetskog učenja smatraju se dopuštenim razilaženjima, i kada je ova vrsta razilaženja u pitanju, islamski učenjaci imaju jednu, ili dvije nagrade. Onaj ko pogodi u propisu ima dvije, a ko promaši ima jednu nagradu, kako nas je obavijestio Poslanik, ﷺ. U apsolutnoj većini pitanja oko kojih postoje različita mišljenja može se shodno argumentima doći do prioritetnijeg stava, osim iznimnih pitanja gdje je snaga argumenata identična pa je teško tvrditi za neko od mišljenja da je preferirajuće.
Kada je riječ o procentu pitanja oko kojih su učenjaci postigli konsenzus, teško je odrediti njihov broj. Ebu Ishak Isfirini spominje oko dvadeset hiljada pitanja, a neki spominju da ih ima oko sto hiljada. (Vidjeti: El-Ikna, 1/144.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeKo poznaje značenje manje jasnih ajeta u Kur'anu?
Kada je riječ o nejasnim (ar. mutešabih) ajetima, njihovo pravo značenje zna samo Svemogući Allah, Koji kaže: “On je Onaj Koji ti objavljuje Knjigu u kojoj su ajeti jasni; oni su matica Knjige; drugi su nejasni. Oni u čijim je srcima zastrana slijede nejasne ajete u težnji za smutnjom i svojim tumačviše
Kada je riječ o nejasnim (ar. mutešabih) ajetima, njihovo pravo značenje zna samo Svemogući Allah, Koji kaže: “On je Onaj Koji ti objavljuje Knjigu u kojoj su ajeti jasni; oni su matica Knjige; drugi su nejasni. Oni u čijim je srcima zastrana slijede nejasne ajete u težnji za smutnjom i svojim tumačenjem. A tumačenje njihovo zna samo Allah! I koji su u znanost upućeni govore: ’Mi u to vjerujemo; sve je to od našeg Gospodara.’” (Ali Imran, 7.)
Ispravno stajanje u ovome ajetu jeste kod riječi Allah, a nakon toga počinje novi smisao: “I koji su u znanost upućeni…” Tako bi prijevod značenja ovog ajeta glasio: “A tumačenje njihovo zna samo Allah! Oni, pak, koji su u znanost upućeni govore: ’Mi u to vjerujemo; sve je to od našeg Gospodara.’” Veliki broj ashaba i tabiina smatra da značenje nejasnih ajeta ne poznaje niko osim Uzvišeni Allah. Ovo je stav većine islamskih učenjaka. (Vidjeti: El-Muhezzeb, 2/513, od dr. Nemle.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li u Kur’anu postoje ajeti koji nemaju značenja?
U Kur’anu ne postoji niti jedno jedino slovo koje nema svoje značenje i mudrost zbog koje je spomenuto u određenoj riječi ili ajetu po konsenzusu islamskih učenjaka. U Kur’anu postoje mutešabih (nejasni) ajeti čije pravo značenje zna samo Uzvišeni Allah, što, nikako, ne znači da ti ajeti nemaju svojviše
U Kur’anu ne postoji niti jedno jedino slovo koje nema svoje značenje i mudrost zbog koje je spomenuto u određenoj riječi ili ajetu po konsenzusu islamskih učenjaka. U Kur’anu postoje mutešabih (nejasni) ajeti čije pravo značenje zna samo Uzvišeni Allah, što, nikako, ne znači da ti ajeti nemaju svoje značenje, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeKako tretirati ljude koji pričaju o vjeri bez ikakvog znanja i izdaju fetve?
Nije dopušteno pričati o islamu osim s dokazom iz Kur’ana, hadisa, konsenzusa ili analogije. Kada je riječ o običnim muslimanima, oni ne smiju izdavati fetve ni u kom slučaju, niti ih je dopušteno slijediti u onome što govore, osim ako se radi o jasnom propisu. Imam Kurtubi kaže: “Učenjaci su jednogviše
Nije dopušteno pričati o islamu osim s dokazom iz Kur’ana, hadisa, konsenzusa ili analogije. Kada je riječ o običnim muslimanima, oni ne smiju izdavati fetve ni u kom slučaju, niti ih je dopušteno slijediti u onome što govore, osim ako se radi o jasnom propisu.
Imam Kurtubi kaže: “Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da obični svijet mora slijediti one u čije znanje se ne sumnja. Isto tako, nema razilaženja među učenjacima da je običnim muslimanskim masama zabranjeno izdavanje fetvi zbog njihovog neznanja.” (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 11/290.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeMožete li nam nešto kazati o slijepom slijeđenju?
Slijepo slijeđenje jeste uzimanje određenog mišljenja bez poznavanja argumenata na kojem se ono temelji. Ako osoba uzima dokaze iz Kur’ana, hadisa, konsenzusa i analogije, to se ne smatra slijepim slijeđenjem (ar. taklid), već slijeđenjem (ar. ittiba). Slijeđenje određenog mišljenja nakon vaganja doviše
Slijepo slijeđenje jeste uzimanje određenog mišljenja bez poznavanja argumenata na kojem se ono temelji. Ako osoba uzima dokaze iz Kur’ana, hadisa, konsenzusa i analogije, to se ne smatra slijepim slijeđenjem (ar. taklid), već slijeđenjem (ar. ittiba). Slijeđenje određenog mišljenja nakon vaganja dokazâ također se ne smatra slijepim slijeđenjem, već odabirom prioritetnijeg mišljenja (ar. terdžih).
Onome ko slijepo slijedi nije dopušteno da drugo mišljenje smatra slabim ili ništavnim, jer on nije od onih kojima je dozvoljen idžtihad u tim pitanjima. Slijepo slijeđenje dopušteno je u pitanjima u kojima je dopušten idžtihad, a ne u pitanjima u kojima nema idžtihada, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li je obaveza slijediti određeni mezheb ili Poslanikov sunnet?
Nema sumnje da položaj današnjih muslimana ovisi o njihovom držanju za sunnet, jer Uzvišeni Allah učvršćuje na zemlji one koji se vladaju po normama koje je uspostavio Poslanik, ﷺ. Jedini put koji vodi muslimane ka prosperitetu i konvergenciji na ovom i budućem svijetu jeste prakticiranje izvornog iviše
Nema sumnje da položaj današnjih muslimana ovisi o njihovom držanju za sunnet, jer Uzvišeni Allah učvršćuje na zemlji one koji se vladaju po normama koje je uspostavio Poslanik, ﷺ. Jedini put koji vodi muslimane ka prosperitetu i konvergenciji na ovom i budućem svijetu jeste prakticiranje izvornog islama kao idealnog sistema u ljudskom životu. Obaveza je vjernicima da se u svemu pokore Allahu i Njegovu Poslaniku, ﷺ. Uzvišeni Allah rekao je: “Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svome hiru postupe. A oni koji su nepokorni Allahu i Poslaniku, u očitoj su zabludi.” (El-Ahzab, 36.) U drugom ajetu stoji: “I tako mi Gospodara tvoga, oni neće istinski vjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisa, 65.) Vjerovjesnik, ﷺ, rekao je: “Meni je objavljen Kur’an i s njim nešto slično njemu.” (Ebu Davud, 4604, Ahmed, 4/130, i Tahavi, u djelu Šerhul-meani, 4/209, s vjerodostojnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihul-džamia, 1/516. Pod riječima: “…i s njim nešto slično njemu” misli se na sunnet.)
Brojni su dokazi koji obavezuju na slijeđenje sunneta. Iz navedenih ajeta i hadisa može se uočiti da je sunnet neprikosnoveni izvor islama i da nije ispravno slijediti bilo čije stavove i mišljenja ako se kose s riječima ili djelima Allahovog Poslanika, ﷺ. Islamski učenjaci tumačili su Kur’an i sunnet na osnovu raspoloživih argumenata. Nisu slijepo slijedili mišljenja svojih prethodnika, naročito ako se radi o pitanjima za koja ne postoje kategorički dokazi. Bili su daleko od svake slijepe pristrasnosti. Nisu odstupali od sunneta kada se potvrdi njegova vjerodostojnost, znajući da mišljenja učenjaka ne mogu zamijeniti objavu.
Jednog je dana imam Šafija spomenuo hadis i potvrdio njegovu vjerodostojnost, pa ga neko od prisutnih upita da li prihvata rad po tom hadisu. Imam Šafija naljutio se i upitao: “Smatraš li me kršćaninom ili si me možda vidio u crkvi? Da li sam to sebe opasao zunnarom. Zar da prenosim hadis a ne prihvatim rad po njemu?!” U ovome kontekstu navodi je imam Sujuti u djelu Miftahul-dženna, str. 16. Smisao ovog predanja zabilježio je Ebu Nuajm u djelima Hil’jetul-evlija, 9/106, i Zikru ahbari Asbehan, 1/174, s vjerodostojnim lancem prenosilaca.
Poznati tabiin Mudžahid b. Džebr izjavio je: “Od svakog se prihvata i odbija, osim od Poslanika, ﷺ.” (Ebu Nuajm, u djelu Hil’jetul-evlija, 3/300, Hatib, u djelu El-Fekihu vel-mutefekkih, 1/441, i Bejheki, u djelu El-Medhal, 1/107, s vjerodostojnim lancem prenosilaca.) Ove se riječi također pripisuju Ibn Abbasu i imamu Maliku.
Abdullah b. Mubarek prenosi da je imam Ebu Hanife rekao: “Kada Poslanik, ﷺ, nešto kaže, to je neprikosnoveno, a kada kažu ashabi, možemo birati između njihovih mišljenja. A kada je riječ o izjavama tabiina, njihove ćemo izjave razmatrati.” (Ibn Abdulberr, u djelu El-Munteka, str. 145, i Bejheki, u djelu El-Medhal, 1/111, s dobrim lancem prenosilaca.)
Veliki hadiski autoritet Ebu Bekr b. Huzejme govorio je: “Ničije se riječi ne mogu uporediti s Poslanikovim, ﷺ, riječima, ako su vjerodostojno prenesene.” (Bejheki, u djelu El-Medhal, 1/106, Hatib, u djelu El-Fekihu vel-mutefekkih, 1/536, i Kajserani, u djelu Tezkiretul-huffaz, 2/728, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Identično ovome kazao je Omer b. Abdulaziz. (Darimi, 432, Adžurri, u djelu Eš-Šeria, 1/182, Ibn Nasr Mervezi, u djelu Es-Sunna, 96, Ibn Batta, u djelu El-Ibana, 1/60, Herevi, u djelu Zemmul-kelami ve ehlihi, 3/12 i 5/27, i Hatib, u djelu El-Fekihu vel-mutefekkih, 1/508, s dobrim lancem prenosilaca.)
Vidimo da su naši prethodnici sunnet smatrali osnovom koja treba suditi među ljudima. Niko od njih nije obavezivao na slijeđenje nekoga od islamskih učenjaka ponaosob, jer nepogrješivost u vjeri pripada samo poslanicima, dok učenjaci mogu pogriješiti u interpretiranju pravnih pitanja, bez obzira na stupanj njihove znanosti. Najistaknutije islamske ličnosti i osnivači velikih pravnih škola nisu dopustili da ih neko slijepo slijedi ili preferira njihova mišljenja nad Poslanikovim, ﷺ, hadisima.
Imam Ebu Hanife rekao je: “Kada se ustanovi vjerodostojnost hadisa, to je moje mišljenje.” (Hašijetu Ibni Abidin, 1/385.) Imam Ibn Abidin ove riječi pripisuje imamima četiri pravne škole.
Isto ovo se prenosi od Ebu Sevra. (Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela, 10/35 od imama Zehebija.)
Imam Malik govorio je: “Ja sam čovjek, pogodim i pogriješim. Kada vidite da se moje mišljenje podudara s Kur’anom i hadisom, prihvatite ga, u protivnom ga odbacite.” (Vidjeti: Mevahibul-Dželil, 3/40, El-Ihkam, 6/244, od Ibn Hazma, i Ialamul-muvekkiin, 1/75, od Ibnul-Kajjima.)
Od imama Šafije prenose se sljedeće izreke: “Učenjaku nije dopušteno zapostaviti Poslanikove, ﷺ, riječi zbog nečijeg mišljenja” (Vidjeti: El-Umm, 7/260, od imama Šafije, i Hil’jetul-evlija, 9/107.);
“Ako vidite u mojim knjigama da se nešto kosi s Vjerovjesnikovim, ﷺ, sunnetom, sunnet prihvatite, a moje mišljenje odbacite” (Bejheki, u djelu El-Medhal, 1/205, i Hatib, u djelu El-Fekihu vel-mutefekkih, 1/389, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: El-Medžmu, 1/136, Mevahibul-Dželil, 1/400, Avnul-Mabud, 2/323, Šerhuz-Zurkani, 1/407, Tuhfetul-ahvezi, 1/456, Subulus-selam, 4/38, i Kešfuz-zunun, 1/826.);
“Ako vam spomenem ispravan hadis pa ostavim rad po njemu, znajte da sam izgubio razum” (Bejheki, u djelu El-Medhal, 1/205, i Hatib, u djelu El-Fekihu vel-mutefekkih, 1/389, sa ispravnim lancem prenosilaca.);
“Muslimani su jednoglasni u mišljenju da nije dopušteno ostaviti vjerodostojan hadis zbog nečijeg mišljenja” (Vidjeti: Ialamul-muvekkiin, 1/7.);
“Odričem se svojih mišljenja koja nisu u skladu s Poslanikovim, ﷺ, sunnetom, i slijedim hadis.” (Ebu Nuajm, u djelu Hil’jetul-evlija, 9/107. Vidjeti: Ialamul-muvekkiin, 2/285.)
Imam Ahmed govorio je: “Ne slijedite ni mene, ni Malika, ni Šafiju, ni Evzaija, ni Sevrija, već uzmite odakle su oni uzeli.” (Vidjeti: Sifetu salatin-Nebi, str. 53, Ialamul-muvekkiin, 2/201, i El-Kavlul-mufid, 1/61, od imama Ševkanija.)
Govoreći o jednom slabom hadisu, imam Ibn Hazm, osnivač bukvalističke pravne škole, zapisao je: “Da je ispravan, rado bih ga prihvatio, i ne bih ga ostavio zbog nekakvih drugih mišljenja.” (Vidjeti: El-Muhalla, 10/408.) Na drugom mjestu je zapisao: “Kada je riječ o nama, ničije riječi nisu (kategoričan) dokaz osim riječi Allahovog Poslanika, ﷺ. Da postoji ispravno predanje od Vjerovjesnika, ﷺ, o ovom pitanju, prihvatili bismo ga i zadovoljili se time.” (Vidjeti: El-Muhalla, 5/75.) Ovo se odnosi na one koji mogu vagati argumente i odabirati prioritetniji stav, a ne na obične ljude koji su obavezni slijediti učenjake, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manje