Istini za volju, neki islamski učenjaci poput Ibn Hazma, Gazalija i drugih, nisu prihvatili citirani hadis kao autentičan.

Razlog za to jeste što imam Buhari na početku lanca prenosilaca ovoga hadisa nije rekao: “Pričao nam je Hišam b. Ammar”, već je rekao: “Kaže Hišam b. Ammar”, a zatim je naveo lanac prenosilaca i tekst hadisa. Ovo je bio glavni razlog zbog kojeg su neki učenjaci kazali da lanac prenosilaca između imama Buharija i Hišama b. Ammara nije spojen, i tim povodom odbili su hadis.

Mi ćemo, uz Allahovu pomoć, navesti mišljenja najpoznatijih islamskih učenjaka i hadiskih eksperata o ovom hadisu i njihov odgovor Ibn Hazmu i njegovim sljedbenicima.

Imam Bedruddin ez-Zerkeši kaže: “Riječi imama Buharija: ‘Kaže taj i taj’, kada su u pitanju njegovi učitelji od kojih prenosi hadise, tretiraju se kao spojen lanac prenosilaca.”[1]

1. Ibn Kajjim tvrdi da je imam Buhari sreo Hišama b. Ammara i slušao hadise od njega. Otuda, kada imam Buhari kaže: “Kaže Hišam”, to znači da je predaju čuo od Hišama, tj. prenosi Buhari direktno od Hišama. Ova činjenica je općepoznata i na tome su se složili islamski učenjaci.[2]

Ibn Hadžer, pojašnjavajući grešku koju je načinio Ibn Hazm ocjenjujući ovaj hadis slabim, kaže: “Ovo je vjerodostojan hadis. U njemu nema nikakve mahane niti ga je ispravno odbaciti.”[3]

1. Imam Bedruddin el-Ajni kaže: “Ovaj je hadis vjerodostojan. Ibn Hazm je pogriješio u ovom slučaju.”[4]

2.Imam Sujuti, u komentaru ovoga hadisa, kaže: “Lanac prenosilaca hadisa je spojen, a ne prekinut, kao što kaže Ibn Hazm.”[5]

3.Ibn Kajjim kaže: “Hadis je vjerodostojan, bez imalo sumnje. Konstatacija Ibn Hazma je neprihvatljiva.”[6]

4.Ibn Salah potvrđuje: “Ne treba se ni osvrtati na riječi Ibn Hazma, jer je pogriješio kod ovoga hadisa. Imam Buhari uzeo je ovaj hadis kao dokaz (o zabrani muzike), a hadis je autentičan i ispunjava ispravne uvjete.”[7]

5.Šejhul-islam Ibn Tejmijja kaže: “Ovaj hadis je ispravan.”[8]

Pored toga, Ibn Hazm, lično, potvrđuje prethodno spomenutu činjenicu. U svom kapitalnom djelu El-Ihkam, on kaže: “Ako pouzdan prenosilac prenosi od svojih savremenika koji su također pouzdani, to se smatra susretom ili slušanjem, tako da nema razlike između formulacija ‘obavijestio me je’, ili ‘pričao mi je’, ili ‘rekao od toga i toga’, ili ‘kazao da kaže taj i taj’.[9] Stoga je čudno da nakon ovih riječi Ibn Hazm u djelu El-Muhalla odbije hadis u kojem imam Buhari kaže: “Kaže Hišam b. Ammar”, pod izgovorom da imam Buhari nije čuo ovu predaju izravno od svoga učitelja Hišama.[10] Dokaz da je imam Buhari sreo Hišama b. Ammara i od njega slušao hadise jeste njegova izjava: “Pričao nam je Hišam b. Ammar”, a na drugom mjestu kaže: “Pričao mi je Hišam b. Ammar”.[11]

Mnogi hadiski eksperti ocijenili su ovaj hadis ispravnim, kao: Buhari, Ismaili, Ebu Zerr el-Herevi, Ibn Hibban, Hakim, Ibn Salah, imam Nevevi, Ibn Tejmijja, Ibn Kajjim, Ibn Redžeb, Ibn Kesir, Ibn Mullekin, Iraki, Ibn Hadžer el-Askalani, Sehavi, Ševkani, Dehlevi, Ibn Vezir es-San’ani, Emirus-San’ani, Albani, Šuajb el-Arnaut i drugi.[12]

Imam Buhari ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim i uvrstio ga u najispravniju hadisku zbirku, Sahih.[13] Svi hadisi u njegovom Sahihu su ispravni i da li je lanac prenosilaca između Buharija i Hišama prekinut, to imam Buhari najbolje zna. Kada bi bilo suprotno, tj. da je hadis prekinutog lanca prenosilaca, onda bismo mi Buharija s dokazima mogli nazvati mudellisom[14], međutim, ako postoji Allahov rob da je daleko od bilo kakvih prevara, obmanjivanja itd.,[15] onda je to imam svih muhaddisa – Buhari. Nema sumnje da je hadis spojenog lanca prenosilaca, pošto ga sa istim spojenim lancem (lancem imama Buharija) bilježe: Taberani u El-Kebiru, Bejheki u djelu El-Kubra i Ibn Hibban u svom Sahihu.[16]

Šejh Albani kaže: “Sa spojenim (Buharijevim) lancem bilježi ga i Ibn Asakir u djelu Tarihu Dimešk, 19/79/2.”[17]

Odgovorio: dr. Safet Kuduzović

[1] Vidjeti: En-Nuket, 2/50.

[2] Vidjeti: Igasetul-lehfan, 1/259–260.

[3] Vidjeti: Taglikut-talik, 5/18.

[4] Vidjeti: Umdetul-kari, 21/175.

[5] Vidjeti: Sujuti, Et-Tevših, 8/3465. Riječi Ibn Hazma nalaze se u njegovom kapitalnom djelu El-Muhalla, 9/59.

[6] Vidjeti: Ibn Kajjim, Igasetul-lehfan, 1/260.

[7] Vidjeti: Fethul-Bari, 11/271–272.

[8] Vidjeti: Medžmu’tu fetava, 11/291 i 11/313.

[9] Vidjeti: Ibn Hazm, El-Ihkam, 2/158.

[10] Vidjeti: Ibn Hadžer, En-Nuket, str. 235.

[11] Vidjeti: Sahihul-Buhari, str. 431/2078 i str. 769/3661.

[12] Vidjeti: El-Ihsan, 15/154, Et-Tahrim, str. 89, i Er-Rihul-kasif, str. 339.

[13] Ibid., 1/262–263.

[14] “Mudellis” je u hadiskoj terminologiji obmanjivač.

[15] Vidjeti: Igasetul-lehfan, 1/259–260.

[16] Prethodno spomenuti brojevi i izvori hadisa.

[17] Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 1/140.

Nema smetnje otići na žalost porodici umrlog i utješiti ih ili “izraziti saučešće”, kako je poznato u našem narodu. Enes b. Malik prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko utješi (podstakne na strpljivost) brata muslimana u nedaći koja ga zadesi, Allah će ga na Sudnjem danu ogrnuti u zeleni ogrtač na kojem će mu zavidjeti ljudi.” (Bejheki, Šuabul-iman, 7/13/9282, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Irvaul-galil, 3/217)

Lijepo je porodicu umrlog utješiti sljedećim riječima: “Allahu pripada ono što je uzeo i dao. Svaka stvar kod Allaha ima svoj određeni rok. Strpite se i očekujte nagradu od Allaha!”

إِنَّ لِلّهِ مَا أَخَذَ وَلَهُ مَا أَعْطىَ وَكُلُّ شَيْىءٍ عِنْدَهُ بِأَجَلٍ مُسَمَّى فَاصْبِرْ وَاحْتَسِبْ.

“Inne lillahi ma ehaze ve lehu ma eata, ve kullu šejin indehu bi edželin musemma, fasbir vehtesib.” (Buhari, str. 270/1284, i Muslim, 6/188/923)

Međutim, ne smeta drugim, vlastitim riječima, utješiti porodicu umrlog. Burejda b. El-Husejn prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obišao ženu ensarijku kada joj je umro sin jedinac. Podsticao ju je na bogobojaznost i strpljenje.

(Ibn Madža, 2/45/1624, i Hakim, 1/540/1416. Imam Hakim i Zehebi ovaj hadis smatraju vjerodostojnim. Imam Hejsemi ovu predaju pripisuju Bezzaru i kaže da su njeni prenosioci pouzdani. Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 3/8)

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Dodavanje riječi “inšallah” nakon prethodne zakletve vrijedi samo u slučaju da se izgovore odmah nakon izgovorene zakletve, bez odvajanja jednog od drugog. Ovo je stav većine islamskih učenjaka. Kada bi dozvolili izgovaranje riječi “inšallah” (izuzeće) nakon zakletve, duži ili kraći period, onda čovjek nikada ne bi prekršio svoju zakletvu niti bi se morao iskupiti, već jednostavno prije činjenja dotičnog djela kaže “inšallah” i nije dužan iskupiti se. Odvajanje se može uzeti u obzir samo u slučaju kraće neželjene pauze, kao: iznenadni kašalj nakon zakletve, kihanje i sl., a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Nema smetnje da se muslimanka bavi sportom u kojem nema kontakta s muškarcima. Žene moraju biti fizički odvojene od muškaraca i njihovih pogleda. U tom slučaju mogu se baviti trčanjem, odbojkom, tenisom i sl. Što se tiče borilačkih vještina, takva vrsta sporta, iako je dozvoljena, odudara od prirode žene i čini je krutom, grubom i muškobanjastom. Odjeća u kojoj trenira u prisustvu ženâ mora biti široka i ne smije ocrtavati stidne dijelove tijela. Najbolja je široka trenerka ili kraća tunika preko trenerke i sl. Pored navedenog, muslimanka mora biti čvrsto ubijeđena da mjesto gdje vježba nije pokriveno kamerama i da nema snimanja. Budući da je jako teško garantovati da sala, klub itd., nisu opremljeni nadzornim uređajima, ženama je najpreče vježbati kod kuće. Nerijetko se dešava da video snimci sa svadbi i proslava u kojima žene vjernice odlože svoju dugu odjeću završe na YouTubeu. A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Nema smetnje da muslimanka radi na bilo kojem mjestu gdje nije prinuđena činiti šerijatske suprotnosti, iako je osnova da muslimanka boravi u svojoj kući i odgaja djecu, a da se muž brine za opskrbu. Što se tiče spomenutog radnog mjesta, ono je sporno jer se radi o reklamama koje podstiču ljude na kupovinu zabranjenih proizvoda, što se tretira potpomaganjem u griješenju i nepokornosti. Uzvišeni Allah kaže: “Potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne potpomažite se u grijehu i neprijateljstvu.” (El-Maida, 2) Svako radno mjesto gdje se proizvode zabranjene stvari ili pomaže proizvodnja ili distribucija spornih proizvoda, zabranjeno je sa šerijatskog aspekta. Osoba koja radi na ovakvom radnom mjestu ima grijeh shodno količini i obimu zabranjenih proizvoda u spomenutim reklamama, a Allah najbolje zna.

O pitanju zapošljavanja žene i radu na islamom zabranjenim poslovima, više možete pročitati na sljedećim linkovima:

http://minber.ba.dedi474.your-server.de/fetve//index.php?option=com_content&task=view&id=903&Itemid=77

http://minber.ba/index.php/component/content/article?id=9585:o-zaposlenju-muslimanke

http://minber.ba/fetve/index2.php?option=com_content&do_pdf=1&id=365

http://minber.ba.dedi474.your-server.de/fetve//index.php?option=com_content&task=view&id=1134&Itemid=58.

Odgovorio: dr. Safet Kuduzović