Kada se čini ta sedžda bolje je ustati pa iz stojećeg položaja pasti na sedždu nego iz sjedećeg, ali su oba postupka ispravna. To zastupaju neki šafijski, hanbelijski i neki drugi pravnici. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, činio sedždu zahvale (sedžei-šukr) iz stojećeg položaja. Ovo se, također, zaključuje iz činjenice da je dobrovoljni namaz obavljen stojeći bolji od namaza obavljenog sjedeći. Buharija i Muslim zabilježili su da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u poznim godinama života noćni namaz klanjao u sjedećem položaju. Kada bi učenje priveo kraju, ustao bi i činio ruku’ pa sedždu. I to nam ukazuje da je sedžda iz stojećeg položaja vrednija i potpunija, jer tada svi dijelovi tijela padaju na tlo, za razliku od sedžde iz sjedećeg položaja. Kada je riječ o predanju u kojem stoji da je Muavija, radijallahu anhu, učinio sedždu zahvale kada je čuo za nepravedno ubistvo Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, unuka Hasana b. Alije, ono je, odgovorno tvrdim, potvora zlonamjernih laika na ovog časnog ashaba. Koliko znam, u priznatim i vjerodostojnim izvorima apsolutno ne postoji takvo predanje, njega je naveo samo Ebu Omer Endelusi u djelu El-Ikdul-ferid, 4/331, i to bez lanca prenosilaca. A ova knjiga prilično obiluje kojekakvim neosnovanim pričama koje se suprotstavljaju ispravnim verzijama i zdravom razumu. Muavija, radijallahu anhu, između ostalih ashaba, zapisivao je Objavu. Irbad b. Sarija, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio: “Moj Allahu, pouči Muaviju Kur’anu i sačuvaj ga džehennemske vatre!” A jednom je prilikom Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, za Muaviju, radijallahu anhu, zamolio: “Moj Allahu, uputi ga na Pravi put i učini ga od onih koji ukazuju na Pravi put.” Zar je moguće da se Muavija, radijallahu anhu, ashab za kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovako molio, raduje nasilničkom i mučkom ubistvu Hasana b. Alije?! Imam Ahmed, 13/180, sa ispravnim lancem prenosilaca, zabilježio je da je Muavija, radijallahu anhu, pripovijedao: “Vidio sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ljubi Hasanov jezik” ili je rekao: “…Hasanove usne; zaista Vatra neće pržiti jezik”, ili je rekao: “…usne koje je ljubio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem”. Zar nakon ovakvih autentičnih predanja kazati da je Muavija bio prijatno iznenađen smrću predvodnika džennetskih mladića?! To bi uistinu bio apsurd i velika potvora na ovog časnog ashaba, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: dr. Safet Kuduzović

Učenje Fatihe u namazu općenito rukn je na svakom rekatu. To vrijedi kako za obavezne, tako i za dobrovoljne namaze. Ovo je stav imama Malika, Šafije, Ahmeda, Ishaka b. Rahaveja i većine islamskih pravnika. Buharija i Muslim zabilježili su da je Ubade b. Samit prenio da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neispravan je namaz onome čovjeku koji u njemu ne prouči Fatihu.” Ipak, učenje Fatihe u namazu spada s obveznika kada zatekne imama na ruku'u, jer je tada dužan učiniti ruku’, na osnovu hadisa: “Ko zatekne imama u određenom položaju, neka ga slijedi.” Ali na ispravnost njegovog značenja ukazuje Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, imperativ: “Imam je postavljen da se slijedi… Kada učini ruku’, učinite i vi…” Dakle, kada klanjač donese početni tekbir, dužan je nakon toga donijeti još jedan tekbir i učiniti ruku’, što se jasno zaključuje iz navedenih predanja. Imam Ibn Abdulberr, u djelu Et-Temhid, 7/73, kaže: “Ko zatekne imama na ruku'u pa donese tekbir i učini ruku'u i smiri se na njemu prije nego imam ispravi leđa, stigao je na taj rekat po mišljenju većine islamskih učenjaka.” Imam Ibn Redžeb govorio je da se neki učenjaci u tom pitanju pozivaju na konsenzus. Svoj stav dokazuju predanjem koje je zabilježio Buharija, a u kojem stoji da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, ušao u džamiju i zatekao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na ruku'u, pa je učinio ruku’ prije nego što je pristupio u saf. Kada je za to čuo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Allah ti povećao želju za dobrom, ali nemoj to ponovo učiniti!” Naime, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekru nije naredio da naklanja taj rekat, a niti je preneseno da ga je on sam od sebe naklanjao, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Kada postoji šerijatski validno opravdanje za prekidanje namaza dovoljno je predati selam na desnu i lijevu stranu, na osnovu Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ključ namaza je abdest, njegov početak je tekbir, a završetak selam.” Ako nema dovoljno vremena da preda selam na obje strane, dovoljno je predati selam samo na desnu stranu, jer predavanje selama na desnu stranu je rukn namaza, za razliku od predavanja selama na lijevu stranu, što je sunnet. Ibn Munzir poziva se na konsenzus islamskih učenjaka o tome da je dopušteno predavanje selama na samo desnu stranu. Imam Davudi tvrdi: “Onaj ko preda selam na samo jednu (desnu) stranu, upotpunio je namaz po konsenzusu islamskih učenjaka.” Ako, pak, situacija zahtijeva brzu reakciju, dovoljno je srcem zanijjetiti prekidanje namaza ili jednostavno reagirati shodno datoj situaciji. Ovakav namaz mora se iznova zanijjetiti i klanjati, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uvijek je naređivao učenje ezana, čak i prilikom nevremena. Imam Muslim zabilježio je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj kišovitoj noći, (dok su bili na putu), naredio mujezinu da učeći ezan doda riječi: “Klanjajte u svojim boravištima!” A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Dizanje ruku u namazu “pojavilo” se nakon dolaska Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U brojnim hadisima koje prenosi skupina ashaba u najispravnijim hadiskim zbirkama spominje se dizanje ruku prilikom donošenja početnog tekbira, odlasku na rukū i povratku sa rukūa. Među muslimanima nema razilaženja u pogledu toga da je Sahih imama Buharija jedna od dvije najispravnije hadiske zbirke u kojoj se navodi hadis u kojem Ibn Omer kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dizao ruke kada bi išao na rukū, kada bi se vraćao s rukūa i kada bi se dizao s prvog sjedenja na treći rekat. Rekao je imam Šafija: “Onome koji čuje za hadis o dizanju ruku prilikom donošenja početnog tekbira, prije i poslije rukūa, nije dozvoljeno da ostavi postupanje po sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.”

Ibn Munzir navodi preko pedeset učenjaka iz prvih generacija koji su dizali ruke u namazu. El-Evzai i Ibn Nasr el-Mervezi kažu: “Islamski su pravnici jednoglasni u pogledu ispravnosti dizanja ruku u namazu, osim učenjaka Kufe.”

Jedan je čovjek rekao imamu Ahmedu: “Neki nam ljudi naređuju dizanje ruku u namazu, a neki nam zabranjuju”, na što je imam Ahmed odgovorio: “To zabranjuje samo novotar. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dizao je ruke u namazu, a Ibn Omer je gađao kamenčićima onoga ko bi ostavio dizanje ruku.” Dakle, dizanje ruku u namazu pohvalna je radnja i nije dozvoljeno ismijavanje i potcjenjivanje onih koji klanjaju u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dižući ruke i mimo početnog tekbira. A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović