Islamski učenjaci kupanje petkom ne tretiraju istovjetno. Između ostalih, sljedeći pravnici to smatraju obaveznim: Omer b. Hattab, Ebu Hurejre, Ebu Seid Hudri, Hasan Basri, imam Malik, Ishak b. Rahavej, Ibn Hazm, ali  i neki savremeni učenjaci. Većina pravnika, doduše, kupanje petkom smatra pritvrđenim sunnetom. (Vidjeti: Er-Risala, str. 302-306, od imama Šafije, El-Evsat, 4/38-43, Mealimus-sunen, 1/91, Šerhu Sahihil-Buhari, 2/278-279, od Ibn Bettala, Bidajetul-mudžtehid, 2/348, Fethul-Bari, 2/312, Umdetul-kari, 6/169, Tenvirul-havalik, 1/124-125, i Nejlul-evtar, 1/231.)
Buharija i Muslim zabilježili su da je  Ebu Seid Hudri prenio sljedeće Resulullahove, ﷺ, riječi: “Kupanje petkom obaveza (vadžib) je svakoj punoljetnoj osobi.” Ova dva muhaddisa zabilježila su Ibn Omerovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Ko pođe na džuma-namaz, neka se okupa.” Također su zabilježili da Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Obaveza svakog muslimana jeste da se okupa jedanput sedmično perući glavu i tijelo.” U Nesaijinoj verziji stoji dodatak: “…i to petkom.” A u drugom hadisu Poslanik, ﷺ, kaže: “Svaki punoljetnik obavezan je klanjati džuma-namaz, a svako kome je džuma-namaz obavezan mora se okupati.”
Ebu Hurejre je govorio: “Svaki punoljetnik obavezan je okupati se petkom, onako kako se kupa nakon ejakulacije.” (Malik i Ibn Munzir.) Upitan u vezi s kupanjem petkom, Ibn Omer je odgovorio: “Poslanik, ﷺ, naredio nam je kupanje petkom.” (Ahmed sa ispravnim lancem prenosilaca.)
I ovo je kupanje radi namaza, a ne radi petka kao dana. Otuda, onaj ko se okupa poslije namaza nije izvršio naredbu, po konsenzusu islamskih učenjaka, osim Ibn Hazma: on kaže da je kupanje propisano radi dana, a ne radi namaza. (Vidjeti: El-Istizkar, 2/277, Et-Temhid, 14/151, Fethul-Bari, 2/358, i El-Muhalla, 1/266.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Koliko znam, ne postoji predanje u kojem stoji da je Poslanik, ﷺ, dizao ruke prilikom donošenja tekbira, kako na prvom, tako ni na drugom rekatu. Ali postoji predanje u kojem stoji da je Omer b. Hattab dizao ruke prilikom tekbira. (Ibn Munzir, 4/282, i Bejheki, 3/412, s prekinutim lancem prenosilaca, tvrdi imam Bejheki. Vidjeti: Irvaul-galil, 3/112.)
Šejhul-islam Ibnul-Kajjim u kapitalnom djelu Zadul-mead, 1/443, kaže da je Ibn Omer također dizao ruke izgovarajući tekbire na bajram-namazu. Međutim, šejh Albani zapisao je da nije uspio naći spomenuto Ibn Omerovo, radijallahu anhu, predanje. (Vidjeti: Temmamul-minna, str. 349.)
Ipak, neki islamski učenjaci dizanje ruku prilikom donošenja tekbira smatraju legitimnim. To je stav Ataa, Evzaija, Šafije, Ahmeda, Ibn Munzira i Davuda. (Vidjeti El-Umm, 2/63, El-Musannef, 3/294, od Abdurrezzaka, Es-Sunenul-kubra, 3/413, od imama Bejhekija, El-Evsat, 4/282, i El-Medžmu, 5/26.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Čovjek koji živi u podnebljima u kojima postoje klasični dani i noći, tj. izlazak i zalazak sunca u 24 sata, dužan je klanjati i postiti, kao što čine ostali muslimani u svijetu, makar noć bila kratka, a dan izuzetno dug. Iz propisa posta izuzimaju se oni koji nisu u mogućnosti nastaviti post ili postoji relativna opasnost po njihovo zdravlje ukoliko nastave post. Takvi su dužni napostiti dan za dan prije sljedećeg ramazana. Kada se radi o ljudima koji žive u podnebljima u kojima dan traje šest mjeseci ili manje od toga, i oni su obavezni klanjati pet dnevnih namaza i postiti mjesec ramazan, na osnovu općih kur’ansko-hadiskih naredbi. Obavezni su u toku 24 sata klanjati pet propisanih namaza oslanjajući se pri tome na njima najbližu zemlju u kojoj sunce izlazi i zalazi u toku 24 sata.
Isto tako, kada je riječ o postu, obavezni su oglasiti početak i završetak ramazana te odrediti vrijeme početka i završetka posta u svaka 24 sata oslanjajući se na najbližu zemlju u kojoj se dan i noć otprilike ravnomjerno smjenjuju. Govoreći o Dedždžalu, Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je da će on boraviti na zemlji četrdeset dana: jedan dan – kao godina, drugi dan – kao mjesec dana, treći dan – kao sedmica, a ostali dani kao obični dani. Ashabi su upitali da li će im u prvom danu, koji će trajati godinu dana, biti dovoljno pet namaza, na šta im je Poslanik, ﷺ, odgovorio: “Neće, odredite i izračunajte namaska vremena.” (Muslim, Tirmizi i Ahmed.)
Vidimo da Poslanik, ﷺ, ovaj neobično dugi dan nije tretirao običnim danom, već je tražio da se odrede namaska vremena za svakih 24 sata po pet namaza, shodno onome što su prakticirali prije toga tj. u klasičnoj smjeni dana i noći. (Vidjeti: Fetavel-ledžnetid-daima, 6/133-137.) A Allah najbolje zna.
 Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Šejhul-islam Ibnul-Kajjim kaže: “Muslimani su jednoglasni u mišljenju da je izostavljanje propisanih namaza jedan od najvećih grijeha. Taj je grijeh u Allaha veći od nepravednog ubistva, otuđivanja imetka, nemorala, krađe i konzumiranja alkohola. Takav se čovjek izlaže Allahovoj srdžbi, kazni i poniženju na oba svijeta.” (Vidjeti: Hukmu tarikis-salah, str. 7, od Ibnul-Kajjima.)
Čovjek može namaz izostavljati poričući njegovu obaveznost, a može ga izostavljati iz lijenosti, ali vjerujući u njegovu obaveznost. Svi islamski učenjaci jednoglasno kažu da je onaj ko porekne obavezost namaza – nevjernik, makar ga i klanjao. (Vidjeti: El-Havil-kebir, 2/525, El-Muhalla, 2/228, Et-Temhid, 14/126, El-Mugni, 2/297, Medžmu’ul-fetava, 22/28, Šerhu Fethil-Kadir, 1/217, i Nejlul-evtar, 1/361.)
Međutim, ako tu obavezost porekne novajlija u islamu ili čovjek je odrastao u zabačenim dijelovima zemlje koji nije mogao saznati istinu o ovom pitanju, neće se proglasiti nevjernikom dok mu se ne objasni ovaj propis. (Vidjeti: El-Mugni, 2/297, i Medžmu’ul-fetava, 7/371, i Nejlul-evtar, 1/361.) Imam Nevevi pozivao se na konsenzus da se takva osoba ne smije proglasiti nevjernikom. (Vidjeti: El-Medžmu, 3/16.)
Kada je riječ o čovjeku koji izostavlja namaz, ali priznaje njegovu obaveznost, učenjaci pravnih škola imaju dva mišljenja: prvo, takva osoba nije nevjernik, već je veliki grješnik i prijestupnik, i ovo je stav učenjaka hanefijske i izrazite većine učenjaka šafijske i malikijske pravne škole. (Vidjeti: Ed-Durrul-muhtar, 2/8, od Ibn Abidina, Hašijetut-Tahtavi, str. 373, Ez-Zehira, 2/305, od imama Karafija, El-Havil-kebir, 2/525, Šerhus-sunne, 2/180, El-Medžmu, 3/16, El-Mugni, 2/299, Medžmu’ul-fetava, 7/371, Hukmu tarikis-salah, str. 20, Šerhu sahihil-Buhari, 8/577, od Ibn Bettala, El-Ialam, 9/51-54, od Ibn Mulekkina, i Nejlul-evtar, 1/361.)
Od hanbelijskih autoriteta ovo su mišljenje su odabrali imam Ahmed, po jednoj verziji, Ibn Betta, Ibn Kudame, Ibn Abdus, Ibn Abdus Mutekaddim, El-Medžd, Ibn Rezin i brojni drugi. (Vidjeti: El-Mugni, 2/300, Hukmu tarikis-salah, str. 20, i El-Insaf, 1/404-405.)
I drugo, onaj ko izostavlja namaz, makar potvrđivao njegovu obavezu, izlazi iz okvira islama i postaje otpadnik. Ovo je stav imama Ahmeda, po drugoj verziji, i velikog broja hanbelijskih učenjaka, te Ishaka, Ibn Mubareka, Ejjuba Sihtijanija, Ibrahima, Hakema b. Utejbe, Ibn Hazma i većine hadiskih stručnjaka. (Vidjeti: Et-Temhid, 4/225, El-Muhalla, 2/242, Fethul-Bari, 1/25, od Ibn Redžeba, El-Insaf, 1/40-405.)
Ovo mišljenje, također, zastupaju: Omer b. Hattab, Alija b. Ebu Talib, Ibn Abbas, Džabir, Ebu Derda, Muaz, Ebu Hurejre, Abdurrahman b. Avf, Sa‘d i neki drugi. (Vidjeti: Et-Temhid, 4/225, El-Muhalla, 2/242, Fethul-Bari, 1/25, od Ibn Redžeba, Medžmu’ul-fetava, 7/371, El-Insaf, 1/40-405, i Nejlul-evtar, 1/361.)
Vidimo da učenjaci ehli-sunneta imaju podijeljena mišljenja kada je riječ o čovjeku koji izostavlja namaz. I jedni i drugi učenjaci pozivaju se na autentične argumente, i nijednoj skupini nije dopušteno suprotno mišljenje smatrati ništavnim. Dopušteno je preferirati jedno od dva mišljenja s mogućnošću njegove slabosti, i smatrati suprotno mišljenje slabim s mogućnošću njegove autentičnosti. U konkretnom slučaju, učenjaci koji takvog čovjeka smatraju nevjernikom imaju jasnije argumente, a Allah, dželle šanuhu, opet, najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović