Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li su Sabina, Arzija, Nervin i Nermin muslimanska imena?
Nisam nigdje pročitao da ime Sabina ima određeno značenje u arapskom jeziku. Umjesto njega može se nadjenuti ime Sabiha (s dugim samoglasnikom „i“), a to znači: vedra, jasna. Arzija je ime perzijskog porijekla, a znači: čežnja i nada, kao i ime Nermin – junak. Dakle, ta imena ne potječu od muslimanaviše
Nisam nigdje pročitao da ime Sabina ima određeno značenje u arapskom jeziku. Umjesto njega može se nadjenuti ime Sabiha (s dugim samoglasnikom „i“), a to znači: vedra, jasna. Arzija je ime perzijskog porijekla, a znači: čežnja i nada, kao i ime Nermin – junak.
Dakle, ta imena ne potječu od muslimana, i zato ih treba izbjegavati. Kada je riječ o imenu Nervin, ne znam šta ono znači, to je više nevjerničko nego muslimansko ime, a Allah najbolje zna. Muslimanska imena jesu ona koja imaju lijepa značenja na arapskom ili drugom jeziku, a ona su brojna. Kada je riječ o nadijevanju imena, muslimani se moraju jasno razlikovati od nemuslimana.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeMože li se rukja učiti preventivno, bez znakova sihra?
Rukja se uči isključivo osobama na kojima se jasno primijete znaci bolesti, tj. koje su izložene šejtanskim uznemiravanjima. Ukoliko čovjek ne osjeća nikakve promjene niti poremećaj, ne treba se podvrgnuti učenju rukje. Mnogi muslimani idu na nekakva “testiranja“, pa tako otvore put šejtanskom djeloviše
Rukja se uči isključivo osobama na kojima se jasno primijete znaci bolesti, tj. koje su izložene šejtanskim uznemiravanjima. Ukoliko čovjek ne osjeća nikakve promjene niti poremećaj, ne treba se podvrgnuti učenju rukje. Mnogi muslimani idu na nekakva “testiranja“, pa tako otvore put šejtanskom djelovanju. Neki ljudi sebi umisle da su bolesni. To je teže liječiti od šejtanskog dodira, tim više jer su to šejtanska došaptavanja, a njihovo liječenje je jako komplicirano. Pogrešno je za svaki poremećaj, problem i loše raspoloženje smatrati da je posrijedi šejtanski dodir.
Traženje učenja rukje od strane drugih treba biti zadnje rješenje, jer od svojstava ljudi koji će ući u Džennet bez polaganja računa jeste da ne traže da im se uči rukja, kako se bilježi u najvjerodostojnijim hadiskim zbirkama. Najbolje je da musliman sam sebi uči rukju i da samoinicijativno uči rukju drugom kada primijeti simptome na njemu, Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li je udatoj ženi dopušteno da se osami sa čovjekom koji joj uči rukju, jer se radi o liječenju?
Osamljivanje muškarca i žene zabranjeno je, makar se radilo o učenju rukje. Resulullah, ﷺ, rekao je: “Neka se muškarac ne osamljuje sa ženom, jer je šejtan treći.” (Ibn Madže, Ibn Hibban i Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 1/792-793.) Izgovor liječenja u ovome slviše
Osamljivanje muškarca i žene zabranjeno je, makar se radilo o učenju rukje. Resulullah, ﷺ, rekao je: “Neka se muškarac ne osamljuje sa ženom, jer je šejtan treći.” (Ibn Madže, Ibn Hibban i Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 1/792-793.) Izgovor liječenja u ovome slučaju nije validan; uvijek je moguće prisustvo mahrema ili, u najmanju ruku, treće osobe, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeŠta će biti s onim ko umre od sihra a nije se liječio?
Liječenje je legitimno kako od duhovnih tako i od tjelesnih bolesti. Svemogući Allah upozorio je: “…i sami sebe u propast ne dovodite…“ (El-Bekare, 195.) U drugom ajetu kaže: “…i ne ubijajte sami sebe…“ (En-Nisa, 29.) Poslanik, ﷺ, rekao je: “O ljudi, liječite se, zaista Allah nije dao bolest a da niviše
Liječenje je legitimno kako od duhovnih tako i od tjelesnih bolesti. Svemogući Allah upozorio je: “…i sami sebe u propast ne dovodite…“ (El-Bekare, 195.) U drugom ajetu kaže: “…i ne ubijajte sami sebe…“ (En-Nisa, 29.) Poslanik, ﷺ, rekao je: “O ljudi, liječite se, zaista Allah nije dao bolest a da nije za nju dao lijek, osim smrti.“ (Sabirači sunena.)
Predanje su autentičnim okarakterizirali imam Tirmizi, Busiri, Hakim i drugi. Hadis je imperativnog karaktera, i to je očito. Liječenje od bolesti koje sprečavaju činjenje naređenog je vadžib i njegovim ostavljanjem obaveznik biva grješan. Ko umre s propustima i grijesima koje je počinio zbog svoje bolesti, ne htjevši se liječiti, njemu će Allah, dželle šanuhu, oprostiti, ako hoće, ili će ga kazniti, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeKako se najefektivnije možemo zaštititi od zlih komšija?
Po mišljenju nekih učenjaka, sihr se smatra velikim grijehom, za koji će njegov počinilac imati bolnu kaznu na budućem svijetu, a po mišljenju nekih drugi učenjaka, sihr je nevjerstvo. Allahov Poslanik, ﷺ, upozorio je: “Sustegnite se sedam pogubnih grijeha: širka, sihra…” (Buharija i Muslim.) Ebu Muviše
Po mišljenju nekih učenjaka, sihr se smatra velikim grijehom, za koji će njegov počinilac imati bolnu kaznu na budućem svijetu, a po mišljenju nekih drugi učenjaka, sihr je nevjerstvo. Allahov Poslanik, ﷺ, upozorio je: “Sustegnite se sedam pogubnih grijeha: širka, sihra…” (Buharija i Muslim.) Ebu Musa Ešari pripovijeda da je Poslanik, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Trojica neće ući u Džennet: hronični alkoholičar, onaj ko kida rodbinske veze i onaj ko povjeruje sihirbazu.” (Ahmed i Ibn Hibban, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Ako takva kazna slijedi onome ko povjeruje vračaru, šta je onda sa samim vračarem?! Mnogi islamski učenjaci smatraju da se vračar ima kazniti pogubljenjem. Naime, Omer b. Hattab godinu dana prije smrti poslao je Ibn Muaviji pismo u kojem je stojalo sljedeće: “Ubijte svakog vračara i vračaru!” (Ibn Hazm, 11/397, Ebu Davud, 3/165/3043, Abdurrezzak, 6/49/9972, i Ahmed, 1/190/1657, s vjerodostojnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihu suneni Ebi Davud, 2/260.)
Poznati ashab Džundub Bedželi govorio je: “Kazna predviđena za vračara jeste odsijecanje glave.” (Vidjeti: Aridatul-ahvezi, 3/427.) Imam Ibn Abidin, poznati hanefijski pravnik, zapisao je: “Hanefijski učenjaci, imam Malik i Ahmed smatraju da je sihirbaz nevjernik, bez obzira smatrao sihr zabranjenim ili ne, i obaveza ga je ubiti.” (Vidjeti: Hašijetu Ibni Abidin, 6/368.) Imam Zehebi kazao je: “Mnogi zalutali ljudi bave se sa sihrom i znaju da je to zabranjeno, ali ne znaju da je sihr ustvari nevjerstvo.” (Vidjeti: El-Kebair, str. 32.)
Šejhul-islam Ibn Tejmijj tvrdi da većina islamskih pravnika smatra da se vračar ubija. (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 28/346.) U svakom slučaju, kaznu smije sprovesti samo vladar, a nikako pojedinci. Sve tragove sihra koje čovjek nađe treba spaliti i uništiti, jer se tako sprečava njegovo djelovanje. (Vidjeti: Ialamul-mevekkiin, 3/104.) Svoga komšiju trebaš (direktno ili indirektno) nasavjetovati ili poslati nekoga da ga nasavjetuje ili mu dati knjigu koja tretira grijeh kojim se bavi. Ali moraš biti potpuno siguran i imati nepobitne argumente da ti baš on podmeće sihr, u protivnom ćeš nepravedno optužiti svoga brata.
Islam nas uči da se protiv sihra zaštitimo preventivom. Neke preventivne stvari jesu sljedeće: traženje utočišta od Allaha, bogobojaznost (ko se Allaha boji, sačuvat će ga nesreće), oslonac na Allaha (ko se na Njega osloni, On će mu biti dovoljan), iskreno pokajanje (grijesi su uzrok mnogih nesreća), iskreno i ispravno vjerovanje, koje čovjeka štiti od šejtana, zikr, često učenje Kur’ana i zikrova prenesenih od Resulullaha, ﷺ. Ako i nakon spomenutih preventivnih mjera sihr bude djelovao, treba pristupiti šerijatski propisanom načinu liječenja od sihra, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeIma li škripanje zubima u snu veze s džinskim djelovanjem na čovjeka?
Škripanje zubima u snu, koliko znam, nema veze s džinskim djelovanjem. Čovjek sanja razne stvari, kojih se, kada ustane, možda i ne sjeća. To može biti zbog ružnih snova, naročito ako ta osoba škripi zubima dok je budna. Pogrešno je svaki neobičan postupak ili stanje vezati za džinne, sihr, urok itdviše
Škripanje zubima u snu, koliko znam, nema veze s džinskim djelovanjem. Čovjek sanja razne stvari, kojih se, kada ustane, možda i ne sjeća. To može biti zbog ružnih snova, naročito ako ta osoba škripi zubima dok je budna. Pogrešno je svaki neobičan postupak ili stanje vezati za džinne, sihr, urok itd., tim prije jer se time otvaraju velika vrata zlu i sumnji kojih će se čovjek teško osloboditi i koje imaju jako negativan utjecaj na njegovu psihu. Molim Uzvišenog Allaha da nas zaštiti od svakog zla, amin!
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeMojoj majci napravljen je sihr; da li je dopušteno da ode kod drugog vračara kako bi joj pomogao?
Sihr je jedan od najvećih grijeha u Allaha, stoga, muslimanu, koji vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, zabranjeno je bavljenje sihrom. Onaj ko se bavi sihrom mora počiniti djelo nevjerstva, jer je nemoguće da njegov sihr bude djelotvoran i da mu džinni budu na usluzi osim nakon slijepe pokornosti i ibaviše
Sihr je jedan od najvećih grijeha u Allaha, stoga, muslimanu, koji vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, zabranjeno je bavljenje sihrom.
Onaj ko se bavi sihrom mora počiniti djelo nevjerstva, jer je nemoguće da njegov sihr bude djelotvoran i da mu džinni budu na usluzi osim nakon slijepe pokornosti i ibadeta njima, što izvodi iz islama po konsenzusu muslimana. Šejhul-islam Ibn Tejmijje rekao je: “Većina učenjaka je na stanovištu da se sihirbaz kažnjava pogubljenjem.“ (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 29/346.)
Postoje vjerodostojna predanja u kojima stoji da su Omer b. Hattab, Osman b. Affan, Hafsa b. Omer, Abdullah b. Omer i Džundub b. Abdullah sihirbaze kažnjavali pogubljenjem. (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 29/211, Šerhu Fethil-Kadir, 6/99, Šerhus-sunna, 10/239-240, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 2/52, Mearidžul-kabul, 1/445-451, i Et-Temhidu li šerhi kitabit-tevhid, str. 295-296.) Imam Ahmed tvrdi da se vjerodostojnim lancima prenosilaca prenosi da su trojica ashaba naređivali pogubljivanje sihirbaza. (Vidjeti: Tefsirul-Kur’anil-azim, 1/145.) Omer b. Hattab godinu dana prije smrti poslao je Ibn Muaviji pismo u kojem je stojalo sljedeće: “Ubijte svakog vračara i vračaru!” (Ibn Hazm, 11/397, Ebu Davud, 3/165/3043, Abdurrezzak, 6/49/9972, i Ahmed, 1/190/1657, s vjerodostojnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihu suneni Ebi Davud, 2/260.) Imam Ebu Hanife i njegovi sljedbenici smatraju da se sihirbaz ima kazniti pogubljenjem i da se od njega ne traži pokajanje. (Vidjeti: Ahkamul-Kur’an, 1/50 i 53, od Džessasa, Šerhu Fethil-Kadir, 6/99, Hašijetu Ibni Abidin, 4/240, i Nejlul-evtar, 7/363.) Uzvišeni Allah kaže: “…već su nevjernici šejtani koji ljude uče sihru…” (El-Bekare, 102.) I kaže:
“Njih dvojica (vračara) nikoga nisu učili (sihru) dok mu ne bi rekli: ’Mi samo iskušavamo, a ti nemoj uznevjerovati.’” (El-Bekare, 102.) Ibn Hadžer rekao je: “Ovim ajetom dokazuje se da je sihr i poučavanje sihru nevjerstvo. To je jasno kada je riječ o nekim vrstama sihra, jer se u tom slučaju moraju obožavati šejtani ili sazviježđa, za razliku od obične magije (ono što čine klasični mađioničari) koja ne izvodi iz islama.” (Vidjeti: Fethul-Bari, 10/224.) Imam Zehebi kazao je: “Mnogi zalutali ljudi bave se sihrom i znaju da je to zabranjeno, ali ne znaju da je sihr ustvari nevjerstvo.” (Vidjeti: El-Kebair, str. 32.) Ibnul-Arebi Maliki napominje: “Objasnili smo da postoji sihr koji rastavlja i koji spaja supružnike, i obje vrste su nevjerstvo.” (Vidjeti: Ahkamul-Kur’an, 1/39.)
Spomenuto pitanje poznato je kod islamskih učenjaka kao liječenje sihra sihrom (hallus-sihri bi sihrin mislihi). A islamski učenjaci imaju podijeljene stavove kada je riječ o liječenju sihra sihrom: neki to zabranjuju, a neki dopuštaju. (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 2/54.) Hafiz Hakemi zapisao je: “Liječenje opsihrenog sihrom nije dopušteno, jer se time priznaje legitimitet sihirbaza koji se mora pokoravati šejtanima da bi izliječio bolesnog.” (Vidjeti: Mearidžul-kabul, 1/459.) Džabir b. Abdullah pripovijedao je da je Poslanik, ﷺ, upitan o nušri (liječenju sihrom) pa je rekao: “To je šejtanski posao.” (Ahmed, 3/394/14167, Ebu Davud, 4/5-6/3868, i Bejheki, 9/590/19613. Ibn Hadžer ovo predanje smatra dobrim, a Albani vjerodostojnim. Vidjeti: Fethul-Bari, 10/233, i Es-Silsiletus-sahiha, 6/611-612.) Ovom hadisu u prilog ide verzija koju prenosi Enes b. Malik od Poslanika, ﷺ. (Hakim, 4/464/8292, i ocijenio ga je vjerodostojnim. Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 5/102.) Komentirajući navedeni hadis, šejhul-islam Ibnul-Kajjim zapisao je: “Postoje dva načina liječenja od sihra: prvo, liječenje sihra sihrom, i to je šejtanski posao na koji se mislilo ovim hadisom; drugo, liječenje šerijatskom rukjom, dovama i učenjem dvije zadnje sure iz Kur’ana, i ova je vrsta dopuštena i pohvalna.” (Vidjeti: Ialamul-muvekkiin, 6/558, od Ibnul-Kajjima.) Upitan o alkoholu kao lijeku, Poslanik, ﷺ, rekao je: “Alkohol nije lijek, već je bolest.” (Muslim i Ibn Hibban, 4/232/1390.) Na osnovu ovog hadisa imam Nevevi u Muslimovom Sahihu naslovio je poglavlje: Liječenje alkoholom je zabranjeno. (Vidjeti: El-Minhadž, 13/128.) Ebud-Derda prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Liječite se, ali ne zabranjenim stvarima.” (Ebu Davud, 4/7/3874, i Ibn Abdulberr, u djelu Et-Temhid, 5/282, sa slabim lancem prenosilaca.) Značenju ovog hadisa u prilog ide vjerodostojno predaje u kojem stoji da je Ibn Mes’ud rekao: “Allah nije dao da u zabranjenim stvarima bude lijek.” (Buharija, kao muallek-predanje. Vjerodostojan lanac prenosilaca pronašli su: Ibn Ebu Šejbe, 5/38/23492, Abdurrezzak, 9/250/17097, i Tahavi u djelu Šerhul-meani, 1/108, kako tvrdi Ibn Hadžer, u djelima Fethul-Bari, 10/79, i Et-Telhisul-habir, 4/1397.) Sihr je nesumnjivo jedan od najvećih grijeha i stoga je liječenje opsihrene osobe sihrom zabranjeno; takve bolesne osobe treba liječiti Kur’anom i dovama koje su od Poslanika, ﷺ, prenesene u vjerodostojnim hadisima, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeMora li se šejtan prokleti kada god se spomene?
Dopušteno je proklinjanje šejtana, jer ga je Uzvišeni Allah prokleo do Sudnjeg dana. Međutim, to se ne mora uvijek činiti. Bolje od toga jeste traženje utočište od njegovog zla. Ebu Mulejh prenosi da je jedan od ashaba jahao s Poslanikom, ﷺ, na devi pa je posrnula. Ashab reče: “Upropašten neka je ševiše
Dopušteno je proklinjanje šejtana, jer ga je Uzvišeni Allah prokleo do Sudnjeg dana. Međutim, to se ne mora uvijek činiti. Bolje od toga jeste traženje utočište od njegovog zla. Ebu Mulejh prenosi da je jedan od ashaba jahao s Poslanikom, ﷺ, na devi pa je posrnula. Ashab reče: “Upropašten neka je šejtan!” Poslanik, ﷺ, reče mu: “Ne govori tako, jer šejtan tada postaje velik kao kuća, već reci: ’Bismillah!’, a kada to kažeš, on se smanjuje sve dok ne postane malehan kao muha.” (Ebu Davud, Tahavi i Taberani, u djelu Ed-Dua, 3/1699-170, i Begavi, 12/353-354, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Udžaletur-ragibil-mutemenni, 2/583-584.)
U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, Poslanik, ﷺ, kaže: “Ne vrijeđajte šejtana, već tražite kod Allaha utočište od zla koje on nosi.” (Temmam, u djelu El-Fevaid, 3/372 – Er-Revdul-bessam, i Ebu Tahir, djelu El-Muhallis, 2/447 – Kešful-hafa, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 5/547.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li se šesti ajet sure Lukman odnosi na muziku ili na čitanje romana i pripovijetki?
Ajet glasi: “Ima ljudi koji kupuju zaludan govor (lehvul-hadis), da bi, ne znajući, s Allahovog puta odvodili.” (Lukman, 6.) Imam Taberi veli: “Ovaj se ajet odnosi na sve što odvraća sa Allahovoga puta, a muzika i širk jesu od toga.” (Vidjeti: Džamiul-bejan, 22/77.) Brojni učenjaci iz odabranih geneviše
Ajet glasi: “Ima ljudi koji kupuju zaludan govor (lehvul-hadis), da bi, ne znajući, s Allahovog puta odvodili.” (Lukman, 6.) Imam Taberi veli: “Ovaj se ajet odnosi na sve što odvraća sa Allahovoga puta, a muzika i širk jesu od toga.” (Vidjeti: Džamiul-bejan, 22/77.)
Brojni učenjaci iz odabranih generacija smatraju da se pod izrazom “zaludan govor” misli na muziku. Ebu Sahba je pripovijedao: “Na pitanje u vezi s ajetom, Ibn Mes’ud je odgovorio: ’Tako mi Onoga osim Kojeg drugog boga nema, to se odnosi na muziku.’” (Taberi, 21/74/21361, Hakim, 2/411, i Ibnul-Dževzi u djelu Et-Telbis, str. 206. Imam Hakim, Zehebi i Ibnul-Kajjim predanje smatraju ispravnim. Zakletvu: “Tako mi Onoga osim Kojeg drugog boga nema…” Ibn Mes’ud ponovio je tri puta.) Seid b. Džubejr pripovijeda da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, ajet tumačio na sljedeći način: “To se odnosi na muziku.” (Taberi, 21/74/21362, Bejheki, u djelima Šuabul-iman, 4/278/5097, i Es-Sunenul-kubra, 10/373/20987, s dobrim lancem prenosilaca.)
Od Ebu Zabijanovog oca prenosi se da je Džabir ovaj ajet tumačio ovako: “To se odnosi na muziku i slušanje muzike.” (Taberi, 21/75/21364.) Ibn Omer govorio je: “Lehvul-hadis, to je muzika.” (Vidjeti: Tefsirul-Kurtubi, 14/52.)
Tumačeći izraz “lehvul-hadis”, Ibn Abbasov učenik Mudžahid rekao je: “Ajet se odnosi na muziku.” (Taberi, 21/75/21366, Ibn Ebu Šejbe, 5/132, Bejheki u djelu Es-Sunenul-kubra, 10/380/21020, Ebu Nuajm u djelu Hil’jetul-evlija, 3/327/4133, Ibnul-Dževzi u djelu Et-Telbis, str. 206. Šejh Albani predanje smatra ispravnim. Vidjeti: Tahrimu alatit-tareb, str. 144.)
Brojni drugi učenjaci smatraju da se ovaj ajet odnosi na muziku, između ostalih, sljedeći: Ikrime, Hasan Basri, Ata, Katade. (Taberi, 21/76/21369, Ibn Ebu Hatim, 9/3096/17525, i 17526, Ibn Kesir, 3/413.)
Imam Taberi naveo je tridesetak predanja, i to s različitim lancima prenosilaca, u kojima stoji da se gornji ajet odnosi na muziku, pjevačice i drugo što je vezano za muziku, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeKoji je stav Ibn Hazma o muzici?
Prve generacije ovog ummeta imaju jednoglasan i jasan stav u vezi s tim: muzika je zabranjena. Prvi ko je dopustio slušanje i korištenje muzičkih instrumenata bio je veliki islamski pravnik Ebu Muhammed Ibn Hazm Endelusi (u. 456. h.g.), Allah mu se smilovao i uveo ga u džennetska prostranstva. Međutviše
Prve generacije ovog ummeta imaju jednoglasan i jasan stav u vezi s tim: muzika je zabranjena. Prvi ko je dopustio slušanje i korištenje muzičkih instrumenata bio je veliki islamski pravnik Ebu Muhammed Ibn Hazm Endelusi (u. 456. h.g.), Allah mu se smilovao i uveo ga u džennetska prostranstva. Međutim, pored velikog ugleda koji uživa imam Ibn Hazm kod muslimana, neke hadise koji zabranjuju upotrebljavanje muzičkih instrumenata vjerodostojnim smatraju učenjaci koji su, kudikamo, bili učeniji u hadiskim znanostima od Ibn Hazma. Kao primjer možemo uzeti predanje koje je prenio Ebu Musa Ešari, a zabilježio imam Buharija u kojem stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Zaista će u mom ummetu biti ljudi koji će dopuštati nemoral, svilu, alkohol i muzičke instrumente…”
Naime, najveći eksperti hadiske nauke ovaj hadis okarakterizirali su vjerodostojnim, između ostalih, sljedeći: Buharija, Ibn Hibban, Nevevi, Ibn Salah, Ibn Tejmijje, Ibn Kesir, Ibnul-Kajjim, Ibn Hadžer; Ibn Hazm drži da je hadis slab. Obaveza svakog muslimana jeste upoznati Allahove, dželle šanuhu, granice, da zna šta mora, a šta ne smije činiti. Samo na taj način može primijeniti Poslanikovu, ﷺ, naredbu: “Zato se klonite svega što vam zabranim, a od onoga što vam naredim uradite onoliko koliko možete.” (Buharija i Muslim.) Iz hadisa se ima zaključiti da je činjenje naređenog djela uvjetovano mogućnošću, dok zabranjenu stvar treba ostaviti bezuvjetno, jer klonjenje zabranjenog lakše je od činjenja naređenog. Jedno od brojnih zala koje su muslimani preuzeli od nevjernika jeste upotrebljavanje muzičkih instrumenata i slušanje muzike, u to nema ni truna sumnje. Možemo vidjeti da mnogi muslimani klanjaju pet dnevnih namaza, ali slušaju muziku, razvratne šejtanske glasove i još razvratnije stihove u kojima se najčešće spominju žene, alkohol, nemoral itd.
U nešto manjem zlu jesu oni koji slušaju nekakve “ilahije uz pratnju muzike”; u islamu ne postoji nešto što se zove “islamska muzika”, kao što ne postoji islamska filozofija, islamska demokratija, islamska kamata i sl. – sve je to strogo zabranjeno jasnim kur’ansko-hadiskim tekstovima. Tuđa se tradicija i (ne)kultura ne može pakovati u “ambalažu islama”, želeći time pokazati da su i muslimani napredni, civilizirani, da idu ukorak s vremenom. Vjernik je ponosan i napredan s islamom, pred kojim padaju svi sistemi i uređenja koja nisu ustrojena po Allahovom, dželle šanuhu, zakonu. Allah se smilovao Omeru, radijallahu anhu, kada je, po vjerodostojnom Hakimovom predanju, kazao: “Mi smo narod koji je Allah uzvisio islamom; ako budemo tražili ponos gdje drugo a ne u islamu, ponizit će nas Allah.” Svemogući Allah zabranio je slušanje muzike rekavši: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvel-hadis), da bi, ne znajući (koliki je to grijeh), s Allahovog puta odvraćali.” (Lukman, 6.)
Ebu Sahba El-Bikri pripovijedao je: “Na pitanje u vezi s ajetom, Ibn Mes’ud je odgovorio: ’Tako mi Onoga osim Kojeg drugog boga nema, to se odnosi na muziku.’” (Taberi, 21/74/21361, Hakim, 2/411, i Ibnul-Dževzi u djelu Et-Telbis, str. 206. Imam Hakim, Zehebi i Ibnul-Kajjim predanje smatraju ispravnim. Zakletvu: “Tako mi Onoga osim Kojeg drugog boga nema…” Ibn Mes’ud ponovio je tri puta.) Ibn Mes’ud nesumnjivo je bio jedan od najučenijih ashaba, jedan od onih koji su najbolje poznavali komentar Kur’ana. Zar bi se ovaj plemeniti ashab zakleo Allahom, dželle šanuhu, da nije bio uvjeren u ono što govori! Seid b. Džubejr pripovijeda da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, ajet tumačio na sljedeći način: “To se odnosi na muziku.” (Taberi, 21/74/21362, Bejheki, u djelima Šuabul-iman, 4/278/5097, i Es-Sunenul-kubra, 10/373/20987, s dobrim lancem prenosilaca.) Poznato je da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, bio vrstan komentator Kur’ana, tim prije jer ga je Poslanik, ﷺ, jednom prilikom privio na svoje grudi i zamolio: “Moj Allahu, pouči ga mudrosti (sunnetu) i tumačenju Kur’ana!” (Buharija i Muslim.) Dakle, vidjeli smo na koji su način ovaj ajet protumačila dva najučenija ashaba koja su prisustvovala spuštanju Objave.
Od Ebu Zabijanovog oca prenosi se da je Džabir ovaj ajet tumačio ovako: “To se odnosi na muziku i slušanje muzike.” (Taberi, 21/75/21364.)
Ibn Omer govorio je: “Lehvul-hadis, to je muzika.” (Vidjeti: Tefsirul-Kurtubi, 14/92.)
Također i brojni tabiini smatraju da se navedeni ajet odnosi na muziku. Između ostalih, sljedeći: Mudžahid, Ikrime, Ata, Hasan Basri, Seid b. Džubejr, Mekhul, Amr b. Šuajb. (Vidjeti tefsir imama: Taberija, Ibn Ebu Hatima i Ibn Kesira u tumačenju šestog ajeta sure Lukman.) Šta kazati nakon ovih dokaza i navedenih mišljenja istaknutih učenjaka ovog ummeta, ashaba i tabiina. Je li se ispravno pozivati na iznimno mišljenje jednog pravnika, u isto vrijeme zapostavljajući jednoglasan stav ashaba, tabiina i generacije nakon njih? Molim Svemogućeg Allaha da nam omili islam i sačuva nas zla naših duša i strasti! Ko želi više detalja u vezi s pitanjem muzike, neka pogleda knjigu Stav Islama o brijanju brade, pušenju i muzici, str. 56-78, od Safeta Kuduzovića, u kojoj su izneseni jasni argumenti o zabranjenosti muzike i odgovor na neke sumnje na koje se pozivaju oni koji dopuštaju upotrebljavanje muzičkih instrumenata.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manje