Po islamskom učenju, ukrašavanje džamija je pogrdno. To je još veće zlo činiti sada kada mnogi muslimani nemaju osnovne uvjete za život: hranu, vodu, odjeću, krov nad glavom… U određenim slučajevima preče je pomoći muslimanu u nevolji nego sagraditi ili renovirati džamiju. Ako je tako kada je riječ o gradnju ili renoviranju, kako je onda s beskorisnim, bolje rečeno, štetnim ukrašavanjem džamija u koje se investiraju velike sume novca da bi se omeli klanjači i umanjila njihova skrušenost u namazu. Kada je riječ o džamijama, načelno pravilo važi da džamije podsjećaju na ahiret, jer su one Allahove kuće, a ne da njihova ljepota podsjeća na ovosvjetske prolazne ljepote.
Ukrašavanje džamija jedan je od predznaka Sudnjega dana. Enes b. Malik prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Sudnji dan će nastupiti samo onda kada se ljudi budu hvalisali građenjem džamija.” (Ebu Davud i Ibn Madže, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihul-džamia, 2/1237.)
Hvalisanje džamijama ima nekoliko značenja, između ostalih: hvalisanje njihovom ljepotom.(Vidjeti: Avnul-Mabud, 2/84.) Omer, radijallahu anhu, govorio je: “Pokrijte džamije toliko da ljudi ne kisnu, nemojte ih bojiti crvenom ni žutom bojom pa da ljude odvraćate od namaza.”(Buharija.)
U drugom predanju stoji da je Omer, radijallahu anhu, prenio da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Kada neki narod bude činio loša djela, počet će ukrašavati džamije.” (Ibn Madže, sa slabim lancem prenosilaca.) Ibn Abbas govorio je: “Vi ćete, sigurno, ukrašavati svoje džamije kao što to čine židovi i kršćani.” (Buharija.) Ebu Derda upozoravao je: “Kada budete ukrašavali Mushafe i džamije, bit ćete upropašteni.” (Ibn Mubarek, u djelu Ez-Zuhd, 2/612, i Ibn Hazm, 4/284, s dobrim lancem prenosilaca.) Isto se prenosi od Ebu Hurejre, Ka‘ba b. Ubejja i Ebu Zerra, radijallahu anhum. (Vidjeti: Es-Sunen, str. 140/414, od Ebu Amra Danija, i Et-Telhisul-habir, 2/762.)
Kada je Omer b. Abdulaziz vidio veliku džamiju u Damasku koju je ukrasio Velid b. Abdulmelik (on je prvi uveo ovu praksu), odlučio je ukloniti sve ukrase, pa su ga jedva odvratili od te namjere. U drugim izvorima navodi se da je, ipak, skinuo ukrase, prodao ih i vratio imetak u državni budžet. (Vidjeti: Fethul-Bari, 3/285, od Ibn Redžeba, i Sahihu ešratiš-sa‘ati, str. 111-112.)
Šejh Ali Mahfuz veli: “Ukrašavanje džamija, a posebno mihraba, je novotarija, jer to ometa klanjače.” (Vidjeti: El-Ibda, str. 183.)
Neki učenjaci smatraju da onaj ko ukrasi džamiju iz vakufskog budžeta tu štetu mora nadoknaditi iz vlastitog imetka, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Učenje Kur’ana mrtvoj osobi nije utemeljeno u šerijatskim izvorima i praksi najboljih pokoljenja. Što se tiče učenja na kaburu, ono se smatra inovacijom u vjeri. Ovaj postupak ima posebnu pogrdu kada se radi o iznajmljivanju učača. Učenje Kur’ana je ibadet, a za ibadet se ne može i ne smije uzimati naknada.
Poznati hanefijski učenjak Ibn Abidin kaže: “Iznajmljivanje učača Kur’ana je laž i ništavnost (ar. batil), to nije činio niko od pravednih vladara.“ (Vidjeti: Hašijetu Ibni-Abidin, 10/420.)A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović