Čovjek prekida post kada zađe sunce, tj. kada čuje (pravovremeno) učenje ezana. Žena će postaviti iftar nakon što muž ode u džamiju obaviti skupni namaz, u protivnom akšam-namaz se u ramazanu ne bi obavljao u džematu, a to bi bila velika greška i propust. Također ne smeta da muškarci prekinu post hurmama i sl. u džamiji, pa klanjaju namaz, a potom odu kućama da iftare, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Post se smatra jednim od najvrednijih ibadeta i temeljom islama. On pripada Svevišnjem Allahu, i On nagrađuje za njega. Nad drugim ibadetima odlikuje se svojom tajnošću, jer ga drugi ljudi ne mogu vidjeti. Ne postoji mogućnost pretvaranja pred svijetom, što se može činiti prilikom ostalih ibadeta. Komentirajući Allahove riječi: “Pomozite sebi strpljenjem i obavljanjem namaza, a to je teško osim bogobojaznima” (El-Bekare, 45.), neki učenjaci prvih generacija smatraju da se strpljenje, spomenuto u ajetu, odnosi na post. (Vidjeti: Tefsirul–Kur’anil–azim, 1/90, El-Muharerul–vedžiz, 1/277, Et-Teshil, 1/8, od imama Garnatija, El-Džamiu li ahkamil–Kur’an, 1/64, Fethul–bejan, 1/158, Tefsir imama Semanija, 1/74, i Hašijetu Muhjid-din, 1/32.)
Svemogući Allah također je rekao: “Samo strpljivi bit će bez računa nagrađeni.” (Ez-Zumer, 10.) A neki su mufessiri objasnili da se izraz strpljivi odnosi na postače. (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil–Kur’an, 15/241, i Fethul–Bari, 4/108.) U jednom je hadisu Resulullah, ﷺ, ramazan nazvao “mjesecom strpljenja”. (Nesai, (2407), Buharija, u djelu Et-Tarih, 4/1/238-239, Tajalisi (2393), Taberani, 22/358.-359. Lanac prenosilaca ovoga hadisa je vjerodostojan. Vidjeti: Sahihus–sunen, 2/168, Sahihut–tergib, 1/599, Irvaul–galil, 4/99, Silsiletul–ehadisis–sahiha, 6/1/244-245. Slično predanje zabilježili su Ahmed, 2/263, i Bezzar, (1047 – El–Kešf) u predanju  koje je  vjerodostojnim ocijenio šejh Ahmed Šakir u svojim opaskama na El–Musned, 4/293, a dobrim hafiz Askalani u djelu Muhtesaru zevaidi musnedil–Bezzar, 1/408. Također vidjeti: Itihaful–hiretil–mehera, 3/408.)
Neispravno je zadovoljiti se pokornosti u ramazanu pa potom zanemariti vjeru do sljedećeg ramazana. Kada je Bišru rečeno da neki ljudi ibadete samo u ramazanu, konstatirao je: “Ružnog li naroda koji zna za Allaha samo u ramazanu! Dobar je onaj ko ibadeti tokom cijele godine.” Kada je Eš-Šibli upitan da li je bolji ša’ban ili ramazan, odgovorio je: “Budi u stalnoj, a ne u sezonskoj pokornosti Allahu.” Nakon ispraćenog gosta, časnog mjeseca ramazana, vjernici i dalje nastavljaju s časnim ibadetom u vidu dobrovoljnog posta. Jedan od vidova neobaveznog, ali jako pohvalnog posta jeste post u mjesecu ševvalu. Ebu Ejjub el-Ensari prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko isposti ramazan pa potom posti šest dana u ševvalu ima status onoga ko je postio cijelu godinu.” (Muslim (1164), Ebu Davud (2433), Tirmizi (759) i Ibn Madže (1741).)
U drugom predanju stoji: “Ko isposti šest dana nakon Ramazanskog bajrama, kao da je postio cijelu godinu.” (Ibn Madže (1740) s vjerodostojnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihus–sunen, 2/77. Slično predanje zabilježili su Ahmed, 5/280, i Tahavi, 3/119-120.) Postoje i drugi hadisi koji se navode s tim u vezi, ali je njihova autentičnost diskutabilna. Budući da se dobra djela udeseterostručavaju, post ramazana ravan je postu deset mjeseci, a post šest dana ševvala ravan je postu dva mjeseca, i tako se broji kao post cijele godine. Tako stoji  u hadisu koji bilježi imam Ahmed, 5/280, od Poslanika, ﷺ, i to sa ispravnim lancem prenosilaca, kako tvrde Ebu Hatim er-Razi, Ibn Hibban i šejh Albani. (Vidjeti: Letaiful-mearif, str. 392, i Sahihul-džamia, 2/715. Uporediti: Medžmu’ul-fetava, 22/303.)
I nema razlike, glede mjeseca ramazana, imao on dvadeset devet ili trideset dana: uvijek se dobija obećana nagrada, Allahovom voljom. Većina učenjaka smatra post šest dana u ševvalu pohvalnim, i to je stav sljedećih autoriteta: Ibn Abbasa, Tavusa, Šabija, Ibn Mubareka, Šafije, Ahmeda, Ishaka i nekih drugih učenjaka; (Vidjeti: El-Mugni, 3/56, El-Medžmu, 6/400, Letaiful-mearif, str. 389, od Ibn Redžeba.) dok imam Ebu Hanife, Malik, Ebu Jusuf i Es-Sevri smatraju da nije pohvalno postiti ove dane, bojeći se spajanja dobrovoljnog posta s obaveznim, da ih neznalice ne bi poistovjetile u propisu i smatrajući da se time oponašaju ehlul-kitabije. (Vidjeti: Bedaeus-Sanaia, 2/215, Mevahibul-Dželil, 2/414, Šerhuz-Zurkani, 1/271, i Letaiful-mearif, str. 390.)
Nema sumnje da je mišljenje većine učenjaka zasnovano na jačem argumentu, tim prije jer je Ebu Ejjubov hadis jasan i vjerodostojan. Učenjaci koji smatraju pohvalim post u ševvalu imaju različita mišljenja oko kakvoće posta. Imam Šafija i Ibn Mubarek smatraju da je pohvalno uzastopno postiti ove dane početkom mjeseca ševvala, i to dokazuju verzijom koju prenosi Ebu Hurejre od Poslanika, ﷺ: “Ko isposti šest dana uzastopno nakon Ramazanskog bajrama ima status kao da je postio cijelu godinu.” (Taberani u El-Evsatu, 7/366/7607, sa slabim lancem prenosilaca, kako smatraju imam Munziri, Ibn Redžeb i Hejsemi. Šejh Albani ovo predanje smatra ništavnim. Vidjeti: Letaiful-mearif, str. 390, Medžmeuz-zevaid, 3/183, Silsiletul-ehadisid-daifa, 11/307/5189, Daifut-tergib, 1/309, i Tenkihul-kelam, str. 597.) Slično tome prenosi se i od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, kao njegove riječi, ali s neispravnim lancem prenosilaca. Imam Ahmed i Vekia smatraju da je dopušteno postiti te dane kako uzastopno, tako i odvojeno. (Vidjeti: El-Mugni, 3/56, i Letaiful-mearif, str. 390.)
Postoji i treće mišljenje u kojem stoji da nije dopušteno postiti neposredno nakon Bajrama, jer su to dani jela i pića. Međutim, ovo je mišljenje iznimno i izrazita većina islamskih učenjaka dopušta post odmah nakon prvog dana Bajrama. U tom smislu navode se predanja od Ibn Omera i Ibn Abbasa, ali su njihovi lanci prenosilaca slabi. Ako razmotrimo šerijatske argumente i opće ciljeve šerijata, vidjet ćemo da mišljenje imama Ahmeda i Vekie ima posebnu težinu i da ga možemo preferirati nad ostalim mišljenjima iz dva razloga: prvo, ne postoji jasan i vjerodostojan argument koji bi precizirao način posta u ševvalu; i, drugo, hadis koji prenosi Ebu Ejjub, u kome se spominje post šest dana u ševvalu, općenitog je karaktera, i to je olakšica za obveznika da posti te dane shodno mogućnosti, bilo uzastopno ili razdvojeno, na početku, u sredini ili na kraju mjeseca. (Uporediti: Fetavel-ledžnetid-daima, 10/391.)
Ipak je pohvalno požuriti i uzastopno napostiti ove dane zbog općih ajeta i hadisa koji ukazuju na požurivanje u činjenju dobra. Iz hadisa se, također, razumije da treba prvo napostiti propuštene dane ramazana pa potom postiti šest dana ševvala, jer hadis kaže: “Ko isposti ramazan pa potom isposti šest dana ševvala…”, dakle, post u šest dana ševvala biva nakon ispoštenog ramazana. Šejh Ibn Baz i ostali članovi Stalnog kolegija te Ibn Usejmin smatraju da onaj ko isposti šest dana ševvala prije nego što naposti propuštene dane ramazana neće zaslužiti nagradu posta cijele godine. (Vidjeti: Fetavel-ledžnetid-daima, 10/391, i Fetava ve ahkamu-sijam, str. 438-439, od Ibn Usejmina.) Ibn Usejmin tvrdi da nije ispravno postiti spomenutih šest dana prije nego što se naposte propušteni dani ramazana, makar ševval istekao. (Vidjeti: Fetava ve ahkamu-sijam, str. 438-439, od Ibn Usejmina.)
Ovaj stav odgovara spoljašnjem značenju hadisa koji prenosi Ebu Ejjub, iako neki učenjaci smatraju da je dopušteno postiti šest dana ševvala prije napaštanja ramazana. Ko bude napaštao propuštene ramazanske dane ne može spojiti s njima nijjet posta ševvala istovremeno, jer su to dva ibadeta ciljana sama po sebi, te se njihovi nijjeti ne mogu spajati. (Uporediti: Letaiful-mearif, str. 398.)
Kada se radi o posta cijelog mjeseca ševvala, navodi se neispravan hadis u kome stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko bude postio ramazan, ševval i ponedjeljak i četvrtak ući će u Džennet.” (Ahmed, 3/416. Imam Hejsemi i šejh Albani prigovorili su ovom predanju. Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 3/190, i Silsiletul-ehadisid-daifa, 10/124/4612.) Smisao posta cijelog ševvala navodi se u hadisu koji prenosi Usama b. Zejd od Poslanika, ﷺ, sa slabim lancem prenosilaca. (Ibn Madže, 1/555/1744, i El-Adeni, 8/655 – Kenzul-ummal.) Post šest dana ševvala ima brojne koristi.
Prvo, upotpunjuje, nakon posta ramazana, post godine.
Drugo, post u ša’banu i ševvalu u odnosu na ramazan jeste kao sunneti prije i poslije propisanog namaza koji upotpunjuju krnjavost koja se desi u obaveznim namazima.
Treće, post nakon ramazana ukazuje da je Svevišnji Allah primio ramazanski post, jer onome ko iskreno obavi određeno djelo, Allah omogući činjenje dobrih djela nakon toga.
Četvrto, post ramazana razlog je oprosta prijašnjih grijeha, pa je post u ševvalu zahvala na toj blagodati, kao što je Poslanik, ﷺ, klanjao sve dok mu stopala ne oteknu, iako mu je Svevišnji Allah oprostio prijašnje i kasnije propuste.
Peto, prestankom ramazana ne prestaje mogućnost činjenja dobrih djela koja je vjernik činio u njemu, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Kada je riječ o ovom pitanju, islamski učenjaci imaju podijeljena mišljenja. Mnogo ashaba i tabiina, te imam Ahmed, Sufjan Sevri, Šafija, po odabranom mišljenju, i Ibn Hazm smatraju, ‘umru obavezom. (Vidjeti: El-Muhalla, 7/36, Hil’ijetul-ulema, 3/230, Umdetul-kari, 10/107, i El-Insaf, 3/387.)
Imam Ebu Hanife, Malik, Šafija, po pređašnjem mišljenju, i Ibn Tejmijje smatraju ‘umru sunnetom. (Vidjeti: Et-Temhid, 20/14, El-Mebsut, 4/58, Ahkamul-Kur’an, 1/133, od Ibnul-Arebija, Medžmu’ul-fetava, 26/7, i Hil’ijetul-ulema, 3/230.) Uzvišeni Allah kaže: “Hadždž i ‘umru radi Allaha upotpunite!” (El-Bekare, 196.)
Svevišnji Allah u ajetu naređuje upotpunjavanje hadždža i ‘umre, a to ukazuje na obavezu oba ibadeta. (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 2/365.) Buharija navodi da je Ibn Abbas u vezi s navedenim ajetom rekao: “Umra je upoređena s hadžom: ’Hadždž i ‘umru radi Allaha upotpunite!’” (Umdetul-kari, 10/107.) Ali, po nekim učenjacima, diskutabilno je dokazivanje obaveznosti ‘umre ovim ajetom. Omer b. Hattab prenosi da je neki čovjek upitao Poslanika, ﷺ, u vezi s islamom pa mu je odgovorio: “Da očituješ dva šehadeta, obavljaš namaz, daješ zekat, obaviš hadždž i ‘umru, da se kupaš od dženabeta, da propisno uzimaš abdest i postiš ramazan.” (Ibn Huzejme, Ibn Hibban, 1/397/173, i Darekutni, 2/2487-248/2682. Imam Darekutni i šejh Albani predanje smatraju ispravnim. Vidjeti: Sahihut-tergib, 1/185.)
Nakon što je prihvatio islam, Subejj b. Mabed došao je kod Omera b. Hattaba i rekao: “O vladaru pravovjernih, vidim da mi je Allah propisao hadždž i ‘umru, i ja sam ih obavio.” “Postupio si prema Poslanikovoj, ﷺ, uputi” (Nesai, 2/263/2718, Ebu Davud, 2/164/1798, i Ibn Hazm u djelu Hidždžetul-veda, str. 333/480, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Iravul-galil, 4/153.), reče mu Omer. Ibn Munzir i Ibn Huzejme zapažaju: “Omer, radijallahu anhu, nije negirao Ibn Mabedove riječi: ’Vidim da mi je Allah propisao hadždž i ‘umru…’” (Vidjeti: Sahihu Ibni Huzejme, 4/358 i El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 2/365.)
Ibnul-Džehm Maliki zabilježio je s dobrim lancem prenosilaca sljedeću Džabirovu, radijallahu anhu, izjavu: “Svaki je musliman obavezan obaviti ‘umru.” (Vidjeti: Fethul-Bari, 3/597.) Ibn Omer rekao je: “Svaki obveznik mora obaviti hadždž i ‘umru, ako je u mogućnosti.” (Buharija, str. 3/17, kao muallek-predanje, Darekutni, 2/250/26974, i Hakim, 1/644/1732. Imam Hakim i Zehebi predanje smatraju ispravnim.) A imam Buharija naslovio je poglavlje: Obaveznost obavljanja ‘umre, gdje je naveo prethodno Ibn Omerovo, radijallahu anhu, predanje. (Vidjeti: Sahihul-Buhari, 3/17.) Učenjaci koji kažu da je ‘umra sunnet pozivaju se na slabe argumente, kao naprimjer, hadis u kojem stoji da je Vjerovjesnik, ﷺ, upitan da li je ‘umra vadžib, pa je odgovorio: “Nije, ali je bolje da je obavite.” (Ibn Madže i Tirmizi, 3/599/931, sa slabim lancem prenosilaca.)
Imam Tirmizi predanje je ocijenio ispravnim. Međutim, najveći hadiski stručnjaci, između ostalih sljedeći: Bejheki, Munziri, Zejlei, Ibnul-Kajjim, Ajni, Ibn Hadžer, Albani i neki drugi osporili su tu Tirmizijinu ocjenu i odbacili hadis. (Vidjeti: Nasbur-raja, 3/150, Hulasatu bedril-munir, 1/347, Tehzibus-sunen, 5/173, Fethul-Bari, 3/579, Umdetul-kari, 10/108, Tuhfetul-ahvezi, 3/600, Daifus-sunen, str. 100/931.) Tu je i Talhino predanje u kojem stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Hadždž je borba na Allahovom putu, a ‘umra je dobrovoljni ibadet.” (Ibn Madže, 2/995/2989, i Ibn Ebu Hatim u djelu El-Ilel, 2/104/850. Ibn Hadžer, Ševkani i Albani predanje smatraju slabim. Vidjeti: Et-Telhisul-habir, 3/842, Nasbur-raja, 3/149, Nejlul-evtar, 4/333, i Es-Silsiletud-daifa, 1/358.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Islamski učenjaci razilaze se o pitanju da li je hadždž obavezno obaviti odmah po ispunjavanju uvjeta ili se može bezrazložno odgoditi za jednu ili više godina. Ovo se pitanje odnosi na islamsku jurisprudenciju i stav učenjaka prema vremenski nedefiniranim naredbama: moraju li se izvršiti prvom prilikom, ili su, jednostavno, životna obaveza. Veliki dio islamskih učenjaka smatra da se te naredbe moraju izvršavati prvom prilikom. (Vidjeti: El-Mustasfa, str. 215, Zadul-mead, 3/307, Muzekkiretu usulil-fikh, str. 306-307, i El-Muhezzeb, 3/1385, od šejha Abdulkerima Nemle.)
Nesumnjivo, preče je i bolje požuriti s obavljanjem hadždža, jer čovjek ne zna kada će smrtni čas zakucati na njegova vrata. Onaj ko umre ne obavivši hadždž, a imao je mogućnosti, grješan je po konsenzusu učenjaka. (Vidjeti: Tebjinul-hakaik, 2/237.) Onaj ko požuri s izvršavanjem Allahovih naredbi, makar ne bile vremenski određene, bolji je od onoga koji može a odgađa i odugovlači s njihovim izvršavanjem. Ipak, nijedan islamski učenjak nije proglasio velikim grješnikom onoga ko okasni obaviti hadždž godinu, dvije ili nešto više. (Vidjeti: Et-Temhid, 16/173, i El-Medžmu, 7/74.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović