Kolika je razlika između Dženneta i ovog prolaznog svijeta, tolika je razlika između njihovih stanovnika i osobina koje će imati. Ljubomora žene na svoje inoće svojstvo je eksplicitno dunjalučkim ženama; među rajskim ljepoticama (hurijama) neće biti te ljubomore. Uzvišeni kaže: “I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih odstraniti…” (El-Hidžr, 47.) U drugom ajetu stoji: “Njima pripada Kuća mira…” (El-Earaf, 127.)
Ovi ajeti ukazuju da stanovnici Dženneta neće osjećati bilo kakvu vrstu uznemiravanja, u protivnom Džennet se ne bi nazivao Kućom mira i spasa. U vjerodostojnom hadisu, po ocjeni šejha Albanija, navedeno je da će čovjek u jednom danu imati kontakt sa stotinu djevica. (Taberani u Es-Sagiru, 5/411/5267. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 1/708.)
I pored toga, one neće osjetiti nimalo ljubomore jedna prema drugoj. Opisujući karakter džennetlija, u hadisu koji su zabilježili Buharija i Muslim, Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je sljedeće: “Među njima neće biti razlike ni mržnje, njihova će srca biti kao srce jednog čovjeka.” A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Žene će u Džennetu imati sve što i muškaraci – osim nekih pojedinosti koje su karakteristične za muškarce, i naslađivat će se svim džennetskim ljepotama, ovisno o svom stupnju. Također će uživati u najvećoj blagodati: gledanju u Allahovo, dželle šanuhu, lice. Neki učenjaci drže da je ova blagodat specifična samo za muškarce, ali to nije ispravno, tim prije jer ajeti i hadisi ne prave razliku između dva spola kada je o tome riječ;  naša vjera pruža mogućnost kako muškarcu tako i ženi da se naslađuju i uživaju u blagodatima islama na ovome, ali i na budućem svijetu.
Ovdje nema prostora da govorimo o džennetskim blagodatima, zato uvaženoj sestri predlažem čitanje prijevoda knjige Džennet i Džehennem, autora dr. Omera Eškara, koja jako slikovito opisuje Džennet i njegove ljepote. Molim Svemogućeg Allaha da nas uvede u džennetska prostranstva, da budemo u društvu Poslanika, ﷺ, iskrenih, dobrih i šehida, amin!
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da dijete (od roditelja nevjernika) ima status svojih roditelja kada prihvate islam. Imam Maverdi naveo je konsenzus pravnika o tom pitanju.(Vidjeti: El-Havil-kebir, 17/406.) Međutim, kada je riječ o statusu djeteta čiji jedan roditelj prihvati islam, tu postoji razilaženje među islamskim autoritetima: većina smatra da ima status boljeg roditelja, tj. roditelja muslimana. To je stav učenjaka hanefijske, šafijske i hanbelijske pravne škole.(Vidjeti: El-Mebsut, 10/120, Hašijetu Ibni Abidine, 2/229, El-Muhezzeb, 2/239, i El-Mugni, 9/215 i 9/235.) Iako se načelno slažu sa stavom šafijskih i hanbelijskih autoriteta, hanefijski učenjaci prave razliku između roditelja i djeteta na osnovu zemlje u kojoj borave: status djeteta koje živi u zemlji koja je u sukobu s muslimanima razlikuje se od statusa roditelja koji prihvati islam a živi u zemlji islama.(Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 3/417, i El-Bahrur-raik, 3/225.) Kada je riječ o ovom pitanju, većina islamskih učenjaka povodi se za sljedećim argumentima.
Uzvišeni Allah kaže: “Oni koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu…”(Et-Tur, 21.) Naime, Svevišnji Allah priključit će roditeljima muslimanima njihovu djecu, ne praveći razliku između jednog ili oba roditelja.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Djeca muslimana žive na posebnom brdu u Džennetu, o njima se brinu Ibrahim, alejhis-selam, i Sara, a na Sudnjem danu bit će predani svojim roditeljima.”(Ahmed, 2/326, Hakim, 1/541/1418, i Bejheki u djelu El-Ba‘su ven-nušur, 231. Šejh Albani je ovo predanje okarakterizirao autentičnim u djelu Es-Silsiletus-sahiha, 3/451.)
Ovaj isti ashab prenosi da je Resulullah, ﷺ, u vezi s djecom muslimana rekao: “Ona će vječno boraviti u Džennetu.”(Muslim, 16/156/2635, i Ahmed, 2/488.)
Pobornici ovog mišljenje kažu: “Dijete ima status svojih roditelja u vjeri; ako se vjera razlikuje, tada dijete slijedi roditelja muslimana, naprimjer, dijete iz mješovitog braka slijedi oca muslimana, a ne majku kršćanku.”(Vidjeti: El-Mugni, 9/26.) Naime, islam je istina, a ne nevjerstvo, stranputica, i zato je preče da dijete slijedi Pravi put i istinu, a ne zabludu: “…i učinio je da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ – ona je gornja.” (Vidjeti: El-Havil-kebir, 17/407. Prijevod značenja Et-Tevbe, 40.)
Malikijski pravnici smatraju da dijete ima status one vjere koju ispovijeda otac: ako otac prihvati islam, time dijete postaje musliman, bez obzira prihvati li njegova majka islam ili ne.(Vidjeti: El-Mudevvenetul-kubra, 2/220 i 3/307, i El-Kafi, 1/209.)
U tome se povode za Allahovim, dželle šanuhu, riječima u vezi s nevjernicima: “Zatekli smo očeve naše kako ispovijedaju vjeru, i mi tragove njihove slijedimo.”(Ez-Zuhruf, 23.) Dakle, prema ajetu, djeca imaju status vjere očeva, a ne vjere svojih majki.
Umjesno je spomenuti da se poznati tabiin Ata ne slaže s prethodna dva mišljenja. On smatra da dijete ima status majčine vjere, a ne očeve, jer se kategorički može tvrditi da je određena žena – majka određenog djeteta, dok se za određenog muškarca ne može sa sigurnošću tvrditi da je otac određenog djeteta.(Vidjeti: El-Havil-kebir, 17/406.)
Smatram, a Svevišnji Allah najbolje zna, da je mišljenje većine islamskih učenjaka zasnovano na jačim i prihvatljivijim dokazima. Dakle, malodobna djeca, ona koja razlikuju pojave, ona koja ih ne razlikuju, punoljetna ali umno poremećena – svi oni imaju status roditelja muslimana. Naime, dini-islam Allahova je vjera, koju je objavio da bi ljudi bili sretni na oba svijeta, i zato je najpreče da dijete ima status boljeg roditelja. Kada je riječ o dokazivanju 23. ajetom sure Ez-Zuhruf, kojim malikijski učenjaci dokazuju svoj stav, na njega se može odgovoriti ovako: Svemogući Allah naveo je njihove riječi u pogrdnom kontekstu, stoga ovdje ne mogu poslužiti kao validan argument.
Kada su govorili o ovom pitanju, pravnici su još raspravljali o pitanju ima li dijete status djeda, odnosno nene koji su muslimani ako su njegovi roditelji nevjernici. Hanefijski, malikijski i hanbelijski autoriteti smatraju da unuče nema status djeda ni nene, bilo da su njegovi roditelji živi ili ne.(Vidjeti: El-Havil-kebir, 17/407, El-Mebsut, 10/123, Bedaeus-sanaia, 7/139, Ahkamu ehliz-zimma, 2/923-924, i Ahkamud-dahili fil-islam, str. 76.)
Jer kada bi dijete, naprimjer, imalo djedov status, u tome bi slučaju imalo status njegove cijele uzlazne loze do praoca Adema, alejhis-selam. Ipak, neki šafijski autoriteti smatraju da djed i nena utječu na status djeteta, bez obzira bili roditelji živi ili ne. Međutim, neki učenjaci smatraju da djed i nena utječu na status unučeta samo ako roditelji nisu živi, u protivnom ne utječu, a Uzvišeni Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović