Shodno različitom prilazu ovom pitanju, nevjerstvo (kufr) možemo podijeliti na nekoliko vrsta: veliko nevjerstvo, i ono izvodi iz okvira islama; i malo nevjerstvo, i ono ne izvodi iz okvira vjere. Vrste velikog nevjerstva su sljedeće:

1. Kufr poricanja (kufrul-inkar ili kufrut-tekzib), i to je nevjerstvo koje čini onaj čovjek koji poriče Allahovo, dželle šanuhu, postojanje.

2. Kufr osporavanja (kufrul-džuhud), i to je nevjerstvo koje čini onaj čovjek koji poriče Svevišnjeg Allaha, ali u Njega ipak vjeruje svojim srcem.

3. Kufr oholosti (kufrul-istikbar ili kufrul-inad), i to je nevjerstvo koje čini onaj čovjek koji vjeruje u Allaha i to očituje jezikom, ali ne želi prihvatiti islam kao vjeru (nevjerstvo koje je činio Ebu Talib).

4. Kufr licemjerstva (kufrun-nifak), i to je nevjerstvo koje čini onaj čovjek koji potvrđuje jezikom, ali ne vjeruje srcem.

5. Kufr izbjegavanja (kufrul-iarad), i to je nevjerstvo koje čini onaj čovjek koji ignorira Poslanika, ﷺ: niti ga sluša, niti mu se pokorava, niti potvrđuje njegovo poslanstvo, niti ga negira, niti pomaže Poslanika, ﷺ, niti se bori protiv njega.

6. Kufr sumnje (kufruš-šekk), i to je nevjerstvo koje čini onaj čovjek koji nije uvjeren u Poslanikovo, ﷺ, poslanstvo, ni u ono što mu je objavljeno, ali ne poriče, samo sumnja.

Nevjerstvo se može počiniti srcem, riječima i djelom. Nevjerstvo srcem: smatranje da je Poslanik, ﷺ, bio vješt pjesnik, a ne poslanik, pothranjivanje nekog drugog uvjerenja koje čovjeka izvodi iz islama itd. Nevjerstvo riječima: vrijeđanje Uzvišenog Allaha ili Poslanika, ﷺ, verbalno ismijavanje sa islamom itd. Nevjerstvo djelom: padanje ničice pred kipom, bacanje časnog Kur’ana u smeće itd., a Svevišnji Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Osoba koja umre prije pokajanja a činila je manje nevjerstvo ili velike grijehe, ne zaslužuje vječnu džehennemsku kaznu po konsenzusu ehli-sunneta. Iako je manje nevjerstvo veći prijestup od velikih grijeha, njegov počinilac je izložen Allahovoj volji na Sudnjem danu, da mu oprosti i uvede ga u Džennet ili da ga kazni prije ulaska u Džennet. Uzvišeni Allah kaže: “Allah neće oprostiti da Mu se širk čini, a oprostit će ono što je manje od toga kome hoće.” (En-Nisa, 48.)

Šejhul-islam Ibnul-Kajjim govorio je: “Počinilac velikog nevjerstva zaslužuje vječni boravak u Vatri, a počinilac manjeg nevjerstva zaslužuje kaznu, ali ne zaslužuje vječni boravak u Vatri.” (Vidjeti: Medaridžus-salikin, 1/335.)

Komentirajući prethodno citirani ajet, imam Taberi kaže: “U ajetu je dokaz da su svi veliki grješnici prepušteni Allahovoj volji: ako bude htio, oprostit će im, a ako bude htio, kaznit će ih, osim ako se radi o širku (to neće oprostiti).” (Vidjeti: Džamiul-bejan, 5/176.)

Ibn Bettal tvrdi: “Griješenje umanjuje iman, ali ne izvodi iz okvira islama, koje ima za rezultat vječni boravak u Vatri.” (Vidjeti: Šerhu Sahihil-Buhari, 1/89, od Ibn Bettala) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Dvoličnjaštvo je ružna osobina koju vjernik treba strogo izbjegavati. Buharija i Muslim zabilježili su da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenio sljedeće Vjerovjesnikove, ﷺ, riječi upozorenja: “Najgori će čovjek na Sudnjem danu biti dvoličnjak: kod nekih ljudi dolazi s jednim, a kod drugih ljudi s drugim licem.”

Ammar b. Jasir, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko bude dvoličan na ovom svijetu, imat će na budućem svijetu dva jezika od vatre.” (Ebu Davud, 4/270/4873, Darimi, 2/248/2764, Ibn Ebu Dunja u djelu Es-Samt, str. 150/274, i Ibn Ebu Šejbe, 5/225/25404.)

Hafiz Iraki ovo predanje smatra dobrim, a šejh Albani vjerodostojnim. (Vidjeti: Ihjau ulumid-din, 3/195, s opaskama hafiza Irakija, i djelo Es-Silsiletus-sahiha, 2/554.)

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Prvi poslanik je Nuh, alejhis-selam. Tako stoji u poznatom hadisu koji govori o zagovaranju na Sudnjem danu, a zabilježili su ga Buharija i Muslim preko Ebu Hurejre. Adem, alejhis-selam, bio je vjerovjesnik; nije mi poznato da postoji argument koji ukazuje da je on bio poslanik. U jednom hadisu stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao da je Adem prvi vjerovjesnik.(Ahmed, 5/265. A šejh Albani smatra ga ispravnim. Neki hadiski stručnjaci ovaj hadis nisu prihvatali, a to je prioritetnije mišljenje.)

Kada je riječ o razlici između poslanika i vjerovjesnika, islamski učenjaci imaju različite stavove. Neki učenjaci smatraju da nema razlike između poslanika i vjerovjesnika, ali ispravno je da razlika postoji. Svevišnji Allah rekao je: “Prije tebe, Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a da šejtan nije, kad bi on što kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacivao.” (El-Hadždž, 52.)

Ebu Zerr prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Vjerovjesnika je bilo sto dvadeset i četiri hiljade, a poslanika trista deset i nekoliko.” (Ahmed, 5/265. I ovo je nastavak prethodnog hadisa.)

Ajet i hadis ukazuju da postoji razlika između poslanika i vjerovjesnika. Neki drugi učenjaci smatraju da i jedan i drugi dobivaju objavu, osim što je poslanik zadužen da prenese poslanicu, a vjerovjesnik nije. Tako je svaki poslanik – vjerovjesnik, a svaki vjerovjesnik nije poslanik.

Međutim, ni ovo mišljenje nije jako iz više razloga: prvo, iz prethodnog ajeta jasno se vidi da je i vjerovjesnik poslan ljudima, a poslanstvo obavezuje na dostavu poslanice; drugo, neprenošenje poslanice ustvari je tajenje znanja, a to se suprotstavlja mudrosti davanja objave, da je to tako, znanje jednog vjerovjesnika nestalo bi njegovom smrću; treće, Buharija i Muslim zabilježili su da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Pokazani su mi narodi, pa sam vidio vjerovjesnika a s njim skupina ljudi, vidio sam drugog a s njim jedan, ili dvojica, a vidio sam i vjerovjesnika koji nije imao sljedbenike”; i četvrto, Resulullah, ﷺ, rekao je: “Prije mene nije poslan nijedan vjerovjesnik a da nije bio obavezan ukazati ljudima na ono što je najbolje za njegov narod.” (Muslim, 1844.)

Naime, navedeni hadisi ukazuju da vjerovjesnici kao i poslanici moraju prenositi ljudima ono što im se objavljuje od Gospodara. Ispravno mišljenje jeste da poslanik donosi novu poslanicu, dok vjerovjesnik samo potvrđuje prethodnu poslanicu, a obavezu prenošenja ima i jedna i druga kategorija.(Vidjeti: Ruhul-meani, 17/165.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović